Top Lista Poznatih

Charles Bukowski

-Biografija


Charles Bukowski rođen je u Andernachu u Njemačkoj, no kad mu je bilo tri godine s obitelji seli u Los Angeles. Pisati počinje još u djetinjstvu, a svoju prvu kratku priču objavljuje u dvadesetpetoj. Sa 35 godina počinje objavljivati poeziju. Odrastao u siromaštvu, Bukowski je pisac iz najnižeg sloja stanovništva. Nikad nije imao podršku velikih izdavača, ili časopisa pa je ostao vjeran klasi iz koje je potjecao, kako tematikom, tako i jezikom kojim se služio. Izdavan od opskurnih izdavačkih kuća, probio se isključivo svojim djelima. Duboko je prezirao laž i prijetvornost nazoviumjetnika. Njegov je stil pisanja krajnje jednostavan i direktan, no pun neugodnih opisa i nebiranih uličnih riječi. Jedna od važnijih odrednica njegovog djela nesumnjivo je humor, makar zbog svoje grubosti nije po svačijem ukusu. Bukowski je prvenstveno poznat po svojoj poeziji, no sam se nije smatrao pjesnikom, nego jednostavno – piscem. Započevši zbirkom Flower, Fist and Bestial Wail (1959) svake godine objavljuje barem po jednu zbirku poezije, sve do The Last Night of the Earth Poems (1992). 1963. godine, kad je objavljena zbirka It Catches My Heart in Its Hands, Bukowski već ima vjerne sljedbenike, privučene njegovom krajnjom iskrenošću, prizemnim temama i uličnim rječnikom. Od kraja šezdesetih Bukowski je pisao kratke priče (1969. izlazi zbirka Zabilješke starog pokvarenjaka) koje se redom odlikuju autobiografskom osnovom, duhovitošću, iskrenošću i nepristojnim riječima. Od kratkih priča treba spomenuti još i Erections, Ejaculations, Exhibitions and General Tales of Ordinary Madness (1972), South of No North (Južno od mjesta gdje sjevera nema – 1973) te Hot Water Music (Muzika vrele vode – 1983). Prije nego što je profesionalno počeo pisati, Bukowski je dvanaest godina radio u pošti. Nakon što napusti posao, piše roman Post Office (1971), inspiriran vlastitim iskustvom, o pijanici koji se zapošljava u pošti, a nakon mnogih problema, pijanstava i žena taj posao napušta. Djela Bukowskog većim su dijelom autobiografskog karaktera. Glavni je lik uglavnom Henry Chinaski, piščev alter-ego. U Ham on Rye (Lovcu ispod žita – 1983) pratimo ga kroz djetinjstvo i mladost. U romanu Factotum (Faktotum – 1981) Chinaski, ovoga puta kao odrastao čovjek, luta od grada do grada, mijenjajući poslove i žene. Prema romanu je snimljen film Barfly, za koji je Bukowski napisao scenarij i koji ga je napokon učinio popularnim. Bukowski je umro u sedamdesetčetvrtoj godini ubrzo nakon što je završio svoj posljednji roman Pulp, koji je posthumno objavljen iste godine.Ukupno je objavio više od 60 knjiga.

Kada sam bio izgladneli pisac

I sada evo ga
Ponovo
Sada kada sam stekao delimičnu slavu
Kao pisac
I smrt šeta ovom sobom
Gore-dole
Pušeči moje cigare
Cirkajući moje vino
Dok Čajk uporno odrađuje
Svoju Pathetique ,
Kakav je to samo put bio
I sva sreća koja me je zadesila bila je
Samo zato što sam kockice bacio
Kako treba:
Ginuo sam za svoju umetnost,
Ginuo sam da se dokopam
5 prokletih minuta, 5 sati
5 dana -
Sve što sam želeo bilo je da izbacim
Reč iz sebe
Slava, novac nisu bili važni:
Ja sam želeo da izbacim tu reč iz sebe
A oni su me želeli za štanc-presom ,
Fabričkom trakom
Želeli su da budem magacioner u
Robnoj kući .
Pa, kaže smrt, prolazeći sobom,
Svejedno ću te ščepati
Ma šta bio:
Pisac, taksista, svodnik, kasapin,
Padobranac, ščepaću te .
Važi srce, kažem joj .
I sada pijemo zajedno
Dok jedan po ponoći polako prelazi u dva
Po ponoći i
Samo ona zna pravi trenutak
Ali sam je ipak zajebao:
Izvukao sam svojih
5 prokletih minuta
i još mnogo
preko toga.

Gabriela Mistral

Biografija


Gabriela Mistral (Vicuña, 7. travnja 1889. – Hempstead, New York, 10. siječnja 1957.) bio je pseudonim koji je koristila Lucila de María del Perpetuo Socorro Godoy Alcayaga, čileanska pjesnikinja, prosvjetitelj, diplomat i feministkinja. Prva je Latinoamerikanka koja je dobila Nobelovu nagradu 1945. Neke od osnovnih tema njene poezije su priroda, izdajstvo, ljubav, majčinska ljubav, tuga, putovanja, i proces obrazovanja latinoameričkog identiteta kao mješavine indijanskih i europskih utjecaja.Lucila de María del Perpetuo Socorro Godoy Alcayaga rođena je 7. travnja 1889. u Vicuñi u Čileu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Otac, Juan Gerónimo Godoy Villanueva, napušta obitelj kada joj je bilo tri godine. Već u četrnaestoj počinje uzdržavati i sebe i majku radeći kao učiteljeva pomoćnica. Njena majka, Petronila Alcayaga, umire 1929. Godine 1904. objavljuje prve pjesme u lokalnim novinama koristeći razne pseudonime. Godine 1906. dok je radila kao učiteljica, upoznaje Romea Uretu, radnika na željeznici. On se ubija 1909. Iako su elementi smrti već prožimali njena djela, ovo samoubojstvo još jače utječe na njen budući rad. Strastvene veze koje je vodila sa nekolicinom muškaraca i žena ostavile su dubok trag u njenom stvaralaštvu. Prvo službeno priznanje dobila je 1914. god. kada joj je uručena prva nagrada nacionalnog književnog natjecanja u Santiagu, za djelo “Soneti o Smrti”. Godine 1922. Ministar obrazovanja Meksika je poziva u zemlju u okviru reforme škola i biblioteka, sa zadatkom da započne stvaranje nacionalnog sistema obrazovanja. Međunarodna slava koju stiče omogućava joj brojna putovanja po Europi i Americi. Tijekom 1925. obilazi Brazil, Urugvaj i AArgentinu. Između 1925. i 1934. živjela je u Francuskoj i Italiji. Tih godina je radila pri Ligi Naroda i predavala na nekoliko Sveučilišta u svijetu. Od 1932. do svoje smrti, kao što je čest slučaj s čileanskim umjetnicima i intelektualcima, služila je i kao Konzul u Napulju, Madridu, Petropolisu, Nici, Lisabonu, Los Angelesu, Santa Barbari, Veracruzu, Meksiku i New Yorku. Na mjestu Konzula u Madridu često je imala profesionalnih kontakata s jednim drugim čileanskim nobelovcem i Konzulom u Madridu, Pablom Nerudom. Godine 1943. izvršava samoubojstvo njen sedamnaestogodišnji nećak, Juan Miguel. Žalost za njegovom smrću i hladnoratovske tenzije u Europi obilježiti će njeno stvaralaštvo do same smrti. Bila je prva Latinoamerikanka kojoj je dodjeljena Nobelova nagrada i to 1945. za književnost. Pred smrt se nastanila u New Yorku, gdje je i umrla od raka 10. siječnja 1957.




Raj

Bakrorez prevučen zlatom, i u
zlatnom redu, dva tijela ko klupka
zlatasta.

Pobjedničko jedno tijelo koje čuje i jedno
tijelo pobjedničko koje priča u livadi u kojoj
ništa ne govori.

Disanje koje u disanje pretače se i jedno lice
koje podrhtava od njega u livadi u kojoj ne
drhti ništa.

Sjetiti se tužnog vremena
u kome njih dvoje uživahu Vrijeme
i življahu njime ožalošćeni.
U satu zlatnog čavla
u kome je Vrijeme zastalo pred pragom
kao psi lutalice …

Tijana Dapcevic

-Biografija

Tijana je rođena 3. februara 1976. godine, u Skoplju.
U svojoj petoj godini upisala je nižu muzičku školu, a u sedmoj počela da svira violončelo. Tokom školovanja, učestvovala je na nekoliko republičkih i saveznih takmičenja (tadašnje) Jugoslavije i osvojila značajne nagrade. Svirala je u MakedonSkoj filharmoniji, a takođe i u jednom od najpopularnijih orkestara u Lajpcigu.


Diplomirala je 1999. godine na Muzičkoj akademiji u Skoplju, odsek – violončelo.
Bila je voditelj na radiju, televiziji, i glumila u pozorištu.
Sredinom 2000. godine, počinje da živi i radi u Beogradu gde, godinu dana kasnije, izdaje svoj prvi album, pod nazivom “Kao da..” za izdavačku kuću “City records”.

Tijana je, takođe, bila učesnik mnogobrojnih festivala kao što su: Skopjefest, Makfest, Sunčane skale, Pjesma mediterana, Beovizija itd.
Na festivalu “Sunčane skale” je 2002. godine osvojila prvo mesto, pesmom “Negativ”, po kojoj je sledeći album i dobio ime. Na muzičkom festivalu u Budvi je 2004. godine osvojila 3. mesto, a 2005. pesmom “Sve je isto, samo njega nema” osvaja 1. mesto. Prvo mesto osvojila je i na festivalu radija “S”, pesmom “Julijana”.

Dobitnik je mnogih godišnjih nagrada i priznanja, iza sebe trenutno ima pet albuma, a jedina neostvarena želja joj je da glumi u nekom filmu.

Tijana je udata i, sa svojim suprugom Milanom, ima sina Vuka.


Izvor: Zvanicni sajt Tijane Dapcevic

Tereza Kesovija



Pred većim auditorijem prvi je puta zapjevala 1961. u zagrebačkom Varijeteu, na natjecanju za nove glasove i - pobijedila. Te godine bilježi i uspjele nastupe na Beogradskom proleću s pjesmom Ive Körblera i Blanke Chudobe Sviđaš mi se i Opatiji gdje osvaja drugu nagradu publike za pjesmu Plavi nokturno Marija Nardellija.

1962. godina bila je po mnogo čemu važna za Terezu - prva festivalska pobjeda u Splitu s pjesmom Zdenka Runjića Ćakule o siromajima i pobjeda na Opatijskom festivalu gdje u alternaciji s Gabi Novak izvodi pjesmu Oči Alfonsa Vučere i Drage Britvića. Ova se godina bilježi i kao početak međunarodne karijere nastupom na festivalu Pjesma za Europu u St. Vincentu u Italiji gdje je zapažaju inozemni producenti. Tereza objavljuje u SSSR-u za njihovu najveću državnu diskografsku kuću "Melodija" EP s talijanskim pjesmama uključujući i Gitara Romana nakon velike turneje.
1963. godine Tereza osvaja treću nagradu publike i drugu nagradu žirija za Runjićevu skladbu Balada o tovaru. Pjesmom Marija Bogliunija i Drage Britvića Rastanimo se osvaja simpatije na Zagrebačkom festivalu.Prvi u nizu velikih trijumfa je onaj s pjesmom autorskog dvojca Nikice Kalogjere i Ivice Krajača Nima Splita do Splita dakako na Splitskom festivalu

