NIKOLA BOROJEVIĆ



[Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ]

(1796—1872)


U svoje doba veoma čuven i po pravu cenjen pesnik srpski N i k o l a B o r o j e v i ć
rođen je u Otočcu 1796. godine. Školovanje je počeo u mestu svoga rođenja, pa je produžio na
Rijeci, u Ljubljani i Beču, gde je izučio politehniku i ekonomiju. Po svršenom školovanju vratio
se u svoj zavičaj, nastanivši se, malo docnije, na Rijeci gde je i proveo nejveći deo svoga
potonjega života u službi tehničkoga oficira. "Poslednje dane svoga života proveo je u Gornjem
Karlovcu gde je, pošto je primio sveto pričešće od prote Begovića, preminuo 23. februara 1872,
4i ukopan je u groblju srpske općine. Na grobu mu je smerni kameni spomenik, koji mu je postavila
žena njegova Ružica". (Pomenik, 44.)

Borojević je bio naročito poznat sa svojim pesmama. Ostavljajući na stranu nekolike prozne
pripovedačke pokušaje njegove kao i različite članke i opise, mi ćemo stati i kod njegovih pesama,
koje su i sačuvale imenu njegovu trajnu i lepu uspomenu.

U doba kad se javio Borojević na književnom polju, još je bio u umetničkoj poeziji srpski živ pravac
psevdo-klasičnoga pevanja. Ali, je srpska književnost i mimo njega bila dobila srećne oglede
lirsko-idilskoga pevanja. Jedan je od prvih predstavnika ovoga pravca, Luka Milovanov Đorđević,
bio je svojim književnim radom i najbolji učitelj Borojeviću pesniku, koji je i docnije izjavljivao
kako ga je tek Lukin primer potakao da na javnost iziđe sa svojim pevanjem. I po tome — a još i više
po karakteru svoga pevanja — Borojević je u srpskoj umetničkoj poeziji najbolji sledbenik onoga
srednjega pravca koji su u njoj obeležili Jovan Došenović i Luka Milovanov Đorđević. To se pevanje
docnije lako prilagodilo tonovima novije romantike, te su njegovi pesnici produžili pevanje slobodno
i popularno, dok poete klasičari moradoše zamuknuti.

riznicasrpska