-
Odg: Top Lista Poznatih
Rambo Amadeus
Rambo Amadeus je pseudonim srpskog rok pevača i tekstopisca Antonija Pušića (rođenog 14. juna 1963. godine u Kotoru, Crna Gora), popularnog širom bivše Jugoslavije.
Biografija
Rambo Amadeus je diplomirao na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu, na Odseku za turizmologiju.
Bio je višestruki viceprvak Jugoslavije u jedriličarstvu.pesme kombinuju satirične tekstove o prirodi običnog čoveka i besmislenosti lokalne politike, a koristi i mešavinu muzičkih stilova (razvijajući se do drum'n'bass zvuka u novijim delima, ali dodajući mnogo elemenata turbo-folka u ranijim radovima), kao i pošalice na sopstveni račun (npr. jedan od njegovih mnogobrojnih pseudonima je i "Rambo Amadeus Svjetski Mega Car" (RASMC), dok se na početku karijere predstavljao i kao „Nagib Fazlić Nagon, rudar koji je snimio ploču“). Poznat i kao „šarmantni kralj šaljivog popa“, na koncertima nikad ne reprodukuje doslovno studijske verzije pesama, već improvizuje, obilato koristeći humor u cilju istraživanja ljudske gluposti.Rambo Amadeus je takođe poznat kao kum naziva „turbo-folk“, što je njegov svojevrstan doprinos domaćoj pop-kulturi. Rambo Amadeus je ovako opisao sopstveni zvuk u vreme svog prvog albuma (1988. godine), a naziv je potom preuzet od zvezda novokomponovane narodne muzike, dobivši sasvim novo značenje ranih devedesetih godina. Neki njegovi fanovi porede stil i karijeru Ramba Amadeusa sa Frenkom Zapom, mada je puno primerenije poređenje sa Kapetanom Bifhartom (engl. Captain Beefheart).
Diskografija
Samostalni albumi
„O tugo jesenja“ (PGP-RTB, 1988.)
„Hoćemo gusle“ (PGP-RTB, 1989.)
„Psihološko-propagandni komplet M-91“ (PGP-RTB, 1991.)
„Kurac, pička, govno, sisa“ (DE Production/Master Records, 1993.) - uživo
„Lažni car Šćepan Mali“ (DE Production, 1994.) - kaseta; muzika za predstavu
„Muzika za decu“ (B92, 1995.) - dečija muzika
„Titanik“ (Komuna, 1997.)
„Koncert v KUD France Prešeren“ - (Vinilmanija, 1997.) - uživo; namenjen slovenačkom tržištu
„Don't happy be worry“ (Metropolis, 2000.)
„Čobane, vrati se“ (Dallas Recors, 2000.) - album „Don't happy be worry“ za slovenačko i hrvatsko tržište; sadržaj istovetan
„Bolje jedno vruće pivo nego četiri ladna“ (Metropolis, 2002.) - uživo
„Oprem dobro“ (B92, 2005.)
„Hipišizik metafizik“ (PGP-RTB, 2008.)
Zajednički albumi [uredi]
„Mikroorganizmi“ (Komuna, 1996.) - Rambo Amadeus i Goran Vejvoda
„Metropolis B Tour-de-force“ (B92, 1998.) - Rambo Amadeus i Miroslav Savić
Kompilacije [uredi]
„Izabrana dela 1989-1994“ (PGP-RTS, 1994.) - sadrži i neobjavljene snimke
„Zbrana dela 1“ (Vinilmanija, 1998.)- namenjen slovenačkom tržištu; sadrži i neobjavljene snimke
„Zbrana dela 2“ (Vinilmanija, 1998.)- namenjen slovenačkom tržištu; sadrži i neobjavljene snimke
albumi raznih izvođača
„KST uživo“ (KST, 1992.) - učešće; uživo
„Bez struje“ (MTS, 1994.) - učešće; uživo (akustično)
„Nas slušaju svi, mi ne slušamo nikoga“ (Radio Index, 1997.) - učešće; kao „Rambo Amadeus & DLM“
„Drž'te ih! To nisu Niet!!!“ (Vinilmanija, 1998.) - učešće
-
Odg: Top Lista Poznatih
Zabranjeno pušenje
Godine 1979. na II programu Radio Sarajeva pokrenuta je emisija "Primus" a njen pun naziv je glasio "Priče i muzika subotom". Oko tog u suštini omladinskog programa, koji je uređivao Boro Kontić, okupila se maja 1981. godine grupa klinaca koji su dobili svoj pet-naestominutni blok nazvan "Top lista nadrealista". Tu ekipu su činili Nenad Janković (alias dr Nele Karajlić, rođen 1962. u Sarajevu), Zenit Ðozić, Zlatko Arslanagić, Boris Šiber, Dražen Riči i Šaša Kontić Njihovi prilozi su na duhovit način pratili socijalno-političko stanje u tadašnjoj Jugoslaviji i vrlo brzo su stekli ogromnu popularnost Emisiju su radili do maja 1985. godine, a iz tog jezgra razvile su se ključne grupe novog primitivizma. Termin tog pokreta skovao je Mirko Srdić, alias Elvis J. Kurtovich.
