Zapaljenje prostate i preventiva

Zapaljenje prostate je česta bolest muškaraca. Prostata je žlezda koja spada u polne organe muškaraca. Nalazi se ispod mokraćne bešike i okružuje mokraćnu cev. Sastavljena je iz mišićnog i žlezdanog tkiva.Njena uloga je u stvaranju tečnosti koja ulazi u sastav sprerme. U toku orgazma pomoću njenih mišića istiskuje se tečnost u mokraćnu cev.

Uzroci zapaljenja

Uzrok zapaljenja je uglavnom bakterijska infekcija (Ešerihija koli, Enterobakter, Klebsiela, Proteus, a ređe Stafilokokus aureus). Ređe je prostatitis posledica gihta, kamena u prostati, hipertrofije (uvećanje), tumora prostate, infekcije virusima ili gljivicama.

Pojavi ovog zapaljenja doprinose i dugo sedenje, analni seks, povrede mokraćnih organa, nošenje katetera, prekomerno konzumiranje alkohola i dugotrajno zadržavanje mokraće. Zapaljenje mokraćnih organa može da dovede do prostatitisa, a takođe on može da dovede do zapaljenja bešike i ostalih mokraćnih organa. Zapaljenje može da protiče kao akutno i hronično.

Akutni prostatitis

Ovo zapaljenje se sreće uglavnomm kod mlađih muškaraca. Tegobe se javljaju iznenada i toliko su intenzivne da bolesnik nekad mora da traži hitnu pomoć. Bolest karakteriše visoka temperatura, drhtavica, učestalo i bolno mokrenje, jak bol ispod i iza penisa i oko anusa. Pri pregledu se nalazi da je prostata napeta i jako bolna.

Hronični prostatitis

Hronični prostatitis može da se nadoveže na akutni ili da od početka protiče kao hronični. To je zapaljenje, koje traje duže od 3 nedelje. Postavljanje dijagnoze hroničnoig prostatitisa je veoma teško, jer bolest često prolazi bez simptoma. Nekada je jedini simptom ponavljanje zapaljenja bešike (Cistitis), koje se ispoljava učestalim i bolnim mokrenjem. Nekada bolesnici osećaju težinu ili neku neodređenu nelagodnost ili lak bol u donjem delu trbuha ili krstima.

Dijagnoza se postavlja na osnovu nalaza bakterija i leukocita u urinu dobijenom posle masaže prostate. Inače je pri pregledu prostata normalna. Takođe pri običanom pregledu urina se ne nalaze ni bakterije ni leukociti. Kod prostatitisa nekada ne mogu da se nađu bakterije (nebakterijski prostatitis izazvan uglavnom klamidijom ili ureaplazmom). Tada se dijagnoza postavlja na osnovu nalaza leukocita u urinu posle masaže prostate.

Terapija prostatitisa

Kod akutnog prostatitisa je neophodno ležanje. Treba da se unosi više tečnosti. Snižava se temperatura antipireticima. Antibiotici se daju mesec dana. Koriste se cefalosporini i aminoglikozidi. Ovi antibiotici ne prodiru u zdravu prostatu, ali u akutno zapaljenu ulaze i efikasni su.

Lečenje hroničnog prostatitisa je teško, zato što većina antibiotika ne prodiru u hronično zapaljenu prostatu. Oni koji prodiru su Bactrim, Eritromicin i hinoloni. Kod hroničnog prostatitisa lečenje traje do 3 meseca.

Preventiva

Preventiva je izbegavanje dugotrajnog sedenja, alkohola, jakih začina i češće pražnjenje bešike. Uporno lečenje zapaljenja bešike je neophodno sobzirom da ono može da dovede do prostatitisa.

Izvor;KoDren