-
Odg: Top Lista Poznatih
Da li ih se sećate Madam Piano
Madam Piano, koja se pre osam godina povukla sa javne scene i posvetila porodici, najavljuje povratak albumom koji radi sa jednim od najboljih muzičkih sastava u Srbiji, čije ime ne želi da otkriva
Pevačica i kantautorka pop, džez i etno muzike Madam Piano na muzičkoj sceni pojavila se početkom devedesetih u duetu sa glumicom Anom Sofrenović. Debi album „Predeli" (1997) prošao je veoma zapaženo, pobeđivala je na „Beogradskom proleću", učestvovala na festivalima u zemljama bivšeg SSSR-a, osvojila Gran pri na festivalskoj smotri „Slovenski bazar", a njen duet „Eternal love" sa italijanskim kantautorom Frankom Mazijem s albuma „Zemlja čuda" (2001) postao je veliki hit.
U razgovoru za Press reviju Madam Piano otkriva da posle osam godina pauze radi na posebnom albumu, za svoju dušu.
-
Iako sam mislila da se muzikom više neću baviti, moje mišljenje je počelo da se menja onog trenutka kada sam upoznala jedan od najboljih muzičkih sastava ove zemlje, čije ime još ne želim da otkrivam. Taj sastav me je svojim maestralnim muziciranjem, ali i nepomućenom radošću muzičkog stvaranja i ljubavlju koju gaji prema muzici u potpunosti vratio na muzički kolosek u mojoj ličnoj radosti stvaranja muzike. Stoga smo konačno odlučili da od Nove godine započnemo snimanje i nadamo se da ćemo sa radošću objaviti naš zajednički album na proleće. Detalje albuma vam još ne mogu otkrivati, jer se radi o zaista pravom iznenađenju - kaže Madam.
Pre osam godina vrhunska umetnica odlučila je da se povuče iz javnosti jer je osetila potrebu da napravi red u svom životu.
- Javni život je počeo veoma da me opterećuje. Sa druge strane, ogromna energija koju sam ulagala u svoju muzičku karijeru nije bila u reciprocitetu s onim što sam od nje dobijala nazad. Stoga sam shvatila da je mnogo pametnije da svoju energiju i vreme uložim u ljude kojima sam zaista potrebna. Shvatila sam da umetnici poput mene ovoj zemlji uopšte nisu potrebni, što su uvidele i neke moje kolege koji su se u potpunosti povukle sa muzičke scene. Naime, ovo vreme traži neke druge „kvalitete", kojima mi - deca nekog drugog vremena - jednostavno nismo „dorasli". Ipak, od muzike se nisam u potpunosti odvojila, već sam se usmerila na pedagoški rad deleći sa mladim i talentovanim ljudima svoja muzička iskustva. Predano sam im posvećena kao profesor pevanja na odseku za modernu muziku Nove akademije umetnosti u Beogradu, kao i u školi Petra Jelića „Kulturno sklonište" u Novom Sadu.
-
Odg: Top Lista Poznatih
Vrhunska muzičarka kaže da je napravila listu životnih prioriteta, a na prvom mestu su njena deca.
- Sada, kao i u proteklih nekoliko godina, uživam u odgajanju svoje dece, ćerke Lune i sina Luke, kojima posvećujem najveći deo vremena. Ova burna vremena u kojima živimo dala su mi podstrek da napravim listu životnih prioriteta na čijem prvom mestu se nalazi moja porodica, koja čini stub mog života i izvor neizmerne radosti. Tako bih za sebe mogla reći da sam u ovom trenutku prevashodno majka i supruga, što me čini u potpunosti srećnom i ispunjenom - kaže Madam.
Malo je poznato da je ova muzičarka sertifikovani astrolog, sa diplomom sa astrološkog instituta „Johan Kepler" u Beogradu. Astrologiju opisuje kao tajni jezik prirode i univerzuma koji omogućava da proniknemo u dubine sopstvene prirode i sveta u kome živimo.
- Za mene je ona prevashodno duhovna disciplina i iz ovog razloga sam se veoma zainteresovala za njena neverovatna znanja, kojima mi je proširila vidike umnogome utičući na sazrevanje moje ličnosti. Po završetku četvorogodišnjih astroloških studija na institutu „Johan Kepler" u Beogradu, koji važi za jednu od najboljih svetskih škola tog tipa, dobila sam i diplomu međunarodnog profesionalnog astrologa koju dodeljuje Svetska astrološka asocijacija ISAR. Međutim, i pored stečenih diploma, sebe ne doživljavam kao profesionalnog astrologa, niti ću se njome profesionalno baviti. Za mene je ona ljubav i neiscrpna riznica mudrosti koje mi pomažu na putu mog ličnog razvoja i sazrevanja - kaže Madam.
Osim muzikom i astrologijom, u međuvremenu se bavila i pisanjem. Madam Piano je koautor knjige „Odiseja 2012".
