Rotkvica
Još su stari Grci i Rimljani koristili rotkvicu kao povrće. Potiče sa istočnog Mediterana i prednje Azije, a prema nekim izvorima, drugo središte porekla su Kina i Japan, gde se razvila iz rotkve. Uzgaja se u celom svetu, u području umerene klime. Prvi poznati kultivari su bili izduženog hipokotilskog korena, a sada preovladavaju okrugli koreni. Proizvodnja, u Evropi i kod nas, u poslednje vreme, sve više raste. Kod nas se rotkvica najviše gaji u porodičnim baštama i prigradskim gazdinstvima.
Morfološke i biološke osobine
Rotkvica je jednogodišnja biljka. Uzgaja se zbog zadebljanog hipokotila, odnosno hipokotilskog korena (gomolja), koji se, na donjem delu, produžava u tanki, pravi koren, a na gornjem delu ima, vrlo skraćenu, stabljiku s rozetom lišća. Listovi su lirasti i, često rascepani, pokriveni dlačicama. U genrativnoj fazi stabljika se izdužuje, grana, na vrhu, nosi grozdaste cvatove. Cvetovi su, za porodicu Brassicacea, karakteristične grade, ružičaste, bele, ili svetloljubičaste boje. Plod je komuščica sa po 3 do 6 semenki, svetolosmeđe boje, nepravilno okruglog oblika. U 1 g može biti 100 do 200 semenki.
Rotkvica je biljka blage klime. Najbrže raste na umerenim temperaturama oko 17 0C, minimalna temperatura rasta je 5 0C, a može da podnese niske temperature do -4 0C. Visoke temperature, uz ograničeno snabdevanje vodom, izazivaju rubenost, sunđerasto tkivo u unutrašnosti hipokotilskog korena. Povećavaju se intercelulare, stvaraju se drvenaste ćelije, a smanjenim dotokom vode, pojedine ćelije odumiru i stvaraju se veće šupljine. Osim nepovoljnih faktora sredine, rubenost izaziva i prelaz u generativnu fazu. Posle formiranja hipokotilskog korena – tehnološke zrelosti rotkvice – pod uticajem dugog dana i viših temperatura, biljke počinju prorastati. Prorastanje pospešuje i vernalizacija, pri temperaturi oko 5 0C, tokom 1 do 3 nedelje, već od naklijalog semena, do razvoja nekoliko listova. U povoljnim uslovima, pojedini rani kultivari, dospevaju za berbu vec za 25 dana, ali suboptimalni uslovi produžavaju rast i do 60 dana. Niewhof (1987), proučavajuci uticaj dnevnih i noćnih temperatura, od 10 OC do 23 0C, na rast rotkvice, nije ustanovio razlike u rastu između konstatnih i alternativnih temperatura. Optimalni rast korena bio je pri temperaturi17/17 0C (dan-noc). Kod viših dnevnih i noćnih temeperatura brže raste lišće, a visoke noćne temperature deluju depresivno.
Isti autor je 1986 proučavao uticaj dodatnog osvetljenja u kasnojesenjem uzgoju rotkvice, od 4.500 do 6.000 mW/m2, tokom dve, četiri i šest nedelja. Najbolji rast lišća bio je pri temepraturama od 10 i 14 0C, što je povecalo prinos i skratilo vegetaciju za 18, 26, odnosno 33 dana, pri temperaturi od 10 0C. Pri temperaturi od 17 0C, vegetacija se skratila za 15, 22, odnosno 29 dana.
Rotkvica ima, srazmerno, plitak koren. Zato joj najbolje odgovara lagano, humosno zemljište dobre strukture koje, posle navodnjavanja kišnjenjem, ne stvara pokoricu. Na peskovitom zemljištu se ne postiže dobar kvalitet, a na glinasto-ilovastom zemljištu, otežano je vađenje i pranje rotkvice. Najbolje uspeva pri pH 5,6 do 7. Na alkalnim zemljištima ne postiže intenzivnu boju.
