Darinka Jevric

[Rada]

DARINKA V. JEVRIĆ


[Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ]

(Glođani, 21.10.1947 — Beograd, 16.02.2007)

Rođena je 21. oktobra 1947, u selu Glođani kod Peći (Metohija). Četvrt veka radila je
kao novinar Kulturne rubrike u prištinskom dnevniku "Jedinstvu". Bila je dugogodišnji
hroničar ovog lista, urednik poezije u časopisu "Stremljenja" i član uredništva novosadske
"Scene". Darinka Jevrić je jedna od retkih srpskih intelektualaca koja je posle juna
meseca 1999. godine ostala da živi u Prištini.

Bila je izuzetno plodan pisac koja se pojavila na književnoj sceni 1970. godine sa
pesničkom zbirkom "Dodir leta" — zajedno sa Ratkom Deletićem i Branislavom Todićem.
Slede "Prevarni tišinom" (1973), "Nestvarni zapisi", "Hvostanska zemlja",
"Slovo ljubve", izabrane pesme "Judin poljubac" "Dečanska zvona i druge pesme" i
poslednja "Psalam bezdomnika" i druge pesme" (2006).

Pesme su joj prevođene na više stranih jezika; zastupljena je u antologijama savremene
srpske poezije u Rusiji, Ukrajini, Turskoj, Indiji, Švedskoj, Češkoj, Italiji,
Jermeniji, Engleskoj itd. Dobitnica je brojnih književnih nagrada: Gračaničke povelje,
"Milica Stojadinović Srpkinja", Matićeve povelje, Pečat varoši Sremskokarlovačke...
Decembarsku nagradu Kosova je, među prvima, odbila.

Umrla je 16. februara 2007. godine u Beogradu.

Riznicasrpska

[Rada]

Zbirke pesama

Dodir leta zajedno sa Ratkom Deletićem i Brankom Todićem, "Jedinstvo", Priština 1970;

Prevareni tišinom, "Prosveta",Beograd 1973

Nestvarni zapisi, "Jedinstvo",Priština 1976

Ižice, "Nolit-Jedinstvo",Beograd-Priština 1980

Hvostanska zemlja, "Prosveta", Beograd 1990

Slovo ljubve, "Oktoih", Podgorica 1990

Judin poljubac, Beograd 1998

Dečanska zvona i druge pesme, Novi Sad 2004

Psalam bezdomnika i druge pesme, NIJP "Panorama", Priština-Beograd 2006.

[Rada]

FRESKA

u nemirima mirna
u vrtlogu sama
zidovi ti kradu sjenke
sklopiš mi ruke u molbu
u jecaj
u hvala
stoljetnu ljepotu mi
ne cenjkajući se
daš odmah

[Rada]

SLOBODARSKA

I

Pa nek gori
nek gori pod petom hromog vojnika ludilo
mimohod bola na čelu znamenje
nečije ruke kameni đerdan vežu
virovi u oči tonu i zriju jabuke
sjemeni tužna nevjesta jalovost
poslije mrtvih vojnika

modri anđeo u srži zove vjekuje
vjerne ga dvojnice odaju
i one zelene baklje iz moga i tvoga oka
i jesu i nijesu vatra
i jesu i nijesu otrov
sabljo srca čiji te vjetrovi slute

II

grleni zalazimo u riječ crvotočnu
kad metak meditira
kad metak ne zna u čijem čelu da stane
nizvodno
u groblju nastanjene riječi ubavije sunce ljube
mladosti mi
preboljeću goluba vitog i voštanu srž kipa
na rtu dobre nade gorko bilje cvjeta
strah me je
strah me je za Kainovog sina


"Zavetovala sam se sopstvenom poezijom da ću ostati u Prištini. Nije moja glava skuplja od glave djevičke kaluđerice.
Moji razlozi za ostanak su ljudski i pjesnički." [Darinka Jevrić]

Pesma "Slobodarska" objavljena je u listu za književnost, kulturu i drtuštvena pitanja "Panonsko jedro" | Ruma, 1972.

[Rada]

ČUDNO PISMO

Prelistavam godine
list po list jeseni
ni korak dalje od pamćenja od tvoje sjeni

pišem nestvarno pismo
bez ijednog slova
samo tišina
i bijela kost svitanja prepisana sa lica
na plavu svilu nesanice

sve vino što je teklo
sve blago što se steklo
sve mijene i mrijene oka i krvotoka
dajem za čas
što bi mogao da nas rani istim krikom

[Rada]

KRUG LJUBAVI

znam unaprijed ishod ove bitke
mjesečina se steže u omču oko grla
krug ljubavi
krug tame
buknuće u požar vječan
ugljevlja nema potom
samo će buknuti vatra pod trepavicama srca

obala je nestvarna međa između nas i vode
svijest o logici i zakonima teže
gnjila riječi na jeziku
sušta i svevišnja
ne mogu da te prozborim a jesi spasonosna

zalud se prisjećam molitve
besjeda proročanskih
na staru ranu privjenčavam mladi kalem
o svi su ishodi isti sva vrata maglena

[Rada]

MONOLOG PJESNIKA

Šta sam to zidao?
plašim se da imenujem

okolo raspršena građa: starinske knjige, poroci,
snovi, godine, živi kreč — najprije razlažeš
pa sabiraš značenja tajna —

takvim malterom spajah opeke prolaznosti —
uz samu ivicu neba vidikovac postavljah
da ptice slete na ozarenje,
svrati i odahne sam Bog.

