Jastreb kokošar - Accipiter gentilis


Ovaj oštrooki grabljivac srednjeg raspona krila i dugog repa prilagođen je brzim vazdušnim manevrima između krošnji u kojima živi i gnezdi se. Mužjak dostiže dužinu 49-57 cm i raspon krila 93-105 cm. Ženka je osetno veća i dostiže dužinu 58-64 cm i raspon krila 108-127 cm, sivkasto-plave boje sa gornje strane tela i obične sive sa donje strane. Mužjaci porastu do oko 600 grama težine, dok veće ženke mogu dostići i 2kg. Mladunac je smeđ sa gornje strane i žućkasto braon sa donje strane. Let mu je karakterističan, i sastoji se od nekoliko opuštenih zamaha krilima nakon kojih sledi "jedrenje"...

Lovac pun poleta

Za pedesetak dana jedna porodica jastreba kokošara, drugim rečima dva roditelja i tri mladunca, može da pojede plen koji obuhvata oko 275 peradi, ukupne težine 57 kilograma. Jednoj odrasloj ptici je svakoga dana potrebno 160g hrane, a kod mladunaca u punom razvoju ova količina dostiže 190g. Uprkos svojim nevelikim dimenzijama, jastreb kokošar koga još zovu i jastrebom grivnjašem, jedna je od najmoćnijih evropskih grabljivica. Naime, on se dokopava životinja čija težina najčešće varira između 175 i 500g.

Jastreb kokošar lovi u šumi, u poljima, livadama, iznad bara, u ravnici i u planini sve do 1500m nadmorske visine.


Leti najčešće tik iznad tla ili se povlači između drveća na takav način da iznenadi plen. Nekada se pak direktno usmeri na stado zivotinja i pokušava da dohvati nekoga od begunaca. Jastreb kokošar ima sposobnost velikog ubrzanja, ali maksimalna brzina njegovog letenja ne prelazi 500m. Najkrupniji plen ostavlja na licu mesta, i na njega se vraća više puta da bi se hranio. Kreje, vrane, golubovi, veverice i čvorci čine osnovu njegove ishrane.


Ogromna teritorija

Moglo bi se poverovati kako jastreb kokošar pravi pustoš u predelu u kome zivi, ali upravo je suprotno; prisustvo ove grabljivice garantuje da je fauna bogata i raznovrsna jer ona ne bi mogla dugo da zivi na račun samo nekoliko vrsta. Štaviše, njegova gustina naseljavanja je mala, jer je svakom paru potrebna velika teritorija koja obično obuhvata 3000 do 5000 hektara pa stoga jastreb kokošar ne dovodi do istrebljivanja vrsta koje mu omogućavaju da živi. Kada bi bilo drugacije ni njega samog ne bi bilo.


Jastreb kokošar, koji predstavlja retkost u mnogim krajevima, bio je proganjan. Lovci naime nikada nisu trpeli konkurente, a danas bi hteli da zauzmu njihivo mesto pošto su skoro istrebili prirodne predatore. Velika je iluzija da lovci ikada mogu biti koristan deo prirodnog ciklusa.

Danas jastreb kokošar na evropskom kontinentu nije kritično ugrožen zahvaljujući zabrani lova na ove grabljivice ali smanjivanje šumskih površina preti da ugrozi njihova staništa.

P.K.