- Knjiga „Odiseja 2012" nastala je iz potrebe nas koautora - Aleksandra Imširagića, direktora instituta „Johan Kepler", Roja Džileta, predsednika Britanske astrološke asocijacije, i moje malenkosti da dublje sagledamo potrebe doba u kome živimo, kao i sve ono što će ostaviti uticaj na dalji evolutivni razvoj čovečanstva. Velike promene koje svet doživljava uzdrmavanjem svetskog ekonomskog sistema, promenom klime, smanjenjem prirodnih resursa planete Zemlje utiču i na sledeću etapu u razvoju naše kolektivne svesti, a to su samo neke od značajnih tema kojima se knjiga bavi - zaključuje Madam Piano.
-
Odg: Top Lista Poznatih
Aleksandar Serdar
Aleksandar Serdar rođen je u Beogradu. Posle završenih studija u Novom Sadu nastavlja dalje školovanje u Sjedinjenim američkim državama i u Italiji. Na njegovu pijanističku formaciju tokom godina pre svega su uticali Sergio Perticaroli i Leon Fleisher.
Sledeći logičan put jednog mladog pijaniste, Aleksandar Serdar je učestvovao na brojnim internacionalnim takmičenjima i na nekima od njih dobio visoke nagrade. Najznačajnija od njih su svakako Arthur Rubinstein u Tel Aviv-u, Monza-Rina Salla Galo, Vercelli, Carlo Zechhi, koji su doveli do početka razvoja njegove internacionalne karijere.
Aleksandar Serdar je svirao resitale, nastupao sa orkestrima i u okviru kamernih ansambala u skoro svim zemljama Evrope, u severnoj Americi, u Brazilu i Peruu, Maroku, Libanu, Izraelu, Tajlandu i Japanu. Svirao je sa filharmonijskim orkestrima Beograda, Bremena, Sofije, Zagreba, Torina, Minhena, Tuluza, Lila, San Hozea, Slovenije, Drezdena. Nastupao je sa dirigentima kao što su Jean-Claude Casadesus, Jorg Peter Weigle, Emil Tabakov, Mendi Rodan, Marcello Viotti, Michael Plason.
U poslednjih nekoliko godina brojni uspesi na koncertima u Evropi privukli su pažnju kritičara i organizatora koncertnih sezona i festivala. Sa podjednakim entuzijazmom je svirao u koncertnim dvoranama kao što su Theatre Chatelet, Auditorium du Louvre, Tonhalle in Zurich, Alice Tully hall in New Yorks Lincoln Center, i na festivalima kao što su “La Roque d’Antheron, Folles Journeaus in Nantes, Sully sur Loire, St. Riquier, Schleasu Holstein in Hamburg, Montpellier Festival of Radio France.
Aleksandar Serdar je snimio svoj prvi kompakt disk za diskografsku kuću EMI koji je dobio izvanredne kritike muzičkih časopisa. Nedavno je izašao dupli disk Aleksandra Serdara sniman u Luksemburgu u organizaciji Luksemburške banke i Društva Burleska.
Svoj prvi kompakt disk za PGP - RTS, diskografsku kuću u Srbiji, Aleksandar Serdar izdao je sa baroknim repertoarom.
Izvodi iz kritika:
“Aleksandar Serdar je svakako svestan pijanista sa imaginacijom i ličnošću.”
Gramophone, Februar 1999.
“Niko ne može da ignoriše ovakvog izvođača … koji je sposoban da poseduje tako retku kombinaciju autoriteta, aristokratije i duha.”
Diapason, Decembar 1998.
-
Odg: Top Lista Poznatih
Ivo Pogorelić
Биографија
Музику је почео да учи са седам година у Београду у музичким школама Др Војислав Вучковић и Мокрањац, а школовање наставља на Централној музичкој школи у Москви (1970). Студије клавира уписује 1975. на Московском конзерваторијуму Петар Иљич Чајковски. Године 1976. почиње интензивну сарадњу са познатом грузијском пијанисткињом Алисом Казерадзе с којом потом ступа у брак у којем остаје све до њене смрти (1996).
Након неколико победа на државним такмичењима у СФРЈ, Погорелић је 1978. у Тернију на Међународном пијанистичком такмичењу Алесандро Казагранде освојио прву награду. Две године касније осовјио је прво место и на Међународном музичком такмичењу у Монтреалу, где се доказао као надарен пијаниста јединствених споспобности. Његова шира међународна афирмација започела је након његовог искључења из завршнице престижног Међународног такмичења Фредерик Шопен, одржаног у Варшави 1980. године, услед чега је позната пијанисткиња Марта Аргерич, у знак протеста, демонстративно напустила жири, проглашавајући га генијем. Медијски одјеци овог догађаја истог су га тренутка избацили на врх међународне музичке сцене. Након дебија у њујоршком Карнеги холу 1981, Погорелић бележи наступе у престижним концертним дворанама Сједињених Држава, Канаде, Европе, Аустралије, Јапана, Јужне Америке и Израела. Настуао је са водећим светским оркестрима као што су Берлинска филхармонија, Бостонски симфонијски оркестар, Чикашки симфонијски оркестар, Бечка филхармонија, Филаделфијски оркестар, Филхармонијски оркестар из Лос Анђелеса, Филхармонијски оркестар Тонхале, Лондонски симфонијски оркстар.
