Veče
- O veče noći naše djevojke!
Tko ljubi sada naše djevojke? -
Mi potonemo u crn ponor snova
i snivamo da svi smo davno pomrli
Već bezbroj ljeta ležimo
i, Preko nas
u trku idu neba oblaci
Preko nas
u vječnost se bez konca dani noći ruše
Printable View
Veče
- O veče noći naše djevojke!
Tko ljubi sada naše djevojke? -
Mi potonemo u crn ponor snova
i snivamo da svi smo davno pomrli
Već bezbroj ljeta ležimo
i, Preko nas
u trku idu neba oblaci
Preko nas
u vječnost se bez konca dani noći ruše
Zavedena
Ne, njega nema više..Pobjego je. Vrata
na kući dolje glasno zalupila
ko zadnji put
Da letim za njim niza stepenice?
Ukočila se, stojim
Na podu zgažen cvijet
Kroz prozor
crvene se zvijezde glasno smiju
Ja zovnem u noć iz svih snaga
Na prozoru staklo se zatrese
i smiri
U noći
kamenito srce grada ćuti
Moje golo tijelo dršće
obliveno ladnim svjetlom zvijezda
Zavodnik
I poslije toga
na koljenima između razbacanih jastuka
misliš
na smrt.
O, dijete!
Ja neću da te novim poljupcima smirim
u zaborav.
Puštam da ti blijedim licem suze teku.
Žene, mladići, ljeto
O podne se na šetalište slete mnoge žene
- O odakle sve dođu? -
ko jata tica
što ispod plavog neba k nama na zemlju se spuste
Žene šume
kroz ljetni zrak i duše sanjarskih mladića
i laki koraci im nose laka tijela
Ne, žene nisu s ove zemlje!
Već to su izdna nebrojenih plavih noći naše mladosti
bijele čežnje izrasle u tijela
O žene
za vas
rastvorili smo dvore naše mladosti!
Al korak žena zvoni tuđ i dalek
Sve žene opet odu
ko jata tica
što išćeznu za plavim zavjesama ljeta
Na koncu naših pogleda
red stabala visok sam korača
Život
Ja nemam žene
Ja sam sam -
Svako veče padnem nadno svoga sna
San je kao plavo more.
Ležim spašen nadno mora.
Vrtovi se svijetle od zvijezda i cvijeća.
Kroz vrtove dođe ko zvuk harfe
tijelo moje drage.
Ja se s njime dugo sjedinim
u me
u San
u beskrajnost.
Ujutro se moje svijetle noći rasprsnu
ko kristalne plave čaše
Moji snovi padnu prijeđu nestanu
u zvuk prvog gradskog tramvaja.
za forum [Samo registrovni korisnici mogu videti linkove. Kliknite ovde da se registrujete...] DJ.Vesna
Žuta sjenka
Mojoj majci
žuto lice: umiranje jeseni.
Ruke mole pred mojom sudbinom.
Oči mene gledaju,
zagonetku svojom krvi hranjenu.
U očima dugog bola odbljesci
mene svrate s mojih cesta
k njoj.
Ja sam opet dijete
žutom licu kosi očima.
Večeri što idu mirno kroza čula!
Sni duboki ko jezera!
Jutra i blizina njena pored mene!
Ona dođe k meni tiha kao stvar.
Budi tamnu šumu mojih snova.
Ja se smiješim:
ponad njene glave stoji i sja meni
jedno veliko crveno sunce.
Mahnung
Mensch gib acht
daß du nicht winzig
unter den Sternen wandelst!
Laß
dich ganz durchdringen
vom milden Licht der Sterne!
Daß du nichts bereuen mußt
wenn du dich mit einem letzten Blick
von den Sternen trennen wirst!
An deinem Ende
Geh Staub
Ganz in Sterne über!
Opomena, A.B.Šimić
“Svi oni koji žele usrećiti čovječanstvo obično su u nečemu nesretni.”
(Antun Branko Šimić)