Zabranjeno pušenje osnovano je 1980. godine. Prvi nastup imali su u Petoj gimnaziji i odmah zatim, kao predgrupa Laboratoriji zvuka, u Domu mladih. U početku su se zvali Pseudobluz bend, a grupu su činili Nenad Janković (vokal, klavijature). Zenit Ðozić (bubnjevi), Mustafa Čengić (gitara), Mladen Mitić Munja (bas). Ognjen Gajić (saksofon i flauta) i Davor Sučić (gitara). Prvi snimak, pesmu "Penzioneri na more idu zimi" uradili su za Radio Sarajevo početkom 1981. godine. Zbog odlazaka u vojsku, u punom sastavu počinju da rade 1982. godine.
Debi album "Das ist Walter" objavljuju juna 1984. godine, a producirao ga je Mahmut Paša Ferović. Na ploči im se pridružuje za orguljama Karajlićev brat Dražen Janković, alias Mali Karajlić, a bubnjeve je svirao Predrag Rakić, poznatiji kao Šeki Gavton. Ploča počinje uvodnom temom iz kult-filma "Valter brani Sarajevo" a na nju se nižu hitovi "Anarhija ali over Baščaršija", "Zenica blues", "Neću da budem Švabo u dotiranom filmu", "Šeki iz on the road again", kao i specifičan rečitativ "Pamtim to kao da je bilo danas". Pesme su napisali Karajlić i Davor Sučić koji se predstavljao i kao Sejo Sexon. Vesto koristeći citate iz svetske rock scene, sa akcentom na grupi The Rolling Stones, uz tekstove koji su se bavili uličnom sarajevskom tematikom, vrlo brzo su stekli epitet predvodnika novoprimitivnog talasa Uz sastav Elvis J. Kurtovich and his Meteors profilisali su taj pravac koji je uključivao redovnu upotrebu sarajevskog slenga, navijanje za fudbalski klub "Željo", zezanje na svaku dostupnu temu i kulovsko oblačenje (kaljave šimike, štofane zvoncare, šarene košulje sa velikim okovratnicima ili fudbalske trenerke). Kako su na samom početku karijere novoprimitivci većinu stvari radili zajedno, na njihovim prvim pločama su se našle autorski izmešane pesme. Tekst za "Neću da budem Švabo..." napisao je Elvis J Kurtovich, a Zoran Degan je autor muzike Sejo Sexon i Mali Karajlić uradili su veći deo muzike za debi Elvisovih Meteorsa.
Leta 1984. godine snima se prvi TV serijal "Top liste nadrealista" koji postiže širu jugoslovensku popularnost. U jesen 1984. godine Pušenje polazi na turneju po zemlji. Publika ih prihvata, ali kritika im zamera nedovoljnu instrumentalističku potkovanost. Septembra iste godine, dva puta pune SKC, a već 4. novembra rasprodaju novobeogradsku Halu sportova. Budući da se sve više bave satirom, prvi ozbiljniji problem imali su 27. novembra 1984. godine posle koncerta u Rijeci. Kako im se pokvarilo pojačalo marke "Marchall". Karajlić je rekao "Crk'o maršal, mislim na pojačalo", publika se nasmejala i štos je brzo zaboravljen. Ali ne i kod budnih čuvara tekovina revolucije. Po novinama je krenula hajka na grupu zbog vređanja druga i maršala Tita, koncerti su im masovno otkazivani, a Karajlić i ostali su pozivani na odgovornost. Poluzvanično ih skidaju sa radijskih i televizijskih programa, a samoinicijativno prestaju da rade emisiju "Top lista nadrealista", iako iste godine na festivalu radija u Ohridu dobijaju nagradu za tekst. Razni forumi, kao što su SUBNOR, Savezi socijalističke omladine iz čitave zemlje izdaju saopstenja u kojima osuđuju ponašanje članova grupe i slažu se sa zabranama njihovih koncerata. Tokom proleća frka se stišala sama od sebe i ubrzo je većini izgledala smešna, pogotovu kad se zna da su članovi grupe Idoli, isti štos sa maršalom prodavali na svojim koncertima još 1981. godine.
