Kemal Monteno
"Po svom licnom priznanju, drug Kemal Monteno nikako nije trebalo da postane pevac. Umesto sto smo ga poslednjih tridesetak i kusur godina gledali i slusali kako svojim romanticnim pesmama lomi srca nevinih siparica i zrelih, napaljenih gospodja u najopasnijem erotskom klimaksu - Kemo da je bilo pravde, trebalo je da bude fudbalska zvezda tipa Safeta Susica" - pisao je Petar Lukovic u svojoj knjizi "Bolji ?ivot".
Za potencijalnu karijeru izmedju dva gola, Monteno je imao sve uslove: buduci da se nikad nije isticao visinom, onako kompaktan, sitan, bio je predodredjen da se kao silo, zabija u protivnicku odbranu. Fudbalski bogovi hteli su da se Kemal rodi "pet metara od stadiona Kosevo", u bolnici "Jezero", a da stanuje bas na stadionu, kod svlacionica, jer mu je otac, inace Italijan, udru?io fizicki rad sa FK "Sarajevom". Muvao se oko Ferhatovica i Lovrica, tadasnjih sarajevskih fudbalskih zvezda, a u svlacionici je znao da zapeva posle jos jedne pobede, zajedno sa ekonomatom, igracima i rukovodstvom. Iz pionirskog tima "Sarajeva", kao vidjen talenat brzo je prekomandovan u podmladak gde je u timu igrao sa Vahidinom Musemicem, Sljivom, Acom Risticem. Montenu skola bas nije isla od ruke. Kad je to video njegov trener Franjo Lovric, perspektivnom desnom krilu preporucio je da ide u pevace. Uz pesmu, skola nece toliko da trpi! Povredjenu fudbalsku sujetu brzo je smirio prvi muzicki uspeh. U skoli se organizovalo pevacko takmicenje, a glavni konkurent Montenu bio je - Ranko Rihtman (danas cuveni dirigent i muzikolog), koji je, na kraju, ispred Kemala osvojio prvo mesto. Ranko je, seca se Monteno, pevao tad popularnog "Malog Gonzalesa", dok je Kemal za sebe odabrao totalni sentis - pesmu "Ciganska violina" iz filma "Majko slusaj moju pesmu", koji je, da bi zapamtio melodiju, video bar deset puta. Iduce godine odr?avalo se takmicenje "Mladi pjevaju proljecu"; na kojem je Monteno zauzeo deveto mesto, iza perspektivnog Djordja Novkovica koji je bio osmi. Novkovic je vec tad u?ivao odredjeni muzicki respekt, mo?da i zbog toga sto je u Montenovoj skoli predavao muzicko obrazovanje i spremno se odazivao na "dru?e profesore". Ipak, glavna muzicka zvezda tadasnjeg Sarajeva (sredinom sezdesetih godina), bio je Kornelije Kovac. O njemu je brujalo na sve strane, pa je, logicno, Monteno pomislio da to mora da je nekekav tip u penziji, iskusan, bez kose, i prilicno zadrt. Kad je Kovaca konacno upoznao na audiciji u Radio Sarajevu, Kemal se zamalo nije onesvestio: drug Kornelije je bio samo pet godina stariji od njega, imao je bujnu kosu, i bio vrlo prijazan. Buduci da je na iducem takmicenju "Mladi pjevaju proljecu" pobedio, Montenu je Kornelije predlo?io da se pojavi na Subotickom festivalu. Kovacev otac bio je direktor festivala "Omladina 66", tako da oko ucesca nije bilo frke. Mladom Montenu zapale su dve pesme - jedna je bila "?elim da znas" kompozitora Pere Bahuna iz Novog Sada, a druge se vise ne seca. Kad je stigao u Suboticu, u kratkim pantalonam uputio se u dvoranu na probu. Cuvari, prirodno, nisu hteli da ga puste unutra.Vec im je preko glave bilo dece koja umisljaju da su pevaci! Na jedvite jade Monteno je usao u dvoranu, na probi otpevao svoje, a Kornelijev otac, odusevljen mladim grlom iz Sarajeva samo je dobacio: "Da sam ja Kreso Oblak, ti bi meni pevao na "Opatiji".
Te godine na "Omladini 66" konkurencija nije bila naivna: u muzicku igru ubacili su se Vjekoslav Jut, Zlatko Golubovic, Josipa Lisac. Monteno je bio iznenadjenje. Svi su ga tapsali po ramenima, govorili mu kako ima najbolju pesmu ("Ajd, meni drago, jebi ga" ka?e on danas), ali kad je doslo stani-pani, Kemal se nije plasirao ni u finale! Ipak, nije hteo da propusti finalno vece, mada je ucinio sve da poka?e kako mu do toga nije stalo. Opet je obukao kratke pantalone i iz protesta, ostavio par dlaka na licu, sto su ozbiljniji ljudi zvali bradom. Izgledao je nezainteresovano, a suze je ostavio u hotelu, gde je plakao kao kisa, jer nikako nije mogao da shvati kako da najbolja pesma ne bude u finalu! Dok je iz prikrajka gledao starije kolege, prisao mu je kompozitor Aca Korac i zapanjen upitao:"Sto se ti mali nisi obukao? Kako ces da pevas?" Ispostavilo se da je pesma Pere Bahuna dobila prvu nagradu strucnog ?irija, a druga melodija nagradu tada popularne revije "TV No-vosti"!
