Šumadijski čaj "greje i leči dušu"


KRAGUJEVAC - Kada dođu hladni dani i zimsko vreme šumadijski čaj je sastavni deo brojnih običaja i svakodnevnice šumadijskog sela jer greje i leči dušu, tvrde majstori pripremanja ovog napitka od blage ali kvalitne rakije spravljene od ranke šumadinke, prve dame među šljivama.

"Postoji hiljadu čajeva a samo je jedan šumadijski čaj. Šumadijski čaj greje i leči dušu i zato je jedinstven u celom svetu, a potiče iz Šumadije i zato se zove šumadijski čaj", izjavio je Tanjugu Zoran Tijanić iz Gledića, jedan od organizatora "Šumadijske čajanke" održane u okviru Sajma turizma i seoskog turizma u Kragujevcu.

Naglašavajući da se svi čajevi, uglavnom piju u hladnijem periodu godine, Tijanić dodaje da se šumadijski čaj, odnosno grejana ili slatka rakija, ili vruća, kako je gde zovu u Srbiji, pije samo u mesecima koji u svom nazivu imaju slovo r, odnosno od septembra do aprila naredne godine.

"U šumadijskim selima u zimskog periodu šumadijski čaj se više pije od drugih pića. On spaja prijatelje, rođake, komšije, koji se svakog dana sastaju kod drugog i svako jutro popiju po nekoliko šumadijskih čajeva u druženju, razgovoru i planiranju", kaže Tijanić i dodaje da ga uglavnom pripremaju muškarci, ali i da svaka šumadijska domaćica zna da napravi taj napitak.

Tijanić ocenjuje da je najbolji šumadijski čaj kada se pripremi od kvalitetne rakije i to rakije spravljene od ranke šumadinke, ili samo ranke, kako je zovu u drugim krajevima Srbije.
"Pored toga, na kvalitet šumadijskog čaja utiče i "zaprška" to jest karamel odnosno topljeni šećer. Mi u Šumadiji to volimo da pripremamo na kutlac od šporeta, da se usija i otopi šećer kako bi šumadijski čaj dobio boju", objašnjava Tijanić.

Vrlo je bitno da rakija provri, jer, dodaje kroz osmeh, ako ne prebaci ključ, tada rakija postaje opasna po onoga ko je konzumira.
"Bitno je i zaslađivanje i da rakija nema kiselinu a podrazumeva se da treba da bude vrhunskog kvaliteta", kaže Tijanić i dodaje da u zavisnosti od kraja u Srbiji, neko voli da je više slađa, neko manje, te i da se u pojedinim mestima koristi i med kako bi rakija bila ukusnija.

Govoreći o istorijatu šumadijskog čaja, Tijanić tvrdi da se priprema od kada postoji Šumadija, a da je on od malih nogu učio od starijih kako za desetak minuta da pripremi to autohtono piće centralne Srbije koje mora da ima kvalitet, ukus, miris i slast, te i uz koju hranu ga treba konzumirati
"Najbolje je piti šumadijski čaj uz suvo meso i kiseli kupus, jer tada kupus upija snagu rakije i čaj postaje blaži, pa se više traži i više želi da se popije", ocenjuje Tijanić.

Šumadijski čaj priprema se i od rakija od šljiva madžarke, stenlejke, čačanske lepotice i čačanske rodne, i to tek kada prođu bar tri sedmice od fermentacije, jer, kako ocenju iskusni majstori u njegovom pripremanju, treba sećer iz voća da pređe u alkohol.

Pored Šumadijske čajanke održane u gradu na Lepenici, od pre dve gdine se u Kutlovu kod Kragujevca održava trodnevni festival "Šumadijski čaj" u čast tog sumadijskog brenda sa ciljem njegove afirmacije kroz razvoj seoskog turizma, pre svega među turistima iz inostranstva.


Izvor;Tanjug