-
Odg: Top Lista Poznatih
U relativno mirnoj atmosferi. Zabranjeno pušenje je snimilo dupli LP "Dok čekaš sabah sa šejtanom" koji se pojavio jula 1985. godine. Kao i većina drugih domaćih duplih albuma i ovaj bi verovatno bio bolje prihvaćen da se pojavio kao jednostruki jer je deo materijala brzo potonuo u zaborav. Ali zato su se kao ključne iskristalisale pesme "Djevojčice kojima miriše koža", "Stanje šoka", "Sanjao sam noćas da te imam". "Nedjelja kad je otiš'o Hase" inspirisana je.poslednjom utakmicom legendarnog fudbalera Asima Ferhatovića Haseta. Tu utakmicu Nele je iskoristio kao metaforu za Titovu smrt i njegov odlazak sa političke scene, tako da pesma obrađuje oba značajna momenta jugoslovenske istorije. Većinu materijala napisali su Sejo Sexon, Nele Karajlić, Mali Karajlić i Elvis J Kurtovich, a koristili su tekstove Žaka Brela i Jure Kaštelana. Produkciju je opet radio Mahmut Paša Ferović. Sa novim pesmama osvojili su i nove prostore, velike bine daju mogućnost Karajliću da se razmaše. Jurio je unaokolo, verao se po razglasu i skidao go do pojasa. U zagrebačkom Lisinskom penjao se po koncertnom klaviru stoje uznemirilo čistunce, a obradovalo publiku. Godine 1987. televizijskim snimkom sednice kolegijuma novog primitivizma na kojoj su ukinuli pokret, članovi ovih grupa su raskinuli sa novo-primitivnom prošlošću da bi se distancirali od najezde najnovijeg pritivizma.
Pred treći album "Pozdrav iz zemlje Safari" iz grupe odlaze gitarista Mustafa Čengić i kompletna ritam-sekcija, tako da snimaju sa novim gitaristom Predragom Kovačevićem (ex Elvis J Kurtovich), novim bubnjarom Farisom Arapovićem, a na basu u tri pesme gostuje filmski reditelj Emir Kusturica. Ploča je miksovana u Londonu, producent je bio Sven Rustempašić, a inženjer tona Tobi Erlington (Toby Arlington) koji je radio sa sastavom The Cure. Sve pesme je opet smislio tandem Sexon - Karajlić. U pesmi "Probušeni dolar" koautor je Kusturica, a "Dobri jarani" su obrada "Can't Buy Me Love" The Beatles. Album im donosi hitove "Balada o Pišonji i Žugi", "Hadžija ili bos", "Posljednja oaza (u lošoj formi sam)" i "Dan Republike" za koju je na omotu pisalo "Naš prijedlog za Pjesmu Evrovizije", ali je to naknadno prelepljeno zbog cenzure stiha "Svi čekaju pasoš da pobjegnu van". U prvo vreme su na radiju izbegavali da emituju tu pesmu, ali ona je vremenom prerasla u njihov udarni koncertni adut. Deo koncerata odsvirao je sa njima na turneji Kusturica koji je ujedno režirao spot za pesmu "Manijak". U pesmi se govori o političaru pedofilu (glumi ga Nele) koji keksom "Tops" namamljuje devojčice u park i seksulano ih koristi. U vreme kada su montirali materijal, izbila je afera oko koncerna "Agrokomerc" koji je, između ostalog proizvodio "Tops" keksiće i spot je zauvek odložen u bunker.
Za četvrtu ploču "Male priče o velikoj ljubavi" najviše pesama i produkciju uradio je Sejo Sexon. U grupi tada sviraju klavijaturista Jadranko Džihan i basista Darko Ostojić (Minka iz "Top liste nadrealista"). U pesmi "Zvijezda nad Balkanom" gitaru je svirao Goran Bregović, a pevao je i prateće vokale u "Straža pored Prizrena". Na ploči su gostovali operska pevačica Sonja Milenković i violinista Dejan Sparavalo. Sem pesama "Guzonjin sin", "Kanjon Drine" i "Zvijezda nad Balkanom", ploča je osrednje prošla kod publike. Zabranjeno pušenje je zbog toga poduzelo zajedničku turneju sa Top listom nadrealista i Bombaj štampom, tako da se ceo karneval pretvorio u standardnu estradnu ujdurmu. Na samostalnim promotivnim koncertima su i dalje dobro prolazili kod publike zadržavajući optimizam koji je tada većini bio preko potreban. Tako je na koncertu u Sarajevu, novembra 1989. godine publika burno pozdravila Karajlića koji je na binu izašao sa jugoslovenskom zastavom.