Tapije i skice nijesam pribavljao,
nikakva uzdarja — uvijek
počinjući ni iz čeg: čežnju sam u oblik preobraćao,
žudnju treperavu — ko drevni neimari.

Pa gdje je greška?

visak se vazda u ponoru njiše
obnoć temelje nagriza mjesečina
vile bacaju čini.

Šta sam to zidao i
gdje bijah podučen grešno.

[Vesna]

SEMENDRA 1

Bijel konj sred bijelog grada
sred pustinje ukopao kopite
Kalifa ozaren, sa suncem u kosi
otpozdravlja Masi
osmjehom vučjim.

Ne stiže da uoči
narod je gluhonijem
međusobno žustro govori pestima
o nečem se gloži.

Potom masa radino tucanikom se bavi
pilom i šilom, a ponekad laserom, oblikuje
mermer za postolje ognjenog slavoluka
sred arkadijskog podbrežja.

Bijel konj frkće, rže nad bregovima
u živom pijesku do koljena
do grla.

Uzjoguniše se levooki
desnooki
zlooki —

Rastrčaše se konjovoci, pisari i mesari
delibaše labuđeg voda
sluge slugu, pancir-vojska spasa
uzjoguniše bočni konji, čauši.

S orjenta poručiše štedro slonove
I kamile mi — u načelu — jašemo
Izuzetno mrkove, riđane, dorate
Jer bijel konj
Kad-tad uprska.

A i Murta
a i Kurta.

Naprosto slome vrat.

Uostalom: valja prelistati
libro istorije.

Miodrag Sibinović VETAR U GRIVI : konj u poeziji slovenskih naroda — antologija —
Interpres • Beograd, 2011

[Vesna]

SLAVJANSKA GOSPA

Majci Juliji

sva od čekanja sva od nesanice
ona je karijatida na mrtvoj straži
sjenka vječna na pragu
dunja na omaru i prvijenac za oca
prah njegov prebijel i čvrsta muška ruka
ona je crni barjak na bijelom dvoru
vitka kao Neva kršna ko Karpati

potka je i osnova za najčistije snove
tamnjan i mlado vino u praznično veče
bedra joj puna ploda san prazan zagrljaja
ona je pogača slavska i ključar naših tuga
i grumen zemlje na odru kad mremo u tuđini

ona je ljekovita mliječ i vatra zapretana
bosiljak i boščaluk
i suza prva za prve svate
blagoslov i zdravica
jabuka sva od zlata
ona je Gojkovica

ona je pot i žeđ umornog ratnika
zlatno runo
darovi nedarovani
ona je prvi pucanj i prvi lelek
oblak nad Sinjajevinom Prorok u Morači
ona je dobra vila i melem na rani

ona je tiha tuga poslije nepogode
dvanaest crnih marama i kamenova žučnih
za dvanaest brata
Piva je koje nema Duklja poharana
ona je kula Jevremova kojoj ne dam pasti

sva je trenutak i vječnost
nestvarna od ljepote
oružje sjajno kog niko ne djene o pasu
prastari nakit u škrinji za ukop spreman
ona je kućni oltar i moćno svetilište
mi Usud njen grešni

[Vesna]

OD TEBE DO MENE

od tebe do mene
oči vezilje dva bola svjetlosti
jesen i opasnosti mudrosti boluju u mojoj glavi
od tebe do mene
tihe arije ponornica
ti moja oaza
ti krčag saharske vode
ti nož u grlu srne
ti pelek durmitorski
ti jesen moja bolesna

od tebe do mene
to ne možeš opisati nit psovkom preboljeti
ti vraćanje bez povratka
ti minut na smrt osuđenog vremena
ti bdenje grudobolnika
od tebe do mene
sve što se poreći mora
glad
hlorofil vječnog bilja

od tebe do mene
zla ti misao ko Kainu um dojila pešterske ti suše rane
zlom letinom crnim runom
kao munja ostroškoga u čeoni vrtlog bdile

od tebe do mene
damari trava i zemlje
ti kost i kob srca
ti miris zelene šume ti bol u krstima rudara ti požar
u rafineriji nafte
ti labud
i moja labudska pesma

od tebe do mene
ožiljci tišine krvare
od tebe do mene
stope se sa sječivom bore
od tebe do mene
godine
godine
godine