SUNČANI CVETNI MITROVDAN
Iznenadno, ne u sivom plaštu
Ledene kiše i košave,
Već na sunčanom belom hatu
Zlatnih dizgina,
Dojezdio je danas svetli vitez
Kroz mirisni požar hrizantema.
— Perje fazana, flaminga, karneol,
Topazi, granati, prebela pena
I ustreptala — što preokrenu
Novembar u proleće.
Nad glavom mi lebdi kolut
Zgusnutih sunčanih zraka,
Grimizni plašt mu plamti oko ramena,
Zvekeću bleštave krljušti oklopa,
A srebrno koplje — razarač
Magle i oblaka — seva
Veselo i natačinje
Žuto i crveno lišće u lepršu.
I on progovara veselo, ispravljen,
U jasnom žarkom azuru: "Eto
Pretvorih poznu jesen u proleće,
Htedoh da te začudim
I obradujem, — jer, kao svetitelj,
Ja volim čudesa i radost,
A mrzim sumor, i jesenje kiše i suze.
Ne pali mi sveće mrtvačke, bapske,
Već proslavi radosno ovaj moj dan:
Volimo i mi svetitelji nekad
Koju snažnu vatrenu kapljicu —
Zar nije i sam naš dobri Bog
Pretvorio krv u vino?
Pruži mi jednu punu čašu
Da je sručim ovako u uzengijama,
U slavu hajdučkog rastanka
I budućeg srećnog viđenja..."
I ispi je orno i dade mamuze
Gordome belcu i iščeze
Kao prizrak u cvetnom sunčanom novembru.
Bookmarks