1964. godine - osvaja nagrade publike i stručnog žirija. Usto dobija i nagradu Turističkog saveza za izvedbu pjesme Zdenka Runjića Legenda o Miljenku i Dobrili. Na Opatiji iste godine osvaja drugu nagradu publike za pjesmu Stani Alfonsa Vučera. U alternaciji s velikim Ivom Robićem pobjeđuje na Zagrebu '64 s pjesmom Golubovi Branka Mihaljevića i Drage Britvića.
1963. i 1964. godina obilježene su velikim međunarodnim turnejama po Izraelu, Sovjetskom Savezu, Poljskoj, Finskoj, Danskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Norveškoj, Švedskoj, a povezane su i s nastupima na TV-postajama tih zemalja.
Na večeri šansona Zagrebačkog festivala 1965. pobjeđuje pjesmom Parkovi Alfija Kabilja i Arsena Dedića, a na večeri zabavnih melodija osvaja treću nagradu publike za pjesmu Otišao si Beti Ružić i Arsena Dedića. Na Splitu 65 osvaja treću nagradu žirija za pjesmu Odrasli smo Pere Gotovca i Vesne Lukatele. Pjesma je nagrađena i za aranžman. Tereza je dobila i treću nagradu publike za pjesmu Splite moj Emila Glavnika i Stjepana Grgića koju je pjevala u duetu s Mirom Ungarom. Zanimljivo je da je Tereza pjevala čak četiri pjesme na ovom festivalu što sama, što u duetima s Ungarom i Mišom Kovačem, a posebno je bila zanimljiva izvedba pjesme Peškarija Nikice Kalogjere i Ivice Krajača koju je pjevala skupa s Maruškom Šinković i Beti Jurković.Ta 1965. godina svakako je prijelomna u Terezinoj karijeri - započinje karijeru u Parizu: Kako se to dogodilo, ne znam. Toliko sam o tome razmišljala, toliko o tome govorila....a opet ne znam. Pošla sam u Pariz samo na kratko, samo za jedan TV nastup, upoznala veliku damu francuske šansone René Lebas koja mi je ponudila da snimam ploče za njezinu producentsku kuću. To je bio izazov kojem nisam mogla odoljeti.... Tereza ubrzo nakon potpisivanja ugovora s diskografskom kućom Pathé Marconi (EMI) snima svoju prvu ploču na francuskom jeziku. Do prvog velikog uspjeha u Francuskoj put je bio dug i naporan. Tereza pjeva, uči francuski i snima ploče.Tom prilikom objavljuje prve dvije francuske ploče Et c'est pour toi i Tu viens de tres loin.
1966. godine tri tjedna nastupa u poznatom pariškom Music Hallu Bobino i postaje priznata kod publike i kritike. Dobiva poziv iz Monaca da tu malu, bogatu zemlju predstavlja na natjecanju za Pjesmu Eurovizije s pjesmom Bien plus fort. Predstavljati Monaco i to kao izabranica Grace Kelly bila je za mene čast, kaže Tereza, ali i poslovni uspjeh. Imala sam odličnu reklamu i činilo se da ćemo te godine glavnu borbu voditi veliki Domenico Modugno i ja. No na kraju upravo smo nas dvoje podijelili dva neslavna posljednja mjesta. Bez obzira na to, nastup na Euroviziji bio je još jedno veliko priznanje. Pojavljuju se dva izdanja eurovizijske pjesme Bien plus fort u Francuskoj, a verzije snima i u Italiji (Piu d'ogni cosa) te bivšoj Jugoslaviji (Još mnogo jače). Zavidne tiraže omogućavaju Terezi da dalje nastavi uporedno izdavati ploče u Francuskoj, Italiji i kod nas tako da se Donne moi l'amour u talijanskoj verziji zove Dammi un po' d'amor, a u hrvatskoj Ljubavi mi daj. Iste godine slijede i duge turneje po Francuskoj i po zemljama Kanade.
Iduće, 1967., godine snima popularnu Larinu pjesmu iz filma Doktor Živago.La chanson de Lara u Francuskoj je veliki uspjeh, a ploča brzo dostize tiražu od preko 50.000 prodanih primjeraka. Veliki uspjeh vodi je u Kanadu gdje se objavljuje istoimeni album, a Tereza nastavlja snimati hitove i pjesme velikih filmskih autora, uključujući i Chaplinovu C'est ma chanson (To je moja pjesma u hrvatskom izdanju, a Per te felicita za talijansko tržište) i Ce matin la. Ubrzo nakon toga slijedi višetjedni angažman u najpoznatijoj pariškoj koncertnoj dvorani - hramu francuske glazbe, Olympiji koja ugošćuje samo najpoznatije svjetske estradne zvijezde. U Madridu snima polusani TV show za španjolsku državnu televiziju.

Za svog boravka u Francuskoj Tereza se često vraća u domovinu, snima ploče i redovno je prisutna na festivalima u Splitu, Opatiji i Zagrebu. Tako 1968. godine nakon duge turneje po zemljama dalekog istoka i Južne Amerike na festivalu u Opatiji pobjeđuje s Krajačevom skladbom Tvoj glas koju snima potom na francuskom, talijanskom i njemačkom jeziku za njihove glazbene produkcije. Iste godine osvaja i drugu nagradu publike i treću nagradu žirija na Splitu 68 pjesmom Moje suze Nikice Kalogjere i Ivice Krajača. Ploča Je l'aime, je l'aime izdana u Francuskoj postaje zlatna.
1969. godine na Splitskom festivalu u alternaciji s talijanskom pjevačkom zvijezdom Claudiom Villom pjeva Kalogjerinu skladbu Nono i postaje pjevačicom godine, a u Bratislavi na čuvenoj Bratislavskoj Lyri koja je tih godine stjecište internacionalnih imena, Tereza je glavna zvijezda završne gala priredbe. Nezapaženo ne prolazi ni Terezin nastup na Zlatnom jelenu (Cerf d'or) u Brasovu u Rumunjskoj te nastupi s Mirom Ungarom u Bukureštu. Na putujućem festivalu Pjesma ljeta osvaja i drugu nagradu publike s pjesmom Zar ima nešto ljepše na tom svijetu Nikice Kalogjere i Mire Ungara. Na Festivalu u Rio de Janeiru osvaja nagradu žirija međunarodne kritike koju je podijelila s Ivom Zanicchi. Pjevala je pjesmu Zemlja je plava Nikice Kalogjere. Drugi kanadski album dobiva naziv C'est ma chanson i ponovo je snimljen za Emi Canada u suradnji s Terezinom tada maticnom kucom Columbia - Pathe Marconi. Poslije zlatnih ploča dobijenih za Je l'aime, Je l'aime, Tereza objavljuje i plocu Demain koja postaje njen zastitni znak za sve njene obozavatelje u zemlji i inozemstvu. U Italiji snima plocu Un bacio e poi piu niente. Ove godine objavljuje i plocu sa pjesmom koju je komponirala na osnovu tradicionalnog melosa iz BiH. Radi se o pjesmi Le soleil me brule les mains (Pjesma suncu), koja je poslije objavljena i u Bugarskoj i Njemackoj. Započinje suradnju s diskografskom kućom Philips za koju snima ploču u Italiji Sinfonia koja je još uvijek vrlo tražena medu kolekcionarima Terezinih ploča, a u Njemačkoj snima verziju Nona za tamošnje tržiste. Nono nalazi svoj put i postaje hit i u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Samo u bivšoj Jugoslaviji ploča u izdanju Jugotona prodana je u preko 150.000 primjeraka. Tereza se bavi i skladanjem pa je tako snimila i svoju pjesmu Jedan list je pao na tekst Mire Ungara.
1970. godine u Bernu osvaja Cup d'Europe de la chanson kojom prilikom publici otkriva i svoje izuzetne sposobnosti kao vrsna flautistica. Iste godine nastupa i na festivalu u Mexico Cityju i dobiva drugu nagradu na festivalu u Sopotu u Poljskoj, a nastupe održava i u Iranu. U Njemačkoj snima za tvrtku Philips. Na Zagrebačkom festivalu osvaja prvu nagradu žirija i drugu nagradu publike s pjesmom Kad se jednom vratiš ti Zvonka Špišića, a na Beogradskom proleću dobiva drugu nagradu žirija za pjesmu Kornelija Kovača Stani, stani. Oduvijek sklona humanitarnim akcijama, Tereza nastupa i na velikim UNICEF-ovim koncertima upoznajući pritom mnoge poznate estradne zvijezde. Među najsretnije trenutke u životu ubraja čestitke velikog Charlija Chaplina za posebnu interpretaciju skladbe This is My Song iz filma Kontesa iz Hong Konga za koji je napisao glazbu. Tako Philips u Zapadnoj Njemačkoj objavljuje ploču Der himmel ist weit poznatog njemačkog skladatelja Rolfa Bauera u Terezinoj interpretaciji, a za francusko tržiste ploču pod nazivom Ce soir tu viens trop tard. U Parizu Tereza je zvijezda kojoj su sva vrata otvorena pa je tako za bivši jugoslavenski JRT za potrebe novogodišnjeg programa snimila interview s Gilbertom Becaudom, njenim velikim prijateljem, predstavivši istom prilikom u duetu s Mirom Ungarom francusku obradu makedonske narodne pjesme Daj da pijam.


Od 1971. Tereza ponovo živi u Zagrebu. Pobjeđuje na festivalu Zlatni glas Jugoslavije održanom u Sisku. Za nagradu je dobila ondašnjih milijun dinara. Pjevala je Ti si meni sve Alfija Kabilja i Ivice Krajača s kojom se predstavila i na festivalu u Meksiku. Na Splitu 71 osvaja treću nagradu publike s pjesmom Voli me, voli me Alfija Kabilja i Miše Doležala. Te godine snima pjesmu Kad porasteš, sine Nikice Kalogjere i Branka Karakaša posvećenu sinu Alanu. Kasnije će se često vraćati ovoj pjesmi pa je ona snimljena na čak tri singlice. Hit je i pjesma Nikice Kalogjere i Arsena Dedića Put u raj iz istoimenog filma.Za RCA objavljuje plocu L'amour qu'il nous reste a vivre koja se u bivsoj Jugoslaviji slusala pod nazivom Za sva srca ovog svijeta u izdanju Jugotona. Radi se o Terezinoj obradi Charpantierove teme koja je zastitni znak Eurovizije. U Njemackoj objavljuje plocu Mein Herz schlägt für dich koja se na nesem trzistu zove Ljubav je kao lanac.

1972. je godina velikih uspjeha. Tereza je započinje pohodom po tadašnjem DDR-u, nastavlja turnejom po zemljama Australije i snima novu ploču kod kompanije Barclay. Potom pobjeđuje na domaćem izboru za Pjesmu Eurovizije u Sarajevu pred 7.000 gledatelja u Skenderiji. Na Euroviziji u Edinburgu je odlična 9. zahvaljujući sjajnoj interpretaciji poletne pjesme Muzika i ti Nikice Kalogjere i Ivice Krajača. Split 72 donosi joj prvu nagradu internacionalnog žirija i drugu nagradu publike za domoljubnu Rusticanu (Nikad neću ti reć adio dome moj) Zdenka Runjića i Tomislava Zuppe. Veliki hit je i pjesma Avantura Nikice Kalogjere i Ivice Krajača koju pjeva u duetu s Mirom Ungarom.
Pjesmu Sreću čine stvari male Đela Jusića i Zdenka Jelčića snima 1973. godine i tako započinje suradnju s prijateljem iz djetinjstva, trubadurom Đelom Jusićem koja se pokazala kao izuzetno uspješna, a Jusić uz Kalogjeru i Runjića postaje najzastupljeniji autor njezinih pjesama. Iz nepoznatih razloga, nažalost te se godine gasi suradnja s Alfijem Kabiljom koja je do te 1973. bila više nego uspješna. (Suradnja s Kabiljom obnovljena je nakratko 1976 na festivalu u Palma de Majorci te 1980. kada je Tereza nastupila u svojoj jedinoj filmskoj ulozi. Igrala je pjevačicu u njemačko-hrvatskoj koprodukciji Gospođice po Ivi Andriću s Radom Šerbedžijom u glavnoj ulozi, a Alfi je napisao glazbu za ovaj TV film.) Na Splitu 73 oni pobjeđuju s melodijom Alfija Kabilja Neka idu lađe za koju je tekst napisao Drago Britvić.U duetu s Mirom Ungarom u Francuskoj snima pjesmu Ni l'un, ni l'une, na festivalu Golden Orpheum u Sofiji održava koncert. Bugarska izdavačka kuća Balkanton tom prilikom snima zajednički album Tereze Kesovije i Julia Iglesiasa, najvećih zvijezda Festivala.
Na Splitskom festivalu 1974. godine osvaja prvu žirija i drugu publike pjesmom Zdenka Runjića Sunčane fontane koja postaje dalmatinski evergreen koji se i danas rado sluša. Ploča s ovom pjesmom je također zlatnog sjaja. Na Opatiji te godine pjeva pjesmu Mili moj Nikice Kalogjere i Ivice Krajača.
Na Vašem šlageru sezone u Sarajevu 1975. godine izaziva buru emocija interpretacijom pjesme San julske noći Zdenka Runjića što je bio i njen prvi javni nastup nakon tragične pogibije brata.. Na Splitskom festivalu je druga s pjesmom Zdenka Runjića Nježne strune mandoline. Sa Zagrebačkog festivala prisjećamo se pobjede s antologijskom pjesmom Đela Jusića i Svete Vukovića Zaboravi ako možeš. U istocnoj Njemackoj s objavljuje LP u saradnji s Nikicom Kalogjerom za diskografsku kuću Amiga.

1976. godine Tereza pobjeđuje na Splitu s velikim hitom Nikice Kalogjere i Ivice Krajača Sviraj mi, sviraj. Na Zagrebu 76 je druga s vječnom melodijom Stare ljubavi Đela Jusića i Željka Sabola koja je u isto vrijeme i naslovna na njezinom, možda jednom od ponajboljih albuma snimljenom u Abbey Road studiju u Londonu. Za pretpostaviti je da je prva (ili među prvim) domaća pjevačica koja je snimala u tom prestižnom studiju. Te godine na večeri šansona pjeva I onda kradom gledam lice tvoje Ivice Krajača. Ova će godina ostati zabilježena i po još jednoj singlici s pjesmama Anđele moj i Nitko na svijetu tom. Autor glazbe je čuveni dirigent festivala u San Remu Piero Soffici, a pjesme je napisao specijalno za Terezu. Tereza ne zapostavlja ni svoju međunarodnu karijeru te nastupa na festivalu u Palma de Majorci s pjesmom Alfi Kabilja "Sanjam i placem ". U prosincu 1976. na festivalu u Istambulu (Turska) nagrađena je za pjesmu Bojana Adamica "I am waiting you " (Cekam te) kao najbolji interpretator.

