SPOMEN

Kao zorin zrak među zavesama
Kutovima tamnim duše mi umori
Plane sjajni zrak velikih osama
Lepotom tuge blage i prekorne.

Ko rana zvona pobožno zvonjenje,
Kroz ponor gluhi srca mi uvelog
Odjekne moćno bola prebolelog
Veliko, čisto, sveto obnovljenje.

I u tom skladu svetlosti i zvuka
Preživim skalu svih oduševljenja
Velika sna nekadašnjih bdenja
U vizijama pobednoga guka.

Potom spomen taj — sveštenih osama
Mojih svetlosti, i zvuk kult i lepota —
Sklapam međ' tužne strane mog života
Ko uveli cvet u knjigu pesama.