Први рецитал снимио је 1981. за дискографску кућу Дојче грамофон, за коју годину дана после потписује дугогодишњи ексклузивни уговор. На компакт дисковима забележене су његове интерпретације дела Лудвига ван Бетовена, Роберта Шумана, Фредерика Шопена, Петра Иљича Чајковског, Сергеја Прокофјева, Мориса Равела, Франца Листа, Александра Скрјабина, Јозефа Хајдна, Доменика Скарлатија, Јоханеса Брамса, Волфганга Амадеуса Моцарта, Јохана Себастијана Баха и Модеста Мусоргског.
Уз многобројна студијска снимања и учестала концертна наступања, Погорелић се изузетно занима за развој образовања, па је у Хрватској утемељио Фонф за младе музичаре, намењен финансирању иностраних студија најдаровитијих младих музичара. Погорелић је, међу највећим музичким уметницима данашњице, био први којем је УНЕСЦО доделио звање Амбасадора добре воље (1988). Године 1993. Погорелић је у Пасадени у САД основао Међународно пијанистичко такмичење, чији је циљ да, уз 100 хиљада америчких долара стипендије, победнику такмичења омогући потпуни уметнички развој у врхунског концертног солисту. Подједнако се активно заузима за конкретну помоћ болеснима, сиромашнима и друштвено обесправљеним особама, па је у том погледу 1994. године у Сарајеву утемељио Добротворни фонд под покровитељством УНЕСЦО-а.
Примио је многе домаће и међународне награде, међу којима се истичу: Октобарска награда града Београда (1987), Орландо (Дубровачке љетње игре, 1981), одличје Ред Данице хрватске (1999), награда Порин за посебан допринос хрватској музичкој култури (1997).
Живи у Лугану у Швајцарској.
-
Odg: Top Lista Poznatih
Beti Jurković
Beti Jurković poznata i kao Betty Jurković, punim imenom Elizabeta Jurković, rođena u Opatiji, 6. listopada 1936. godine, hrvatska je pjevačica.
Kći je nizozemske profesorice jezika Dinne Van Loenen Boersma i opatijskoga mikrobiologa Ivana Jurkovića, nećakinja Ivana Matetića Ronjgova.
Započela je pjevati u vrijeme studija germanistike i anglistike u Ljubljani (Rdeča žoga, već 1954.), gdje je upoznala dirigenta i skladatelja Bojana Adamiča, te postala solistica u Big Bandu Slovenske radio-televizije. Dobitnica je brojnih nagrada na festivalima Slovenske popevke, a na drugom festivalu je osvojila sve tri nagrade publike, što nijednom pjevaču dotad, niti kasnije, nije uspjelo. Na prvim opatijskim festivalima pjeva slovenske pjesme, ali i Kuntarićeve U sjeni palme (1958.) i Autobus Calypso s Ivom Robićem i Markom Novoselom, 1959. godine.
Od 1960. godine živi u Zagrebu gdje se seli zbog udaje za skladatelja Borisa Ulricha te nastupa na zagrebačkim festivalima. Već 1960. postiže uspjeh s Kuntarićevom Ninom, 1962. pjeva Oglas Alfia Kabilja i Arsena Dedića, a od 1965. nastupa i kao kantautorica - npr. Ljuljačka.
Beti Jurković je snimala i za Polydor i Cetru, pjevala s Louisom Armstrongom te obećavala veliku karijeru, ali se prerano povukla iz javnosti jer se htjela posvetiti kćeri i obitelji.
Na Jugotonovim su joj pločama veliki uspjesi bili hitovi Kazačok i Jedna gitara bezbroj divnih snova (1969.) s kojima je postigla dotad, a i poslije, nezamislivu nakladu - više od stotinu tisuća prodanih ploča. Sedamdesetih godina češće nastupa na MIK-u, uglavnom s vlastitim skladbama na stihove čakavskih tekstopisaca i pjesnika.
Najveći uspjeh na MIK-u postiže s vlastitom skladbom Barke faren, 1974. godine, na tekst Drage Gervaisa. 1990-tih godina za obnovljeni MIK sklada dvije zapažene pjesme, Srebrni dah i Nisan šla za ten.