1977. godinu Tereza započinje uspješnim turnejama po Sovjetskom Savezu gdje nastupa i s orkestrom glasovitog Moskovskog Music Halla pod ravnanjem Jurija Sauljskog te nastavlja koncertima u Istočnoj Njemačkoj, Čehoslovačkoj, Bugarskoj, Kanadi i Italiji. Na Zagrebu 77 pobjeđuje uz proročansku pjesmu Sve se vraća, sve se plaća, Đela Jusića i Željka Sabola. Na Splitu 77 pobjeđuje na večeri dalmatinske šansone s pjesmom Enca Lesića i Tea Trumbića Ispijmo čašu sve do dna, a na večeri zabavne glazbe izvodi Poljubi me s obje bande Jusića i Sabola koja postaje veliki hit. Na Karnevalfestu 77 u Cavtatu pjevala je Forca maestro Đela Jusića i Balda Čupića kasnije himnom ovog festivala u kome nema natjecanja i nagrađivanja. Za svoj uspješni umjetnički rad nagrađena je među prvima prestižnom nagradom "Vlaho Paljetak".

1978. godine Tereza se vraća u Francusku. Ona prihvaća novi izazov prisjećajući se svog prvog boravka u Francuskoj: Bila sam sasvim mlada i posve neiskusna. Nisam znala iskoristiti sve mogućnosti. Sada iza mene stoji producentska kuća EMI, a nisam više nepoznati početnik. i objavljuje dvije nove single ploče za tamošnje tržište uključujući i bravuroznu interpretaciju pjesme Je suis nee ce jour la. Kod kuće je na vrhuncu slave i popularnosti, svaka ploča je zlatna, a nastupi na festivalima obavezno završavaju Terezinom pobjedom. Objavljuju se članci u novinama koji je pozivaju da se povuče i prepusti mjesto drugim (manje uspješnim) izvođačima. Pobjeđuje na Beogradskom proljeću 78 i Zagrebu 78 s pjesmama Đela Jusića i Željka Sabola - Sva su moja proljeća u meni i Što je ostalo od ljubavi, a ostaje zabilježen i veliki uspjeh pjesme Moja te ruka traži istog autorskog dvojca, prvi put izvedena na Karneval-festu u Cavtatu. Ove pjesme osvajaju prve nagrade i publike i žirija na oba festivala. Album Tereza je naravno zlatni. Ujedno, ovo je i godina velikog evergreena Prijatelji stari gdje ste. Druga ploca objavljena za Sonopresse bila Le Nil et La jordain.

Na Zagrebu 1979. godine pobjeđuje s pjesmom Đela Jusića i Luka Paljetka Na Stradunu. Na Splitu 79 publika je nagrađuje drugom nagradom za nastup s Jusićevom melodijom Mladosti, moja lijepa radosti na tekst Drage Britvića. Album Što je ostalo od ljubavi postaje zlatna ploča. Višestruki koncerti u Lisinskom u Zagrebu i beogradskom Domu sindikata su događaj koncertne sezone te godine. Hitovi su i pjesme Đela Jusića Kad sam s tobom (na festivalu u Cavtatu) i Ljubomora (na Beogradskom proleću). Posebnu glazbenu poslasticu obožavateljima donosi singlicom Disco'79 s potpurijem najljepših Đelinih pjesama s jedne i vlastitih s druge strane. Pored ostalih, nastupa i u programu nizozemske televizije otpjevavši pjesmu Nisam znala Đele Jusića. U Dubrovniku je zvijezda emisije Večer s Dubrovnikom Jacquesa Chansela francuske televizije. U godinama od 1974. do 1979. šest puta uzastopno je proglašavana pjevačicom godine bivše Jugoslavije. Na veceri sansona Zagreba 79 otpjevala je pjesmu Neću misliti na te Đela Jusića na tekst Zvonimira Goloba.
Tereza briljira na retrospektivnoj večeri Splitskog festivala 1980. godine pjevajući čak 6 pjesama. U to vrijeme ona odbija nastupati u konkurenciji na festivalima kojima će se vratiti tek 1982. Albumi Poljubi me i Moja splitska ljeta odlično se prodaju i Tereza za njih dobija pregršt zlatnih ploča. Jedan kraći odlazak u Zagreb neplanirano se produljio - publika je sedam dana zaredom do zadnjeg mjesta napunila veliku koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski. Nije poznato da je netko dotad uspio oboriti ovaj svojevrsni rekord. Najzanimljivije je da ti koncerti nisu bili promocija nove ploče jer nove ploče nema još, nije bilo vremena da vam se pripremi i da se snimi, tako da ću ove pjesme pjevati na francuskom, ali glazba ne poznaje granice, ni jezične ni bilo koje druge, tako da mi zasigurno neće zamjeriti oni koji možda neće razumjeti tekst.

Tereza Kesovija

-nastavak

80e
Album Sanjam s pjesmama grčko-francuskog skladatelja Tonija Stefanidisa za koje je prepjeve napisao Ivica Krajač objavljen je 1981. godine u izdanju PGP RTB-a. Skladbe su nastale i izvođene u Francuskoj, a izvorne tekstove pjesama napisali su poznati francuski tekstopisci, uključujući i velikog Terezinog prijatelja Serga Lamu. Album je prodan je u platinastoj tiraži. Tereza prelazi u PGPRTB iz Jugotona, a novine tvrde da je to bio definitivno najveći financijski transfer svih vremena u tadašnoj zemlji. U Francuskoj objavljuje plocu Pour presque rien u suradnji s Jeanom Rennardom.

1982. godine Tereza osvaja prvu nagradu na međunarodnom Festivalu u Portorožu, Slovenija u konkurenciji pjevača iz Italije i bivše Jugoslavije. Na Splitu 82 je drugonagrađena za pjesmu Ja sam pjesma Zdenka Runjića i Jakše Fiamenga koji dobija i nagradu za tekst, a promovira i album snimljen pod istim nazivom rađen u suradnji s istim autorima. Fotografije i dizajn albuma izradio je Jean Pierre Balique. U Ljubljani snima album s dalmatinskim narodnim pjesmama Sinoć kad sklopih oči koji je izvanredno primljen od kritike i publike, a 1990. ponovno objavljen i u CD izdanju. U Dubrovniku je voditeljica emisije Mozaik u koprodukciji francuske televizije i TV Zagreb. Ove je godine održala i nekoliko koncerata na turneji u Peruu, a nastupila je i na tamošnjoj TV.

1983. godina obilježena je velikom turnejom po Finskoj i Švedskoj i snimanjem dvostrukog hrvatsko-engleskog albuma Spomenar/Yearbook, rađenog u suradnji s Branom Živkovićem, Ivicom Krajačem i kanadskim autorom Paulom Cypressom. Ovaj album je prodavan i u zemljama istočne Evrope. Veliki hit postaje pjesma Na kušinu Zdenka Runjića i Jakše Fiamenga promovirana na Splitu 83.

U 1984. godini Tereza je posebno aktivna na međunarodnom planu. Održava koncerte tijekom turneje po SAD-u i Kanadi. Ostaje za sjećanje njezin nastup u Ženevi, Švicarska na koncertu UNICEFA kada nastupa zajedno s Richardom Burtonom nekoliko mjeseci prije njegove smrti. Nastupa u programima francuske televizije promovirajući ploču Danse avant de dormir. Posebno vrijedi istaći da je na koncertu u Cankarjevem domu u Ljubljani pjevala neposredno poslije operacije glasnica ne želeći razočarati mnogobrojnu publiku i svoje prijatelje iz grupe Pepel in kri s kojima je zajedno nastupila. Ovaj koncert snimljen je i objavljen na nosaču zvuka. Albumi Na kušinu i Spomenar prodani su u zlatnim tiražama, a izlazi i kompilacijski album Ponovni susret. Krajem godine snima pjesmu Sutra je novi dan Nikice Kalogjere i Željka Sabola koja postaje veliki hit u radio programima bivše Jugoslavije.

Na Zagrebfestu Tereza ponovno pobjeđuje 1985. godine i to na večeri pjesama posvećenih Univerzijadi osvojivši prve nagrade žirija i publike za Dobro nam došli Vilija Čakleca i Miše Doležala, a na večeri hitova treća je s pjesmom Nije mi lako Đorđa Novkovića i Željka Sabola. Na Splitu je te godine drugonagrađena od publike za Tajnu života Nenada Vilovića i Nenada Ninčevića. Zanimljivo je da je dobila i nagradu za najelegantniju sudionicu Festivala. Nakon turneje po Makedoniji, Tereza održava zapažen koncert na zagrebačkom Gornjem gradu. Album Pronađi put snimljen je za zagrebački Jugoton i prodan je u dijamantnom tiražu. Pored ostalih zemalja nastupa i u Egiptu. Krajem godine izlazi album Bokelji i Tereza na kojem su snimljene najljepše pjesme iz Boke Kotorske i Herceg Novog. Snima evergreen Ljudi Đorda Novkovića na tekst Arsena Dedića.

Početkom 1986. godine (u ožujku) u Parizu nastupa u Casino de Paris zajedno s velikom Amalijom Rodriguez. Te godine pobjeđuje na tri festivala i to: Mesam 86 u Beogradu s pjesmom Kemala Montena Moja posljednja i prva ljubavi dobivši i nagradu za interpretaciju, na Splitu s pjesmom Molim te, ostani Ive Lesića i Zvonimira Stipičića te na Krapini 86 gdje osvaja Grand Prix s Popevkom za ljubav Vilibalda Čakleca i Miše Doležala. Na Zagrebfestu je te godine treća s pjesmom Pozdravi ga, vjetre Marija Mihaljevića i Voje Šiljka koja je uvijek rado slušana na mnogim radio postajama. Sve aranžmane napravio je Stipica Kalogjera. Album Molim te, ostani objavljen je sredinom ljeta i prodan u platinastoj tiraži. Te godine pjeva i na Festivalu Antalya u Turskoj, a započinje i tradiciju svojih ponoćnih koncerata u Kneževom dvoru u Dubrovniku. Tad je prvi put predstavljena potresna Balada o zelenom kralju Đela Jusića i Margit Antauer. U bivšoj Jugoslaviji proglašena je pjevačicom godine po tko zna koji put.

1987. godine Tereza nastupa na turnejama u Švedskoj i Sovjetskom Savezu. Album Moja posljednja i prva ljubavi prodan je u platinastoj tiraži.Pobjeđuje na Splitu 87 s pjesmom Đela Jusića i Margit Antauer i Ive Fabijana Zapjevajmo prijatelji. Na izboru za predstavnicu bivše države na Euroviziji te godine osvaja treće mjesto s pjesmom Ko mi je kriv, Aleksandra Ilića. Na Zagrebfestu nastupa s jednom od najljepših Jusićevih balada na emotivan tekst Maje Perfiljeve Nemam te. Krajem godine vodi emisiju Danas zajedno, dakako na francuskom jeziku - bila je to emisija u koprodukciji tadašnjeg JRT-a i francuske televizije. Program je prikazan u nekoliko zemalja. Sredinom osamdesetih Tereza započinje gradnju svoje kuće u Konavlima, odlučna da se uskoro sasvim vrati u mjesto svoga ishodišta.

1988. Njezin cjelovečernji koncert zabilježen je u svim pariškim novinama, a jedna od najvećih pariških kritičarki, Monique Prevot iz prestižnog France Soira, zapisala je te večeri: Tereza Kesovija od bakra i vatre - ona je passionaria čije ime posvuda u svijetu izazivlje zanos, a za nas, francusko slušateljstvo, ona je jednostavno La Kesovia. Koncert u Olimpiji uživo je snimljen i predstavlja zacijelo jedno od najsjajnijih izdanja zagrebačkog Jugotona na polju popularne glazbe. Nedavno je objavljen i CD u izdanju Croatia Recordsa. Festival u Cavtatu iznjedrio je još jednu Terezinu briljantnu interpretaciju. Bila je to pjesma Budim se sretna Stjepana Mihaljinca i Margit Antauer. Jedini je sudionik retrospektivne večeri Splitski biseri te godine s dvije pjesme - Nono i Nima Splita do Splita Nikice Kalogjere i Ivice Krajača. Autorska večer Đela Jusića na Splitu prolazi u znaku Tereze i njene vatrene i temperamentne interpretacije njihovih velikih uspjeha. Promovira album Moja splitska ljeta 2. U istoj godini nastupa u Australiji i u Njemačkoj.

1989. godine Tereza napušta Zagreb i odlazi živjeti u Konavle. I dalje nastupa na festivalima, odlazi na turneje, snima ploče, ali je najsretnija u svojoj kući okruženoj najljepšom čempresatom na svijetu, sa svojim psima i svojom kozom, u kući uvijek punoj prijatelja i pjesme. Na ovogodišnjem Splitu nastupa samo na retrospektivnoj večeri Splitski biseri (1970-1980) gdje osvaja treću nagradu publike za Sunčane fontane. Nova diskografska kuća Orfej otvorena je izdavanjem Terezinog albuma Nezaboravne melodije na kojem se uz pratnju Zagrebačkih simfoničara kojima je dirigirao Pavle Dešpalj, nalazi 14 vječnih melodija. Aranžmane je napravio Stipica Kalogjera koji je za svoj rad na ovom projektu proglašen aranžerom godine. Ovaj album svakako je jedan od Terezinih najboljih nosača zvuka. Na Krapini je, uz Krunoslava Cigoja, najveća zvijezda festivala s pjesmom Mladena Jeličića i Jože Antolića Popevleju ftice, još Zagorje spi. Tereza te godine pjeva, pored ostalog, na turnejama u Izraelu i Sovjetskom Savezu.

