Stare sorte crnog luka (1)


Sorta Živi oganj veoma ljuta po boji i obliku je slična "našem običnom luku", a sorta Nova kraljica (doneta iz Engleske u srednju Evropu), jedna je od "najmanjih pljosnatih vrsta", a ima i podvrstu sa dugačkim glavicama. To su rane sorte sa srebrnobelom glavicom i sa "malo pera" (4-5). Od okruglih vrsta preporučuju se Žitavski žuti (sorta prisutna kod nas sve do 80-tih godina 20. veka), "lepa i golema". Ljuska je čisto otvorene žute boje, okrugle glavice, čvrste i vrlo dobro se čuva. Meso joj je prijatno, umereno ljuto.


Listajući stranice časopisa i knjiga iz oblasti povrtarstva (vrtlarstvo, baštovanstvo) izviru slike koje su u mnogo čemu slične današnjim. Tako je i sa sortama crnog luka (lukac, crljenica).

U brošuri "Novosadsko baštovanstvo" (uputstvo o baštovanskom radu, po načinu novosadskih baštovandžija), štampano 1909. u štampariji Učiteljskog D.D."Natošević", Novi Sad ističe se: "Arpadžik donosi baštovanu lepu korist i novac na gomili, a baš u zgodno vreme u proleće, kada je baštovanu najnužnije za novac". A, nešto kasnije, 1933. godine Milorad P. Zečević u brošuri "Crni luk", štamparija Merkur, Topličin venac, Beograd piše; "Gajenje crnog luka (crljenca) kod nas je unosan posao u zemljoradnji, jer on nije samo proizvod, već je i izvozni predmet naročito luk arpadžik".

Upravo zbog značaja crnog luka, nekada i sada, interesantno je upoznati se sa sortama nekada gajenim na ovim prostorima. Sigurno je i tada kao i danas "vrsta", "odlika" imala značajnu ulogu.

Počinjemo istoriju sorti sa onim što je pisao krajem 19. veka u knjizi "Povrtarstvo" - za školu i narod, veliki znalac, pedagog i naučnik svoga doba, dr Đorde Radić (štampana 1888. u Pančevu u štampariji braće Jovanović): "luka gajimo vrlo mnogo vrsta po našijem povrtnjacima, koje se po obliku glavice, po boji ljuske i po ukusu jedna od druge razlikuju".

Od pljosnatih vrsta (sorte tipa pogačar) gajio se obični crveni i žuti sa žutim mesom i čvrstom glavicom (lukovicom) koje kada se dobro prosuše i "na propuhu obese mogu vrlo dobro do samog novog luka da održe". Bile su poznate i sorte francuski "Vertus", luk žute boje suvih listova, sasvim belog mesa, umereno ljut i "ima neki osobito prijatan miris". Glavice su sasvim pljosnate "vrlo goleme i čvrste i dugo se održe". Veoma je interesantna sorta Makovski crveni, koja za razliku od sada poznate sorte Mako (koja se pominje od 1950. godine) ima pljosnatu "vrlo golemu glavicu" sa belim i žutim mesom. Radić ističe da je na jesenjoj povrtarskoj izložbi u Beču bilo "izloženo nekoliko komada od ove vrste i svaka glavica je imala u prečniku 18 centima".

Sorta Živi oganj veoma ljuta po boji i obliku je slična "našem običnom luku", a sorta Nova kraljica (doneta iz Engleske u srednju Evropu), jedna je od "najmanjih pljosnatih vrsta", a ima i podvrstu sa dugačkim glavicama. To su rane sorte sa srebrnobelom glavicom i sa "malo pera" (4-5). Od okruglih vrsta preporučuju se Žitavski žuti (sorta prisutna kod nas sve do 80-tih godina 20. veka), "lepa i golema". Ljuska je čisto otvorene žute boje, okrugle glavice, čvrste i vrlo dobro se čuva. Meso joj je prijatno, umereno ljuto.

Već 1878. spominje se sorta Holandski sasvim okrugla kao lopta i krupna (sadašnja sorta je pljosnato okugla), "ljuska mu je krvavo-crvena", a glavice vrlo čvrste i dugo i dobro se čuva.

Za dugo čuvanje se preporučuje i sorta Golijat "vrlo velika i okrugla" sa čvrstom glavicom, "blaga i dugo se drži".

Kao i danas od značaja su bile sorte sa kvalitetnom (čvrsta) lukovicom pre svega tipa pogačar (danas takvih i nema) koje se dobro čuvaju (to je danas veliki problem proizvodnje i potrošača).