Tema: Top Lista Poznatih

Oliver Dragojević


Oliver Dragojević (Vela Luka, 7. decembar 1947. - ), hrvatski muzičar.S

Biografija

Djetinjstvo

Rođen je u Veloj Luci na ostrvu Korčuli. U Splitu pohađa muzičku školu. Najprije uči klavir, a zatim klarinet i gitaru. Prvi susret s muzikom bio mu je u petoj godini kad od oca Marka na poklon dobija usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice, te putnike na brodu na putnoj relaciji Split - Vela Luka.

Počeci na estradi

Prvi estradni nastup bio mu je na splitskom dječijem festivalu 1961. g. s popularnom pjesmicom Baloni. Istovremeno s bratom Aljošom snima tada poznate svjetske hitove za radio stanicu Split. Već 1963. g. oprobava se s velikim uspjehom kao pjevač i klavijaturista kultnog splitskog benda Batali. Na takmičenju amatera pjevača Hrvatske, osvaja prvo mjesto pjevajući Yesterday.

Saradnja sa Runjićem

Festivalski debit imao je na Splitu 1967. na nagovor Zdenka Runjića s njegovim Picaferajem, kompozicijom koja nije dospjela na završnu festivalsku večer, ali koja će - povampirena - u sedamdestima - postati jednim od vječno zelenih Oliverovih standarda. Nakon neuspjeha na Splitu 1967. sve do 1972. godine, Oliver peče zanat svirajući po brojnim zapadnoeuropskim klubovima usvajajući temeljne odlike kasnijeg izvođačkog manira. Poslije kratkotrajne epizode s Dubrovačkim trubadurima koja je trajala manje od godinu dana i učestvovanja na pionirskim prvim sezonama splitske super-star grupe More u ljeto 1974. ponovo se priključio Batalima. Na Prokurative se vraća 1974. g. te u velikom stilu osvaja prvu nagradu publike sa kompozicijom Ča će mi Kopakabana. Nakon toga ponovo uspostavlja saradnju sa Zdenkom Runjićem i na Splitu 1975. pjeva šansonu Galeb i ja, ultimativan pogodak i početak višegodišnje plodonosne saradnje nagradama najobdarenijeg autorsko - izvodačkog dvojca.

Dvi, tri riči

I njegov album Dvi, tri riči (2000. g.) dokazuje da je Oliver ipak samo jedan. Jer kako objasniti da nakon toliko vremena na hrvatskoj estradnoj sceni a i šire, još uvijek istom snagom privlači sve generacije. Stoga i ne čudi što je ovaj album prodan u platinastoj tiraži što znači preko 50.000 primjeraka. Ovo zaista vrijedno priznanje dodijeljeno mu je na proslavi 40-te godišnjice rada Zdenka Runjića 8. srpnja 2001. godine.

Koncert u Pulskoj areni

Humanitarnim koncertom koji je održao u ljeti, 25. avgusta 2001. g. u pulskoj areni dokazao je još jednom zbog čega je i nakon toliko dugo godina posebno bogate i uspješne muzičke karijere na samom tronu. U prepunoj Areni, s Oliverom su pjevale i mlade i starije generacije, a gostovanje još nekih naših velikih renomiranih imena, poput Džibonija, Vane, Ota Pestnera, Tedija Spalata, klape Fortunal i Toni Cetinskog, samo su dokaz počasti koju zaslužuje Oliver, kao i cijela akcija, jer je prihod s koncerta išao za pomoć Opšoj bolnici u Puli. Audio zapis tog koncerta, objavljen je krajem 2001. g. pod imenom Oliver u Areni i to kao dvostruki CD i kaseta.

Pojedine nagrade

Pobravši veliki broj najprestižnijih festivalskih i diskografskih nagrada, Oliver je bio i laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin koja je prošla u znaku njegovog izvođenja Džibonijeve Cesarice. Osam dobijenih Porina te odlikovanja Reda Danice s likom Marka Marulića, samo su neka od brojnih Oliverovih priznanja.