Početkom 1990. godine nastupa na TV RAI 1 predstavljajući bivšu zemlju povodom Svjetskog nogometnog prvenstva, a njene verzije Lambade na portugalskom i hrvatskom jeziku vrlo su slušane. Na jubilarnom tridesetom Splitskom festivalu osvaja čak četiri nagrade - nagradu za najuspješniju pjevačicu na Festivalu svih vremena, treću nagradu publike i nagradu za najbolju interpretaciju pjesme Ljubav je moj grijeh Andreja Baše i Margit Antauer, te treću nagradu publike u retrospektivnoj večeri Splitski biseri za Molim te, ostani. Uz Vicu Vukova i Olivera Dragojevića, jedina je pjevačica koja ima čast održati retrospektivni koncert na ovom na ovom Festivalu. U izdanju švicarskog IVS-a koje je za domaće tržište licencno objavio zagrebački Suzy izdane su dvije video-kasete: Dubrovnik by Tereza i Tereza in Concert. Na Zagrebačkom festivalu nastupa s vlastitom pjesmom Gdje ima srca, tu sam i ja na tekst Margit Antauer. Skladba ima autobiografski karakter upravo kao i proročanska Uvijek vraćam se tu, snimljena na albumu Ljubav je moj grijeh.


1991. godine Tereza pred agresijom JNA na Konavle i Dubrovnik mora napustiti svoj dom koji zajedno s bogatom arhivom neprocjenjive vrijednosti ubrzo nestaje u plamenu. Sudjeluje u Konvoju za Dubrovnik nakon što je protjerana iz Ćilipa. Svi pamte snagu emocija koje je izazivala na splitskoj rivi i u opkoljenom Dubrovniku neponovljivim izvedbama pjesme O, Sveti Vlaho Đela Jusića i Luka Paljetka. Te godine snima i skladbu Uvijek će biti pjesme Arsena Dedića i Margit Antauer. Aktivno sudjeluje u promidžbi Hrvatske u svijetu - na francuskoj i talijanskoj televiziji govori o strahotama rata u svojoj domovini.

Na Splitskom festivalu 1992. osvaja treću nagradu publike za pjesmu Moja Dalmacija Dražena Žanka i Olje Savičević. Ove godine snima i pjesmu I gledam moje Konavle Andreja Baše i Margit Antauer koja postaje himna ovog kraja, te upečatljiva Dubrovačka zvona Đela Jusića i Drage Britvića. Tijekom ratnih godina Tereza održava brojne dobrotvorne koncerte, a pomaže je i na mnoge druge načine uz pomoć prijatelja iz zemlje i inozemstva.

1993. nastupa na prvom festivalu Melodije hrvatskog Jadrana s pjesmom Tončija Huljića i Margit Antauer Pjevaj, pjevaj Dalmacijo, mati za koju je nagrađena trećom nagradom publike. Snima skladbu Đanija Maršana i Margit Antauer Za ljude sve. Poslije duge stanke nastupa u Sofiji, Bugarska i postiže velik uspjeh. Ove godine snima za IVS video-kasetu Moj Dubrovnik.

1994. Na Festivalu Arenafest 94 u Puli osvaja prvu nagradu žirija za pjesmu To sam ja Đela Jusića i Arsena Dedića, dok je na Splitu 94 trećenagrađena od žirija radio stanica i publike za pjesmu Đela Jusića i Alke Vuice Nek' zapjeva stara klapa.Ove godine održavaju se i brojne promocije Terezine knjige Libertas, zapisa o ratnim stradanjima i stradalnicima S Krunoslavom Cigojem u duetu snima pjesmu Stolnice naša, kruno Hrvata Dalibora Paulika i Drage Britvića.

U ožujku 1995. godine Tereza hrabro odlazi u ratno Sarajevo i održava tri koncerta u prepunom Narodnom pozorištu zasigurno barem malo zagrijavši srca Sarajlija te četvrte ratne godine. Ove godine ona ponovo uspješno nastupa u Meksiku. Za ljubljanski Megaton objavljuje CD s miksom svojih najljepših pjesama Goldmix Tereza. Nakon stanke od punih pet godina Tereza izdaje novi album To sam ja. Na jubilarnom tridesetpetom Splitskom festivalu nagrađena je za interpretaciju pjesme Tea Trumbića Tamo sam rođena. Na Zagrebfestu pjeva Jusićevu Da nisam plakala koje nema na nosaču zvuka, a na Krapinskom festivalu izvodi domoljubnu skladbu Raspelo Vilibalda Čakleca i Drage Britvića.

U veljači 1996. godine održava veličanstven povratnički koncert u dvorani Lisinski. U travnju ponovno nastupa s Mirom Ungarom u Zagrebu nakon punih 23 godina stanke izazvavši veliku pažnju medija.Briljira na koncertima u Bratislavi, Slovačka, a nastupa i u Mađarskoj. Na Melodijama Istre i Kvarnera dobija nagradu za najbolju interpretaciju s pjesmom I. Frlete i Mirjana Bobuš Nikada te nisam prokljela. Ove godine snima Pred tvojim vratima Jure Stanića, s kojom osvaja tri nagrade na Melodijama Jadrana. Surađujući s istim autorom nastupa i na Zadarfestu s pjesmom Ja ti samo pjevat mogu. Na Zagrebfestu njezina interpretacija pjesme Još se srce umorilo nije Đela Jusića izaziva burne reakcije.

Na Melodijama Istre i Kvarnera 1997. godine dobija drugu nagradu publike za pjesmu Andreja Baše i Mirjane Bobuš Za jubav san dala sve. Na Melodijama Jadrana nastupa sa Gibonnijevom pjesmom Ja sam tvoja muzika za koju je kritika napisala "jedan sasvim drugačiji Gibonni". Objavljuje CD Kad jednog dana prisjetim se svega u izdanju Croatia Recordsu. Ove godine Tereza nastupa i u Londonu, a posebno je vrijedan spomena njezin koncert u Linzu, Austrija u organizaciji Francesce von Habsburg. Potom bilježimo i nastupe u Švicarskoj te nastup na proslavi 850. godišnjice Moskve, Rusija.Na večeri šansona Zagrebfesta u čast preminulom Zvonimiru Golobu interpretira Sanjaj da te sanjam na njegov tekst za koji je glazbu napisao Dalibor Paulik.

1998. godina svakako će biti zapamćena po dva koncerta u dvorani Lisinski - prvo je u travnju koncert za pamćenje: toliko emocija na jednom mjestu, dvoje umjetnika, dvoje dugogodišnjih prijatelja nastupilo je zajedno - Tereza Kesovija i Serge Lama. U svibnju Tereza je nastupila na slavljeničkom koncertu Zvonka Špišića gdje je maestralno izvela njihov zajednički uspjeh Kad se jednom vratiš. Pjesma je ostala trajno zabilježena na Špišićevu CD-u 40 godina s glazbom. Na Melodijama Mostara Tereza osvaja drugu nagradu žirija s pjesmom Nenada Vilovića Dok istina postoji. Na Melodijama Jadrana u Splitu proglašena je Legendom Festivala, a u festivalskom dijelu izvodi skladbu Nenada Vilovića Nikad ne reci nikad. Na Melodijama Istre i Kvarnera nastupa s melodijom Andreja Baše Lipa mladosti moja.

Na Melodijama Jadrana 1999. godine u Splitu Tereza osvaja treće mjesto "lijepom, velikom pjesmom" Zdenka Runjića I ni me stra' koja postaje hit na mnogim radio i TV stanicama. Zajedno s Oliverom Dragojevićem nastupa u Sjedinjenim Američkim Državama . Ta je godina za Terezu godina izuzetnih priznanja. U ime francuskog Predsjednika, Tereza - velika prijateljica Francuske, vrli frankofon i frankofil, sjajan glas, borben temperament i nadasve plemenito srce - odlikovana je i proglašena Vitezom Visokog odličja za doprinose u kulturi Chevalier des Arts et Lettres. Ubrzo potom uručena joj je i Zlatna povelja humanizma, dodijeljena prethodne godine na prijedlog Stalnog komiteta Internacionalne lige humanista, kojom se promovira u humanistu godine, za doprinos razvoju ideje pokreta, za njegovanje i unapređivanje ideje humanizma, povjerenja među ljudima i narodima, izgradnje mira na humanističkim načelima i moralnim principima. Krajem godine, poslije duže stanke, uspješno nastupa u Skopju, Makedonija. U Ljubljani, Slovenija nastupa ponovo na UNICEF-ovom koncertu. U izdanju Croatia Recordsa objavljuje dva CD-a, jedan s novim pjesmama Samo malo intime, drugi kompilacijsko izdanje njenih velikih hitova Gdje ima srca, tu sam i ja.

Tereza osvaja Grand Prix na Festivalu vina i pjesme 2000. godine u Korčuli s pjesmom Đela Jusića Sastala se stara klapa. Tereza nastupa u Njemačkoj, Francuskoj, Sloveniji, BiH, Ukrajini, Bjelorusiji i Hrvatskoj. Na Splitskom festivalu održava ponoćni koncert u HNK-u i dobija nagradu Đeki Srbljenović za poseban doprinos u povijesti ove smotre lakih nota. Na Melodijama Jadrana, također u Splitu nastupa s pjesmom Mladena Grdovića i Margit Antauer Moja ljubavi. Zajedno sa Simonom Weiss snima Offenbachovu . Nakon višegodišnjeg podstanarskog života, upornost i volja za životom i radom, toliko karakteristični za ovu umjetnicu, pomažu Terezi prebroditi najteže trenutke i s vjerom u budućnost započeti gradnju novog doma u Konavlima u koji se napokon useljava. O tome što ljudi misle i koliko vjeruju Terezi, sigurno je najbolji pokazatelj tradicionalna Večernjakova anketa u kojoj je proglašena Pjevačicom stoljeća.

Tereza Kesovija

-Kraj

Početkom 2001. Tereza je na petnaestodnevnoj turneji po Australiji, a nastupa i na Dori 2001. sa skladbom Ive Lesića i Željka Pavičića Zlatni ključ sudbine. U Sarajevu, Bosna i Hercegovina, nastupa kao posebna gošća i najveća zvijezda u gala programu svečanosti proglašenja Žene godine Bosne i Hercegovine. Promovira duet sa sjajnom pjesmom Kemala Montena Sve dok bude bilo i nas dvoje.
Na Melodijama Hrvatskog Jadrana 2001. izvodi skladbu Ja jubin te zauvik autorskog dvojca Zdenka Runjića i Nenada Ninčevića. Kao i uvijek pjeva uživo izazvavši sjajnu reakciju publike kako na večeri Zabavnih melodija, tako i u Superfinalu te prema posebnoj odluci direktora Festivala gospodina Zdenka Runjića osvaja Nagradu za najbolju interpretaciju. Na Festivalu nastupa i u autorskoj večeri Zdenka Runjića sa skladbama I ni me stra' i Sunčane fontane. Na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku dobija posebnu nagradu "Šansonjer" za doprinos razvoju dalmatinske pjesme te nastupa na obje večeri Festivala - na Večeri dalmatinske šansone s Runjićevom skladbom I ni me stra', a na Večeri novih skladbi izvodi zapaženu skladbu D. Šarca i M. Schwyter Ne traži dalje.
Održava koncert u Ženevi te sudjeluje u programu 50. obljetnice osnivanja UNICEF-a u Sanremu gdje je najavljeno da Tereza uskoro postaje ambasadoricom dobre volje UNICEF-a. U rujnu nastupa na velikom koncertu u povodu 10. godišnjice osnivanja Croatian Band Aida - Moja domovina. Održava koncerte u Sloveniji.
Povodom 40. obljetnice Pučkog otvorenog učilišta u Daruvaru održava svečani koncert - ujedno je to prvo pojavljivanje na hrvatskoj sceni nakon duge dvije godine stanke. Sudjeluje na Gala koncertu UNICEF-a u Ljubljani. Potom slijedi show TV Bratislavi i koncert u Košicama, Slovačka. U Zagrebu sudjeluje na dobrotvornom koncertu u povodu 80. obljetnice Društva Hrvatskih žena. U prosincu sudjeluje na Godišnjem kongresu turističkih radnika USTOA u Miamiju, USA. Bilježimo potom sudjelovanje na dobrotvornom koncertu u organizaciji Hrvatskog liječničkog zbora, Hrvatskog senološkog društva i Hrvatskog foruma protiv raka dojke Europa donna. Slijedi više nastupa u emisijama HTV-a. Doček Nove godine na luksuznoj jahti i s koncertom u Veneciji. Nastup u Novogodišnjem programu gdje je promovirana nova pjesma Katedrala.

