ANTONIJE ISAKOVIC



Bio je srpski knjizevnik
Rođen je 6. novembra 1923. godine u Beogradu,
a umro 13. januara 2002. godine u Beogradu.


Antonije Isaković je bio srpski književnik. Rođen je 6. novembra 1923. godine u Beogradu,
od oca Nikole, sudije Prvog opštinskog suda u Beogradu, i majke Zagorke. Kad mu je otac
prešao u advokaturu porodica Isaković prinuđena je zbog Nikoline službe na veliki broj seoba.
Osnovnu školu završio je u Aranđelovcu, a gimnaziju je učio u Beogradu, Kruševcu, Aleksincu
i Jagodini. Učesnik je u narodnooslobodilačkoj borbi od 1941. godine. Borio se do kraja rata
u Prvoj proleterskoj i bio je član Polit-odela brigade. Od 1945. godine Isaković je bio na
dužnosti sekretara Okružnog komiteta SKOJ-a i član je Okružnog komiteta KPJ u Svetozarevu,
zatim član Oblaasnog komiteta KPJ u Kragujevcu. Završio je višu partijsku školu u Beogradu,
1948. godine. Godine 1949. Isaković je najpre član Agitpropa CK KPS, zatim direktor Nedeljnih
informativnih novina i odgovorni urednik časopisa "Delo". Godine 1960. izabran je za generalnog
direktora IP Prosveta i na toj dužnosti je ostao do 1974- godine. Između ostalog, Isaković je
bio i republički i savezni narodni poslanik. Za dopisnog člana SANU izabran je 7. marta 1968,
a za redovnog 22. aprila 1976. godine. Bio je sekretar Odeljenja jezika i književnosti i
potpresednik SANU. Dobitnik je Zmajeve nagrade (1954), Sedmojulske nagrade SR Srbije (1962),
nagrade Ivo Andrić (1977), NIN-ove nagrade (1982).

Poznata dela su mu:

"Velika deca",
"Tren 1",
"Tren 2",
"Paprat i vatra",
"Prazni bregovi",
"Kašika"

Umro je 13. januara 2002. godine u Beogradu.