Svetislav Mandić (1921—2003)

(Mostar, 08.03.1921 — Beograd, 04.10.2003)


Svetislav Mandić, rođen je 1921. godine u Mostaru. Tu je završio gimnaziju (1939), a Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu (1950).

Dosta rano se počeo baviti poezijom, u gimnazijskim danima. Kao student je objavljivao pjesme u raznim listovima i časopisima.

U ozbiljnijim godinama počeo se baviti kulturnim spomenicima srpske prošlosti i objavio je više radova iz te oblasti, za što je dobio Orden Svetog Save prvog reda.

Kao slikar konzervator i kopista fresaka radio je u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Srbije i u Galeriji fresaka u Beogradu, a kao urednik u izdavačkim preduzećima "Novo pokolenje", "Jugoslavija" i "Turistička štampa".

Objavio je knjige:

"Dvojica", pesme (zajedno sa Velimirom Kovačevićem, Mostar 1940),
"Kad mlidijah živeti", mladalačka elegija ("Novo pokolenje", Beograd 1952),
"Milosno doba", pesme ("Prosveta", Beograd 1960),
"Drevnik", zapisi konzervatora ("Slovo ljubve", Beograd 1975),
"Crte i reze", fragmenti starog imenika ("Slovo ljubve", Beograd 1981),
"Rozeta na Resavi", pletenije slovesa o Ravanici i Manasiji ("Bagdala", Kruševac 1986),
"Velika gospoda sve srpske zemlje" i drugi prosopografski prilozi ("Srpska književna zadruga", Beograd 1986),
"Carski čin Stefana Nemanje", činjenice i pretpostavke o srpskom srednjovekovlju ("Srpska književna zadruga", Beograd 1990),
"Pesme", izbor ("Veselin Maslesa", Sarajevo 1990),
"Zvezdara i druge pesme", ("Srpska književna zadruga", Beograd 1995), itd.


Ovdje plasiram jednu, široj publici manje poznatu pjesmu čovjeka širokog spektra interesovanja i djelovanja, moga dragog pok. bratstvenika porijeklom Hercegovca — "čovjeka od znanja", Svetislava Mandića.

riznicasrpska