U novoj 2002-oj godini Tereza nas je iznenadila kao predsjednica umjetničkog vijeća Dubrovačke Feste koja se održavala tijekom proslave dana Sv.Vlaha zaštitnika Dubrovnika krajem siječnja i početkom veljače. Na njezin poziv došli su i nastupili brojni poznati hrvatski pjevači, a cijeli povod je bio humanitarnog karaktera - za obnovu Malog mola u dubrovačkoj staroj Gradskoj luci i za školovanje darovitih studenata slabijeg imovnog stanja i s ciljem da se Festa i dalje nastavi održavati u budućnosti. Slijedi nastup u dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu u sklopu proslave godine velikog skladatelja Verdija gdje pjeva opernu ariju Adio del passato. U ožujku nastupa u glazbenoj emisiji HRT-a Do zvijezda zajedno održanoj u kazalištu Gavella izvodeći najljepši opus svojih pjesama uz pratnju svojih glazbenika i dugogodišnjeg prijatelja i suradnika prof. Branka Bulića, uz glazbene goste Miru Ungara i Ivanku Boljkovac. U svibnju Tereza nastupa na velikom humanitarnom koncertu Sveto ime Vukovar za pomoć vukovarskoj bolnici održanog u dvorani Lisinski gdje pjeva prigodnu pjesmu Katedrala čime iznova potvrđuje svoje humanitarne sklonosti i podsjeća nas na ratna stradanja tog grada. U srpnju nastupa kao gošća na koncertu klape Ragusa i s njima izvodi Skaline od Buža. Kroz cijeli taj period teku pripreme za najvažniji koncertni događaj godine-dva koncerta s višestrukim oscarevcem Michelom Legrandom. 21. srpnja u sklopu 53-ih Dubrovačkih ljetnih igara održan je prvi koncert na Boškovićevoj poljani u Dubrovniku gdje je Tereza svojom izvrsnom interpretacijom dosegla nove vrhunce svoje karijere izvevši nekoliko starih skladbi, i tri posve nove: Sjaj (S. Kalogjera i M. Rogić), Ti si grijeh (Đ. Jusić i L. Paljetak) i Ljubav je jača od samog života (Z. Runjić i M. Rogić) te dvije arije: Casta diva iz opere Norma i Nessun dorma iz opere Turandot , dok je Michel izveo svoje najpoznatije kompozicije za koje je dobio 3 Oscara i 5 Grammyija te još jednom potvrdio veličinu svojega imena u svjetskim krugovima. Ta dva iznimna talenta zajedno su dominirala u dva prekrasna dueta Et si demain (M. Legrand/E. Marnay) i Les parapluies de Cherbourg (M. Legrand /J. Demy) na koje ni publika nije ostala ravnodušna.
23. srpnja na Peristilu u sklopu Splitskog ljeta repriziran je s još više žara isti ugođaj, ovaj puta upotpunjen televizijskim i radio prijenosom. Sa ta dva velika koncerta koja su zasigurno glazbeni događaj godine Tereza je još jednom pokazala svoj glazbeni talent i veličinu svoga imena u svijetu. U listopadu nastupa na koncertu u Bjelovaru, te nastup na Festivalu kajkavskih popevki gdje je predstavila zasigurno jednu od najljepših svojih pjesama I nek zorje ostaneju tam autorskog dvojca S.Stilinović i S.Leopold. U prosincu u sklopu akcije za kupnju mamografa nastupa u Dubrovniku, te za kraj godine slijede dva koncerta u HNK Ivan Pl.Zajec u Rijeci od kojih je jedan humanitarnog karaktera, a drugi nazvan "Koncert s Terezom, ususret Božiću" gdje je otpjevala svoje popularne pjesme na hrvatskom i francuskom i najljepše božićne pjesme. Novu 2003. godinu Tereza dočekuje s klapom Maestral i gostima u obnovljenoj tvrđavi Revelin u Dubrovniku, ostajući i na taj način vjerna svom Gradu ishodištu.

I 2003. godinu Tereza započinje pripremama oko FESTE DUBROVNIK koji ovaj puta svoj humanitarni karakter usmjeruje borbi protiv droge. Festa je, za razliku od festivala, revijalne naravi, nije natjecateljska. Na završnom koncertu nastupilo je trideset ponajboljih domaćih estradnih umjetnika te gosti iz Slovenije i BiH. Po završetku Feste, Tereza održava koncerte u Nizozemskoj. Potom u ožujku nastupa u Opatiji zajedno sa svojim kolegama pjevačima na dirljivom koncertu Sve što znaš o meni - koncertu u počast pjesmama Arsena Dedića, s maestralnom izvedbom Arsenove skladbe Kuća pored mora.
Svoj novi CD S druge strane sna, Tereza predstavlja u Opatiji i u Zagrebu gdje promovira i novi TV spot - Katedrala te predstavlja svoju web stranicu.
Slijedi nastup na velikom koncertu Kemala Montena Kemo i prijatelji u Sarajevu.
Svibanj Tereza započinje velikim koncertom s klapom Ragusa u Logarskoj dolini. Potom nastupa na XI. Festivalu domoljubne pjesme Hrvatske u Slavonskom Brodu s pjesmom Dubrovniče, pozdravi ravnicu (Đ. Jusić - N. Zuban), a samo dva dana kasnije održava solistički koncert na Velikoj pozornici u zagrebačkom parku Maksimir . U svibnju je bio održan i svojevrsni natječaj web stranica hrvatskih umjetnika gdje je Terezina stranica ušla među prvih deset od ukupno 58 prijavljenih na natječaj.
Prigodom dolaska Svetog oca Pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj snima pjesmu i video spot Dobro doša Pape (D. Žanko - D. Britvić - S. Kalogjera). U lipnju održava zapaženi koncert u Osijeku na brodu Galija .U kolovozu održava koncert u Jamskom dvorcu u Postojni, koncertira u sklopu Rovinjskih noći u posebnom dijelu tradicionalnog performansa baleta, drame i opere pod nazivom Noć ljubavi pod zvijezdama kojim je obilježeno 50 godina uspješnog djelovanja Turističke zajednice Rovinja. Dubrovčane i goste Grada oduševljava svojim koncertom u Noćima Dubrave u hotelskom kompleksu Dubrava-Babin Kuk u Dubrovniku. Ovaj mjesec završava velikim koncertom Noć u Staroj Ljubljani na Prešernovom trgu pred oko 8000 okupljenih Ljubljančana.
U rujnu je ponovno u svom Gradu gdje u Atriju Kneževa dvora sudjeluje na Večeri sjećanja na Marija Nardellija.
U listopadu kao počasna gošća prisustvuje premijeri najnovijeg djela Michela Legranda Mells de Rochefort u Kongresnoj dvorani u Parizu. Ubrzo nakon toga nastupa u popularnoj emisiji "1+2" privatne TV postaje u Skopju najavljujući na taj način svoj skorašnji koncert u tom gradu. Zadnjeg dana ovog mjeseca sudjeluje u svečanosti bratimljenja Ajaccia, glavnog grada Korzike, i Dubrovnika.
Zagrebački festival obilježava svoju 50 godinu postojanja. Tereza nastupa na večeri Retrospektiva šansona, s pjesmama Stari vrtuljak (Z. Golob) i Parkovi (A. Kabiljo - A. Dedić), te na večeri Revije skladatelja i pjevača u dijelu programa s autorskim izvedbama Đela Jusića - Stare ljubavi, Na Stradunu, Sve se vraća, Što je ostalo od ljubavi i Ti si grijeh. Sa svojim dugogodišnjim skladateljem Jusićem sudjeluje i u zabavnoj emisiji Željka Ogresta i gosti. Slijedi nastup u Poljskoj na poziv Trgovačko industrijske komore Poljske.
U prosincu slijede vrlo zapaženi koncerti na Bledu (Slovenija), zatim u Skopju (Makedonija) gdje posjećuje i rodnu kuću Majke Tereze, te nastupi u Sarajevu (Bosna i Hercegovina) i gostovanje na koncertu Simone Weiss u Ljubljani (Slovenija).
Godinu Tereza zaokružuje sjajnim nastupom na tradicionalnom Božićnom koncertu u Ciboni s pjesmom Joška Banova Sretan ti Božić, narode moj.

2004. je započela organizacijom "Feste Dubrovnik" koja se već treću godinu odvija i gdje je Tereza umjetnička ravnateljica. Sav prihod od koncerata namijenjen je bio obnovi crkve sv. Vlaha i Udruzi roditelja djece s poteškoćama u razvoju "Dva skalina". Na završnom koncertu nastupili su glazbenici iz Hrvatske, Makedonije te klapa iz Crne Gore. Tereza je izvela pjesmu Serenade zajedno s klapom Raguza. U veljači je Tereza nastupila na dobrotvornom koncertu u hotelu Opera u sklopu niza aktivnosti Hvala ti moj dobri anđele. Osim te dobrotvorne akcije priključila se i akciji "Kuhačom protiv mina" za razminiravanje još uvijek miniranog područja Hrvatske. U ožujku u sklopu Dana Hrvatskog turizma Tereza je nastupila u Moskvi. Slijede gostovanja na radijskim i televizijskim emisijama. Početkom ljeta je domaćica promocije povodom otvaranja Ljetne umjetničke škole za strane studente u Dubrovniku te nastupa u Leksikografskom zavodu u Zagrebu i na Stradunu ispred crkve Sv.Vlaha zajedno sa klapom Maestral slaveći 35 godina njihova rada. U srpnju Tereza je nastupila na Melodijama Sunca i Mora u Portorožu (Slovenija). Prvu večer ( finalnu večer natjecateljskog djela) nastupila je u revijalnom dijelu otpjevavši "Katedralu". Na Međunarodnoj večeri izvela je novu pjesmu "Povej mi" na slovenskom i talijanskom jeziku. Osim Portoroža održala je koncert i u Izoli na Plaži "Simonov zaliv" -" NOĆ NA PLAŽI 5 MAGNIFICO -TEREZA". U povodu dana Domovinske zahvalnosti (05.08.2004) Tereza je nastupila u Kninu na koncertu "Obrana budućnosti" - otpjevavši Katedralu i Neka cijeli ovaj svijet... ("Jalta, Jalta"). Izravni prijenos je bio na HRT1. U istom mjesecu nastupa i u Dubrovniku na Babinom kuku - NOĆ DUBRAVE 2004. U rujnu slijede nastupi po Sloveniji, prvo u Kranju te u Velenju gdje je održan dobrotvorni open air koncert "50 zvezd za otroke". Cilj humanitarnog koncerta je bio sakupljanje sredstava za nabavu opreme za Center Ježek Velenje te za dječje bolnice u Celju i Slovenj Gradcu. Potom nastupa u Skoplju na koncertu u povodu godišnjice dobivanja Nobelove nagrade Majke Tereze. U istom mjesecu održava zajednički koncert sa klapom Maestral u Križankama (Ljubljana). U prosincu sudjeluje na humanitarnom koncertu "Hrvatska bez mina" u KD Vatroslav Lisinski . Koncert je bio nastavak akcije "Kuhačom protiv mina". Zatim slijede koncerti u Sloveniji. ( Portorož, Novo Mesto, Nova Gorica ...). Nastupa i u Delnicama kao specijalna gošća svečanosti Turističke zajednice Delnice. U novogodišnjoj emisiji "Studio 10" nastupila je sa pjesmom "Sviraj mi, sviraj" te u duetu sa K. Montenom otpjevala "Sve dok bude bilo i nas dvoje".

