Poezija

[Vesna]

Poezija


Srce mi blista

Srce mi blista –
beskrajni zraci svetlosti;
sigurno i Mesec
misli da je to
njegova svetlost.

sveštenik Mjoe (1173-1232)

[Vesna]

Smiluj se...

Smiluj se i udeli gutljaj vode jutarnjim pticama,
pomisli uvek da one na to imaju više prava nego ljudi:

rod ti njihov nikakvu patnju ne donosi,
dok se ti ponajviše sopstvenog roda plašiš.

Al-Maari (973-1057; prepev: D. Tanasković)

[Vesna]

Kratkoća života

Ej, kako brzo izmiču nam leta,
Nevinost njihov ne zadrža tok,
glavu od belog ne sačuva cveta,
ni da se produži ljute smrti rok...
Ostavit moraš vinograd i njive,
ženu i lepo ustrojeni dom,
od sveg imanja jedna grana ive
biće na grobu presađena tvom.

Horacije (65-8 p.n.e, prepev: Jovan Sterija Popović)

[Vesna]

Vojnici

Koja biljka nije požutela?
Kojeg dana pohod ne činimo?
Koji čovek dosad nije pozvan
u odbranu četiri granice?

Koja biljka nije pocrnela?
Koje srce nije žalostivo?
Avaj nama vojnicima jadnim,
nas već niko ne broji u ljude!

Nosorozi ili smo tigrovi,
Da pustinje ove prelazimo?
Avaj nama vojnicima jadnim,
dan i noć bez odmora i stanka.

U gustome krznu svom lisice
ove travne ravnice prelaze,
naša kola lesom pokrivena
mile mala po velikom putu.

Iz kineske zbirke pesama Ši King, ili „Knjige oda“, oko 1000. g. p. n. e.

[Vesna]

Kratko traženje

Kratko traženje zaklona
Pred pljusak...
Život, izgleda, nije drugo!

Sogi (1421-1502)

[Vesna]

Manja od najmanjeg...

Manja od najmanjeg,
Veća od najvećeg,
Duša živi
U tajnom srcu čoveka.

(Kata upanišada)

[Vesna]

Velikodušnost

Daj da ti pročitam iz knjige kreposti
Glavu o praštanju i plemenitosti:


Ko te bez milosti u srce udari,
Kao štedar rudnik zlatom ga obdari!


Nemoj biti tvrđi od stabla s` zasenom
Pospi plodom onog ko gađa kamenom!


Od školjke nauči plemenitost pravu:
Sipa biser onom ko joj seče glavu!


Hafiz (Prepev: F. Barjaktarević)

[Vesna]

Pogledaj slavuja

Pogledaj slavuja!
Istu pesmu peva
i pred licem kneza.

Isa

[Vesna]

Savjet vojnicima

I dušu vam valja
ko luk svoj napinjati!
Pazte da odveć kratka
strijela vaša ne bude.
Do juriša kad dođe –
u konje gađajte – a ne u ljude!
Dušmane svoje valja
I vojvode njine žive uhvatiti...
Morate uspjeti, ako svako
vaše djelo smisla ima.
Koja korist gacati u krvi, u ratnoj vici? –
Na umu imajte samo: svladati dušmanina!
Ta niste dželati! – Ta vi ste vojnici!

(Cij Tao, 9. vek) (prepev: Gorjan Popović)

[Vesna]

U ono doba mladog ljeta...

U ono doba mladog ljeta, kada
pod Vodenjakom sunce grije vlasi
i vidno već duljina noći pada,

kad slana zemlju crtežima krasi,
da bijelog brata lik dočara oku,
al joj toplina brzo crte zgasi,

seljak, što hrane ne ima za stoku,
ustaje, gleda, i videć poljane
sve u bjelini, tuče se po boku,

pa u dom svrativ, ko bijednik se stane
tužit što ne zna čega da se lati,
al opet gleda, i nada mu svane

kad vidi kako svijet u malo sati
promijeni lice; tad se štapa maši
i, izgnav ovce, na pašu ih prati.

Dante Aligijeri (1265-1321) (iz Božanstvene komedije, prepev: M. Kombol)