-
Odg: Top Lista Poznatih
Jugosloveni
Grupu Jugosloveni osnovao je bubnjar i pevač Zoran Paunović Pauna odmah posle raspada grupe Magično Oko. Svoj prvi album "Došlo mi je da se napijem" snimili su pored Paune (vokal) u postavi Nenad Maričić (gitare), Goran Milanović (bubnjevi) i Dragan Latinčić (bas) i objavili 17 Septembra 1986 godine za Diskoton. Album je snimljen Maja i Juna iste godine u studiju "O" u Beogradu u produkciji Kornelija Kovača. Snimatelj albuma bio je Vlada Negovanović a miksao Tahir Durkalić. Sve tekstove i aranžmane napisao je Zoran Paunović osim pesme "Šta se to u nama noćas događa" za koju je aranžman napisao Kornelije Kovač. Na albumu su svirali Kornelije Kovač (klavijature) i Vlada Negovanović (gitare u pesmi "Nama nije suđeno"). Sa albuma pored najvećeg hita grupe i pesme "Jugosloveni" izdvojio bih "Nama nije suđeno", "Debeli moj" i "Došlo mi je da se napijem".
Drugi album "Vruće osvežavajuće" Pauna je snimio sa studijskim muzičarima i objavio za Diskoton 11 Novembra 1987 godine i ako su u novoj postavi grupe bili: Dragan Deletić, Tomo Babović i Dejan Jeremić. Album je snimljen i miksovan Juna/Jula 1987 godine u beogradskom studiju Aquarius. Snimatelj kao i na prvom albumu bio je Vlada Negovanović koji je zajedno sa Zoranom Paunovićem producirao album. Muziku, tekstove i aranžmane napisao je Zoran Paunović. Na albumu su svirali: Aleksandar Lokner (klavijature i emax), Dragoljub Đuričić (bubnjevi), Zoran Radomirović (bas), Vlada Negovanović (gitare), Voja Vilić (solo gitara u pesmi "Jugović"), Ted Yinni (solo gitara u pesmi "Patriotska"), Svetlana Ceca Popov i Dejan S. Marconny (prateći vokali). Sa albuma bih izdvojio pesme "Jugović", "Sećanja me noćas ubiše" i "Žvaka za ludaka".
Treći album "Krici i šaputanja" snimljen je u novoj postavi koju su pored Paune činili Duško Maslać, Nenad Novaković, Đorđe Nejković i Dejan Jeremić. Album je snimljen u studiju "Krivi" Septembra, Oktobra i Novembra 1988 godine da bi tek 2 Marta 1989 godine bio objavljen za PGP RTB. Muziku, tekstove i aranžmane napisao je Zoran Paunović a album je producirao Tahir Durkalić koji je ujedno bio i snimatelj. Na albumu su svirali i pevali: Aleksandar Lokner, Zoran Radomirović, Sanja Čičanović i mnogi drugi... Sa albuma bih izdvojio pesme "Žene", "Život je lep" i "A tebe nema".
1997 godine Komuna je objavila kompilaciju "Dođe mi da se napijem" sa najvećim hitovima grupe, a 2006 Zoran Paunović je odlučio da ponovo obradi po njemu najuspešniji materijal sa novim aranžmanima i vokalima. Tako su se na poslednjem albumu Igralište našle 14 pesama i najvećih hitova grupe u nekom novom pop-folk fazonu. Sa albuma bih izdvojio nove obrade pesama "Nama nije suđeno", "Kunem ti se krsnom slavom", "Nema sreće za nas dvoje" i "A ti se ne vraćaš".
Poklon pesme "Nama nije suđeno" sa prvog "Sećanja me noćas ubiše" sa drugog i "Žene" sa trećeg albuma, a u našoj muzičkoj sekciji možete čuti kompletan prvi album digitalno remasterizovan.
B.S. BalkanUk Team
Diskografija
Albumi:
Došlo mi je da se napijem (Diskoton/Komuna 1986)
Vruće osvežavajuće (Diskoton/Komuna 1987)
Krici i šaputanja (PGP RTB 1989)
Dođe mi da se napijem (Kompilacija, Komuna 1997)
Igralište (PGP RTS 2006)
Ko to voli da popije
ko ne moze bez rakije
Jugosloveni, Jugosloveni
Ko ne moze bez kafane
ko je u njoj cim osvane
Jugosloveni
Ko u krvi puno psuje
svalera se i lumpuje
ko je zivac kad se dira
ko se brzo iznervira
Jugosloveni, Jugosloveni
(2x)
Ko ne moze bez pasulja
i bez ljute sljivovice
bez kupusa kiseloga
belog luka, slaninice
Jugosloveni, Jugosloveni
(2x)
Ko to zenu svoju neda
a tudje bi sve od reda
ko u radno vreme stane
skoci malo do kafane
Jugosloveni, Jugosloveni
(2x)
Ko je krvlju steko sve
cetere's osme reko ne
politiku svoju tera
bez Rusa i Amera
Jugosloveni, Jugosloveni
(4x)
-
Odg: Top Lista Poznatih
Regata
Grupu Regata osnovao je Nikola Gečević Koce (vokal, gitare) 1983 godine posle raspada grupa Žuta Minuta. Pored Koceta u grupi su bili: Dario Kumerle (bas, usna harmonika, prateći vokali) i Željko Turčinović Tuki (bubnjevi, udaraljke). Prvi debi album "Noćna regata" objavili su 7 Aprila 1984 godine za Jugoton. Album je snimljen u studiju Tetrapak u Splitu od Decambra 1983 do Februara 1984 u produkciji Željka Brodarića Jappe. Za snimanje i miksovanje bio je zadužen Ivica Čović Pipo. Gost na albumu bio je Ivo Lesić (synthesizer). Album je proslavio jedan od najvećih hitova te godine pesma "Andrea" koja je sigurno i najveći hit grupe a sa albuma se izdvajaju pesme "Kad odu prijatelji" i "Loša predstava".