Godinu 2005. Tereza započinje pripremama za Festu Sv.Vlaha koja se ove godine obilježava po četvrti put uz mnogobroje manifestacije kao što su autorska večer Krešimira Magdića, koncert klapa u kazalištu M. Držića, izlet na Prevlaku.U sklopu Feste održano je i javno snimanje emisije „Domovnica“ u suradnji sa HTV-om gdje je jedna od voditeljica bila i Tereza. Festa je završila koncertom gdje su nastupili mnogobrojni hrvatski i inozemni izvođači. Tereza je pjevala u duetu s Kemalom Montenom „Sve dok bude bilo i nas dvoje“. Kao i svake godine do sada Festa je imala humanitarni karakter. U veljači sudjeluje u emisiji „Studio 10“ u povodu Valentinova, te održava kocert sa klapom Teuta na Bledu, Slovenija. Održala je i koncert u velikoj dvorani Doma kulture u Banja Luci povodom otvaranja Hrvatskog kulturnog centra. Krajem mjeseca održan je dobrotvorni koncert za izgradnji hospicija Sv. Luka u Zagrebu gdje je uz mnogobrojne glazbenike nastupila i Tereza sa pjesmom „Sve se vraća, sve se plaća“. Ožujak započinje koncertom u Jesnicama, te nastupom u Rijeci na danima Frankofonije i francuske kulture pod nazivom „Večer francuske šansone uz Terezu Kesoviju“. 05. svibnja u dvorani „V.Lisinskog“ u Zagrebu održan je jedan od obljetničkih koncerta pod nazivom „Mojih 45 Skalina“. Slijedi nastup u Moskvi povodom 60. godišnjice pobjede nad fašizmom. U lipnju je održala i veliki koncert u Mariboru, te je nastupila na večeri šansona u Ljubljani. Početkom srpnja nastupila je u show-programu druge večeri Splitskog festivala. Slijedi emisija „Ljeto u gradu“ uživo iz Dubrovnika koju je zajedno vodila sa Mirkom Fodorom. 10. srpnja prisustvovala je otvorenju Dubrovačkih ljetnih igara te nakon završetka svečanog ceremonijala uslijedila je Dubrovačka noć uz nastup Tereze i klape Ragusa. Srpanj završava koncertom u Portorožu. 17. kolovoza održan je drugi u nizu obljetničkih koncerata „Mojih 45 Skalina“ u Dubrovniku u Kneževom dvoru. Krajem mjeseca nastupila je na dodjeli nagrada „Orlando“ u Palači Sponza u Dubrovniku te održala gala koncert u Ptuju. Rujan započinje nastupom na retrospektivnom koncertu u okviru festivala „Krapina 2005“. Izvela je pjesmu „Popevka za ljubav“ s kojom je osvojila Grand Prix 1986.g. Zatim slijedi nastup na humanitarnom koncertu u Šibeniku povodom godišnjice obilježavanja herojske borbe šibenskih branitelja. U listopadu Tereza je nastupila kao jedna od brojnih gošći na koncertu Kemala Montena koji se održao u koncertnoj dvorani „V.Lisinski“ u Zagrebu.
Povodom obilježavanja 45. godina glazbene karijere Croatia Records je izdala trostruki CD, na 2 CD-a je izbor od 45 pjesma, a kao bonus je CD Live a l'Olympia. Promocija CD-a održana je u „B.P. clubu“ u Zagrebu. U studenom Tereza je održala još jedan koncert humanitarnog karaktera u Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma u Zagrebu. Istog se mjeseca održao GALA KONCERT "Tereza i prijatelji" u HNK u Zagrebu uz pratnju revijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem Alana Bjelinskog. Gost je bio tenor Ivo- Đani Gamulin. U duetu su izveli "Duetino" iz opere "Don Giovanni "(Mozart) i Napitnicu iz "Traviate" (G.Verdi). Kao Terezin gost nastupio je i baletni prvak Dinko Bogdanić te prvaci, solisti i ansambl baleta Hrvatskog narodnog kazališta. Prihod tog koncerta bio je namjenjen SOS - Dječjem selu Hrvatska. U prosincu je Tereza nastupila na ZAGREBFESTU 2005, na prvoj “Autorskoj večeri” nastupila je sa pjesmom Nikice Kalogjere "Put u raj" a na drugoj "Večeri šansona" sa pjesmom Hrvoja Hegedušića "Tvojih pola sata".

Jubilarno početkom 2006. godine održao se peti po redu, revijalni koncert FESTA 2006 DUBROVNIK u Sportskoj dvorani u Gospinu polju u Dubrovniku. Vec tradicionalno u posljednjem tjednu siječnja, kao i sastavni dio ukupnog programa proslave Dana Grada Dubrovnika i Dana svetog Vlaha, u Dubrovniku su se okupili ponajbolji interpretatori kao što su: Petar Grašo, Colonia, Nina Badrić, Jelena Radan, Ivana Banfić, Ivana Kindl, Luka Nižetić i klapa Ragusa Vecchia, Srećko Krile, Massimo, Kostadinka Velovska, Doris Kosović, DaRiva, Helena Blagne, Boris Novković, Đana Kahariman (violina), Stijepo Gleđ, "Dani od Amora", Zorica Kondža te Tereza i Ivo Gamulin. Koncert je obilježila i smrt velikog skladatelja Nikice Kalogjere. I ovogodišnji revijalni koncert imao je humanitarni predznak sa svrhom prikupljanja sredstava za FESTIN HUMANITARNI FOND, namijenjen čišćenju minskih sumnjivih područja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.U sklopu Feste su bili priređeni usporedni događaji za izvođače kao što su "grličanje"- blagoslov grla u crkvi Sv. Vlaha, prijem kod gradonačelinice, Festa od Klapa u Gradskoj kavani, večera kod Rudenjaka, After party u Hotelu Palace. U veljači je Tereza nastupila na koncertu u Slovenskim Konjicama te Hrvatskom balu koji se održao u Beču. U ožujku su slijedile nominacije za Porin gdje je Tereza nominirana u kategoriji "Najbolji kompilacijski album" za album: Mojih 45 Skalina (autor kompilacije / urednik izdanja: Margit Antauer / Đorđe Kekić, nakladnik: Croatia Records). U svibnju je nastupila a Festivalu duhovne glezbe “Bonofest” koji se održao u Vukovaru, te na koncertu u Daruvaru. U srpnju se održao Splitski festival gdje je Tereza nastupila u show programu posvećenom Nikici Kalogjeri sa pjesmama "Nono", "Sviraj mi, sviraj" te u duetu sa Gulianom "Nima Splita do Splita”. U ljeti je održala koncerte u Poreču i Malom Lošinju. Pred kraj godine održala je koncerte u Kongu (hotel & casino- SLO), Mostaru (BIH), Vrhnika (SLO), Kranj (SLO) i Škofja Loka (SLO).U Osijeku je pred kraj studenog održan koncert “Moja ljubav moj je dom” u HNK. U prosincu je Tereza nastupila na obljetničkom koncertu Mire Ungara, te održala koncerte u Ljubuškom (BIH), Poreču i na Bledu (SLO). Novogodišnji koncert je održala u hotelu “Lav” u Splitu.

2007. Kao i svake godine u siječnju održan je tradicionalni veliki humanitarni koncert FESTA 2007 DUBROVNIK u Sportskoj dvorani u Gospinu Polju, u Dubrovniku. Na FESTU bili su pozvani: Ivana Banfić i Gianni Gamulin, Zorica Kondža, Davor Radolfi, Maja Vučić, Ibrica Jusić, Đani Stipaničev, Ivo Amulić, Hari Mata Hari, Kemal Monteno, Sandi, Vlatka Pokos, Lado Leskovar, Dražen Zečić, Feminem, Đorđi Peruzović, DaRiva, Pero Panjković, Žana Mari Lalić, Milka Modrinić Roo Valetudo, Stijepo Gleđ i Tereza. Svi se nastupili uz živu svirku Festa-Orkestra pod ravnanjem Đela Jusića i Joška Banova. Višednevna manifestacija počela je tradicionalnom FESTOM OD KLAPA u Kazalištu Marina Držića 25, a nastavila se koncertom Zlatana Stipišića Gibonnija u Revelinu, te završila kajkavskim popevkama (Od Kaja do Fale) u Revelinu. Izravni prijenos Feste je bio na Drugom programu HR i Radio Dubrovniku. Na ovogodišnjoj Festi Tereza je izvela novu pjesmu "Dubrovniče slavni", a na Kajkavskim popevkama je izvela "Popevku za ljubav" i "Stiha, stiha povedaj mi mati" (Đ.Jusić - Nedo Zuban). U veljači je nastupila u Opatiji na večeri posvećenoj skladatelju i aranžeru Nikici Kalogjeri. Početkom travnja je Hrvatska turistička zajednica organizirala Hrvatski dan u Bratislavi gdje je kao gost nastupila Tereza. Krajem tog mjeseca je održala solistički koncert u Osijeku. Svibanj je započeo humanitarnim koncertom u organizaciji Dallasa Recordsa i Rotary Cluba Varaždin 1181 u Varaždinu, nastavio se sa koncertom Karoca gre u … Zagreb u KD Lisinski. Nakon toga su održana dva koncerta, prvi je koncert Gospari vam s pjesmom dohode (Simfonijski orkestar Dubrovnik,Tereza Kesovija, Đelo Jusić, Ibrica Jusić,Dubrovački trubaduri) u Mostaru (BIH), dok je drugi solistički koncert u bosanskom Kulturnom Centru u Sarajevu. U ljeti je održala koncerte u Murskoj Soboti i Novoj Gorici. I ove godine Tereza je nastupila na Splitskom festivalu sa pjesmom Serenada Splitu, te potom u Sarajevu u sklopu Baščaršijske noći '07. Tijekom ljeta održala je koncerte na Jelsi (Hvar) sa Ivom Gamulinom i Radojkom Šverko, te u Trogiru u kuli Kamerlengo. U rujnu se održao koncert iz ciklusa "Ne damo te pismo naša" u Splitu na stadionu Poljud na kojem su nastupile klapa Maslina, Intrade i Šufit uz goste Terezu, MIšu Kovača i Vinka Coce. Tijekom godine Tereza je prisustvovala na humanitarnim koncertima iz kojih se izdvaja onaj u Mariji Bistrici , te humanitarni koncert HRABRI LJUDI za stradale vatrogasce na otoku Kornati. Hrvatska turistička zajednica održala je dodjelu Plavog cvijeta u Cavtatu a kao glavna gošća nastupila je Tereza. Ovu godinu je označio koncert u Olympiji 16.11.2008. nakon punih 19 godina ( više informacija na linku Olympia 2007). Uz već poznate pjesme izvođene su i pjesme sa posljednjeg CD-a Zaustavi zemlju. Kraj godine su obilježili koncerti u Sloveniji – Domžale. Celje, Kranj i hotel Plesnik gdje je dočekala Novu godinu 2008.

2008. Zbog zdravstvenih problema nije sudjelovala na tradicionalnoj Festi u Dubrovniku čija je umjetnička ravnateljica. Nakon uspješne operacije i brzog oporavka,te nakon samo tri tjedna od operacije održala je koncerte u Ljubljani i Novoj Gorici. Nastavlja održavati koncerte i sudjelovati u humanitarnim akcijama- humanitarni koncerti za bolesnu djecu i oboljele od raka u Splitu, Korčuli i Sarajevu. Album Zaustavi vrijeme izabran je među najbolje albume zabavne glazbe u 2008 godini te je nominiran za Porin.U travnju dobiva nagradu HGU "Status" povodom 50 godina karijere.U rujnu odlazi u Nicu te u studiju Jean Michel Padille snima francuske verzije pjesama Nauči me Ante Pecotića - u prepjevu Maryse Duilhe De la ou tu m'aimes i Fosterove Zaustavi vrijeme- Toutes mes larmes, francuski tekst su napisali Maryse Duilhe, Jean Michel Padilla i Tereza. Tv postaje FRANCE 3, TV NICE TELEWEB i PleinSud TV objavljuju intervjue i reportaže o snimanju novih pjesama. Tokom ljeta imala je niz koncerata duž jadranske obale -Zadar, Trogir i Solin. U rujnu je koncertom još jednom oduševila prepune Križanke u Ljubljani. U studenom bilježi nastup na obljetničkom koncertu Joška Banova u splitskom HNK gdje svojom izvedbom njegovih pjesama Lipi moj i Zar je voljeti grijeh izaziva ovacije.
Kraj 2008. obilježava izlazak dvostrukog cd-a TEREZA KESOVIJA A L'OLYMPIA u izdanju DALLAS RECORDSA. Pjesma De la ou tu m'aimes je hit na francuskom radiju Atlantis te se nalazi na Top listi HIT PARADE gdje dospijeva na treće mjesto.U prosincu slijede priznanja DOMAGOJ za njegovanje domouljbne pjesme ,te po izboru čitatelja Slobodne Dalmacije izabrana je za Dalmatinku 2008 godine.Slijede koncerti u Ogulinu, Sisku,Mostaru te nastup na tradicionalnom božićnom koncertu u Ciboni.

2009. godina započinje gostovanjem na FESTI 2009 te promocijom DVD izdanja koncerta iz pariške Olympie. Slijedi još jedno priznanje “Nagrada za životno djelo grada Dubrovnika. U svibnju na dodjeli nagrade PORIN u Biogradu album Tereza Kesovija A l'Olympia u izdanju Dallas Records osvaja Porin za najbolji aranžman ( Ante Gelo i Alan Bjelinski ) za pjesmu Je suis malade ( Alice Dona i Serga Lama). Terezi je dodijeljena posebna nagrada PORIN za životno djelo. U lipnju slijede nove nagrade i priznanja - uz regionalnu nagradu INDEXI za životno djelo, Tereza osvaja i regionalnu nagradu INDEXI za projekt-album godine za 2008. za album Tereza Kesovija A l'Olympia u izdanju Dallas Records.
Cijela 2009. obilježena je mnogobrojnim solističkim koncertima te koncertnim nastupima. Koncert u KD V.Lisinski Zagreb ( travanj), na Trsatu u Rijeci ( kolovoz ), Cankarjevem domu - Ljubljana, Coloseum - Sarajevo, te nastupi na festivalima u Šibeniku i Krapini te Božićni koncerti u Zagrebu - u Hrvatskom narodnom kazalištu te tradicionalni božićni koncert u Ciboni.
Tereza cijele godine bilježi uspjehe na Top listama francuskih radio postaja-radio Atlantis, belgijsko-francuski radio FIL s pjesmama Toutes mes larmes, Je cherche encore i De la ou tu m'aimes..
Uspješnu 2009 godinu zaključuje gostovanje na albumu makedonskog glazbenika Gara Tavitjana interpretacijom pjesme Kaleš bre Anđo.Pjesma je objavljena na albumu u izdanju Paramecijum produkcije iz Skoplja.

