Jovan Hadzic (Milos Svetic)




"Jovan Hadžić (pseudonim Miloš Svetić; Sombor, 8/19. septembar 1799 — Novi Sad, 4. maj 1869) je srpski književnik iz XIX veka... Bio je osnivač i prvi predsednik Matice srpske, dopisni član Društva srpske slovesnosti i Srpskog učenog društva.
U Pešti upisuje filozofiju, ali nakon tri godine studiranja on odustaje i započinje studije prava. Još tokom studiranja filozofije interesovao se za antiku i starogrčki jezik, a na pravnom fakultetu se istakao kao jedan od najboljih studenata rimskog prava. ... U to vreme Hadžić počinje i sa pisanjem poezije pod pseudonimom Miloš Svetić.
... Bio je istaknuta ličnost javnog života, učesnik u političkim borbama i protivnik kneza Miloša. Bio je značajna ličnost i u kulturnom životu: osnivač Matice srpske, urednik Letopisa i u početku saradnik Vuka Karadžića. Međutim, sredinom 30-ih dolazi u sukob sa njim oko shavatanja književnog jezika.
Osim pravom, bavio se i poezijom, prevođenjem, istorijom, filologijom. Jovan Hadžić je bio učenik L. Mušickog i njegov nastavljač. Kao pesnik on je na prelazu starog klasicizma L. Mušickog ka novijim pesničkim stremljenjima čiji su podsticaji dopirali iz nemačke književnosti i naše narodne poezije. Po ugledu na svog učitelja, Hadžić je pisao ode u slavu istaknutih savremenika, rodoljubive, didaktičke pesme, pokazivao i veliko interesovanje za političku i epsku poeziju. U njegovim političkim pesmama javlja se osećaj za prigodno, javno, aktuelno, tako da pesme dobija izrazito lični ton. Pošto je bio aktivni učesnik političke scene, on o svemu govori otvoreno i angažovano. Njegova poznata epska pesma napisana u heksametru je Prvi prelazak Crnog Đorđa iz Srbije u Srem. Karađorđe je predmet i njegovog glavnog istoriografskog dela Ustanak srpski pod Karađorđem. Ono što je posebno interesantno jeste to da je Hadžić bio prethodnik J. J. Zmaja, jer neke njegove rodoljubive i didaktičke pesme podsećaju na Zmajeve (Zora je, Glas Srbina 1830 i dr). U svojoj poeziji se dosta ugledao i na narodnu poeziju, ali u isto vreme bio prethodnik kako J. J. Zmaja tako i B. Radičevića. Zato ga Jovan Deretić u svojoj Istoriji srpske književnosti smatra 'Zmajevim prvim pesničkim učiteljem'."