Drugi album "Spavaj mi vještice" objavili su 8 Oktobra 1986 godine za PGP RTB u novoj postavi: Nikola Gečević Koce (vokal, gitare), Gordan Milas (klavijature), Tomislav Šojat Tompa (bas) i Dražen Kovač (bubnjevi). Kao i prvi album je snimljen u studiju Tetrapak u Splitu u produkciji Željka Brodarića Jappe koji je gostovao u pesmi "Zbogom pameti". Muziku tekstove i aranžmane napisao je Koce osim pesama "Zbogom pameti" i "Andrea" za koje je tekst napisao Stevo Cvikić. Pored hita "Spavaj mi vještice" sa albuma bih izdvojio pesme "Zbogom pameti" i "Stari grad". Na albumu je kao poklon ponovo objavljena pesma "Andrea" uz dozvolu Jugotona.
Posle velike pauze u novoj postavi: Nikola Gečević Koce (gitare), Alan Kolar (vokal), Zoran Kranjec (keyboard), Dragan Kokanović (bas) i Krešo Oreški (bubnjevi) 4 Oktobra 1990 godine za Jugoton objavljuju svoj treći album pod nazivom "Obuzdaj nagone!". Album je snimljen u studijima Lisinski, Jadran i Trešnja u Zagrebu u produkciji Marjana Brkića i Koceta. Muziku, tekstove i aranžmane napisao je Koce osim pesama "Sve za mene nekad bi dala ti" i "Zbogom mangupi" za koje su tekstove napisali Darko Mihajlović i Stevo Cvikić. Album je snimljen uz veliku pomoć Hrvoja Hegedušića a gosti na albumu bili su: Marjan Brkić (akustična gitara) i Branko Požgajec (prateći vokali). Sa albuma bih izdvojio pesme "Antonia", "Sve za mene nekad bi dala ti" i "S djevojkama treba nježno". Ubrzo posle izdavanja albuma grupa je prestala sa radom a 1992 godine godine Croatia records objavila je kompilaciju sa hitovima grupe pod nazivom "Odabrano 1981-1992".
Poklon pesme "Zbogom pameti" sa drugog, "S djevojkama treba nježno" sa trećeg albuma, a komplet prvi album možete da čujete na našem sajtu.
BalkanUK Team
Diskografija
Singl:
Srce mi govori/Odlazi (PGP RTB 1986)
Albumi:
Noćna regata (Jugoton 1984)
Spavaj mi, vještice (PGP RTB 1986)
Obuzdaj nagone! (Jugoton 1990)
Odabrano 1981-1992 (Croatia Records 1992)
Regata-S djevojkama treba njezno
Regata-Zbogom pameti
-
Odg: Top Lista Poznatih
Amy Winehouse
Ејми Џејд Вајнхаус Amy Jade Winehouse; Саутгејт, Лондон, Енглеска, Уједињено Краљевство, 14. септембра 1983) је енглеска кантауторка.
Рођена је у јеврејској породици. Њен отац Мичел је био возач таксија, а мајка Џенис апотекарка. Има старијег брата Алекса . Похађала је школу „Ешмол“. Када је имала 10 година, основала је своју музичку групу „Свит ен Сор“, по угледу на америчку музичку групу „Солт ен Пепа“, али је група кратко постојала. Од своје 12. године, похађала је позоришну школу „Силвија Јанг“, али је већ у 13. години избачена због лошег владања и зато што је сама себи пробушила нос, како би ставила пирсинг. После тога се уписала у лондонску „БРИТ“ школу.
Diskografija:
Frank (2003)
1. Stronger Than Me
2. You Sent Me Flying
3. Know You Now
4. Fuck Me Pumps
5. I Heard Love Is Blind
6. Moody's Mood For Love
7. (There Is) No Greater Love
8. In My Bed
9. Take The Box
10. October Song
11. What Is It About Men
12. Help Yourself
13. Amy Amy Amy
Back To Black (2006)
01 Rehab
02 You Know I'm No Good
03 Me And Mr Jones
04 Just Friends
05 Back To Black
06 Love Is A Losing Game
07 Tears Dry On Their Own
08 Wake Up Alone
09 Some Unholy War
10 He Can Only Hold Her
11 Addicted
Biografija Ejmi Vajnhaus
LONDON, 23. jula (Tanjug) - Britanska pevačica i autorka Ejmi Vajnhaus (27), dobitnica pet Gremi nagrada, koja je danas pronađena mrtva u svojoj kući u Londonu, rođena je kao Ejmi Džejd Vajnhaus 14. septebra 1983. godine u Enfildu u Londonu u jevrejskoj porodici koja je bila veliki poklonik pozorišta i muzike.
