Tema: Pcelinji proizvodi

Pcelinji proizvodi


Pelud pčelinji proizvod

Poznati pčelinji proizvodi su med, vosak, otrov, propolis, pelud i matična mliječ. Pčele sintetiziraju vosak, otrov i matičnu mliječ. Ostali produkti potječu od biljaka koje pčele modificiraju i prerađuju za njihovu vlastitu upotrebu. Pelud je jedan od jedinstvenih bioloških proizvoda, proizvodnja peludi od strane biljaka osigurava preživljavanje pčela, pčele skupljajući nektar pomažu razmnožavanju biljnog svijeta kroz slučajan proces oprašivanja. Pelud je u pčelinjoj ishrani najvažniji izvor bjelančevina.
Za pravilan razvoj pčelinje zajednice leglo ima glavnu ulogu. Pelud nije samo hrana za leglo, već je važan i za pravilan razvoj odraslih oblika svih članova zajednice. Mlade pčele koriste pelud za prehranu, pelud se koristi u jesen u većim količinama i za proizvodnju masno bjelančevinastog tijela zimskih pčela, kao i za ishranu matice.
Pelud je idealna hrana za pčele a pelud predstavlja vrijedan izvor ljudske hrane te kao moguće sredstvo u liječenju ljudi. Pelud je efikasan ali nažalost postoji vrlo malo znanstvenih istraživanja koji podupiru te tvrdnje. Znanstveno je samo potvrđena njegova djelotvornost u liječenju tegoba kod prostate i hemeroida, kao i njegovom korištenju nakon tretmana X zrakama, gdje je polučio pozitivno djelovanje na organizam.

Pcelinji proizvodi


Med - osnovni pčelinji proizvod

Stara narodna izreka da nekom teče med i mlijeko, pisano je da se duljina življenja produljuje ukoliko svakodnevna prehrana ukljucuje med i mlijeko. Stari su Grci pak smatrali da je med nektar bogova i da ih upravo on cini besmrtnima. Danas je med ponovno poceo zauzimati mjesto koje mu pripada u svakodnevnoj prehrani ljudi.

Za med postoje razlicita tumacenja. Najveci broj ljudi ga smatra slatkom i ukusnom hranom, a nacin na koji se dobiva i koje su njegove sastavne tvari malo tko bi znao odgovoriti. U biti, svaku kap meda sacinjava niz kemijskih tvari. S nutricionistickog gledišta, moglo bi se reci da je med 100 posto iskoristiva namirnica, bogata raznim ljekovitim tvarima i svojstvima koja joj daju prednost ispred svih ostalih namirnica.
Prema pravilniku gledano, pod pojmom med se smatra sladak, gust, viskozan proizvod, što ga medonosne pcele proizvode od nektara cvjetova medonosnih biljaka ili od sekreta živih dijelova biljaka koje pcele skupljaju, dodaju mu vlastite specificne tvari, transformiraju i odlažu u sace da sazori.



Vrste meda


Vrsta i kvaliteta, a tako i nutritivna i zdravstvena vrijednost meda ovisi o mnogim faktorima kao npr. o samim cvjetovima s kojih se sakuplja, o godišnjem dobu u kojem se skuplja, o zdravstvenom statusu pcela, i sl. Od mnogobrojnih vrsta meda medu najpoznatije u našim krajevima spadaju (obzirom na nektar iz kojeg su proizvedene):


Med akacije - med je svijetle boje i delikatnog okusa. Dobar je za umirivanje.
Lipov med - sakuplja se u jesenskim mjesecima, svijetle je boje i jednako kao i med akacije smatra se dobrim umirujucim sredstvom. Posjeduje i antisepticko djelovanje pa ga se stoga cesto preporucuje oboljelim osobama, a posebice kod oboljenja koja zahvacaju dišne puteve, ali jednako je tako potrebno znati da ga nije preporucljivo davati osobama koje pate od bolesti srca i krvožilnog sustava.
Kestenov med - sakuplja se od lipnja do kolovoza, smede je boje i blago gorkog okusa. Cesto se preporucuje za postizanje bolje cirkulacije krvi, ali i za bolje funkcioniranje jetre. Dobrim se pokazao i pri lijecenju cireva, a i kod kronicne upale želuca.
Med stolisnika - sakuplja se na kraju ljeta i na pocetku jeseni, uglavnom je svjetlije boje, a cesto se preporucuje kod infekcija dišnih puteva.
Kaduljin med - ima snažno antisepticno djelovanje, a zbog toga što sadrži sastojke koji uzrokuju izlucivanje sluzi vrlo cesto se preporucuje kao sredstvo za iskašljavanje.
Med bagrema - vrlo je lagan i blag pa ga mogu koristiti i djeca. Pomaže kod tegoba dišnih organa, ali djeluje i kao umirujuce sredstvo.
Med maslacka - sakuplja se u proljece, intenzivno je žute boje, a karakteristika mu je da brzo kristalizira. Koristi se kao diuretik i laksativ, ali dobro djeluje i na funkcioniranje jetre.
Livadni med - prikupljen je od razlicitih vrsta cvjetova. Blag je pa se cesto preporucuje starijim osobama, osobama s niskim tlakom i djeci.
Medun - je med koji pcele sakupljaju izvan cvjetnih caški za vrijeme ljetnih mjeseci. Ova vrsta meda u principu se razlikuje od drugih po tome što nije dobivena iz nektara cvijeca, vec iz medljike, slatke tekucine koju luce lisne i štitaste uši ili pak leptiri. Tamne je boje, viskozan, okusa na karamelu i sporo kristalizira. Bogat je mineralnim solima i sadrži malo šecera, pa se cesto preporucuje dijabeticarima i sportašima.



Naravno, u navedenom su popisu navedene samo neke od mnogih vrsta meda. Potrebno je spomenuti da od svih vrsta, moramo razlikovati i med s obzirom na konacni postupak dobivanja i to na:


vrcani (dobiven centrifugiranjem),
topljeni (dobiven zagrijavanjem zdrobljenog saca) i
muljani med (dobiven hladnim gnjecenjem)
med u sacu i
med s komadima saca


Kemijski sastav meda

Nije svaki med jednak po svom kemijskom sastavu. On ovisi o porijeklu dobivanja (cvijeta ili medljike) i nacinu vadenja iz saca. U prosjeku gledano možemo reci da med sadrži oko 180 razlicitih tvari i supstanci koje su kombinirane u takvom omjeru i na takav nacin da ih sve do danas niti jedna ljudska ruka, a niti stroj nije uspio napraviti neprirodnim putem.

Naravno postoje krivotvorine meda, no one se lako otkriju standardnim kontrolama kakvoce. U prosjeku med se sastoji od oko 75 % šecera (glukoze i fruktoze), oko 5 % složenih ugljikohidrata (dekstrina, maltoze i sl.), organskih kiselina (mravlja, jabucna, limunska, jantarna i sl.), manjeg udjela proteina i enzima, peludnih zrnaca, raznih antisepticnih tvari, vitamina, minerala, aromatskih tvari itd.

Ovisno o udjelu pojedinih tvari, razlikovat ce se i pojedina fizikalno-kemijska svojstva meda (konzistencija, boja, okus i sl.). Na takva svojstva ponajviše utjecu dekstrini, koji medu daju posebna svojstva (ljepljivost i gustocu), pa je upravo zbog toga med svjetlije boje obicno rjedi od meda tamnije vrste, koji obicno sadrže vece kolicine ovih ugljikohidrata. Pcele upravo zbog ovog sastojka ne koriste med za prehranu jer ne mogu probaviti dekstrine i melecitozu.