Balkanac srpskog porekla

Srpski trobojni gonič je istog porekla kao i ostali goniči na Balkanu, o čemu smo pisali u prošlom broju. Trobojne goniče opisao je i Franc Laska u svojoj studiji o goničima Balkana 1905. godine. Dugo je u kinološkim krugovima bila prisutna dilema da li je reč o samostalnoj rasi ili je to „trobojni balkanski gonič“.


Pitanje standardizacije ove rase pokrenuto je 1946. godine, a jedna od ideja je bila da bude varijetet balkanskog goniča. Komisija za autohtone pse KU FNRJ (Kinološko udruženje FNRJ) na sastanku 13. avgusta 1955. godine odlučila je da se mora napisati standard za ovog goniča. Izrada standarda poverena je inž. Ljubi Obradoviću i Miloradu Mijatoviću. U časopisu „Lovački list“, iz 1957. godine, član ove komisije Milorad Mijatović objavio je članak pod naslovom „Trobojni balkanac ili trobojni gonič“. Uz to autor je dao i predloženi standard koji je komisija napisala.

Borba za standard
Posle objavljivanja ovog dokumenta, rad na standardizaciji ove rase dobio je ozbiljniji tok, a postojala je i rešenost kinološke organizacije da se rasa zvanično prizna. Osim odabira psa i ocenjivanja na brojnim smotrama, gde se tražio tip pasa koji najviše odgovara novom standardu, jedinke ove rase trebalo je prezentovati i na većim izložbama i tako ih približiti široj kinološkoj javnosti. Iskorišćena je prilika da se tokom održavanja 2. Međunarodne izložbe pasa svih rasa u Beogradu, 7. i 8. juna 1958. godine, prikažu trobojni goniči.


Privedene pse pregledala je Komisija za autohtone pse KU FNRJ, u sastavu: dr Emanuil Lapčević, inž. Ljubo Obradović i Krešimir Došen. Komisija je prihvatila predloženi standard, tako da je trobojni gonič postao u Jugoslaviji priznata autohtona rasa pasa.


Komisija je usvojila Standard, a rasu je morao zvanično da potvrdi i Jugoslovenski kinološki savez. To je urađeno na 5. Plenumu održanom 12. oktobra 1958. u Beogradu. U literaturi nije naveden prihvaćeni test standarda, već samo da je od tada ova rasa zvanično priznata u Jugoslaviji.


Potom je standard trebalo proslediti Međunarodnoj kinološkoj federaciji, što je i učinjeno (istina, ne zna se kada), ali iznenađuje činjenica da je 25. jula 1961. godine, FCI pod brojem 229 objavio standard jugoslovenskog trobojnog goniča na francuskom jeziku. Taj tekst se razlikuje od onog koji je Komisija usvojila 1958. godine, ali je istovetan tekstu na srpskom jeyiku za koji ne postoji podatak ko ga je uradio i kada. Zbog čega je izmenjen standard rase koja je tek priznata? Tek, 1961. se pojavljuje novi tekst standarda ove rase koji je bio osnova svim kasnijim standardima.


Posle raspada SFRJ, ime rase „jugoslovenski trobojni gonič“ je promenjeno u - srpski trobojni gonič.

Izgled: srednje velik
To je srednje veliki pas, snažnog tela, temperamentan, živahan i energičan. Dužina tela od vrha grudne kosti do sedne kvrge, prevazilazi visinu grebena za 10 odsto. Dužina glave je oko 45 odsto visine grebena. Veličina mužjaka je od 45-55 cm, idealnio 51 cm, a ženke 44-54 cm, idealno 49 centimetara.


Glava je duguljasta i uska. Gornje linije lobanje i njuške međusobno su divergentne. Lobanja je posmatrano spreda i sa strane blago zaobljena. Čeona brazda je izražena. Potiljna kvrga je slabo razvijena. Rastojanje između korena ušiju odgovara dužini od stopa do potiljne kvrge. Nadočni lukovi slabo su izraženi, a takav je i stop. Nosna pečurka dobro je razvijena i uvek crna. Njuška je klinasta i kraća od lobanje. Poželjan odnos dužine njuške i lobanje je 8,5:10. Kontinuirano se sužava od stopa do nosne pečurke. Nosnik je ravan. Usne su tanke i dobro priležuće. Srednje su razvijene, prilično kratke i na kraju njuške zaobljene. Rub usana mora biti crn. Gornje usne blago pokrivaju donje. Ugao usana nije opušten. Vilice su snažne sa pravilnim i potpunim makazastim zubalom, toleriše se i klještasto zubalo. Obrazi su ravni. Oči su bademaste i skoro ovalne, srednje velike i blago koso postavljene. Rub očnih kapaka mora biti tamno pigmentisan (prvenstveno crn). Boja očiju po mogućstvu tamna.


