Peking


Peking (na kineskom: 北京, Běijīng - severna prestonica) je glavni grad Narodne Republike Kine (NRK). Prema proceni iz 2009. u gradu je živelo 7.817.968 stanovnika.Sa 14,5 miliona stanovnika u širem području, drugi je najveći grad u Kini posle Šangaja. Jedna je od četiri gradske oblasti koje su pod direktnom kontrolom Centralne vlade, veliki je saobraćajni centar sa mnoštvom pruga, puteva i auto-puteva koji ulaze i izlaze iz njega u svim pravcima. Takođe je i politički, kulturni i obrazovni centar NRK, dok su Šangaj i Hong Kong značajniji ekonomski centri od Pekinga. Peking je bio domaćin Letnjih olimpijskih igara 2008.



Najraniji ostaci ljudskog stanovanja u Pekingu su nađeni u pećinama Brda zmajeve kosti kod mesta Džoukoudijen u distriktu Fangšan, 50 kilometara jugozapadno od Pekinga, u kojima je živeo pekinški čovek. Fosili homo erektusa iz ove pećine potiču iz vremena od pre 230-250.000 godina. Na lokalitetu je otkopano stotine hiljada artefakata od kamena, većinom sitno oruđe raznih oblika. Karakteristične su grube alatke većeg obima za bacanje i sečenje (rani period). Tokom poznog doba koriste se mikroliti, a česta su kamena šila. Sinantropusi su živeli uglavnom sakupljačkim načinom života, ali su se bavili i lovom. Arheološko nalazište na kome je otkriven pekinški čovek je od 1987. na listi Svetske kulturne baštine.

Paleolitski homo sapiens je takođe živeo ovde pre oko 27.000 godina. U blizini Pekinga su do pre 1000. godina pre nove ere postojali gradovi, kao i glavni grad države Jan, jedne od zaraćenih strana u Periodu zaraćenih država, Ji je osnovan na mestu današnjeg Pekinga.

Nakon pada države Jan, potonje dinastije Ćin, Han i Jin su postavili lokalne prefekture u ovoj oblasti. Za vreme dinastije Tang, Peking je postao štab fanjaškog jiedušija, vojnog upravnika sadašnje severne hebejske oblasti. An Lušan je odavde poveo ustanak An Ši 775. godine.


Godine 936. kasna dinastija Jin (936-947) iz severne Kine je izgubila svoje severne teritorije, uključujući današnji Peking, kada ih je aneksirao kitanski vladar Deguan[6]. Godine 938. dinastija Lijao je osnovala novu prestonicu Nanking (Južna prestonica). Jurčenska dinastija Jin je zauzela teritoriju dinastije Lijao i 1153. prenela svoju prestonicu u Nanking i promenila mu ime u Džungdu. Džungdu se nalazio u području oko današnjeg Tijeningsija, jugozapadno od današnjeg Pekinga. Neke od najstarijih građevina koje danas postoje u Pekingu, uključujući džamiju Nijuđije i hram Tijening, potiču iz vremena dinastije Lijao.

Mongoli su spalili Džungdu do temelja 1215. i ponovo ga izgradili godine 1267. severno od prestonice Jina. U pripremama za osvajanje cele Kine, osnivač dinastije Juan Kublaj Kan je podigao grad Kanbalik i učinio ga svojom prestonicom. Izgradnja grada je završena 1293. Kanova odluka je umnogome poboljšala status grada koji se nalazio na severnim granicama Kine. Kanbalik se nalazio severno od centra današnjeg Pekinga. Centar mu se nalazio na mestu gde je sada severni deo 2. kružnog puta, a prostirao se na sever do između 3. i 4. kružnog puta.


[Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ]
Taimao