Diskografija

1974 - Anđela
1974 - Ća će mi Copacabana
1975 - Ljubavna pjesma
1976 - Našoj ljubavi je kraj
1976 - Prva ljubav
1976 - Split 76
1977 - Ako izgubim tebe
1977 - Malinkonija
1977 - Nedostaješ mi ti
1977 - Split 77
1977 - Zagreb 77
1978 - Molitva za Magdalenu
1978 - Poeta
1978 - Split 78
1979 - Budi tu
1979 - Danijela
1979 - Split 79
1979 - Vjeruj u ljubav
1980 - Oliver 5
1981 - Đelozija
1981 - Jubavi, jubavi
1982 - Karoca
1983 - Moje prvo pijanstvo
1984 - Evo mene među moje
1985 - Svoju zvizdu slidin
1986 - Za sva vrimena
1987 - Oliver
1987 - Pionirsko kolo
1988 - Svirajte noćas za moju dušu
1989 - Oliver u HNK
1991 - Jedina
1992 - Teško mi je putovati
1994 - Neka nova svitanja
1994 - Sve najbolje
1995 - Vrime
1996 - Oliver u Lisinskom
1997 - Duša mi je more
1998 - Štorija 1
1998 - Štorija 2
1998 - Štorija 3
1998 - Štorija 4
1998 - Štorija 5
2000 - Dvi, tri riči
2001 - Oliver u Areni
2002 - Trag u beskraju
2003 - Vjeruj u ljubav 2003
2005 - Emocija
2005 - Vridilo je
2006 - Oliver al`Olimpija

Milivoj Marković Mića


Milivoj Mića Marković je klarinetista, tenor, sopran i alt saksofonista. Rođen je 20.03.1939. godine u Zagrebu. Gimnaziju i četiri godine Muzičke škole "Franjo Kuhač" pohađao je u Osijeku. Tokom 1956. godine počinje da svira na igrankama sa orkestrom "Plavi 9". U Beograd dolazi 1957. godine i nakon položene audicije postaje član Udruženja džez muzičara Beograda. Započinje studije prava i paralelno nastavlja školovanje u muzičkoj školi "Josip Slavenski" gde 1959. godine i diplomira u klasi prof. Franje Partlića. Iste godine slede prvi nastupi kao klarinetiste sa Velikim džez orkestrom "Branko Krsmanović" koji je vodio Milan Kotlić. Tokom narednih godina, sve do 1962. godine kada odlazi na angažman u Nemačku, aktivno svira na beogradskoj džez sceni.

Započinje sa nastupima na igrankama u Zemunu gde svira sa Mirkom Šoucom, i po prvi puta uzima u ruke tenor saksofon. Mirko, kolege iz orkestra i sam je iznenađen koliko mu leži saksofon kao instrument, da bi 1960. godine napravio prve snimke za Radio Beograd, sa pijanistom Vasom Beloševićem. Iste godine postaje stalni član Malog zabavnog ansambla koji vodi Mirko Šouc, sa kojim u dva navrata nastupa na Bledskom džez festivalu. Tu ima i prvi međunarodni džem sešn sa Herb Gelerom, Janom Vroblevskim i Džimijem Pratom.

Na trećem Bledskom festivalu osvaja drugo mesto u kategoriji tenor saksofona zagrebačkog lista Telegram. Sledi trogodišnji boravak u Nemačkoj gde nastupa po američkim klubovima i gde konačno dolazi do svog prvog saksofona. Vraća se u Beograd i 1965. godine odlazi na prvo gostovanje u Sovjetski Savez, kao član Plavog ansambla, sa kojim će narednih par godina odsvirati oko 500 koncerata. 1968. odlazi na studije u Grac gde diplomira na Odseku za džez Visoke škole za muziku u klasi prof. Hajnc Heniga kao prvi student na ovoj školi. Zahvaljujući njemu, neki mladi džezisti se odlučuju za studij na ovoj školi. Za vreme studija nastupa sa Art Farmerom, Duškom Gojkovićem, Eje Telinom, a stalno je sarađivao sa ansamblom tromboniste Rudi Josela, sa kojim je imao koncerte u prestižnoj "Štefani" sali u Gracu kao i u Budimpešti. Tih godina u dva navrata svira na Džez festivalu u Montreu, Švajcarska - prvi put sa ansamblom "Stari tračeri", a drugi put sa Korni grupom i trubačem Petrom Ugrinom. Diplomski rad iz predmeta "kompozicija" arhiviran u manuskriptu na Akademiji, snimljen je kao prva kompozicija na A strani orkestra Mani Plancer (Mani Plantzer) iz Švajcarske.

Tokom studija gostuje u Ljubljani kao član Međunarodnog Big Benda Janeza Gregorca, a napravio je i snimke sa Plesnim orkestrom Radio televizije Ljubljana kojim je rukovodio Jože Privšek. Radio je i sa kvintetom Ladislava Fidrija sa kojim je nastupio u TV emisiji Džez scena, a napravio je i snimke za Muzičku produkciju Radio Zagreba sa ansamblom u kome su svirali Ladislav Fidri, basista Krešo Remeta, pijanista Davor Kajfeš i kao mali kuriozitet vibrafonista Boško Petrović na bubnjevima. Početkom 1970. godine zapošljava se kao muzički urednik na Televiziji Beograd, gde veoma brzo pokreće seriju od desetak jednostanih TV emisija žive svirke "U gostima kod orkestra", sa orkestrom "Collegium Singidunum".

