Manastir Sopoćani


Freske manastira Sopoćani, čiji naziv na staroslovenskom znači “izvor”, predstavljaju
remek-dela slikarstva ovenčana svetskom slavom.

Manastir Sopoćani, posvećen Svetoj Trojici, podigao je srpski kralj Stefan Uroš I
(1243-1276) nedaleko od izvora reke Raške, na 17 kilometara od Novog Pazara. Zadužbina
trećeg sina kralja Stefana Prvovenčanog svojom veličinom i lepotom nadmašuje sve do
tada izgrađene srpske crkve.

Freske manastira Sopoćani su pravo remek-delo umetnosti, što je mnogo godina kasnije
Sopoćanima donelo svetsku slavu. Danas je ovo jedan od najznačajnijih srpskih kulturnih
spomenika, koji je 1979. godine uvršćen na listu svetske baštine UNESCO.

Tačan period izgradnje manastira Sopoćani nije poznat, ali je to najverovatnije bilo
oko 1260. godine što je utvrđeno u odnosu na činjenicu da je živopis manastira nastao
šezdesetih godina 13. veka. Sopoćani predstavljaju izvanredan primerak raške škole
graditeljstva. Ime potiče od staroslovenske reči “sopot”, što znači “izvor”.

Sopoćanska crkva ima oblik trobrodne romaničke bazilike sa masivnom polukružnom
apsidom na središnjem delu naosa, a uz crkvu se nalazi i veliki zvonik. Fasada crkve
je bila obložena fresko-malterom, a zatim obojena ornamentikom u beloj, oker i karmin
boji. Tokom vekova fasadna ornamentika je izgubljena.

Unutrašnjost crkve ukrašena je dekoracijama u obojenoj štuko-plastici. Sopoćansko
fresko slikarstvo u znatnoj meri je očuvano zahvaljujući kvalitetnoj izradi i
predstavlja jedno od najvećih dostignuća monumentalnog zidnog slikarstva u Srbiji.
Najznačajnije oslikane zidne površine se nalaze u centralnom brodu hrama, tj. u
oltaru, naosu i priprati.

Serbia