Ne mogu reci da sam te volela, jer te jos uvek volim... Ne mogu reci da sam te prebolela, jer ne mogu da te prebolim.. Ne mogu reci da nisam zaljubljena, jer u srcu jos uvek ti si... Al mogu reci da si bio moj, a da sada to vise nisi....
Tiho, sasvim tiho sapni mi zasto si tu.. I nemoj nista precutati jer zelim sve da znam.. I kazi ko sam ti ja, a ko si meni ti... Sve je vec odavno receno ali hajde samo jos jednom... Ostani i ne ljuti se sto opet pitam ovo sve... Znas ti dobro, bojim se ako otvorim oci da samo ne sanjam te...
Veceras bez suza placem tiho, veceras sam potpuno sama, veceras mi treba on, a njega nema, a oko mene je tama. Suze mi kvase lice jer nisam s njim. Pomozi mi drugarice moja da se pomirim sa tim. I tako cu sama zaspati, snivati o njemu, u snu dozivati mu ime i nalaziti njegov lik u svemu. Pomozi mi da zaboravim crne oci, taj osmeh sto dusu razdire, pomozi mi jer bez njega deo mene umire...
Sada nema nas, znam kasno je za sve a toliko ti opet zelim reci volim te...samo da se jos jednom osetim srecna kao pre, ali nema te srece nestala je odneo si je...jos uvek se secam tvog pogleda, zagrljaja, osmeh, poljubca...bilo je ludosti, prevara,lazi, srece i bola, al sve je to nestalo sa nama sve je to sada prica stara...a meni je ostala samo tuzna uspomena....
Proslost voli da falsifikuje svoje putne isprave i da se naziva buducnoscu. Ti tamo a ja ovamo to su dva antipoda koji jedan drugom pominju majku. Prvi i zadnji put ti poklanjam cvece a meni neka dodele zvona i onu koju sam mislio da volim. Udri u zvona da ja ne poginem a tebi koja me se secas srecu na putu vecnog povratka..ja proslost
Za tezak zivot smrt je spas, za samocu neciji glas, za srecu uvek treba dvoje, mnogo mi nedostajes najmilije moje!!!
Nije vazno ako me ne volis,ja umem da volim za oboje!
Maska na licu me skriva, ja vise nisam ziva. Suze su isprale boje, razvodnile snove moje, nocas me grli tisina, a sve sto trebam je tvoja blizina. Vec dugo ove rijeci spremam zelim ti reci, hrabrosti nemam, a i na kraju tesko je s tobom, pogledati te u oci, reci ti zbogom, a jos je teze opet se skriti kad znam da moglo je i drugacije biti....
Zavoleo sam te u jednom gradu, u jednoj ulici ispred malog ulaza gde si ti stanovala! Zavoleo sam tvoj osmeh, tvoj dodir tvoje zelene oke, i taman kad je bilo najlepse ti si se nasmejala i srusila sve, ostavila iza sebe bol, tugu, i jednu malu uspomenu i oziljak na srcu! Nisi se ni osvrnula kad si odlazila samo si rekla zaboravices me kao i sto sam ja zaboravila tebe!
Strah me je da sveca ne sagori do kraja i ugasi se i poslednja zelja plamena tog, sto ga sakrismo negde dalje od pogleda zudnih. Plasim se...ali ta strast zarice u nama kao poslednja iskra, kao camac na otvorenom moru, kao TI I JA...
Zelim da znas da sam ovo prava ja i da to sto osecam prema tebi se desilo nekako. Sve se menja, pocinjem da otkrivam sebe, mogu da volim i sada volim tebe. Dosta je bilo igranja mojim laznim zivotom, meni je potrebna cista dusa kao ti da mi zaleci rane neznoscu i lepotom...
Bookmarks