Tokom rada na televiziji, sve češće počinje da se javlja ne samo kao muzičar nego i kao autor i voditelj niza govornih emisija i reportaža, da bi 1972. godine napisao muziku za film i TV seriju "Otpisani", koja je imala dva puta po 13 epizoda. Sa Mićom Orlovićem koautor je nekih kviz emisija, a kao urednik i scenarista ogledao se i u najsloženijoj strukturi televizije - šou programu.

Tokom rada kao muzički urednik TV Beograd u više navrata nastupa kao solista na Ljubljanskom džez festivalu sa Big bendom Radio televizije Beograd. Na nekim od ovih nastupa svira prvi alt saksofon zajedno sa Eduardom Sađilom. Početkom 1978. prelazi na rad u Produkciju gramofonskih ploča RTB, kao Zamenik direktora i glavnog urednika. U tom periodu kao solista na alt saksofonu snima nekoliko numera na ploči "Ručni rad", grupe Leb i sol.

1980. godine postaje stalni član Džez orkestra Radio televizije Beograd, da bi nakon par godina postao vođa deonice saksofona. Iste godine, zajedno sa Stjepkom Gutom, osniva Marković - Gut sekstet sa kojim tokom narednih pet godina nastupa na nizu evropskih džez festivala - Northsea u Hagu, Midelheim u Belgiji, u dva navrata na festivalima u Italiji, Bugarskoj, Nemackoj, Turskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Rumuniji, turneja po Belgiji i Holandiji, kao i koncerti po svim rebublikama bivše SFRJ. U dva navrata sa ansamblom je bio član kulturne delegacije SFRJ i Srbije na Kubi i u Sovjetskom Savezu. Za pet godina rada sekstet je snimio pet samostalnih LP-a od kojih je jedan pod nazivom "Message from Belgrade" snimljen za evropsko tržište, za izdavačku kuću "Timeless Records" iz Holandije. Ova izdavačka kuća izdala je i kasetu na kojoj je sa jedne strane grupa Messengers, Art Blekija, a sa druge strane materijal Marković - Gut seksteta.

Nastup na Northsea džez festivalu bio im je jedan od najuspešnijih u karijeri. Časopis TROUW piše: "Veoma iznenađujući bio je doprinos saksofoniste Miće Markovića... Sa svojim bi bap sekstetom skinuo je zvezde s neba, da bi odmah nakon toga otišao u Karusel salu i tamo kao gost Mačita odsvirao pun stila afro kubanski solo, pri čemu su na sve strane sevale varnice..."

Časopis NRC HANDELABLAD ... "Prvo je Arnet Kob svirao čudesno. Hans Dulfer je priredio ulaz Jugoslovenu Milivoju Markoviću koji je svirao tako, kao da mu od te svirke zavisi život. U ovom sviranju bilo je senzacionalnih momenata..."

Tokom 1982. godine jedan koncert iz Holandije uživo prenosi National Public Radio iz SAD.

Od 1985. do 1991. godine, kao član Džez orkestra RTB, gostuje na mnogim festivalima, svira na mnogim koncertima, a u fonoteci Radio Beograda je arhivirano mnoštvo snimaka gde se javlja kao solista.

1987. godine, kao prvi džez kompozitor u svetu, izabran je za predsednika SOKOJ-a (Saveza organizacija kompozitora Jugoslavije) i tu dužnost obavlja dve godine. Tokom narednih godina postavljen je za dirigenta Džez orkestra RTB. Nakon odlaska u penziju (1995.) nastavlja sa aktivnim muziciranjem i sa Milošem Petrovićem osniva "M&P South Quartet" etno-džez orijentacije sa kojim snima dva CD-a - "The Past Continuos" i "Balkan Midnight".

Autor je plana i programa nastave za džez klarinet i saksofon, objavljen u Prosvetnom glasniku Republike Srbije. Držao je klasu saksofona i klarineta na Muzičkoj školi "Stanković" u Beogradu. Tokom karijere stekao je više nagrada i priznanja. Decembra 2001. godine izabran je za predsednika Udruženja kompozitora Srbije.

Za Miću ja obično kažem - muzika za "Otpisane" je njegovo životno delo. Da ništa osim toga nije uradio, bilo bi dovoljno.
A uradio je mnogo, i Bogu hvala, još uvek radi.


