Georg Trakl



Georg Trakl. (1887-1914)

Jezik ovog pesnika je taman. Ubrajali su ga, tumačeći ga veoma površno, u impresioniste, zato što se kod njega u prividno slobodnom sklopu ređa utisak za utiskom.
Rilke je o njemu rekao sledeće: U međuvremenu sam ... ih mnogo čitao: potresen, začuđen, naslućujući i bespomoćan; jer ubrzo se shvata da su uslovi ovog zvučanja i sviranja nepovratno jedinstveni, kao okolnosti iz kojih upravo može da nastane san. Čini mi se da čak i onaj koji im je sasvim blizak doživljava ove prizore i uvide kao prilepljen za okno, kao izopštenik: jer Traklovo doživljavanje teče kao slika u ogledalu i ispunjava njegov ceo prostor, koji je nepristupačan kao prostor u ogledalu.
(Ko je on mogao biti?).
1910.g.dobija titulu magistra farmacije. 1912.radi kao sanitetski potporučnik u garnizonskoj bolnici u Insbruku.
Trakl je umro novembra 1914.godine, potresen ratom; možda je on sam okončao svoj život. Živeo je dvadesetsedam godina, a očigledno je život bolno doživljavao već kao dete, a što je bivao stariji, to više mu se sve prekrivalo setom. Ako se za Trakla može reći da govori kao hrišćanin koji je sa verom izgubio i svet, onda se za Kafku može reći da kroz njega govori jedan pravoverni Jevrejin koji je izgubio veru u zakon. On, pomračeni vidovnjak, pevao je kraj oronulih zidova i Božji vetar gutao je njegov glas. Ali, to je Božji vetar u kome on nestaje, i upravo to je razlog Traklove nade i očajanja. Čovek ne može da živi bez trajnog poverenja u nešto neuništivo, pri čemu mu trajno mogu ostati skriveni kako ono neuništivo tako i poverenje.
Iz prikaza: ,,O Georgu Traklu,,- Valter Kili