2010. godina započinje nastavkom obilježavanja 50 godišnjice glazbene karijere . Slijede solistički koncerti u Varaždinu, Tuzli te u Ljubljani– Cankarjev dom. Koncert 7 diva za Svetog Duju održanje na splitskoj Rivi gdje pjeva zajedno s Ljupkom Dimitrovskom, Meri Cetinić, Zoricom Kondžom, Radojkom Šverko, Jasnom Zlokić i Ksenijom Prohaskom. Nastup na otvaranju 50. jubilarnog festivala u Splitu gdje izvodi himnu festivala Nima Splita do Splita te nastup na retrospektivnoj večeri s pjesmom Nima više one pisme koja je posvećena velikanima festivala. Ljeto nastavlja koncertom ispred crkve Sv. Nikole u Čilipima koji je proglašen najboljim koncertom u Konavlima. “ U Francuskoj Terezine pjesme De la ou tu m’aimes, Tout les larmes, Je cherche encore i Je suis malade i dalje su često emitirane te rado slušane na radio postajama. U rujnu slijedi veliki solistički koncert „ Još se srce umorilo nije „ u prepunoj Kd Vatroslav Lisinski. Na Runjićevim večerima u Splitu nastupila je po prvi puta sa pjesmom Pastorala koju su za nju 1982. napisali Zdenko Runjić i Jakša Fiamengo. U prosincu slijedi Božićni humanitarni koncert u HNK Zadar, u organizaciji Rotary cluba Zadar. Tereza godinu završava najavom koncerata za siječanj 2011 u Beogradu i Novom Sadu nakon 20 godina nenastupanja. Tereza je godinu tradicionalno zaključila nastupom na Božićnom koncertu u Ciboni.

Početak 2011. godine obilježavaju povratnički koncerti u Srbiji.Veliki je interes medija i publike za koncerte u Novom Sadu ( SPENS ) i Beogradu ( Sava centar). Orkestar Camerata Serbica pod ravnanjem Đela Jusića i mnogobrojna publika stvaraju poseban ugođaj tijekom cijelog trosatnog koncerta, sve od uvodne pjesme Prijatelji stari, gdje ste pa sve do nekoliko izlazaka na bis.Osim mnogobrojne publike ( 3500 gledatelja ), prisustvovali su i brojni diplomatski predstavnici u Beogradu te predsjednica Skupštine Srbije.Koncerti su snimljeni i prikazani u programu RTV Vojvodina i RTV Srbije, u nekoliko navrata.Tokom proljeća slijede nezaboravni koncerti u Somboru i Subotici te nastup kao gošća iznenađenja na koncertu „Proleće u Beogradu“ u Domu sindikata. Krajem siječnja održana je deseta jubilarna „Festa“ u Dubrovniku posvećena Terezi i na kojoj su poznati pjevači pjevali pjesme Tereze Kesovije. Tokom mjeseca lipnja Terezi Kesoviji uručena je posebna plaketa grada Siska za „doprinos razvoju turizma“ u ovom gradu.Na poziv Vlade Crne Gore Tereza je u rujnu održala koncert u prepunom Crnogorskom narodnom pozorištu u Podgorici. U listopadu slijedi uvodni koncert u turneju „Hrvatske dive“ skupa s Radojkom Šverko i Gabi Novak, održan u KD Vatroslava Lisinskog. Snimak koncerta prikazan je u programu HRT-a. Slijedi nastup na proslavi sedamdesete godišnjice Tamburaškog orkestra HRT-a koja je održana u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Uz redovne solističke koncerte u Sloveniji tokom cijele godine, Tereza je godinu zaključila turnejom „Najlepše dalmatinske pesmi“ po gradovima Slovenije gdje je nastupila zajedno s Oliverom Dragojevićem, Jasnom Zlokić i Meri Cetinić.


2012


2012. godina bila je godina brojnih koncertnih uspjeha u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, Sloveniji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Vrijedi istaknuti turneju po Srbiji s ansamblom Ante Gela, Gabi Novak i Meri Cetinić u beogradskom Sava-centru, Novom Sadu i Nišu, ponovni koncert u Zagrebu s Gabi i Radojkom Šverko na Večerima na Griču i koncert na Ljetnoj pozornici u Opatiji u istom sastavu. Nezaboravni su i koncerti pred prepunom ljetnom pozornicom amfiteatra u Cetinju, Crna Gora, ljetna turneja po Hrvatskoj te koncerti u Novom Vinodolskom, Crikvenici, Matuljima, Opuzenu, Trogiru i Varaždinu, kao i brojni koncerti i nastupi u Sloveniji.
Ove je godine prestižna francuska TV stanica FRANCE 24 snimila reportažu o Terezi kao jednoj od osoba koja najbolje može na području kulture i glazbe predstaviti Hrvatsku pred ulazak u Europsku Uniju. Tereza je nastavila promovirati francusku kulturu i glazbu, uključujući tu i posebne večeri koje su uključivale predstavljanje francuske šansone, na koncertima koje je održala u Zagrebu i Splitu. Nezaboravan je i nastup povodom 20 godina makedonske nezavisnosti pred 70 000 posjetitelja na stadionu Vardara u Skopju na poziv Tavitjan Brothers, kao i topao prijem na festivalu “Kao nekad pred Božić” u Sarajevu, Bosna i Hercegovina.
2012. objavljen je i novi kompilacijski CD Tereze Kesovije – Love Collection – Najljepše ljubavne pjesme u izdanju Croatia Records s 22 pjesme od kojih su mnoge prvi puta objavljene u digitaliziranom obliku na CD-u.
Poseban doživljaj donijelo je gostovanje Tereze Kesovije na jubilarnom koncertu grupe Opća opasnost u Županji. Za ovu priliku je nakon 17 godina ponovo zajednički izvedena rock verzija pjesme Stare ljubavi na oduševljene prisutne brojne publike i poštovatelja ove popularne grupe, ali i Tereze Kesovije. Koncertna 2012.g. završava nastupom u Viteškoj dvorani dvorca u Brežicama.



Libertas
Likovna oprema - akademski slikar Dimitrije Popović
Recenzent - Luko Paljetak
Tehnički urednik - Dragutin Štebih
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb
UDK 929 Kesovija, 1.
355.018(497.5 Dubrovnik)"1991/1992"
KESOVIJA, Tereza
Libertas / Tereza Kesovija ;
[fotografije Marija Braut, B. Štajduhar, G. Suljić, M. Rilović... et. al.]
Zagreb : Mirta, 1994. - 218 str. : ilustr. ; 24 cm 940722024

LUKO PALJETAK O TEREZINOJ KNJIZI 'LIBERTAS'
Zvjezdanu prašinu kraljice estrade zasula je i prekrila tužna prašina putova njezine prognaničke ratne anabaze s nizom različitih postaja boli, tuge i prkosa, klonuća, snage i vjere u svetinju Slobode, u nesalomljivost onoga koji brani vlastitu zemlju, nepodjarmljeno nebo nad svojim domom, spokoj i sklad vrta svoje kuće. O tome, i o mnogo toga drugog, govori Libertas, knjiga zapisa i uspomena Tereze Kesovije koja ih je, i sama stradalnik, kao i toliki drugi, bilježila ne samo zato da ih otme zaboravu nego i da ih javnosti svijeta podastre kao svoj ljudski dokaz i dokument, svjedočanstvo i optužbu. Knjigu prožima isti onaj spontani Terezin glas - upravo glas! - koji osvaja, uvijek, i kada zanosno pjeva i kada pripovijeda obojen iskustvom čovjeka kojem oči suze od dima zgarišta vlastitog doma.
Što može pjevač u ratu? Konavoski slavuj zna odgovor - može pjevati. Tereza to i čini, Tereza - pjeva i u ratu, pjesmu pretvara u svoje sredstvo borbe, u svoj ljudski angažman na svakom potrebnom mjestu na kojem uvijek nastoji i biti; pjeva i bodri i sebe i druge. Brojni nijemi aplauzi s njezinih ratnih koncerata neka su i aplauzi ovoj njezinoj knjizi koja za naslov ima, za sve nas u domovini Hrvatskoj, svetu, dubrovačku, pobjedonosnu krilaticu – LIBERTAS

Knjiga je doživjela i svoje slovensko izdanje (izdavač: Didakta, Radovljica, SLO) Tereza Kesovija: Libertas Knjiga zapisov in spominov Tereze Kesovije, ki jih ni zapisovala samo zato, da bi jih razgrnila pred svetovno javnostjo, je kot dokaz in dokument, pričevanje in obtožba.
Kaj lahko stori pevec v vojni? Konaveljski slavček pozna odgovor - lahko poje. Tereza poje tudi v vojni, pesem spreminja v svoje bojno sredstvo.
Številni nemi aplavzi z njenih vojnih koncertov naj bodo tudi aplavzi tej njeni knjigi. (235 strani)


Izvor: Official sajt

Meri Cetinic

Rođena je 15.06.1953.u Splitu, porijeklom iz Blata na Korčuli. Završila je srednju Muzičku školu «Josip Hatze» i Pedagošku Akademiju, smjer Glazba, u Splitu.

1968. pobjeđuje na natjecanju mladih pjevača «Raspjevano proljeće» u Splitu. Stariji brat Ante, cijenjeni basist i aranžer grupe «Delfini», u to vrijeme surađuje sa mnogim tadašnjim nadarenim i uvaženim glazbenicima, pa tako Meri već kao 15-godišnjakinja sudjeluje i svira Hammond orgulje na pojedinim njihovim suradnjama i snimkama (Toma Bebić-Leute moj). Uskoro postaje članica mlade grupe «Che» gdje svira orgulje i pjeva. U 17. godini prelazi u grupu «Delfini» kao vokalni solist te odlazi na prvu turneju po bivšem SSSR-u.

1972. sa Slobodanom M. Kovačevićem osniva grupu. «More» u kojoj Meri svira klavir, pjeva te je uz S.M.Kovačevića skladatelj i aranžer grupe. Nakon nekoliko godina rada s grupom »More» i nekoliko velikih uspjeha s pjesmama: «More», «Ti si moj san», «Gdje god da pođeš», «Samo simpatija» i dr., napušta grupu i započinje solističku karijeru.

Glavnog suradnika pronalazi u bratu Anti Cetiniću (basist, aranžer, snimatelj, producent) koji već tada živi u Nizozemskoj te s njim snima nekoliko slijedećih solističkih albuma:



«Meri» (1979) -zlatni - snimljen u Zagrebu s vodećim studijskim glazbenicima i Zagrebačkim solistima.

«Ja sam žena» (1980) snimljen u Arnhemu, Holandija, prvi je njen kompletan autorski album. Album je postao dijamantni i kao takav prvi u Hrvatskoj pop glazbi. Na albumu sudjeluju i neki holandski glazbenici.

«U prolazu» (1981) -platinasti

«As» (1982) -platinasti

«Prašina s puta» (1983) -zlatni - album godine u ex-Yu



Na svim ovim albumima većinu pjesama je Meri sama skladala, neke na vlastite, a neke na tekstove Jakše Fiamenga, Krste Jurasa, Momčila Popadića, Ivice Flescha…

Paralelno s ovim autorskim albumima u suradnji sa skladateljem Zdenkom Runjićem godinu za godinom kao vokalni solist ostvaruje uspjehe na Splitskom festivalu s pjesmama «Četri stađuna», «U prolazu», «Lastavica», kao i kasnije s pjesmama «Konoba» (S.M.Kovačević-R.Šunjić), «Zemlja dide mog» (V.Barčot-I.Cetinić)…..

Na festivalu Split 1989. izvodi vlastitu skladbu «Dome moj» i osvaja 3.nagradu publike. Ista skladba doživjela je i stranu verziju. Snimljena je u Belgiji 1990. pod nazivom «Veel te mooi» u izvedbi dueta Sanne en Erik van Neygen i postala njihov najveći hit.

U to vrijeme održava brojne solističke koncerte širom zemlje, a često odlazi i na turneje po Kanadi, SAD, Australiji…

Dobiva nekoliko važnih priznanja i nagrada:

Proglašena je pjevačicom godine 1981. i 1982. za cijeli teritorij bivše države.

1983. dobiva "Zlatnu pticu" za izvanredne diskografske uspjehe (nagrada za prodanih 1,000,000 nosača zvuka) te Estradnu nagradu 1988. god.

Nagrada za album godine 1984.g.u ex-Yu za ženskog izvođača.

Nagrada “Porin“ za najbolji album zabavne glazbe 2002.g.

Od 1978. ima status slobodnog umjetnika, a 2005. primljena je u redovno članstvo Hrvatskog društva skladatelja.

2007. godine dobitnica je Nagrade Hrvatske Glazbene Unije ''Status 2007'' za sveukupan doprinos hrvatskoj glazbi.



Ostali albumi:

«Meri VI» (1985) u suradnji s Antom Cetinić - Stipicom Kalodjera

«Potraži me» (1988) -platinasti - u suradnji s Ivom Lesićem

«Zlatni snovi» (1989) u suradnji s Z.Runjićem - M Došenom

«Zašto te volim» (1992) u suradnji s Remi Kazzinoti

U Zagrebu 1998. snima jos jedan autorski album «Putovanja» sa studijskim muzičarima grupe Songkillers. Na ovim pjesmama sama je radila i aranžmane te produkciju uz suradnju Ante Pecotića, Joška Banova i svoje kćeri Ivane.

Za slijedeći live album «Malo mora na mom dlanu», snimku koncerta iz splitskog HNK, dobiva nagradu Porin za najbolji album zabavne glazbe 2002.

