Kvalitetne sadnice preduslov za uspesno vocarstvo


Srbija je nekad bila veliki proizvođač sadnog materijala, ali i izvoznik, pogotovo na rusko tržište, gde je plasirala preko 40 miliona dolara voćnog i loznog sadnog materijala. Danas u Republici ima 300 proizvođača sadnica voća i vinove loze. Velik je problem što se nije poradilo na podizanju kvaliteta proizvodnje sadnog materijala. Pre pet godina donet je zakon o sadnom materijalu. Njegove prednosti su: urađena je kategorizacija na predosnovni, osnovni i sertifikovani sadni materijal. Dalje, libaralnija je procedura oko uvođenja novih sorti u proizvodnju. Problem je što se nije radilo na kvalitetu. Pogotovo kod voćnih vrsta gde se traže knip sadnice. One se proizvode dve godine, imaju prevremene grančice, sve sa ciljem da bi se uložena sredstva što pre vratila. U Srbiji se i dalje proizvode jednogodišnje sadnice ili retko ko, sem eventualno Južnog Banata, ima ovakvu proizvodnju sa prevremenim grančicama. Mislim da Srbija ima veliku šansu, ali treba da formira bazne matičnjake. Nakon toga, potrebno je otkupiti licencna prava važnijih sorti kod vodećih vrsta voća. Moramo puno učiniti i na standardizaciji proizvodnje sadnog materijala. Tehnologija nam je poznata. Ona nije teška. Treba samo krenuti sa edukacijom proizvođača sadnog materijala. Oni moraju da shvate šta je to knip sadnica, koja je njena prednost u odnosu na jednogodišnje sadnice, u zasadima koji se podižu kalemljenjem iz ruke ili sadnjom podloga, pa okuliranjem.

Koji su najveći problemi rasadničara danas u Srbiji?

Mislim da su najveći problemi u kvalitetu i sortnoj ispravnosti. Rasadničari moraju da povedu računa o čistoći sadnog materijala, počev od podloge, pa do sorte. To često nije slučaj i onda kod proizvođača dolazi do razočarenja, i oni gube poverenje u naše rasadničare. Evo, na primer da kažem, da je u poslednje vreme pri podizanju velikih zasada jabuke i trešnje gro sadnog materijala uvezen iz Italije, Holandije i Belgije. Evo, i Hrvatska je puno učinila u proizvodnji knip sadnica. Njihova Werkos grupa proizvodi 800.000 sadnica sa prevremenim grančicama.

Koje su glavne razlike između sadnica proizvedenih u domaćim rasadnicima i onih uvoznih?

I u domaćim rasadnicima ima kvalitetnog sadnog materijala kod nekih voćnih vrsta. Kod, recimo, kajsija imamo izuzetno dobre sadnice testirane na viruse, pogotovo sorte koje su kalemljene na interpodloge, zatim sadnice leske, oraha, trešnje, ali je trenutno najveći problem kod jabuke. Velika je razlika između knip i drugih sadnica. Ja sam računao da se u trećoj godini po jednoj sadnici zaradi 3 € ako se koristi knip sadnica sa pet prevremenih grančica, kod jednogodišnjih sadnica 0,95, a ako se radi kalemljenje iz ruke u trećoj godini je zarada oko 0,45 €. Vidite da je razlika ogromna. Zato se mnogi odlučuju za ove knip sadnice koje mogu u drugoj godini da daju preko 23 tone po hektaru. Imamo slučajeve u „Zdravo Organik“ u Selenči gde su u drugoj godini imali 31 tonu po hektaru sorte Zlatni delišes klon Rainders