Evropski jelen



Lokacija prihvatilišta
"Ravne" na Fruškoj gori

Evropski jelen, kao autohtona vrsta divljači, u prošlosti je naseljavao prostore Fruške gore, o čemu svedoče i pisani podaci.

Ova divljač uspešno se gajila na imanjima grofovskih porodica Odeskalhi, Kotek i Palavičini, a nakon Drugog svetskog rata do sedamdesetih godina 20. veka, gajio se u okviru lovišta iznad Ležimira. Reč je o pogodnom staništu za evropskog jelena, a brojno stanje ove divljači na Fruškoj gori iznosilo je od 50 do 170 grla, sa zapaženom trofejnom strukturom.

Izgradnja brojnih saobraćajnica, naročito auto-puta, osnovni su razlozi zbog kojih je populacija evropskog jelena nestala sa Fruške gore, s obzirom na to da nisu ostavljeni ni prirodni ni veštački prolazi za divljač. Time su presečeni migracioni putevi iz posavskih hrastovih šuma u kojima je jelen obitavao u letnjem periodu i za vreme rike. Iz njih je zbog poplava emigrirao ka Fruškoj gori, gde je nalazio sklonište i hranu u zimskom delu godine. Urbanizacija Fruške gore ugrozila je mir i omogućila krivolov s obzirom na to da nije uspostavljena kontrola i zaštita na područjima gde su izgrađene vikendice.

S obzirom na to da je jelen nestao sa prostora Nacionalnog parka "Fruška gora", nametnula se potreba za ponovnim njegovim naseljavanjem. Početkom 2006. godine, ovo javno preduzeće započelo je realizaciju projekta reintrodukcije evropskog jelena, sa osnovnim ciljem unapređenja stanja šumskog i drugih eko-sistema.

Uloga evropskog jelena u održavanju dinamičke ravnoteže eko-sistema ogleda se u tome što on redukuje pojedine biljke (bršljan, glog i druge nepoželjne vrste), koje se javljaju na ispašnim površinama.


Prihvatilište

Pri izboru lokacije za izgradnju prihvatilišta u obzir su uzeti i drugi faktori koji se odnose na hranu, mir i zaklon u zimskom periodu. Izabran je lokalitet "Ravne" u istoimenoj gazdinskoj jedinici, čija je površina 108 hektara (livadske površine obuhvataju 10 hektara, dok je ostala površina pod šumom). Najviše su zastupljene zajednice izdanačkih šuma cera i lipe, lipe i graba, lipe i kitnjaka, te u manjem delu visoke šume lipe i bukve, bukve i kitnjaka, te cera i kitnjaka. Nabrojane zajednice, kao i livade, nalaze se na nadmorskim visinama od kojih je najniža 260 m, a najviša 400 metara.
Odabrana lokacija nalazi se u centralnom delu Fruške gore, u okviru koje su već postojali određeni lovno-tehnički objekti, adaptirani za potrebe prihvatilišta. Od velikog je značaja što su prilazni putevi u dobrom stanju, a na njima su postavljene rampe koje sprečavaju slobodan pristup lokalitetu.
Pomenuti lokalitet najbolje je stanište evropskog jelena na Fruškoj gori, s obzirom na to da ima nekoliko livada, dosta šumskih površina i manjih vodotokova i da je izgrađen veliki broj hranilišta i solišta.


Naseljavanje

Izgradnja prihvatilišta započeta je tokom 2007. godine, a krajem 2008. godine pristupilo se realizaciji druge faze, kad je usledila nabavka i socijalizacija jedinki. Pre početka realizacije projekta, Nacionalni park dobio je saglasnost da uveze jelensku divljač, i to od Ministarstva nauke i zaštite životne sredine, Zavoda za zaštitu životne sredine i Uprave za šume pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Nakon završetka radova na izgradnji i opremanju prihvatilišta, pristupilo se nabavci divljači sa farmi za uzgoj kvalitetnih grla, koja prvenstveno služe daljoj reprodukciji. Tamo se uzgaja i evropski jelen (Cervus elaphus ssp. hippelaphus), podvrsta koja je nekada naseljavala ove prostore. Upravo to je garancija da neće doći da genetičke ’’zagađenosti’’ populacije.
U februaru 2009. godine, iz Kapošvara u Mađarskoj uvezeno je 36 grla jelenske divljači, a odmah nakon prihvata, u saradnji sa Veterinarskim zavodom jedinke su obeležene i čipovane kako bi bile praćene na području Nacionalnog parka i dalje.
Trenutno brojno stanje jelenske divljači u prihvatilištu je oko 140. U narednom periodu pristupiće se puštanju 100 jedinki u slobodnu prirodu I svaka će biti obeležena radio-odašiljačima (ogrlicama). U planu je i saradnja sa drugim korisnicima lovišta u zemlji i inostranstvu, radi naseljavanja njihovih lovišta ovom vrstom divljači.


Zaštita

U prihvatilištu "Ravne" preduzimaju se mere zdravstvene zaštite, dok lovočuvarska služba danonoćno patrolira duž sedam kilometara dugačke i dva metra visoke žičane ograde, vodeći računa da u prihvatilište ne upadnu krivolovci ili predatori. U ograđenom delu lovišta lov na jelensku divljač će u početku potpuno izostati (izuzev sanitarnog odstrela), sve dok se divljač u potpunosti ne aklimatizuje na novu sredinu. Nakon toga, lov na evropskog jelena biće dozvoljen isključivo sa visokih čeka.


Lovište

Lovište Nacionalnog parka "Fruška gora" ima površinu od 22.420 hektara i sastoji se od otvorenog i zatvorenog (rezervat Vorovo) dela. Brežuljkasto–brdskog je tipa, sa dominirajućim šumskim površinama, u kome se pored autohtonih vrsta (evropski jelen, divlja svinja, srna i zec) nalaze i alohtone vrste divljači (jelen lopatar i muflon) koje su introdukovane pedesetih godina prošlog veka u rezervatu Vorovo, gde se i danas uspešno uzgajaju.