Milivoje–Mića Marković, klarinetista, saksofonista, kompozitor, aranžer, dugogodišnji urednik Radio-televizije Beograd, ovogodišnji je dobitnik nagrade „Nišvil festivala” za životno delo. Ova nagrada biće mu uručena 16. avgusta na otvaranju „Nišvila”.
Rođen je 20. marta 1939. u Zagrebu. U Beogradu je završio Srednju muzičku školu „Josip Slavenski”.
Široj publici je poznat kao kompozitor nezaboravne muzike za TV seriju „Otpisani”. Dobio je priznanja za vrhunski doprinos kulturi Srbije.
Živi u Beogradu u braku s Radmilom Mikić, koja je šezdesetih bila poznata kao pevačica kaubojskih pesama.


Džez je sloboda

Džez je muzička kreacija. To je ono što ga izdvaja iz svih muzičkih događanja. Osnovna melodija džeza je harmonska osnova. Ona sve vreme sviranja ostaje ista, kao podloga. Nju drže klavirista i basista. A solista – saksofonista, klarinetista – kreira džez. Samo on ima pravo na improvizaciju. U tom rasporedu snaga solista je potpuno slobodan. I zato je džez sloboda. Sloboda u pravom smislu te reči. Ranije je živeo i potpuno slobodan džez. Svi su bili slobodni. Ali, taj džez se brzo ugasio.

Tereza Kesovija



Ime po rođenju Tereza Ana Kesovija
Rođenje 3. listopada 1938.
Žanr pop, klasična glazba, easy listening, šansona
Profesija pjevačica
Aktivno bavljenje 1960-e - danas
Muzička kuća Jugoton, PGP RTB, ZKP RTLJ, Croatia Records, Columbia Records, Dallas Records, EMI, Barclay Records

Tereza Kesovija (Dubrovnik, 3. listopada 1938.), hrvatska pjevačica.

Biografija

Upravo u Dubrovniku, u kojem je Tereza živjela isprva skromno sa svojim ocem, pomajkom i bratom, počinje njena karijera osnovnim glazbenim obrazovanjem. Tereza je, kao maturantica srednje glazbene škole u Dubrovniku, na Odsjeku za flautu, osvojila Grand Prix na natjecanju mladih muzičara u Ljubljani 1958. Studij glazbe započinje na Glazbenoj akademiji u Zagrebu, svirajući istovremeno u Simfonijskom orkestru Radio Zagreba. Diplomirala je na odsjeku za flautu u klasi prof. Thea Tabake. U to vrijeme počinje nastupati i kao pjevačica.
Prvi nastup pred većim auditorijem imala je 1961. u zagrebačkom Varijeteu, a prvi inozemni nastup bio je na festivalu Pjesma za Europu u St. Vincentu u Italiji 1962. Tijekom karijere, koja traje 45 godina, Tereza je nastupala na svim domaćim festivalima, gdje je bila i nagrađivana. Sa festivala u Splitu, Opatiji, Zagrebu, Sarajevu i Beogradu publika je pamti po pjesmama autora: Zdenko Runjić, Nikica Kalogjera, Arsen Dedić, Kemal Monteno, Đelo Jusić,Stipica Kalogjera, Andrej Baša, i drugih.
Terezinu internacionalnu karijeru obilježavaju nastupi i gostovanja na festivalima u Bratislavi, Rio de Janeiru, na Kupu Europe u Bernu, te festivalima u Meksiku, Sopotu i Antaliji. Dva puta Tereza je pjevala i na Pjesmi Eurovozije: 1966. godine kao predstavnica Kneževine Monako s pjesmom "Bien plus fort", kad je sa 0 bodova bila na posljednjem mjestu, te 1972. godine, kad predstavlja i Jugoslaviju s pjesmom "Muzika i ti" te osvaja 7. mjesto. Održala je i turneje po državama svijeta.
U Francuskoj je tijekom 1960-ih i 1970-ih izgradila karijeru. Francuska karijera počinje još 1965., kad pjeva "Larinu pjesmu" (La Chanson de Lara) iz filma "Doktor Živago". Za svoga boravka u Francuskoj Tereza surađuje s poznatim zvijezdama kao što su Serge Lama,Tino Rossi, Gilbert Becaud i Ritta Pavone. Vrhunac je njen solistički koncert u pariškoj Olympiji održan 1988. godine. Poslije 19 godina Tereza je održala trijumafalan povratnički koncert u Olympiji 2007.