U to vreme emitovan je drugi nastavak TV serije "Top liste nadrealista", uz učešće i Branka Ðurića Ðure, glumca i člana sastava Bombaj štampa. Sa frapantnom preciznošću predvideli su nadolazeću nacionalističku mržnju i tragičan raspad zemlje. Treća TV serija "Top liste nadrealista" emitovana je 1991. godine i još oštrije je radikalizovala grubu stvarnost Nju su realizovali Nele, Ðura, Zenit, Davorin Šegulja Šegi, Davor Dujmović i Dražen Janković, a režirao je Benjamin Filipović.
Početkom rata Nele se preselio u Beograd. Ponovo aktivirano Zabranjeno pušenje trijumfovalo je koncertom na rasprodanom Tašmajdanu krajem leta 1996. godine. Grupa radi u postavi Nele (vokal). Dražen Janković (klavijature), Goran Martovski (bas ex Kazna za uši), Dejan Sparavalo (violina), Goran Jakovljević (gitara) i Stribor Kusturica (bubnjevi). Sparavalo je svirao na ranijim radovima Pušenja i gostovao na pločama Harisa Džinovića i grupe Hari Mata Hari. Pušenje je često sviralo u Republici Srpskoj i Makedoniji, a decembra 1996. godine u ljubljanskoj hali Tivoli i u drugim gradovima Slovenije.
Nele je za TV Beograd 1996 godine uradio seriju "Složna braća" (scenarista i koreditelj). Na osnovu scenarija objavio je knjigu "Složna braća" (Indigo 1996.). Glumio u filmu "Underground" Emira Kusturice.
Sejo Sexon i Elvis Kurtovich su u Zagrebu takođe pokrenuli Zabranjeno pušenje, a grupu još čine Marin Gradac (vokal). Zoran Stojanović, gitara (iz sastava Veliki bijeli slon). Dragan Bobić, bas, Nedžad Podžić, klavijature i Branko Trajkov, bubnjevi. Tokom rata obnovili su Top listu nadrealista i objavili čitav niz video kaseta sa novim epizodama i sa zajedničkih nastupa. Na koncertu Zabranjenog pušenja u zagrebačkoj diskoteci The Best 1996. godine pretučeni su od strane "neidentifikovanih iz publike" jer su ih iritirali izvođenjem stare makedonske narodne pesme "Fato mori dušmanke". Navodno su svirali "srpsku muziku". U Holandiji su u produkciji Denikena snimili CD "Fildžan viška" na kome se našla obrada hita "Oprosti mi pape" iz repertoara Olivera Dragojevića, ali sa obnovljenim tekstom koji se bavi novom elitom Tu je i reggae verzija "Hajle Selasije" svojevremeno snimljena na ploči "The Wonderful World Of Private Bussines" grupe Elvis J. Kurtović and his Meteors. Nove pesme "Otpor stoko", "Halid umjesto Halida", "Mile Hašišar", "Fildžan viška" sa citatima iz pesama Rolling Stonesa, Deep Purple i Brusa Springstina donose prepoznatljivo okruženje Zabranjenog pušenja. Mirnije teme "Kad dernek utihne" i "Možeš imati moje tijelo" komponovao je Elvis Kurtovich Na snimanju su učestvovali basista Samir Ćeramida, klavija-turista Dušan Vranić, bubnjar Dani Pervan i drugi.
CD "Ja nisam odavle" beogradska verzija Zabranjenog pušenja snimila je u proleće 1997. godine u beogradskom studiju 0. Autor pesama je Nele Karajlić, Dražen Janković je napisao tekst za "Letimo zajedno" i muziku za "Gile šampion" Ploču je producirao Voja Aralica, a aranžmane su radili Nele i Sparavalo Gosti na snimanju bili su duvačka linija Dece loših muzičara, basista Srđan Marić (Direktori), reditelj Nikola Pejaković Čorba (svirao gitaru) i klavijaturista Ognjen Radivojević. Prateće vokale pevali su Ana Kostovska, Rizo Kurtovich, Nikola Pejaković i Darko Ostojić Dakša. Pesma "Letiimo zajedno" upotrebljena je za pozorišnu predstavu Mladena Materica koja se izvodi u Francuskoj. Deo pesama sa te ploče kao i novi materijali iskorišćeni su u filmu Emira Kusturice "Crna mačka, beli mačor".
