Med i tradicija kod naseg naroda


Pčelari da ne rade nikakve druge poslove, neka budu samo pčelari - izričito kaže u jednoj svojoj odredbi kralj Milutin

Poznato je da su preci Južnih Slovena još u staroj postojbini, u šumama južne Rusije, znali za uzgoj pčela i koristili pčelinje proizvode, med i vosak za svoje potrebe, kao i za primitivnu plemensku trgovinu. U tim krajevima, čak i danas, može se naići na pčelare koji koriste pčele u šupljim stablima kao i pre skoro hiljadu godina.


Takođe je poznato da su svi Sloveni od najstarijih vremena ovladali veštinom pripremanja napitka od meda – medovine, što se kao tradicija održalo do današnjih dana.

Posle dolaska Južnih Slovena na Balkan, naš narod još više unapređuju tradiciju uzgajanja pčela, koja naročito dolazi do izražaja u vreme uspona južnoslovenskih srednjevekovnih država, gde su pčelinji proizvodi postali značajan faktor u narodnoj i državnoj privredi. Med i vosak ne samo da su se proizvodili da podmire domaće potrebe već su imali i prvorazrednu ulogu u spoljnoj trgovini i to naročito sa Dubrovačkom republikom.

O tome postoje brojni pisani spomenici – pisma i hrisovulje u manastirskim poveljama, dokumentima, o trgovačkim povlasticama koje su davane Dubrovčanima i državnim dokumentima srpskih srednjevekovnih vladara.


Stevan Prvovenčani tako u jednoj hrisovulji, nalažući pravila u trgovini, reguliše trgovinske odnose sa Dubrovčanima: "Neka je svima znano da je Kraljevstvo dalo milost Dubrovčanima da prodaju vino bez vode i med po cenovniku, ako se nađe da neko prodaje vino sa vodom ili med preko cenovnika da mu se uzme sve što ima".

Kralj Uroš, dajući, takođe Dubrovčanima privilegiju da trguju sa srpskim zemljama izdaje naredbu: "Da im se ne uzme silom ni skerlet, ni med, ni brašno, ni druga roba". Da bi se obezbedila i još više podstakla prozvodnja meda i voska pčelari su bili oslobođeni svih obaveza, pa i vojnih.

Kralj Milutin u jednoj odredbi izričito kaže: "Pčelari da ne rade nikakve druge poslove – neka budu samo pčelari".

Pored vlastele velike pčelinjake su posedovali i srpski pravoslavni manastiri. O tome se posebno govori u hrisovulji cara Dušana koja se odnosi na osnivanje manastira Svetih Arhangela kod Prizrena. Na pčelinjacima je radilo deset pčelara iz raznih krajeva tadašnje srpske države.

Za vreme robovanja pod Turcima narod se i dalje veoma aktivno bavio pčelarstvom, a med je sve vreme bio jedan od najvažnijih narodnih lekova. I posle oslobođenja od Turaka, med ne gubi svoju nezamenljivu ulogu u narodnoj medecini što naročito dobro ilustruje čuveni "Narodni lekar" Vase Pelagića i danas jedan od kultnih priručnika tradicionalne medecine.