Nagrade

Za svoj umjetnički rad Tereza je nekoliko puta bila nagrađivana prestižnim društvenim nagradama, među kojima su i Nagrada Vlaho Paljetak 1977., te Nagrada Đeki Srbljenović za poseban doprinos Splitskom festivalu 2000. 1999. godine Tereza je odlikovana i proglašena Vitezom Visokog odličja za doprinose u kulturi (Chevalier des Arts et Lettres), koju dodjeljuje predsjednik Republike Francuske, a ubrzo potom uručena joj je i Zlatna povelja humanizma. Tereza nastupa i na velikim koncertima UNICEF-a, prilikom kojih je upoznala i brojne zvijezde poput Charliea Chaplina, Richarda Burtona i Petera Ustinova.

Karijera

U svojoj karijeri Tereza je snimila više od trideset LP ploča i preko sedamdeset singlica, te desetak CD-ova, ali isto tako i veliki broj pjesama koje nikada nisu našle svoje mjesto na nekom od nosača zvuka. Svoje pjesme Tereza je osim na našem jeziku, otpjevala i na osam drugih svjetskih jezika (slovenskom, talijanskom, francuskom, ruskom, engleskom, njemačkom, španjolskom i portugalskom).

Albumi - CD

1975 - Nježne strune mandoline
1976 - Stare ljubavi
1980 - Moja splitska ljeta
1995 - To sam ja
1997 - Kad jednog dana prisjetim se svega
1999 - Gdje ima srca tu sam i ja
1999 - Samo malo intime
2002 - Kronologija
2007 - Zaustavi vrijeme

Festivali / Kompilacije

1968 - Split 68
1971 - Split 71
1975 - Split 75
1976 - Split 76
1977 - Split 77
1983 - Split 83
1985 - 25. jubilej - Zlatne pjesme - Najveći uspjesi
1985 - Split 85
1986 - Split 86
1988 - Split 88 - Autorska večer Đele Jusića
1988 - Splitski biseri 1960-1970
1989 - Splitski biseri 1970-1980
1991 - Moja Domovina
1994 - 14 hitova Zdenka Runjića
1995 - Svjetiljka djetinjstva
1999 - Melodije Jadrana 1999
2000 - Split 2000
2001 - Dora 2001
2001 - Neizrecivo dobro izdanje
2002 - The best of Tutico 6 - 20th Century love
2002 - Zvuk osamdesetih Zabavna i Pop 1980 - 1981
2002 - Zvuk osamdesetih Zabavna i Pop 1984 - 1985
2002 - Zvuk osamdesetih Zabavna i Pop 1986 - 1987
2003 - Brodfest 2003 - Revija nove domoljubne pjesme
2005 - Da te mogu pismom zvati - Libar II
2006 - Da te mogu pismom zvati - Libar IV
2006 - Da te mogu pismom zvati - Libar V
2007 - Da te mogu pismom zvati - Libar IX
2007 - Da te mogu pismom zvati - Libar VII
2007 - Split 2007
2007 - Stranice ljeta
2007 - The platinum collection
2008 - 10 Godina Melodija Hrvatskog Jadrana
2010 - Split 2010

Gost

1975 - Zdenko Runjić 2 -
1994 - Skalinada 4 -
2000 - Hvala svima - Kemal Monteno
2000 - Kada se ljubav u vino pretvori - Mladen Grdović
2009 - Samo malo ljubavi - Kemal Monteno




Tri legendarne pevačice zabavne muzike Gabi Novak, Meri Cetinić i Tereza Kesovija zajednički će, pod imenom „Dive", prirediti publici u Srbiji koncerte 10. maja u Domu vojske u Nišu, 11. maja u Sava centru u Beogradu i 13. maja u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu.
Čuvena pevačica Tereza Kesovija se, posle dugih ratnih i poratnih godina u kojima nije želela da nastupa u Srbiji, 2010. na ove prostore vratila sa veoma emotivnim koncertima. Predstojeći nastupi biće još jedna prilika za obnavljanje pokidanih veza.
Tereza Kesovija kaže da se veoma raduje još jednoj prilici da sa našom publikom podeli emocije i da će joj biti drago da u sali vidi i mlađi svet:
- U svakom ponovljenom susretu s mojom publikom emocije su uvek iste. Iskrene su do maksimuma. Vraćam ono što mi oni tako verno godinama čuvaju u sećanju - ljubav. Volim i kad se među njih umešaju neki novi klinci.

