Zavet - istina ljubav
Da se ne zaboravi
Jovanovo srce
Nasledih fabrike i silna imanja,
Nepregledne šume i brojna stada.
Radost mi trajaše sve do saznanja,
Da bolest teška mnome vlada.
Divno Kosovo i Metohija pored svih zemaljskih lepota i dobrote ljudi koji u njemu žive, široj svetskoj javnosti postalo je poznato i po jednom tragičnom događaju. U poslednjih nekoliko meseci i godina, u medijima smo često imali priliku čuti aferu o ilegalnoj prodaji ljudskih organa na jugu Albanije, u takozvanoj "žutoj kući". Spominjane su nevine žrtve sa Kosmeta i oni koji su debelo profitirali na nečijoj muci i sirotinji. Upravo zato, ovaj tekst posvećujemo svim nevinim žrtvama Kosova i Metohije koji su stradali u tom nezapamćenom pomračenju ljudskog uma. Pročitajte istinitu priču, ispovest jednog Nemca, koji je srce kupio upravo tamo, neznajući čije će srce u grudima nositi.
Jovanovo srce
Ovo su moje oproštajne reči,
koje prinosim vremenu što sledi.
Možda će nekom ranu da zaleči,
a nekog će drugog ljuto da uvredi.
Zovem se Johan, Nemac po rođenju,
Od oca Hansa i majke Grete.
Naša je kuća znana po čuvenju.
U raskoši živeh k'o jedino dete.
Nasledih fabrike i silna imanja,
Nepregledne šume i brojna stada.
Radost mi trajaše sve do saznanja,
Da bolest teška mnome vlada.
Doktori rekoše – neću dugo...
Godinu jednu, il' možda dve.
Svet mi se sruši, o moja tugo,
U jednom trenutku nestade sve.
Rekoše neću izdržati više...
Najbolji doktori koji postoje.
Jedini lek je, svi se složiše,
da zamene drugim srce moje.
O sudbo moja, o divni časi,
Najlepši moj životni trene,
Kad iz bolnice stigoše glasi:
Našli su doktori srce za mene.
Za cenu tada čovek ne haje,
I ne zna da li za to postoji.
Nisam pitao ni ko ga daje,
Kad život novi meni predstoji.
Operacija prođe u najboljem redu,
Sa novim srcem prestaše boli,
Tek onda shvatih, kad skidoh bedu,
Koliko se život ceni i voli.
Bookmarks