- Dok sam u Subotici pjevao, slikaju me neki filmskom kamerom. Zaboravim na to, vratim se u Sarajevo, i jednog dana krenem u kino "Ro-manija". Kad u Filmskom ?urnalu - ja! Cijela pjesma! Jebo te bog, ja na platnu! Jooj, a mene stid, reci ce raja doso da sebe gleda. Al sam zato svaki dan iso u kino, sve dok su prikazivali taj ?urnal!
Kratkotrajna pevacka slava nije bila nikakava garancija za buducnost, pa se Kemal prihvatio mnogo konkretnijeg posla: sa svojim prijateljem Resom Had?ovicem, pesnikom, cistio je tribine kosevskog stadiona posle utakmice. Kako je u medjuvremenu vec dobio gitaru i naucio nekoliko akorda - od kojih su najkomplikovaniji bili E mol i C dur - Monteno je na stadionu dok je udarnicki mlatio metlom, raji pevao svoju prvu pesmu, komponovanu u cast subotickog uspeha. Tekst nije imao pa mu je Reso predlo?io da se zove "Lidija", bas kao curica u koju je Kemo tad bio zaljubljen. Napravili su zajednicki tekst i odlucili da "Lidiju" posalju na iducu "Omladinu" u Subotici. Ali, kad je Esad Arnutalic cuo pesmu, ubedio je Montena da melodiju ostavi za "Vas slager sezone" koji se bas te godine prvi put organizovao.
U to vreme, po propozicijama "Slagera", pesme su se sedam dana ranije emitovale preko radija, kako bi publika, vec unapred, mogla da osacuje sta joj se svidja kad dodje na finalno vece. Kuponi za glasanje izlazili su u sarajevskim "Vecernjim novinama", a Kemal je sa svojom rajom silazio s Koseva i zauzimao mesto kraj kioska za stampu: kupcima "Vecernjih novina" kuponi su oduzimani na sarm i molbu, i zatim, hitro ispunjeni za Kemalovu i njegovu "Lidiju", slati Festivalu. Naravno, Monteno se bez problema probio do finala i tamo ubedljivo pobedio. Glavni konkurenti na "Slageru" su mu bili Dragan Stojnic i "Indeksi", tada na vrhuncu uspona.
Davorina Popovica ( u istoriji Sarajeva poznatog kao "Pimpeka" ili "Dacu") Monteno je upoznao na nekoj partiji karata kod zajednickog prijatelja. Vec tad se govorilo da neki mali Kemal mnogo dobro peva, a Montenov prijatelj Ned?ad, ?eleci da se u to uveri i Davorin Popovic, pozvao je Montena da im u?ivo demonstrira sta zna i ume, dok su ovi, starija raja, igrali karte i izigravali ?iri. Bio je to prvi susret docnije najboljih prijatelja, sve do Davorinove prerane smrti 18. juna 200l. godine. Iduce, 1967. godine Kemal je dobio poziv da ucestvuje na "Opatiji". Biti na festivalu u to doba znacilo je opstedrustveno priznanje: kriterijumi za ucestvovanje bili su u rangu polaganja magistrata na fakultetu! Od uzbudjenja i straha Kemal nije mogao da spava. Mucilo ga je sto je finale u subotu, a vec u nedelju ujutru morao je da bude na Kosevskom stadionu: cekalo ga je valjanje terena uoci utakmice, jer je to bio jedini nacin da se nesto zaradi. Para nije bilo. Otac je podigao kredit od 100.000 starih hiljada da sinu kupi odelo, da se Kemal ne bruka u drustvu najvecih jugo-zvezda. Te godine "Opatija" je vrvela od muzickih velicina:Monteno je svojim ocima prvi put video Gabi Novak, Arsena Dedica, Vice Vukova, a Dragana Stojnica je znao sa "Slagera sezone", pa je, makar, imao jednog poznanika. U finalu, s pesmom Kornelija Kovaca koja mu bas nije previse le?ala , Monteno nije osvojio nikakvu nagradu, ali je zato usao u krug povlascenih: raji u Sarajevu mogao je da prica ko su i kakvi su ti ljudi koje slusaju preko radija i gledaju na televiziji. Cim se festival zavrsio, Monteno nije otisao na tradicionalni bal: umesto na prijem, autobusom je krenuo u Rijeku i odatle uhvatio nocni voz za Sarajevo. Na stadionu Kosevo, u osam ujutru, u nedelju, cekao ga je - valjak!
- U Opatiji su mi starije kolege izgledale nedosti?no! Velicine! Kad sam Arsena video na pozornici... jooj! Ko hipnotisan sam gledo. Nisam smio ni pric. Upoznao sam Vukova, Gabi, Nenu Ivosevic, sve onako stidljivo, pocetinicki.
Bookmarks