-
Odg: Top Lista Poznatih
Diskografija
Albumi
"Das ist Walter" (Jugoton 1984.)
"Dok čekaš sabah sa šejtanom" (Jugoton 1985. dupli)
"Pozdrav iz zemlje Safari" (Diskoton 1987.)
"Male priče o velikoj ljubavi" (Diskoton 1989.)
"Fildžan viška" (Dallas 1997.)
"Ja nisam odavle" (Komuna 1997.)
-
Odg: Top Lista Poznatih
Hladno pivo
Hladno pivo je hrvatska rok (nekada pank) grupa iz Zagreba nastala 1987. godine. Do sada su objavili sedam albuma i spadaju među najpopularnije grupe tog tipa kako u Hrvatskoj, tako i na prostoru bivše SFRJ.
Karijera
Grupa je osnovana 1987. godine u zapadnom zagrebačkom predgrađu Gajnice, kao četvoročlana grupa koju su činili Mile Kekin, Suba, Tedi i Zoki. Prvi javni nastup imali su 21. maja 1988. godine u Kumrovcu, rodnom mjestu Josipa Broza Tita na sletu izviđača. Nešto kasnije njihov najavljeni koncert na jezeru Jarun u Zagrebu nije održan jer je bubnjar prethodnog benda odbio da im preda bubnjeve[1]. 17. decembra 1992. godine su nastupili kao predgrupa bendu KUD „Idijoti“.
Prvi album, „Džinovski“, objavili su 1993. godine.
Dana 11. oktobra 1994. Hladno pivo je sviralo u Domu sportova na Trešnjevci kao predgrupa Ramonsima. U februaru 1995. godine snimili su drugi po redu album sa nazivom „G. A. D.“ u produkciji „T. R. I. P. Rekords-Kroacija Rekords“, koji se pojavio na tržištu u maju 1995. Dana 19. januara 1996. godine održali su koncert u Skoplju, u Makedoniji. U martu 1997. grupa je snimila treći album „Desetka“ u produkciji Jabukatona iz Ljubljane.
Naročito uticajan album[traži se izvor od 11. 2009.] „Pobjeda“, objavili su 1999. godine. Producirao ga je Edi Cukerić, a kao potpuna novina na njemu se pojavljuju ska, hevi metal, folk i džez ritmovi. Od tog albuma trubač Stipe Mađor, koji je od 1997. godine bio pridruženi član grupe, postaje stalni član[2]. Album je sniman od 16. avgusta do 23. avgusta 1997, u produkciji „Gajba Rekords“ u saradnji sa „Densing berom“.
Sredinom 2002. godine, Hladno pivo je snimilo himnu hrvatske fudbalske reprezentacije za Svjetsko prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji, u kojoj su učestvovali i hrvatski golmani Stipe Pletikosa i Tomo Butina.
Krajem 2002. godine izašao je album „Šamar“, koji je promovisao borbu protiv nasilja u porodici i protiv ugrožavanja ljudskih prava uopšte. U numeri „Teško je ful biti kul (kad si tu)“ i spotu za istu sa tog albuma je gostovao hrvatski reper Edo Maajka[3][4].
U pauzi između dva albuma, grupa je radila muziku za humorističku TV-seriju „Bitange i princeze“ u kojoj se pjevač i frontmen grupe Mile pojavio u ulozi „Saše Erotomana“, dok su se ostali članovi pojavljivali kao statisti.
Poslednji album Hladnog piva je „Knjiga žalbe“, objavljen u proljeće 2007. godine. Postprodukciju albuma radio je u Memfisu (SAD) Bred Blekvud[5], poznat po saradnji sa grupom Zi zi top. Na albumu su korišćeni još neki novi instrumenti, poput orgulja u pjesmi „Kaži stari“ i harmonike u pjesmi „Sreća“.
Koncerti
Hladno pivo je držalo koncerte u skoro svim republikama bivše Jugoslavije - Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji, kao i u Njemačkoj i Austriji[6].
Poslije snimanja albuma „Šamar“, grupa je napravila koncertnu turneju „Dođite po šamar“, a potom u jesen iste godine nastavak turneje pod nazivom „Okrenite drugi obraz“. U aprilu su održali koncert u Domu sportova koji je snimljen i izdat na DVD-u „Pun (kon)Dom sportova“.