PARNI VALJAK


Kada je 1975. godine prestala sa radom Grupa 220, gitarista Husein Hasanefendić Hus (rođen 1954. u Banja Luci) i gitarista Jura Pađen (rođen 1955.U Zagrebu), u saradnji sa menadžerom Vladimirom Mihaljekom Mihom, odlučuju da pokrenu Parni valjak. U to vreme Bijelo dugme je obeležilo godišnjicu objavljivanja debi albuma i uveliko je žarilo Jugoslavijom. Stoga je Miha (koji je upravo prekinuo saradnju sa Bregovićem) planirao da Valjak bude zagrebačka varijanta Dugmeta. Priključili su im se basista Zlatko Miksić Fuma (rođen 1946. u Zagrebu), veteran iz šezdesetih godina, utemeljivač grupe Zlatni akordi i član sastava Boomerang, pevač Aki Rahimovski iz makedonske grupe Tor i bubnjar Srećko Antonioli koji je svirao u zagrebačkim Delfinima. Rahimovski je rođen 1954. u Nišu, ali se ubrzo sa porodicom preselio u Skoplje. Kako mu je otac bio profesor muzike, sa sedam godina je krenuo u muzičku školu, odsek klavir i pevanje. U tinejdžerskim godinama radio je kao disk džokej da bi kasnije postao orguljaš grupe Krvna braća. Zatim je prešao u sastav Vakuum, pa u Tor sa kojima je nastupao na BOOM festivalu u Zagrebu 1975. godine. Tada ga je zapazio Mihaljek i predložio za novoformirani Parni valjak.

Bend je odmah uskočio u tada moderna svetlucava odela, popeo se na visoke štikle i pristupio kreiranju lakih, trominutnih hitova na osnovama boogie muzike. Na koncertima su bili vrlo atraktivni, ali su njihovi prvi singlovi najviše zbog banalnih tekstova i očiglednih krađa gitarskih rifova trpeli ozbiljne napade kritike. Tekstove im je pisao Josip Ivanković koji se zdušno trudio da kopira Bregovićeve folklorne poskočice. Tako je singl sa pesmom "Hoću da se ženim" dobio etiketu šund ploče. Taj manir Ivankoviću je uspeo mnogo kasnije, pa je poslednjih godina kreirao pesme za folk grupu Zlatni dukati. Na debi albumu "Dođite na show", objavljenom 1976. godine, ponudili su koncept, prateći kroz pesme uspon i pad zamišljene grupe Ludi šeširdžija i jahači rumene kadulje. Materijal su komponovali Hus, Aki i Pađen, a medijski život su imale pesme "Prevela me mala žednog preko vode" i "Dođite na show". Koncertna verzija pesme "Ljubavni jadi jednog Parnog valjka" našla se na ploči "BOOM 76" (PGP RTB 1976.).

Sledećim albumom "Glavom kroz zid", iz 1977. godine upakovanim u omot strip autora Igora Kordeja, ponavljaju muzičku formulu, bacajući težište na balade "Crni dan" i "Noć" a tu su i brže "Kravata oko vrata" i "Lutka za bal". Na ploči se našla i nova verzija pesme "Predstavi je kraj" sa debi LP-a. Grupa zatim ponovo nastupa na BOOM festivalu i žive verzije pesama "Ljubavni jadi jednog Parnog valjka" i "Prevela me mala žednog preko vode" ostaju zabelezene na ploči "BOOM 77" (Suzy 1978.) Godine 1978. Aki i Hus odlaze u JNa što izaziva zastoj u radu grupe. Tokom te pauze, Pađen osniva sastav Aerodrom i napušta ih. Po povratku ključnih članova iz vojske, grupa nastavlja rad sa Džonijem Štulićem. Ta saradnja je kratko trajala, ali ie infekcija Džonijeve energije prešla na Husa tako da sledeća izdanja imaju sasvim drugačiji ukus. Džoni ubrzo po napuštanju Valjka formira Azru, a Hus producira njihov prvi singl sa pesmama "Balkan" i "A šta da radim?". U to vreme, za Valjak se zainteresovala američka diskografska kuća CBS i objavljuje im sihgl sa pesmom "Od motela do motela" kao i nekoliko sledećih albuma.