Ravnomerna vlaga tla od 60 do 75% poljskog vodnog kapaciteta, naročito je važna za kvalitet rotkvice. U vreme tehnološke zrelosti, ili neposredno pre nje, jača kiša posle i manje suše, može izazvati masovno pucanje hipokotilskog korena. Kratka vegetacija omogućava uzgoj rotkvice u širokom arealu, ali treba paziti na klimatske uslove, uz osigurano navodnjavanje u kritičnim fazama rasta.
Mesto u plodoredu
U proizvodnji rotkvica za tržište, na većim površinama, ne treba je sejati na istu površinu najmanje tri godine, niti posle drugih kultura iz iste porodice. Seje se posle kulture koja je đubrena organskim đubrivima. Dobro se uklapa i kao pretkultura, i kao naknadni usev.
Potreba za hranivima i đubrenje
Deset tona tržišne rotkvice iznose iz zemljišta 25 kg N, 8kg P2O5, 45 kg K2O i 3 kg MgO,što može poslužiti kao osnova za đubrenje rotkvice. Posle kulture koja ostavlja dosta azota u tlu (grašak, pasulj-mahunar) često nije potrebno đubriti azotom, jer prevelike doze mogu delovati na smanjenje kvaliteta (manje C vitamina i tiocianata). Uz obilno đubrenje azotom, rotkvica akumulira nitrate koji, u nekim uslovima, mogu preći dopuštenu količinu. Nieuwhof (1994) je uzgajao dva kultivara rotkvica na 18, 14 i 10 0C. Akumulacija nitrata bila je veća pri višim temeraturama i slabijem intenzitetu svetla. Pri 18 0C, ustanovio je i razlike među kultuvarima.
U drugom uzgoju, sa četiri nivoa đubrenja azotom, količina azota i nitrata, više je rasla u lišću, nego u korenju. Među kultivarima nije bilo razlike u količini azota, ali neki kultivar je imao, opravdano, manje nitrata od drugih kultivara. Iz toga, zaključuju da genotip može uticati na stepen akumulacije nitrata, što opravdava selekciju u tom smeru. Rok berbe, odnosno starost biljke, nije opravdano uticao na količinu nitrata u rotkvici.
Izbor kultivara
Na sortnim listama u zemljama Evropske unije, nudi se više od 50 kultivara, a oko polovina od njih su F1 hibridi, koji se odlukuju velikom ujenačenošću, što je naročito važno za jednokratnmu berbu. Naglašava se prikladnost za uzgoj u zaštićenom prostoru, na otvorenom, ili na oba načina. Prema dužini vegetacije, razlikuju se rani, srednjerani i kasni kultivari, ali broj dana do tehnološke zrelosti, jako zavisi od uslova sredine. Naročito je važna otpornost na pucanje hipokotilskog korenja, na pojavu rubenosti i prevremeno prorastanje. Najviše je kultivara okruglkog korena, crvene ili grimizne boje, ali ima i ružičastih, dvobojnih (crveno-belih) i belih. Neki kultivari su valjkastog oblika, ili vretenasti. Otpornost na bolesti krajnje je poželjna osobina.
Proizvodnja rotkvice
Rotkvica ima plitak koren, pa je dovoljna obrada zemljišta na dubinu od 15 do 20 cm. U predsetvenoj pripremi, obično se formiraju gredice, površina dobro izravna i obradi frezom, a prema potrebi, lagano povalja. Seje se preciznom sejačicom, uz razmak redova od 15 do 20 cm, oko 350 semenki po m2, na dubinu od 1 do 1,5 cm. Posle setve, obično se povalja, ako to nije urađeno istovremeno sa setvom. Jednolična dubina setve, omogućuje jednolično nicanje i formiranje hipokotilskog korenja, najvećim delom iznad površine tla. Uz takvu setvu, može se očekivati oko 200 rotkvica/m2, odnosno 15 do 20 vezica za prodaju. U zavisnosti od kultivara, razmaku redova i veličini semena, za takvu setvu potrebno je 1 do 2 kg semena za 1.000 m2.
Bookmarks