U proljeće 2005. godine, Hladno pivo je napravilo jednu od najvećih koncertnih turneja u karijeri, pod nazivom „Runda za sve“. Turneja je između ostalih obuhvatila i desetak gradova Hrvatske, a zapamćen je koncert u velikoj dvorani zagrebačkog Doma sportova.
Album „Knjiga žalbe“ je propraćen koncertnom turnejom pod nazivom „Uz žuju nije sve tako sivo“ koju je sponzorisalo Ožujsko pivo[7].
Hladno pivo je više puta nastupalo i na Beogradskom sajmu piva, na festivalu „Jelen pivo lajv“. 8. septembra 2007. godine.
-
Odg: Top Lista Poznatih
Nagrade
Album „Šamar“ je snimljen u saradnji sa grupom za ženska ljudska prava „B.a.b.e“, povodom kampanje „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama“[8]. Ista kampanja se vodila i ranije, pod nazivom „Muško NE nasilju nad ženama“. Zbog ovog albuma, grupi je 2003. godine dodijeljena nagrada „Joško Kulišić“ Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava[9][3], koja se inače dodjeljuje novinarima za značajan doprinos borbi za ljudska prava[9].
Hladno pivo je dobilo još i sljedeće nagrade:
Nagradu „Porin“ 1993. za najbolji album iz žanra alternativnog roka
Nagradu „Porin“ 2000. za najbolji video spot i najbolji album iz žanra alternativnog roka
Nagradu „Porin“ 2004. za najbolji video spot, najbolju vokalnu saradnju, najbolju vokalnu grupu i najbolji rok album
Pri dodeli Evropske muzičke nagrade 2007, na televizijskom kanalu MTV Adrija je u najužem izboru za nagradu u kategoriji najbolje grupe 2007 (Best Adriatic Act) bilo i „Hladno pivo“[10]. Zanimljivo je da je „Hladno pivo“ na početku karijere objavilo vrlo kritičku pesmu pod nazivom „MTV“.
Članovi benda:
Mile Kekin, vokal; Kekin je rođen u Njemačkoj, a od dvanaeste do četrnaeste godine živio je u tuzlanskom naselju Miladije i išao u tamošnju školu „Tomislav Ramljak“[6]. Kekin je profesor njemačkog i engleskog jezika[6].
Zoki, gitara
Šoki, bas
Suba, bubanj
Stipe Mađor, truba
Deda, klavijature
Albumi
Hladno pivo je do 2007. objavilo ukupno sedam albuma.
Džinovski 1993
G. A. D. 1995
Desetka 1997
Pobjeda 1999
Istočno od Gajnic 2000
Šamar 2003
Knjiga žalbe 2007
Par pitanja
Dragi Bože koji jesi gore na nebesima
Sorry što te davim u ovaj kasni sat
Ali ja prije svitanja
Imam još par pitanja
Kad je nebo gorilo bio sam tebi ravan
Nisam išao tamo da bih postao slavan
Pa na koju sam foru
Sad na birou
Reci na koju sam foru
Sad na birou
Al' sad ću reći što mi leži na duši
Makar me ubio gromom
Reci na koju foru stalno ja pušim
Pa nisam ratov'o s tobom
Ako mi ujutro pokloniš smisao
Ja ću povući, što sam napisao
I bit ću vojnik tvoj, tvoj zaštitnik
I svima pričati koji si super lik
Ako mi ujutro pokloniš smisao
Ja ću povući, što sam napisao
I bit ću vojnik tvoj, tvoj zaštitnik
I svima pričati koji si super lik
Repetiranje u svitanje i poznati mi glasovi
Ispituju susjede, gdje je onaj drukčiji
Pogrešno mi ime piše na vratima
Pa je došao da ga skine moj drug iz djetinjstva
Ako mi ujutro pokloniš smisao
Ja ću povući, što sam napisao
I bit ću vojnik tvoj, tvoj zaštitnik
I svima pričati koji si super lik
Ako mi ujutro pokloniš smisao
Ja ću povući, što sam napisao
I bit ću vojnik tvoj, tvoj zaštitnik
I svima pričati koji si super lik
super lik
super lik
koji si super lik
super lik
koji si super lik
super lik
super lik
-
Odg: Top Lista Poznatih
Hladno pivo – Zaslužen uspijeh građen godinama
Hladno pivo konačno se 26. juna spustilo na jug kako bi održalo prvi koncert u gradu na Nišavi, gdje je ranije jedino boravio njihov pjevač Mile Kekin, koji je 1988/9. godine tu služio Jugoslovensku narodnu armiju kao običan prašinar.
