Manastir Rakovica

Manastir Rakovica je manastir Srpske pravoslavne crkve, u okviru Beogradsko-karlovačke
arhiepiskopije, smješten u beogradskom naselju Rakovica. Posvećen je arhanđelima Mihajlu
i Gavrilu.

Istorija

Iako se nastanak manastira, po narodnom predanju, veže za vrijeme vladavine srpskih
kraljeva Dragutina i Milutina, savremeni dokumenti to dovode u pitanje. Spominje se
u putopisu Feliksa Petančića iz 1502. godine, pod naslovom „Ranauicence monasterium“
a docnije se spominje i u turskim izvorima, u popisu iz 1560. godine, među ostalim
crkvama i manastirima u okolini Beograda. Na sajtu pravoslavnog časopisa „Pravoslavlje“
može se pročitati da se ovaj manastir spominje i u povelji vlaškog vojvode Konstantina
Brankoveana Besarabe, iz 1701. godine, u kom se za manastir kaže da je „sazidan i iz
temelja podignut od strane dobrog hrišćanina, počivšeg Radula vojvode, koji je proteklih
godina bio gospodar ove zemlje (vlaške)“. Pretpostavlja se da se govori o vlaškom vojvodi
Radulu I Crnom, zetu kneza Lazara.

Tokom 16. veka manastir je premješten na svoje sadašnje mjesto, sa lokacije iz okoline
sela Rakovica, gdje su pronađeni ostaci stare zgrade (tragovi zidova, stub časne trpeze...)
Godine 2007. na lokaciji stare zgrade su vršena arheološka istraživanja, a potom ponovo
od 16. jula do 16. avgusta 2008, u cilju potvrđivanja pretpostavke da je u pitanju stara
zgrada ovog manastira. U izvještaju se navodi da su traženi rezultati „izostali“, te da
„postojanje srednjovekovne nekropole na ovom prostoru, kao i ostaci časne trpeze ...
ukazuju na postojanje nekog sakralnog objekta u blizini, iako do sada nisu konstatovani
njegovi materijalni ostaci.“

Nepovoljnog položaja, u blizini važne raskrsnice i naselja, manastir je razoren tokom
turskog pohoda na Beč 1592. i narodnog nemira iz 1594. godine.[1] Pod pritiskom čestih
pljačkanja, manastir se postepeno premještao na svoje sadašnje, skrovitije mjesto, bliže
šumi. Manastir je ponovno stradao tokom Austrijsko-turskog rata (1737-1739), a potom
i 1788-1790. Zbog sarađivanja monaha sa Austrijancima, a protiv Turaka, manastir je u
odmazdi spaljen, a tadašnji iguman manastira Sofronije je obješen je o brijest pred
manastirom. Tokom NATO bombardovanja Jugoslavije 1999. godine, ovaj manastir, odnosno
njegov spoljašnji zid, ponovo je oštećen.

Upućen je odmah posle monašenja 1935. godine u ikonografsku školu u manastiru Tadej
Štrbulović. U čin jeromonaha rukopoložen je 3. februara 1938. godine u manastiru.


Vikipedija