Tema: Vice Vukov - Tekstovi Pesama

Tvoja zemlja

Tu ćeš naći uvijek dom,
srce koje kuca za te,
ruku da te prati,
majku da te shvati,
znat ćeš sve što treba znati.

Znat ćeš kako boli plač
kada tvoja zemlja pati;
ali iza svega
sigurno ćeš znati
što ti znači ovaj kraj.

To je tvoja zemlja, tu sagradi dom,
tu je stari temelj, tu na kršu tvom.
Tuđin i oluje kidali su nju,
al' još uvijek tu je sve dok mi smo tu.


Bit ćeš bogat ko i mi,
kralj što ne zna što je kruna,
al' na svojoj grudi
ko i ovi ljudi
bit ćeš velik ko i mi.

Zvona moga grada

Zvonila su za oluje, zvonila su za vjenčanja
Zvonila su za živote i za zadnja putovanja
Kao neka vječna glazba, naše slave, našeg jada
Zvonila su od davnina, stara zvona moga grada

Boga su i ljude zvala za trabakul koji tone
Zvonila su, zvonila su za gromače i balkone
Skupljala su naše lađe kao ptice svoga gnijezda
Ko da srce majke kuca u zvoniku ispod zvijezda

Dok spavaju stare luke i treperi plavi svod
Zvonici su kao ruke koje prate bijeli brod
U kamenu nema neba, čovjek prođe težak put
Al su jednom kad ih trebam stara zvona opet tu


Pričaju nam našu povijest brižno kao otac sinu
U večeri kao ova izlila su svu toplinu
Kao neka vječna glazba kolijevki, kolonada
Slušajte ih kako zvone stara zvona moga grada

U kamenu nema neba, čovjek prođe težak put
Al su jednom kad ih trebam stara zvona opet tu


Pričaju nam našu povijest brižno kao otac sinu
U večeri kao ova izlila su svu toplinu
Kao neka vječna glazba kolijevki, kolonada
Slušajte ih kako zvone stara zvona moga grada

Šesnaest lavandera

Noseći oprano rublje u Zadar
U zoru 2. studenoga 1891. godine
U nevremenu na moru izgubilo je život
Šesnaest pralja iz Preka na otoku Ugljanu

Otkad su vas odnijeli vali
Daleko negdje, u mir, samoću
Nemirno more za Mjeseca noću
Vašim se svijetli očima

Jer bila je bura, i bila je nevera
I u smrt je pošlo šesnaest lavandera


Otkad su vas posestrile školjke
I niste došle sa puta duga
Svi maestrali, i bure, i juga
Vašim se glase pjesmama

Jer bila je bura, i bila je nevera
I u smrt je pošlo šesnaest lavandera


Ipak, žive ste u srcu, zvijezdama
U dubinama u društvu zlatnih riba
Ko majka voljenu djecu
More vas grli i ziba
Ko majka voljenu djecu
More vas grli i ziba

Otkad su vas odnijeli vali
I niste došle sa zadnjeg puta
Vjetar što noću u obalama luta
Još tuži vaše tužaljke

Jer bila je bura, i bila je nevera
I u smrt je pošlo šesnaest lavandera
Šesnaest lavandera
Šesnaest lavandera