Treći LP "Gradske priče" snimaju godinu dana kasnije u Milanu, u produkciji Valentina Mađonija (Valentino Maggoni) sa novim članovima: bubnjar Ivan Piko Stančić (Grupa 220 i Time) i gitarista Zoran Cvetković (ex Prljavo kazalište). Pod uticajem Stančića, ploča vesto hvata voz sa novim talasom, a ranija saradnja sa Džonijem naznačena je u obradi njegove pesme "Jablan". Ploču obogaćuju pesma "Ulične tuče" i balada "Stranica dnevnika". Pod imenom Steam Roller 7.januara 1980. godine nastupaju u diskoteci Odiseja 2001 u Milanu. Krajem 1980. godine objavljuju LP "Vruće igre" koji ih konačno izbacuje u prvi plan. Za strano tržište ploča izlazi pod nazivom "City Kids" i otpevana je na engleskom. Ovim LP-em uspeli su da se prikopčaju na trend plesnim hitovima "Neda" (uz ska preliv), "Javi se" (sa citatom iz starog hita "Needles and Pins") i poletnom "Ona je tako prokleto mlada". Hus se opet odužio Štuliću obradom pesme "Kad Miki kaže da se boji". I ova ploča je snimana u Milanu, ali u produkciji Tini Varge. Valjak je predstavio novi imidž i nove članove. Obučeni u crna odela i uvezani u tanke kravate, sa njima prvi put sviraju gitarista i saksofonista Rastko Milošev, basista Srećko Kukurići bubnjar Paolo Sfeci (ex Aerodrom). Zoran Cvetković je u međuvremenu formirao grupu Parlament, a Piko se vezao za sastav Film. Fuma se povukao, svirao je po nemačkim klubovima, ali i sa reproduktivnim zagrebačkim grupama, a 1983, godine se pod neutvrđenim okolnostima udavio u Savi.

Dugoočekivani uspeh kod publike i kritičara, Hus i Aki su iskoristili i počeli rafalno ja objavljuju ploče. Krajem 1981. godine stigao je LP "Vrijeme je na našoj strani". Snimali su ga u Švedskoj, produkciju je radio Hus, a pomagao mu je Tini Varga. Uigrana ekipa radi po oprobanoj formuli: balade "Kao ti", "Staška", čvrsti pop "Moje dnevne paranoje", ali tu je i boogie obrazac "Djevojčice ne......". Povezavši svoja iskustva, ponudili su kombinaciju popa iz šezdesetih godina i rocka s početka osamdesetih. U temi "Kao ti" gađaju još dalje, prizivaju duh pedesetih godina i Pleterse sa sve pripadajućim doo wap ukrasima. Pored Husa, na ploči se kao autor potpisuje Kukurić u pesmi "Ako želim".

Godine 1982. objavljuju dupli živi LP "Koncert", a za njim sledeće godine stiže "Glavnom ulicom" u kojoj se autorski iskazuju Vlilošev i Kukurić. Na toj ploči grupa nastavlja utabanom stazom, a jedinu promenu predstavlja uvođenje duvačkih instrumenata. Ubrzo po objavljivanju ploče, Milošev odlazi u JNA, a na koncertima ga zamenjuje Vedran Božić (ex Time). Milošev se vratio za sledeći LP "Uhvati ritam" na kome je autor pesme "Ponovo sam". Kao gost, klavijature je svirao Zoran Kras, a u naslovnoj pesmi prateće vokale pevali su Momčilo Bajagić, Dejan Cukić i novinar Dražen Vrdoljak. Ovom pločom objavljenom 1984. godine potvrdili su da su se opredelili za zvuk glavne struje. Po objavljivanju kompilacije "Parni valjak", izlazi LP "Pokreni se!". Na toj ploči gostovali su Margita Stefanović, klavijature. Drago Mlinarec je pevao u "Idu dani", Hus je otpevao Slavni vokal u "Stojim već satima", a Miroslav Sedak Benčić je svirao saksofon. U toj fazi Rastko Milošev je otišao iz sastava i započeo solo karijeru u okviru koje je objavio LP "Granice: Ras 2va 3ri" (Suzy 1990.). Grupa objavljuje još jedan koncertni LP "E = MC2", koji je snimljen u zagrebačkom Domu sportova 24.februara 1986. godine Sa njima su tada nastupali Zok Cvetković i klavijaturista Toni Ostojić (ex Dorian Gray).

Godine 1987. na red je došao LP "Anđeli se dosađuju". Produkciju su radili Hus i Tomo In der Muhlen, a sa bendom je ponovo gitarista Cvetković Na snimanju su gostovali klavijaturisti Neven Frangeš, Stanko Juzbašić, Koki Dimuševski (Leb i sol), a Zoran Predin iz Lačnog Franza pevao je u temi "Anja" Balada "Jesen u meni" sa diskretnim uticajem folka bila je udarni hit ploče.

