Krusevac
Službeni naziv Kruševac (Kruševac)
Površina 854 km²
Stanovništvo (2002) Grad (75.256)
Opština (131.368) (2002)
Geogarafski položaj 43°58' - 21°32'
Poštanski broj 37000
Saobraćajna oznaka KŠ
Položaj
Okrug Rasinski upravni okrug
Opština Kruševac
Gradska vlast
U naselju Kruševac živi 46395 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39.2 godina (38.2 kod muškaraca i 40.1 kod žena). U naselju ima 19342 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2.95.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).
Istorija
Kruševac je kao svoju prestonicu podigao knez Lazar 1371. godine. Prvi put se pominje 1387. godine, u povelji kojom knez Lazar u svojoj utvrđenoj prestonici potvrđuje ranije trgovačke privilegije Dubrovčanima. Grad je postao privredno i kulturno središte Srbije. Mesto iz koga se rukovodilo i koje je davalo inicijativu za organizaciju države.
Predanje kaže da je Kruševac dobio ime po kamenu krušcu, oblom rečnom kamenu kojim je većim delom grad i sazidan.
Posle Kosovskog boja, Kruševac postaje prestonica vazalne Srbije kojim upravlja Milica, a kasnije njen i Lazarev sin, despot Stefan, koji kasnije prestonicu seli u Beograd.
Turci napadaju Kruševac više puta a osvajaju ga tek 1427., posle smrti despota Stefana.
Od 1444. godine, Kruševac je u rukama Djurđa Brankovića, a Turci ga konačno porobljavaju 1454. godine. U to vreme - ima tursko ime: Aladza Hisar (Šareni grad).
U vreme austrijsko - turskog rata 1689., grad je bio oslobođen od Turaka. To se desilo još dva puta u XVIII veku: 1737-1739. godine i za vreme Kočine krajine, 1789. godine.
Grad je vraćen Turcima 1791., Svištovskim mirom.
Kruševac je konačno oslobođen od turaka 1833. godine. Posle oslobođenja grad počinje naglo da se razvija i napreduje, i postaje jedan od većih regionalnih centara tadašnje Srbije.
Tokom Drugog svetskog rata,pripadnici nemačkih okupacionih snaga su na brdu Bagdala streljali 1642 rodoljuba iz Kruševca i okoline.Posle rata ceo taj prostor je pretvoren u spomen park pod imenom „Slobodište“.
Bookmarks