OJ, STANI, PEVČE


Oj, stani, pevče, ne cepaj grudi,
Ne mori dušu, ne zledi rane;
Prošlosti mile slavu ne budi,
Ne pevaj ponos i sretne dane!

Tvoja je ljubav iskrena, žarka;
Duša je tvoja nežna i čista —
Al’ oko suzi kad pevaš Marka,
I kada prošlost sjajna zablista.

Jer dok sa struna pesma se vija,
Iz prošlih dana uzor da stvori;
Ja gledam pustoš koja nas svija,
Nevolju, bedu koja nas mori.

Ta mi im slavu hvalit umemo
I dobro njino uzdizat svako —
A da l' se sami podičit smemo
Da dobra mnoga stvorismo tako?!

Oj, stani, pevče, starino seda,
Strašne su slutnje prepune grudi,
Tužne su slike što oko gleda,
U bedi svojoj slabi su ljudi!...