Odrasla je uz džez muziku, a još kao mala, bila je buntovnog karaktera, pa je tako u 14. godini izbačena iz škole.
Profesionalnu karijeru započela je u 16. godini, a povremeno je nastupala u klubovima i snimala niskobudžetne demo snimke.
U 19. godini snimila je prvi album Frenk (2003) sa primesama džeza koji je postao pravi hit i doneo joj nekoliko nominacija za nagrade, a u narednih nekoliko godina prolazi kroz niz ličnih problema, uključhući borbu u odvikavanju od narkotika.
Njen album iz 2006. godine "Back to Black" postao je svetski hit, a pesma "Rehab" dostigla je 9. poziciju na američkoj listi pop singlova. Veliki prodor na muzičkoj sceni načinila je 2008. godine kada je postala prva Britanka koja je dobila pet Gremija u jednom danu, uključujući nagradu za najboljeg novog umetnika i pesmu godine za "Rehab".
Tokom 2008. godine održala je niz veoma uspešnih koncerata, a u junu je iznenada hospitalizovana zbog ozbiljnog problema sa plućima. Bila je prepoznatljiva po originalnom stilu, koji je karakterisala visoko podignuta punđa u stilu 60-ih, dok su njen nesređen lični život i "samodestruktivno" ponašanje postali redovna tema tabloida i meta kritike.
Džordž Majk ju je nazvao "najboljim ženskim vokalom koji je čuo u čitavoj svojoj karijeri", dok je Kit Ričards upozorio da "ona neće još dugo biti tu" ako ne promeni ponašanje.
U muzici, Ejmi je eksperimentisala sa raznim žanrovima, uključujući džez, soul, pop, rege, R&B i druge, a njeno izvođenje opisivano je kao mešavina glasova Bili Holidej, Dine Vošington i Sare Von.
Poslednji koncert Ejmi je održala u Beogradu 18. juna na Kalemegdanu.
Koncert se završio u rasulu posle nešto više od jednog sata, tokom kojeg je pevačica, kako je izgledalo, bila pod vidnim uticajem alkohola i narkotika, i jedva da je zapevala, terutala se po bini, a nekoliko puta je i odlazila sa nje.
Vest o skandaloznom koncertu u Beogradu ispraćena je u svim sveskim medijima.
Ejmi se povukla sa scene u rasulu, otpevavši tek nekoliko stihova svojih popularnih pesama i tako započela, kako je planirano, veliku evropsku turneju na koju je krenula posle još jednog oporavka u bolnici za odvikavanje od zavisnosti.
Ubrzo nakon ovog skandala otkazana je čitava turneja.
Mesec dana nakon katastrofalnog koncerta u Beogradu, Ejmi se pojavila u javnosti. Tako je u sredu uveče kao gost iznenađenja zapevala na Tunes festivalu zajedno sa grupom njenog kumčeta, Dione Nromfild iz grupe Roundhouse.
Prvo je zagrlila, a potom zaigrala i poručila publici da kupe njen novi album koji je objavljen ovog meseca.
-
Odg: Top Lista Poznatih
Jimi Hendrix
Hendriks – gitarski bog
Među najboljim gitaristima svih vremena, po oceni magazina „Rolingstoun”, su i Erik Klepton, Džimi Pejdž, Kit Ričards…
Najbolji gitarista svih vremena je Džimi Hendriks! To je zaključak uglednog američkog magazina „Rolingstoun”, koji je objavio listu 100 najboljih instrumentalista. Ova lista se razlikuje od brojnih do sada zato što su je sastavili poznavaoci materije – vrsni gitaristi koji su svojim glasovima odredili konačan poredak. Glasove su dali muzičari koji su se i našli na listi: Kit Ričards, Riči Blekmor, Edi Van Hejlen ili Karlos Santana.
„Želim da sa gitarom radim ono što Litl Ričard radi sa glasom”, rekao je jednom Džimi Hendriks. Da je to prevazišao svedoči i ova lista na kojoj je proglašen bogom gitare. Najbolji svih vremena je, ističe „Rolingstoun”, manipulisao gitarom i svirao sa nepodnošljivom lakoćom. Iako je preminuo u 27. godini života, za tako kratko vreme svetu je pokazao koliko je gitara moćan instrument!
Britanac Erik Klepton, koji je svirao u „Jarbrdsima”, „Krimu” i „Blajnd fejtu”, inače čuven i po nadimku Spororuki, je drugi. U Kleptonovoj svirci postoji neodoljiva jednostavnost, a njegove solaže su melodične i pamtljive. Ovaj virtuoz na gitari i u 66. godini nastavlja da, kako kaže, služi muzici.
