Sotobanka - Italijanska rasa goluba


Severni deo Italije, tačnije Lombardija, kolevka je više starih rasa, krupnih golubova. Neke od njih pripadaju grupi golubova forme, a neke su u grupi kokošastih golubova. Mnoge takve originalne rase italijanskih golubova usavršavali su golubari iz drugih evropskih zemalja, tako da pored italijanskog imaju i neko drugo „državljanstvo“. Recimo modena postoji kao zasebna rasa u Nemačkoj (nemačka modena) i Engleskoj (engleska modena), iako je originalno poreklo ovih golubova italijansko. Od njih su selekcijom u pomenutim zemljama stvorili svoje rase modena i one su danas daleko popularnije, raširenije i savršenije od izvornih italijanskih golubova.
Donekle sličan slučaj je sa još jednom rasom krupnih, italijanskih golubova forme, sotobankom, koja je pored italijanske verzije priznata kao posebna rasa u nešto izmenjenom obliku i veličini u Francuskoj i Evropi, kao francuska sotobanka.
Originalni golubovi iz Italije su krupniji, sa propisanom masom od 850 do 1100 g za mužjake i 750 do 800 g za ženke, dok francuska sotobanka po njihovom standardu ima masu od 700 do 800 g. Francuske sotobanke manje su robusne od italijanskih i mužjaci su dugi od 40 do 42 cm, a ženke 39 ili 40 cm, mereno od vrha kljuna do kraja repa.
Golub sotobanka ima neke karakteristike i odlike koje nisu uobičajene za krupne rase golubova. To su prvenstveno izraženi i jarko crveni očno okviri koji su u nekoj meri naborani kao kod bradavičastih golubova. Kljun je jak, povijen, a linija kljuna i čela je bez ikakvog prekida. Nozdrve su bele i izražene, ali ne smeju biti naborane, već glatke. Oči su narandžasto-crvene, osim kod primeraka bele boje kod kojih su tamne. Glava je snažna i blago spljoštena, a čelo je široko i malo konveksno.
Na glavi se nalazi široka, polikružna kapa, visoka oko 1 cm, koja se na bočnim stranama završava rozetama, a na zadnjem delu ka vratu pravi neku vrstu perjane grivice. Kapa se sastoji iz nekoliko redova sitnih pera. Telo sotobanke je jako, horizontalno je nošeno, leđa su široka i kratka, a grudi zaobljene i dobro razvijene. Krila leže uz telo, kraća su za oko 4 cm od malo uzdignutog repa, koji se sastoji od 12 do 14 velikih pera. Perje im je sjajno, mekano i dobro prijanja uz telo.
Sotobanka golubovi nisu agresivni, osim kad brane gnezdo, privrženi su svom golubarniku i odlični su roditelji. Uostalom oni su prilagođeni da budu pušteni, jer su tako vekovima gajeni na seoskim imanjima u severnoj Italiji.


Naziv

Prvobitni naziv za sotobanku je bio grosso emiliano i on je korišćen u vreme nastanka ovih golubova u regionu Modene u petnaestom veku, a današnji naziv rase figuriše od sedamnaestog veka. Reč sotobanka izvedena je iz dve reči sotto i le banche, što znači ispod skladišta, kutije (banche), kojima su italijanski seljani nazivali prostor u ambarima ili na tremovima gde su skladištili i čuvali vreće sa žitom. Krupni golubovi koje su odgajali poluslobodno za proizvodnju mesa, sami su se najčešće gnezdili u skladištima za žito ispod krovova, jer su ona bila zaštićena, a tu se uvek moglo naći rasuto zrnevlje za ishranu. Zato su nazvani sotobanka i taj naziv rase je ustaljen i zadržan do današnjih dana.


Obojenost

Odgajaju se u svim osnovnim bojama koje se javljaju kod golubova. Obojenost može biti: klot sa krilnim prugama (fako), kovana, tigrasta i almond (kod francuskog tipa), a javljaju se i u prljavo bakarnoj i kestenjastoj boji, koja se meša najčešće na štitovima krila sa nekom bojom, uglavnom sa plavom ili crnom.