Vaskrsnji obicaji u svetu
Vaskrs u Srbiji, predivan je... Vaskrs je najveći hrišćanski praznik, praznik nad praznicima. Jest Božić najradosniji, ali je Vaskrs najveći. Vaskrsenje je u osnovi naše hrišćanske vere pa je takva ocena i prirodna. Tog dana - u nedelju - naš Gospod Isus Hristos je vaskrsao iz mrtvih, pobedio smrt i svima ljudima od Adama i Eve do poslednjeg čoveka na Zemlji darovao večan život. Najranije može da padne 4. aprila, a najkasnije 8. maja po novom kalendaru.
Za Vaskrs su, takođe, vezani lepi običaji u našem narodu. U celom hrišćanskom svetu, pa i kod nas, Srba, na ovaj praznik se daruju obojena jaja.
Jaje je simbol obnavljanja prirode i života. I kao što badnjak goreći na ognjištu daje posebnu čar božićnoj noći, tako isto vaskršnje crveno jaje znači radost i za one koji ga daju i za one koji ga primaju...
Kako se boje jaja?
Domaćica se, prvo, prekrsti i pomoli Bogu, zatim u sud s vodom, u kom će kuvati i bojiti jaja, dodaje malo osvećene vodice koja je osvećena u toku Vaskršnjeg posta (Velikog posta). Na šporetu vri voda s bojom ("varzilom"), domaćica u nj oprezno supenom kašikom spušta jaja, strogo pazeći da ravnomerno budu obojena (okreće ih), a deca obigravaju oko matere i raduju se jer je jaja sve više, raznih boja i šara. Prvo obojeno jaje, ostavlja se na stranu do sledećeg Vaskrsa i zove se "čuvarkuća".
Pre bojenja, jaja se mogu ukrašavati, ulepšavati, "šarati". Naime, s rastopljenim voskom i zagrejanim perom za pisanje, ili nečim sličnim, tankim i oštrim, važno je da je nalik na pisaljku, na jaje se nanosi topljen vruć vosak. Crtež može biti veoma lep, u zavisnosti od obdarenosti crtača i trenutnog nadahnuća, a za Vaskrs je nadahnuće uvek najveće. Čak se takva obojena jaja, ručno oslikana, mogu kupiti i na ulici, na pijaci, u ponekoj specijalizovanoj knjižari (npr., knjižara "Pero", u Beogradu) i koštaju oko 100 dinara. Mogu biti prava mala remek-dela. Slikaju ih i poznati umetnici, a često se i javno prodaju u humanitarne svrhe. A nije teško ulepšati, iscrtati jaje. Najpre se pero zagreje na plamenu sveće, pa se onako vruće umače u vruć vosak, a zatim se voskom po jajetu piše i(ili) crta. Pošto vosak ne prima boju, posle, prilikom bojenja, na jajetu ostaju bele nacrtane figurice i slova, ono što smo perom nacrtali. Na jajetu se obično piše H. V. i V. V. - ili ćirilicom H. V. i V. V. (Hristos Vaskrse i Vaistinu Vaskrse), crtaju se krstići, cvetići i druge lepe figurice. U novije vreme, izrađuju se specijalne nalepnice od hartije ili plastike koje se mogu lepiti na jaja ili se, tako da kažemo, jaja u to "obuku"...
A kakva je simbolika?
Bojenje jaja je spomen na događaj kad je sveta Marija Magdalina Mironosica (to je ona devojka koja je, s Presvetom Bogorodicom, neprekidno bila uz Hrista u toku njegovog golgotskog stradanja - i kojoj se Hristos prvoj javio po vaskrsenju), putovala u Rim da propoveda Jevanđelje - i posetila cara Tiberija. Tad mu je, ona, u znak pažnje, kao novogodišnji poklon, predala jedno crveno jaje - i pozdravila ga rečima: "Hristos Vaskrse!" Crvena boja simboliše - označava - Spasiteljevu, nevino prolivenu, krv na Golgoti, na krstu, ali je crvena boja istovremeno i boja vaskrsenja. Jer vaskrsenja nema bez stradanja i smrti! To je, znači, prvenstveno boja hrišćana i crkve, bez obzira što su neki pojedinci i pokreti kroz istoriju pokušavali da ovu boju prisvoje i kompromituju...
Kakvo je Vaskršnje slavlje?
Kad svane dan Vaskrsenja Hristova, uvek je to nedelja, sa svih tornjeva pravoslavnih hramova, dugo-dugo, kao da zvone u večnost hrišćanstva i našeg slatkog pravoslavlja, zvone sva zvona, i najmanja, i srednja, i ona najveća (jeste li čuli sva zvona na Hramu svetog Save, na Vračaru, u Beogradu!) i javljaju dolazak velikog praznika.
A domaćin sa svojom čeljadi odlazi u crkvu na svetu vaskršnju službu, liturgiju. Posle službe, narod se međusobno pozdravlja rečima: "Hristos Vaskrse!" i odgovara, kako dolikuje: "Vaistinu Vaskrse!" Taj pozdrav traje sve do Spasovdana...
Kad se dođe iz crkve kući, svi se ukućani međusobno pozdravljaju vaskršnjim pozdravom i ljube u neizmernoj vaskršnjoj ljubavi. Svi su radosni, svima je srce puno-prepuno od blagotvorne i slatke vere, pravoslavne, svi su prožeti ljubavlju kao što su, to, bili i njihovi preci, kao što će, to, biti i njihova deca, i deca njihove dece u budućnosti. Domaćin, zatim, pripaljuje (ne "pali"!) sveću, uzima kadionicu i tamjan, okadi sve ukućane koji stoje na molitvi pa predaje nekom mlađem kadionicu i ovaj kadi celu kuću. Ukoliko se ne ume da otpeva vaskršnji tropar, naglas se čita (ili peva!... melodija je nezaboravna!... prožima od glave do pete!) "Oče naš" ("Očenaš") i druge molitve koje se znaju napamet, ili se čitaju iz molitvenika. Posle zajedničke molitve, ponovo, jedni drugima čestitaju Vaskrs i sedaju za svečano postavljenu trpezu...
Bookmarks