Početkom maja 1988. godine Hus je objavio pauzu u radu grupe. Nekoliko meseci kasnije vraćaju se na scenu u obnovljenoj postavi. Novi basista je Zorislav Preksavec (ex Patrola, Zvijezde) i bubnjar Dražen Šolc (ex Obećanje proljeća, Parlament, Film, Neki to vole vruće). LP "Sjaj u očima" kao udarnu opet ima baladu "Moja je pjesma lagana", a snimili su obradu Mlinarčeve "Uvijek kad ostanem sam". Po objavljivanju ploče, Cvetković odlazi u London gde i danas radi kao studijski muzičar. Grupa dobija nove članove: Bruno Kovačić (gitara i saksofon) i Berislav Blažević (klavijature). Naziv LP-a "Lovci snova" inspirisan je knjigom "Hazarski rečnik" Milorada Pavića, a pripreman je 1990. godine uz sponzorsku potporu firme Levi's u dvorcu Mokrice. Doneo je pesme "Suzama se vatre ne gase", "Samo san", "Godine prolaze", "Ima dana" Bruno Kovačić je potom otišao na muzičko usavršavanje u Ameriku, a novi član je postao gitarista Marijan Brkić (ex Prljavo kazalište). Petnaestogodišnjih rada proslavili su krajem 1990. godine koncertom u zagrebačkom Domu sportova. Godine 1991, objavljuju CD kompilaciju "Pusti nek' traje" a godinu dana kasnije, koncertni "Svih petnaest godina". Posle duže pauze 1994. godine objavljuju CD "Buđenje" na kome se i Brkić upisuje kao autor. Povodom te ploče u zagrebačkom Domu sportova sviraju promotivni koncert pred 15000 posetilaca.

Početkom 1995. godine na dodeli muzičkih nagrada Porin, Parni valjak osvaja sedam trofeja. Pored ostalih, za CD "Buđenje", pesmu "Sve još miriše na nju", duet DadeTopića i Akija Rahimovskog u pesmi "Molitva", likovnu opremu i snimak ploče. Juna 1995. godine na koncertu u zagrebačkom Kazalištu mladih uz pratnju gudača i velikog broja gostujućih muzičara snimaju akusticarski CD "Bez struje". Septembra 1997. godine objavljuju CD "Samo snovi teku uzvodno" na kome u pesmi "Ovo nije politički song" gostuje Vlado Kreslin. Objavljivanje ploče prati ambiciozna promotivna kampanja, tako da u istom danu, avionom posećuju Pulu, Rijeku, Split, Osijek i Zagreb.

Hus se tokom duge karijere uspešno ogledao kao producent. Radio je ploče grupama Stidljiva ljubičica. Patrola, Haustor, Animatori, Plavi orkestar, Cacadou Look i drugim. Sa Jankom Mlinarićem je bio suvlasnik studija Kolekcionar je umetničkih slika, što nije neobično, budući da mu je otac slikar.

Diskografija

Singlovi
"Parni valjak" / "Šizofrenik" (Alta / PGP RTB 1976.)
"Tako prođe tko ne pazi kad ga Parni valjak zgazi"/"Doksi mlad" (PGP RTB 1976.) "Ljubavni jadi jednog Parnog valjka" / "Teško je biti sam" (PGP RTB 197.)
"Prevela me mala žednog preko vode" / "0 šumama, rijekama i pticama" (PGP RTB 1977.)
"Hoću da se ženim"/"Ljeto" (Jugoton 1977.)
"Od motela do motela"/"Predstavi je kraj" (GBS-Suzy 1978.)
"Stranica dnevnika" /"Ulične tuče" (CBS-Suzy 1979.)
Albumi
"Dođite na show" (PGP RTB 1976.)
"Glavom kroz zid" (Jugoton 1977.)
"Gradske priče" (CBS-Suzy 1979.)
"CityKids" (CBS 1980.)
"Vruće igre" (CBS-Suzy 1980.)
"Vrijeme je na našoj strani" (CBS-Suzy 1981.)
"Koncert" (CBS-Suzy 1982. dupli koncertni)
"Glavnom ulicom" (CBS-Suzy 1983.)
"Uhvati ritam" (Jugoton 1984.)
"Parni valjak" (Suzy 1985. kompilacija)
"Pokreni se!" (Jugoton 1985.)
E=MC" (Jugoton 1986 koncertni)
"Anđeli se dosađuju" (Jugoton 1987.)
"Sjaj u očima" (Jugoton 1988.)
"Lovci snova" (Jugoton 1990.)
"Pusti nek' traje, kolekcija vol 1" (Croatia Records 1991. kompilacija)
"Svih petnaest godina" (Croatia Records 1992. koncertni)
"Buđenje" (Esnaf/Croatia Records 1994.)
"Bez struje - Live in ZeKaeM" (Croatia Records / SRMG 1995. koncertni)
"Samo snovi teku uzvodno" (Croatia Records 1997.)