Nekoliko zadnjih godina nastupa na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku s vlastitim skladbama: «Rijeka bez povratka», «Griža», «Kruh i sol», «U samoći prolazi mi vrime»…te za njih dobiva nekoliko nagrada.

God.2005., nakon dugo vremena ponovo nastupa na Splitskom festivalu i to sa svojom jazz skladbom «Sjena tvoga tila» uz pratnju grupe «Black Coffee».

Početkom iste godine objavljena je u izdanju diskografske kuće Croatia records «Meri Cetinić - Zlatna kolekcija», dvostruki CD sa 40 uspješnica iz Merine karijere..

Najnoviji studijski album »Tiramola» snimljen je u Splitu u suradnji s jazz grupom »Black cooffe», a objavljen je 2006. u izdanju Croatia Records.

Početkom 2009.g. u izdanju Dancing bear-a objavljen je najnoviji album Meri Cetinić “Virno srce“ s pjesmama Dalmacije i otoka Korčule.


Izvor: Official sajt

Dino Merlin

Edin Dervishalidovic - Dino Merlin je rodjen 12. septembra 1962. godine u Sarajevu gdje provodi djetinjstvo i gdje se skoluje. Osnivac grupe Merlin, kantautor i pjevac iste grupe od njenog osnivanja 1983. godine.

Sa grupom Merlin snima pet studijskih albuma: 'Kokuzna vremena' 1985, 'Tesko meni sa tobom a jos teze bez tebe' 1986, 'Merlin' 1987, 'Nesto lijepo treba da se desi' 1989 i 'Peta strana svijeta' 1990. Samostalnu karijeru zapocinje 1991. godine kao Dino Merlin i snima tri studijska albuma: 'Moja bogda sna' 1993, 'Fotografija' 1995, 'Sredinom' 2000, te album uzivo 'Vjecna vatra' 1999.

Autor je prve bosanskohercegovacke himne 'Jedna si jedina.' Ucesnik Eurosonga u Dublinu 1993 i u Jeruzalemu 1999, te drugih velikih evropskih festivala kao sto su Kopenhagen 1996, Turkovision 1997 itd. Ozenjen suprugom Amelom sa kojom ima dvoje djece - Naidu i Hamzu.



Ljubav nije paradajz

decembar, sitan sat
umoran, zime dah nosi vjetar
ulica spava, koncert dzukela
ti i ja k'o nedosanjan san, kao dva uvela ljiljana

ljubav nije paradajz
mahni mi bar suzom iz tramvaja

uzalud suze, uzalud smijeh
davno si rekla sve lazi i istine
sanjam te, tvoje ruke, plave kofere
odlazi, odlazi, al' ne zaboravi me

ljubav nije paradajz
mahni mi bar suzom iz tramvaja



Diskografija:

ISPOČETKA [2008]
Sam naziv albuma, uz likovni koncept naslovnice, sugeriraju da "Ispočetka" otvara novo poglavlje u karijeri Dine Merlina, koji o tome kaže: "Uprkos stalnom kretanju i napredovanju, u simboličkom smislu pred nama je uvijek novi početak. Ono jučer nam je škola, a ovo danas dobra prilika..."

BUREK [2004]
Ono sto Burek razlikuje od prethodnih albuma ovog sarajevskog muzičara, uzimajući u obzir i pet albuma koje je snimio djelujući u grupi Merlin, jeste to što je ovaj nosač zvuka, zapravo, bez izrazitog hita... od uvodne Manu Chao nabrajalice Burek, pa do posljednje, petnaeste pjesme na ovom albumu, svako će moci pronaći nešto za sebe. Producentski, aranžerski i svirački ovo je album bez greške.

SREDINOM [2000]
dino merlin je na tracnicama albuma 'sredinom' prosao uzduz i poprijeko bivse domaje i u svakoj se zemlji zadrzao podjednako dugo i podjednako intenzivno izazivajuci podjednako snazne impresije od ljubljane do skoplja, od sarajeva do zagreba, od mostara do beograda. najtirazniji album u posljednjih deset godina, najslusaniji duet posljednjih godina sa ivanom banfic (hit-pjesma 'godinama') i produkcijsko-tehnicki najdotjeraniji materijal 2000. godine...

LIVE - VJECNA VATRA [1999]
jedan od antologijskih albuma cjelokupne bh a i ex-yu muzike. ovo je autentican zapis koncerta odrzanog u sarajevu 23. jula 1998. godine ispred vjecne vatre. koncertu je prisustvovalo preko 50 000 posjetilaca. citaoci dnevnog lista 'vecernje novine' su ga proglasili koncertom godine...

FOTOGRAFIJA [1995]
dok rat u bosni i hercegovini jos uvijek ne jenjava, dino izdaje svoj drugi samostalni projekat koji ga je ustolicio kao vodece ime bosanskohercegovacke muzicke scene.

REST OF THE BEST [1995]
kompilacijski album sa hitovima dine merlina i grupe merlin ukljucujuci prije neobjavljenu pjesmu 'zaspao je mjesec'

NAJLJEPSE PJESME [1995]
kompilacijski album sa hitovima dine merlina i grupe merlin...

BALADE [1995]
kompilacijski album sa hitovima dine merlina i grupe merlin...

MOJA BOGDA SNA [1993]
prvi samostalni album dine merlina. rat koji je u to doba razarao bosnu i hercegovinu se moze osjetiti u svakom stihu. pjesma 'da se kuci vratim' ili popularno nazvana 'izbjeglica' postaje jedna vrsta himne svih izbjeglih bosanaca i hercegovaca...

PETA STRANA SVIJETA [1990]
peti album grupe merlin je izasao neposredno prije rata i pretstavlja posljednji zajednicki projekat grupe merlin...

NESTO LIJEPO TREBA DA SE DESI [1989]
...cetvrta ploca, 'nesto lijepo treba da se desi' je najtiraznija ploca grupe merlin i tad smo, da tako kazem 'srusili jugoslaviju. imali smo koncerte na desetak stadiona, snimili smo i 'kad zamirisu jorgovani' sa vesnom zmijanac, sto je bio veliki hit...

MERLIN [1987]
...treca ploca je bila nesto slabijeg tiraza i dosta manje zamijecena u medijima, ali su i sa nje ostale divne pjesme kao sto su 'bozic je, 'kad ti dodjem nesreco', 'Lejlo' ...

TESKO MENI SA TOBOM (A JOS TEZE BEZ TEBE) [1986]
...druga ploca 'tesko meni sa tobom a jos teze bez tebe' nas je, mogu slobodno reci, ustolicila kao jednu od vodecih grupa u bih. prodali smo preko 300,000 komada te ploce, sto je ogroman tiraz i van podrucja bivse jugoslavije. poslije toga poceli smo zivjeti puno boljim zivotom...

KOKUZNA VREMENA [1985]
...prva ploca, 'kokuzna vremena', je bila jedna istina o nama jer smo tada jako tesko zivjeli. imali smo puno srece da je ta prva ploca vec bila lijepo prihvacena medju rajom...

Izvor: Official sajt

Antun Branko Šimić

Biografija

-Šimić (1898-1925) bijaše pjesnikom izrazite težnje da zgusnutim, škrtim stihom intenzivira doživljaj svijeta. Takav je bio i kao esejist i kritik: volio je strogi red, čuvao se razlivenosti i praznine. Rođen u Hercegovini (Drinovci), započeo je pjesmama koje oponašaju A. G. Matoša, ali je naglo izveo dramatski zaokret, napustio sedmi razred zagrebačke gimnazije, pokrenuo časopis, primio ekavski izgovor (u čemu će ga ubrzo kratkotrajno slijediti i mnogi drugi hrvatski pisci) i nastupio kao novi pjesnik i kritičar, nadahnut bečkim ekspresionističkim časopisom “Der Sturm”, pa je slijedio i njegov program s uporištem u posvemašnjem negiranju tradicije i osporavanju bilo kakve sveze izmedu književnosti i stvarnosti u kojoj ona nastaje. Prvim svojim časopisom (“Vijavica”, 1917.), a zatim i drugim (“Juriš”, 1919.), sažeto je označavao svoj književni smjer sadržan u (ekspresionističkom) uvjerenju, da je umjetnost najintenzivniji doživljaj svijeta i da zato ne smije, pa i ne može biti angažirana u službi bilo koje tendencije. Ako to u ono doba i nisu više bile nove misli, jer su ih već zagovarali i hrvatski modernisti, one su sada bile izgovarane načinom koji do tada u nas nije bio poznat.U tako kratko vrijeme, koje ne ispunjava ni puno desetljeće, prešavši put od matoševsko-wiesnerovskog impresionizma do oslobođenog a formalno stiješnjenog ekspresionizma, postao je virtuoz koji s malo riječi otvara bezdane prostore misli i životnog smisla. Znao je graditi pjesmu, zgušnjavati stih, birati pravu riječ: često jednostavnoj i običnoj, znao je udahnuti punu izražajnost. Bolujući od rane mladosti, nosio je u sebi smrt i bio svjestan da ona u njemu raste te da će ga jednoga skorog dana posve ispuniti – i prerasti. Možda je i zato naglo sazrijevao, što dokazuje i treći njegov časopis “Književnik” (1923-1925). Objavio je tek jednu knjigu pjesama, Preobraženja (1920), ali ona je postala legendarna: kamen temeljac modernog hrvatskog pjesništva. A.B.Šimiću u čast pokrenuta je, u vrijeme Hrvatskoga proljeća, kulturna manifestacija Šimićevi susreti, prvi put održana 30. i 31. svibnja 1970., u Grudama i Drinovcima.

Mati

Ja uđem u samoću svoje majke:
nijemi goli hram
U hramu gori besprekidno crveno i tiho srce ljubavi
Njenom oku stoji ispred mog života
neprozirna zavjesa od mraka
U moju prošlost njezin pogled ne ulazi dublje
od njene noge kojom prvi korak stupi
u tamu noćne šume
Za pjesmu moje ljubavi ona nema uho
Na odmetnutom sinu samo leže
dva pogleda teškog prijekora
Ja gledam njeno nijemo ladno bezutješno lice:
Davna, vječna pramajka
iskrsnula iz dubljina vremena

Endre Ady

Biografija

Endre Ady rođen 1877. a umro 1919. potomak je stare erdeljske plemićke obitelji. Pravnik, pokrajinski novinar. Buntovnički ga temperament trga iz malogradske jednoličnosti, te 1904. odlazi u Pariz, i draži tog novog života odlučuju o njegovoj sudbini, preobražavaju i izgrađuju njegov pjesnički dar. Tu nalazi nove mogućnosti pjesničkog izražaja. Uj Versek (Nove pjesme), izašle 1905., izazivaju u mađarskoj javnosti svojim revolucionarnim duhom i radikalnim političkim shvaćanjem velike borbe. Otada je svaka njegova pjesma i svako njegovo djelo događaj. Od svih madžarskih pisaca najviše spominjan i najviše napadan. Pobijedila je ipak spoznaja njegove vrijednosti i Ady postaje najznačajnijim i najslobodnijim likom modernoga mađarskoga pjesništva. Najviše se ističu političke pjesme pune tragičnih vizija mađarskog naroda, koji pred mrakom svoje epohe srće u bunu i u njoj propada. Obarao se neobičnom snagom na Istvána Tiszu i njegovu politiku. Stalni motivi njegove lirike, čežnja, patnja i misao o smrti, refren su svega njegova pjesništva. Oni ga dovode i pred Boga, s kojim razgovara glasom starozavjetnih psalama. U posljednjoj knjizi A halottak élén (Na čelu povorke mrtvih), 1918., otkriva divlje dubine i govori u dubokoj rezignaciji o mrtvačkom pokrovu i sjeni rata, koja pada na njegov narod. Njegov utjecaj na javnost bio je silan, a njegovi su stihovi postali jednom od osnova novoga madžarskoga shvaćanja života. Punih 12 knjiga pjesama daju mađarskom čovjeku širok i jedinstven pogled na svijet i borbu ljudske snage sa životom za nove ideale. Jezik mu zvoni duboko i osobno, riječi su mu sugestivne, a misli tako izvorne i pune žara, da mu poslije Sándora Petőfija nema premca. Ady je ne samo najkrupnija pojava mađarske književnosti 20. stoljeća, već i jedan od velikana u modernom svjetskom pjesništvu. Hrvatskoj javnosti prikazao ga je u svojoj Knjizi eseja Miroslav Krleža i preveo više njegovih pjesama.

Poljupci zatvorenih očiju

Da uvek zajedno poljupce sanjamo
to znam, i to kada u plač brizne.
Da li je ona na koju mislim?
Uvek osećam
kad joj noću pokrivač sklizne.

Mi se možda nikada nećemo sresti,
tužni putnici, nas dvoje.
Al’ sam kraj nje kad god zaželi
I Ona uvek dođe kroz ljubav tuđinke ma koje.

Možda joj je bujna i crna kosa,
takvu kosu želim.
Jaoj, njenu tešku, crnu kosu
koliko puta su donele
plave devojčice u noćima vrelim.

Još ću jednom tako zatvoriti oči
Pod poljupcem druge žene:
Kad i ona tako nekog bude ljubila
zatvorenih očiju
jer više neće moći čekati na mene.