Novopečeni pisac, jedan od osnivača i glavnih autora slavnog rok benda „Rolingstons”, muzičar koji u svojoj kolekciji ima više od 3.000 gitara i koji je pre nekoliko godina rekao da je „besmrtan” – Kit Ričards je četvrti najbolji gitarista svih vremena.
Pretekao ga je njegov sunarodnik – Džimi Pejdž, koji je pre nastanka „Led cepelina” svirao u „Jarbrdsima”. Opisan je kao najmisteriozniji gitarski heroj ikada, divi mu se armija muzičara svih generacija, a njegov solo u klasiku „Stairway to Heaven” proglašen je najboljim gitarskim solom u istoriji.
Iako je prema prvim komentarima ishod očekivan, na listi ima i iznenađenja. Tu su samo dve dame: Boni Reit i Džoni Mičel, jedan od najuticajnijih muzičara današnjice – Brus Springstin našao se tek na 96. mestu liste, a Sleš je 65. Tačno na polovini liste je Riči Blekmor iz „Dip parpla”, a do 20. pozicije našli su se: Mark Nofler, Džon Li Huker, Bo Didli, Angus Jang, Brajan Mej, Frenk Zapa...
Prvih 20 na listi otvara Santana, za koga je Prins, koji je takođe na listi, svojevremeno rekao da „bolje svira od Hendriksa”. Instrumentalista i autor Les Pol, ujedno i tvorac čuvenih električnih gitara, je na 18. mestu, nešto bolje pozicije zauzimaju Dejv Gilmor iz „Pink flojda” i Stivi Rej Von, a mesto među deset veličanstvenih za dlaku je izmaklo Džordžu Harisonu (11. mesto).
Osnivač grupe „Hu”, koja je 1976. na stadionu Čarltona u Londonu održala „najglasniji koncert u istoriji”, Pit Tauzend otvara deset najboljih, a tu su i sešn muzičar, koji je osnovao „Allman Brothers Band” Duejn Alman (deveto mesto), Edi Van Hejlen, gitarista hard rok benda „Van Hejlen”; jedan od pionira rokenrola, za koga je Kit Ričards uvek govorio da bi voleo da ima takvu sviračku petlju, i koji je nedavno proslavio 85. rođendan – Čak Beri (sedmo mesto); i čovek čija gitara zvuči kao najbolji vokal, muzičar briljantne tehnike, i nekadašnji član „Jarbrdsa” Džef Bek, na petoj poziciji.
Zvanično 18.septembra 1970.god. umro je
najveći gitarista koga je svet zapamtio Džimi Hendriks.
Da se malo podsetimo na tog čoveka koji je nestao u 27.godini
a i danas vlada misterija i razne priče o njegovom odlasku.
Samo znam da će neke njegove pesme živeti i živeti..........
Џими Хендрикс је 1970, са само 27 година, напустио овај свет: прерано за живот, али довољно за уметност коју је створио
Електричну гитару бројни еминенти музичари средином прошлог века нису схватали баш најозбиљније. А онда се појавио Џими Хендрикс! Ово је заједничка констатација већине светских медија последње четири деценије. Прошле суботе навршено је управо 40 година од смрти славног музичара.
Американац по рођењу, космополита у души, Хендрикс и данас важи за гитаристу за кога се светски рок критичари слажу у оцени да не постоји музичар који је у тако кратком временском периоду оставио тако дубок траг.
Многи овим заслугама приписују његов дечачки дух, вечиту жељу за експериментисањем и неоспорни, вансеријски таленат.
– Машта је кључ мојих текстова, остатак дугујем нежном додиру научне фантастике – говорио је Џими.
Иако би конкретнија прича о Џимијевој каријери захтевала обиман фељтонски формат, она би, да је пишу фанови, могла да једноставно гласи „Леворуки гитарски бог”.
Хендрикса су осим музике интересовали популарна култура, уметност, филм... Последње године провео је у Лондону, инспирисан његовом архитектуром, историјом и начином живота младих Британаца, с краја шездесетих.
Баш као и његове колеге Џим Морисон, Џенис Џоплин, Џими је свет напустио са 27 година. Прерано за живот, али довољно за уметност.
-
Odg: Top Lista Poznatih
Zoran Simjanović
Rodjen u Beogradu 11.05.1946.
Sa šest godina počeo je da svira klavir zatim upisuje muzičku školu" Mokranjac" pa Fakultet muzičke umetnosti (Muzičku akademiju) u Beogradu.
Od 1961-ve godine osnivao je i svirao u nekoliko najpoznatijih rock sastava ("Siluete","Elipse") sa kojima je osvajao domaće i medjunarodne nagrade. Takodje je pisao i pop kompozicije za prijatelje pevače koji su veoma uspešno učestvovali na domaćim festivalima.