"Drago mi je što ću se sada vratiti u Niš da malo vidim šta se u međuvremenu promijenilo. Znam da je bio jedan kafić u Nišu u kome su od jutra do mraka puštali Azru i Džonija Štulića. Možda ga uspijem ponovo naći? Baš bih svratio da popijem pivo. Mislim da je tada bilo 'Jagodinsko' u pitanju", otkrio mi je Mile, a tu izjavu su kasnije rado prenijela brojna srpska glasila.
Ipak, umjesto u potragu za kafićem svoje mladosti, Mile se sa ostatkom Piva, kažu jezici, radije prepustio čarima niškog roštilja, da proslavi koncert koji je prošao više nego uspješno. Dakle, spoj novijih stvari i starih hitova pred očekivano raspojasanom i vrelom južnjačkom publikom. A pomoglo je što, iznenađujuće, nije padala kiša. Da je vrijeme bilo bar malo uračunljivije, predvidljivije i ljepše, mislim da se moglo na prisutnih 2.000 očekivati još najmanje 500 Nišlija. Ali šta je tu je, ni ovo nije loše za jug Srbije.
Sličan raspomamljeni ugođaj vidio sam kako vlada prošle jeseni u Hali master Novosadskog sajma pred do 5.000 ljubitelja zagrebačkog sastava, a prije toga u novobeogradskoj.Hali sportova. Niški koncert me podsjetio na stari članak koji sam uradio za Popboks o uspijehu Mileta i drugova u Beogradu, za koji mislim da bar malo odslikava koliko su veliko ime zapravo postali Gajničani u Srbiji. Mislim da je na čitavom jugo prostoru malo tako uspješnih rok izvođača.
Na članak sam strašno ponosan, iako možda na prvo čitanje ne izgleda ništa posebno. Treba znati da sam iste večeri po završetku koncerta prvo pisao izvještaj za novinsku agenciju Beta, pa duže pisanije za promotera Long plej, da bi na kraju potpuno sluđen i izmožden prionio radu za Popboks. Mislim da je svitalo kad sam završio posao, a meni je već odavno bio pao mrak na oči...Dakle ovo je proizvod jednog premorenog mozga i mislim da drži vodu. Zbog ovakvih radova izvedenih u teškim okolnostima ponekad uobražavam da sam dobar novinar. Idiotski naslov je potpuno Poboksov, dok je moja u tim trenucima smanjenouračunljiva malenkost imala još nekoliko glupljih predloga...
-
Odg: Top Lista Poznatih
Osvajači
Grupa Osvjaci nastala je 1990. godine I vec u prolece 1991. godine objavljuje svoj prvi album “Krv I led” u izdanju PGP-RTS. Kao pravi predstavnici melodicnog Hard & Heavy zvuka skrenuli su paznju na sebe kako autorskim pesmama tako produkcijom I zivim nastupima po kojima su bili karakteristicni. Veliki doprinos u njihovom zvuku dao je I legendarni klavijaturista Laza Ristovski iz cijeg studija je izasao prvi album. Saradnja s njim se nastavlja I na drugom albumu koji se pojavio 1995. godine pod nazivom "Sam’" u izdanju PGP-RTS. Grupa nastavlja da radi jos dve godine u originalnoj postavi sve do trenutka kada iz benda odlazi Zvonko Pantovic Cipi, karakteristican vocal po kome je bend bio prepoznatljiv. Na njegovo mesto dolazi Nenad Jovanovic koji se izuzetno dobro uklopio u vec jako uvezban,I iskusan bend. Ta saradnja rezultira izuzetno dobar album 1999. god. pod nazivom “Vrelina” kome je predhodijo singl “Minut cutanja” u izdanju T.I.O.L.I. Records. Zbog vremena u kom se pojavljuje taj album nije najisao na ocekivanu reakciju publike I bend pravi pauzu od skoro 5god, nakon cega dolazi do ponovnog okupljanja originalne postave.Bend odlucuje da nastavi sa radom tako sto prvo krece sa koncertnim aktivnostima gde se uverio da pesme sa prvog I drugog albuma publika nije zaboravila, a i vrlo primetno je da je u medjuvremenu bend stekao nove fanove koji zeljno ocekuju novi album. Trenutno bend zavrsava pripreme I sredinom maja ulazi u studio gde ce snimiti novi album I ponuditi fanovima izdanje koje ce po zvuku I produkciji sigurno popuniti prazninu kada je u pitanju Hard & Heavy pravac na ovim prostorima.
