Oton Zupancic - Poezija
Oton Župančič, pjesnik rođen je 23.1 1878. u Vinici a umro 11. VI 1949. u Ljubljani. Kraće vrijeme bio je suplent u Ljubljani, zatim je živio u Parizu, Beču i nekim njem. Gradovima. God. 1910. vratio se u Ljubljanu, gdje je postao dramaturgom Zemaljskog kazališta, zatim gradski arhivar; 1914. uređuje časopis Slovan,a 1917—20. Ljubljanski zvon. Između dva rata Ž. Je dramaturg i upravnik Slovenskoga narodnog kazališta. Blistavim pjesničkim nastupom zasjenjuje naraštaj realista i naturalista, udarajući s I. Cankarom temelje slov. Moderne. U liriku uvodi izdiferenciran poetski izraz: melodiozan ritam i bogatstvo alegorija, naglašavajući osjećaj osobne uzvišenosti i izdižući izuzetno značenje pjesničkog poziva do individualnog patosa (Čaša opojnosti, 1899). Kasnije proširuje tematiku patriotskim i soc. Motivima, sublimirajući sve više svoj poetski način (Čez plan, 1904). Raskriljujući lirsku misao u dva oprečna smjera, jedan prema misaonoj i vizionarnoj poeziji, a drugi prema stvarnoj društvenoj problematici, zahvaća osobito pitanje slov. ekonomske emigracije (Samogovori, 1908). Ž. Je i tvorac dječje poezije u slov. Književnosti (Pisanice, 1900; Lahkih nog naokrog, 1913; Sto ugank, 1915; Ciciban in se kaj, 1915). Zbirka Vzar je Vidove (1920) sadrži snažnu ratnu liriku. Poslije 1920. posvećuje se više kazalištu (lirska tragedija Veronika Deseniška, 1924, normiranje izgovora slov. Jezika na sceni) i prevođenju. Preveo je mnogo poznatih djela iz različitih evropskih književnosti (W. Shakespeare, Ch. Dickens, Stendhal, H. De Balzac). U posljednjem razdoblju njegova poezija, nadahnuta narodnooslobodilačkom borbom, prožeta je borbenim patriotizmom, humanošću i slobodoljubivošću.
Bookmarks