Od 1975-te godine bavi se scenskom muzikom i saradjuje sa televizijom, filmskim produkcijama i pozorištima u Jugoslaviji i svetu.
Kao scenski kompozitor bavi se svim muzičkim stilovima mada se ipak najviše oslanja na narodne motive i elektronsku i rok muziku.
Do 2005-te uradio je muziku za 61 igrani film (jedan ne dovršen "BALKANSKA PERESTROJKA") preko 50 tv.filmova i serija,preko 50 crtanih i kratkih filmova i preko 500 reklamnih spotova.
Dobitnik je dve ZLATNE ARENE najveće domaće nagrade za filmsku muziku S.F.R.Jugoslavije "MIRIS POLJSKOG CVEĆA" -1978.-me. i "BALKAN EKSPRES"-1983-će)
Na smotri "K.S.M."(1985).nezvaničnom festivalu filmske muzike kostima i scenografije u Mladenovcu osvojio je prvo mesto za muziku u filmu "OTAC NA SLUŽBENOM PUTU".
Na festivalu režije u Herceg novom (1992) dobio je nagradu za muziku u filmu "TITO I JA". To je posle ukidanja Jugoslovenskog Pulskog festivala najveća nagrada te godine.Istu nagradu dobio je i 2004.godine za film ”Sjaj u Očima”.
Na prvoj dodeli godišnje nagrade jugoslovenske akademije (1993) dobio je nagradu za muziku u filmu “TANGO ARGENTINO”
Za film “U IME OCA I SINA” 1999-te na festivalu u Mojkovcu dobija nagradu “Boro Tamindžić” za najbolju muziku.
Na Festivalu ”Sunčane skale” u Herceg novom(2000) dobio je nagradu za najbolju muziku na filmu za ”BURE BARUTA” a 2003-će u Monte Karlu dobija prvu nagradu za muziku u filmu ”SJAJ U OČIMA”.
Na festivalu kratkog metra (1993) dobio je nagradu za muziku u filmu "KRST, KVADRAT I KRUG KAZIMIRA MALJEVIČA". To je ponovio i 1994.-te za ukupan rad, kao i 1998-me za dokumentarni film Gorana Markovića "POLUDELI LJUDI". U povodu pedesetogodišnjice tog festivala 2003 godine dodeljena mu je “Plaketa”.
Takodje na prvom festivalu animiranog filma u Čačku (1995) dobio je nagradu za najbolju muziku.
Na JRT.festivalu audio i video spotova 88 u Budvi(MAP FEST) osvojio je prvo mesto za muziku u seriji spotova "JAT"
Veliki je pobornik izdavanja filmske muzike na pločama koje štampa u zemlji i inostranstvu.
Filmovi u kojima je Zoran Simjanović pisao muziku osvajali su nagrade na svim velikim svetskim festivalima (KAN, VENECIJA, MONTREAL, MANILA, SAN SEBASTIJAN, VALENCIJA, KORZIKA, ISTAMBUL, itd.
Sa Iv Montanom je 1983.dobio počasnu nagradu grada Valencije kada je specijalno napisanom muzikom otvorio filmski festival u tom gradu.
Zanima se i za pozorište. Radio je tridesetak domaćih predstava u svim beogradskim pozorištima, mjuzikle "BEOGRADOSTI" i "RIBE U MORU", kao i nekoliko kabarea u Beogradu i Somboru. Sa Paolom Madjelijem radio je Parisku predstavu "MANDRAGOLA" i kao rezultat neobično dobre muzike odmah i francusku Predstavu "LUDAČKA KOŠULJA".
Od 1993. godine predaje primenjenu muziku na Fakultetu dramskih umetnosti (FDU), od 1999 do 2002 i na Fakultetu muzičke umetnosti (FMU) u Beogradu a od 2000-te do 2003-će i na Fakultetu dramskih umjetnosti (FDU) na Cetinju.Predavao je i u filmskoj školi ”Dunav filma”, Višoj Elektrotehničkoj školi kao i Akademiji umetnosti ”BraćaKarić”
Saradjivao je i na pedagoškim muzičkim zbirkama za decu: ”Zbirka za osnovnu školu” sa Lelom Aleksić i Brankom Cvejićem i ”Muzički bukvar” sa Zorom Vasiljević. Izdao je udžbenik ”Primenjena muzika”za studente FDU i FMU.Pisao je članke za “Leksikon filmskih i tv pojmova”.”Narodna knjiga” mu je izdala biografsku knjigu ”Kako sam postao i prestao da budem roker”.
Član je Evropske Filmske Akademije, SACEM-a francuskog udruženja kompozitora kao i ASIFE svetskog udruženja za animirani film.
Dobitnik je nagrade grada Beograda za Film i Radio i televizijsko stvaralaštvo za 2002 godinu za film”Kordon” i tri CD-a ”Jedna tema jedan film”.
Optimizovano za rezoluciju: 1920x1080