Uši su visoko usađene, srednje duge i široke, dobro priležu uz obraze i viseće srednje širine. Vrh uva je blago ovalan i uši su pre tanke nego debele.


Vrat je snažan i približno iste dužine kao glava. Gornja linija je blago zaobljena. Sa horizontalom vrat formira ugao od oko 45-50 stepeni.


Telo je pravougaonog formata. Gornja linija je ravna, greben slabo izražen, leđa dobro mišićava, ravna snažna i duga, slabine dobro mišićave približno duge kao i sapi. Sapi blago kose prema horizontali zaklapaju ugao od 20-25 stepeni, široke su i dobro mišićave. Grudi su snažne i približno 50 odsto visine grebena. Obim grudi je 20 odsto veći od visine grebena. Zaobljeni vrh grudne kosti neupadljivo je istaknut. Rep se produžava u liniju sapi. Snažan je u korenu i sužava se ka vrhu, te dopire do skočnog zgloba. Blago je gore povijen i nošen ispod leđne linije. Dobro je odlakan.


Prednje noge su snažne, ravne i dobro mišićave, i paralelno postavljene. Lopatica je približno iste dužine kao i nadlaktica, mišićava je i snažna, i dobro povezana sa telom. Nadlaktica je dobro uz telo priležuća, snažna mišićava, približno iste dužine kao i lopatica. Lakat dobro prileže uz telo, čvrst. Rastojanje od zemlje do lakta približno je 50 odsto visine grebena. Podlaktica je ravna, jaka i dobro mišićava. Šaplje je čvrsto, a došaplje snažno i blago iskošeno do 15 stepeni ka vertikali. Šape su mačije sa snažnim i usko međusobno priležućim prstima. Otporni nokti prvenstveno su tamno obojeni. Tamno obojeni jastučići dobro su razvijeni. Zadnje noge su snažne, ravne, dobro mišićave i paralelne. Butina je snažna, dobro mišićava i ravna. Koleno je čvrsto i paraleno sa središnjom osom tela. Potkolenica je dobro mišićava i približno iste dužine kao butina. Skočni zglob je čvrst. Došaplje je puno snage i gotovo vertikalno postavljeno. Šape su nešto duže od prednjih. Jaki prsti međusobno dobro priležu. Snažni nokti su crni. Tamno obojeni jastučići su otporni i elastični.


Odlikuje se dugim i energičnim korakom, kojim dobro osvaja prostor. Poželjno kretanje je slobodan, pravilan i harmoničan kas, bez vertikalnog uvijanja leđa.
Koža je elastična, dobro pigmentisana i dobro naležuća uz telo. Dlaka je kratka, bujna i sjajna, nešto deblja i dobro polegla po celom telu. Poddlaka je prilično dobro razvijena. Na zadnjim rubovima butina i donjoj strani repa dlaka je neznatno duža. Osnovna boja je zasićeno crvena ili lisičije crvena, sa crnim plaštom ili sedlom. Crna boja može da dopire do glave i tada na slepoočnicama pravi crne oznake. Na grudima je dozvoljena belina koja se može protezati unazad do kraja grudne kosti, kao i na stomak i unutrašnje strane zadnjih nogu. Donje polovine nogu kao i vrh repa mogu biti beli. Beline ne treba da zauzimaju više od 1/3 površine tela.

Temperament
Srpskog trobojnog goniča krasi snažna građa, izdržljivost, živahnost, blaga narav, ali je, kao i svi drugi goniči, veoma tvrdoglav, a na terenu nezavistan. Ovaj pas je dobar čuvar, hrabar i privržen gospodaru. Njegov odličan njuh i poslovična otpornost učinili su ga sjajnim goničem i na najtežim terenima, ali i u oštrim uslovima.

Zdravlje
Srpski trobojni gonič spada u rase kod kojih u literaturi nisu opisani veći zdravstveni problemi naslednog karaktera. Životni vek mu je od 12 do 15 godina.

Standard
Srpski trobojni gonič prema klasfikaciji Međunarodne kinološke federacije spada u rase 6. grupe (goniči, tragači po krvi i srodne rase), sekcija 2 (goniči srednjeg rasta), podleže ispitu u radu. Standard pod brojem 229, poslednji put je korigovan 2002. godine.


Dr vet. Darko Drobnjak/ZOV