Postava:
Zvonko Pantovic - Cipi - Vokal
Dragan Urosevic - Uros - Gitara
Nebojsa Jakovljevic - Sone - Klavijature
Mikica Zdravkovic - CBS - Bass
Dejan Nikolic - Cvele - Bubnjevi
-
Odg: Top Lista Poznatih
Sam (1995)
01 dusa kad izneveri
02 kad me ostave svi
03 zla noc
04 s’ kim cekas dan
05 maska (sam)
06 tiha predaja
07 vreme za ludake
08 iz sve snage
09 pesma za kraj
Vrelina (2000)
1. Ona ima san
2. Vrelina
3. Jos mnogo dana
4. Minut cutanja
5. Gotova prica
6. Lutati je najbolje sto znam
7. Cutis kao pre
8. Samo ti
9. Voz za Jumu (instum.)
10. Tragovi
-
Odg: Top Lista Poznatih
Madam Piano
Pravi kantautorski biser dzez-etno zvuka
Ljiljana Rancic alias Madam Piano radi sa uspehom kao profesor dzez-pevanja u srednjoj muzickoj skoli "Stankovic". Njeni ucenici nalaze se na raznim dzez-akademijama u svetu. Jedna njena ucenica dobila je najvecu stipendiju i najbolje profesore na univerzitetu u americkom gradu Berkliju, gde su muzikolozi bili zapanjeni kako neko iz daleke nekada Jugoslavije, a danas Srbije - tako dobro svira dzez.
Na estradnoj sceni pojavila se 1991. godine u duetu sa glumicom Anom Sofrenovic, ali nisu snimili album jer je Ana krenula sa snimanjem filmova, a Ljilja na festivale zabavne muzike. Kao pobednica "Beogradskog proleca", odlazi na prve internacionalne festivale u Rusiji, Belorusiji i Ukrajini, gde postize zapazene uspehe poput svojih kolega Milana Scepovica-Scepe, Maje Nikolic, Filipa Zmahera, Zeljka Joksimovica, Svetlane-Cece Slavkovic...
Kao kantautorka pop, dzez i etno-muzike svoj debi album "Predeli", snimila je 1997. godine za diskografsku kucu "I.T.M.M." Bez reklame nije postigla zancajan uspeh, ali dobija priznanja od muzikologa i poklonika kvalitetne interpretacije. Ucestvuje na festivalima "lakih nota" sa frulasem Borom Dugicem, a peva i svira violinu u pesmu "Galija", koju je sa grupom "Ortodoks kelts" izvela na "Pjesmi Mediterana" u Budvi. Ucestvovala je i na medjunarodnom internacionalnim festivalima u Rusiji i Ukrajini, gde osvaja nagradu "Gran pri" na festivalskoj smotri "Slovenski bazar", ispred izvodjaca iz Italije, Engleske, Francuske, Spanije, Austrije, Rusije, Hrvatske,Svajcarske, Luksemburga...
"Hi-Fi Centar" krajem 2001. godine izdaje njen novi album "Zemlja cuda", koji je pun etno-muzike raznih krajeva, ali i komercijalnih zvukova. Mega-hit postaje pesma "Eternal love", koju peva u duetu sa italijanskim kantautorom Frankom Mazijem. TV-spot za ovu pesmu je medju najkvalitetnijim spotovima godine. Zanimljivo je da su ovaj spot i pesma vec na top-listama Turske, Brazila, Holandije, Svajcarske, i ocekuje se poziv za gostovanja u ove zemlje. Za uspeh albuma Madam dobija prvu estradnu strukovnu nagradu "Zlatni Melos", kraj najuspesnijih pevacica pop-muzike za 2001. godinu - Cece Slavkovic, Romane, Leontine i Jellene. Odlicno se kotiraju i njene nove pesme "Da tebe nema", "Djanga" i "Maskenada". Po prvi put u kerijeri krece sa promotivnim koncertima u zemlji i inostranstvu. Muzikolozi Radio Beograda kazu da je rec o pravom kantautorskom biseru nase popularnomuzicke scene i srpskog dzez-etno zvuka.
Madam Piano ?ivi u Beogradu u srecnom braku sa rok-muzicarem i snimateljem Dejanom Skopeljom -Skopijem. Zajedno vode jedan muzicki studio, a ona daje i privatne casove pevanja. Planira se i evropska saradnja sa Frankom Mazijem, sa kojim vec sprema duet za novi album. Naravno, planira da sa njim ucetsvuje na presti?nom festivalu "San Remo" i da ucestvuje u nasem izbornom takmicenju za "Pesmu Evrovizije".
Optimizovano za rezoluciju: 1920x1080