Vinska kultura
Vinska karta
Ponekad jako korisna knjiga, ili skripta koja može biti od velike pomoći kako konobarima i profesionalcima koji se bave sa vinom, tako i gostima da ih pobliže uputi u tajne velikog broja vina koja mu se nude. Ali ako je vinska karta rađena sa malo ili nimalo iskustva i potrebnog znanja, ili što je još gore, kada se prepiše lager lista određenog uvoznika, vinska karta može postati dodatni faktor zbunjivanja i osoblja i gosta. U svakom slučaju vinska karta treba da bude predstavljena gostu na profesionalan način od strane osoblja koje poseduje dovoljan nivo znanja da može da uputi svoje goste na najbolji izbor vina primeren kako jelu koje su izabrali tako i prilici u kojoj konzumiraju vino.
Sommelier ili konobar
Trenutno je u Srbiji veoma mali broj pravih Sommeliera i možete ih sresti samo u najboljim mestima i restoranima visoke klase. Kratko i uprošćeno objašnjenje Sommelijera je da je to konobar za vino. I ako imate sreću da u restoranu koji ste izabrali naiđete na takvu osobu slobodno se prepustite savetima i pomoći koju je u stanju da vam pruži. On ili ona poseduje visok nivo znanja o vinima, vinskom servisu, hrani, uparivanju hrane i vina i celokupnoj ponudi restorana. Vrlo je moguće da Sommelier ima i određenu kontrolu u izboru vina na vinskoj karti. Ako restoran poseduje Sommelier- a, ta osoba će vam posvetiti posebnu pažnju prilikom izbora vina kao i uparivanju vina sa hranom.
Njegova uniforma i izgled se obično razlikuju od ostalog osoblja restorana. Uobičajeno za Sommelier-a je da oko vrata nosi “tastevin”, a to je metalna okrugla (obično srebrna) posuda koja služi za probanje vina. Poreklo ove posude datira još iz 18. veka, a bila je stalni deo alata Burgundskih trgovaca vinom. U onim restoranima koji nemaju Sommeliera , konobar ce se potruditi oko vašeg izbora vina i hrane.
Izbor vina
Izbor vina uz večeru je delikatna stvar kako za goste i ljubitelje vina tako i za konobare i Sommeliere. Ukoliko planirate samo jedno vino uz ceo obrok, bilo bi pametno pokušati upariti to vino sa glavnim jelom. Ukoliko neko od gostiju za stolom ima drugačiji tip glavnog jela, ipak bi bilo dobro poručiti jedno belo vino koje se može upariti sa predjelom kao i sa laganijim glavnim jelom, a jedno moćnije crveno vino koje može da prati glavno jelo jače teksture. Prvo vino sipate u manjim količinama uz glavno jelo svim gostima, a nakon posluženja glavnog jela, onima koji imaju laganija jela nastavljate sa posluženjem laganijeg vina, a drugom delu gostiju poslužujete drugo vino.
Sommelier ili konobar bi trebalo da bude sposoban da pomogne gostima u izboru vina kako u pitanju slaganja sa hranom, tako i u pogledu slaganja sa prilikom i mogućnostima gostiju. Sommelier bi trebalo da bude sposoban da proceni uvek koliko ste vi spremni da potrošite na bocu vina tom prilikom.
Poručivanje vina
Jednom kada gost odabere vino ili vina veoma je prosto poručiti je. Jednostavno kažite ime vina konobaru i ukoliko vam je to važno spomenite i godinu berbe koju želite. Ukoliko imate problem sa izgovorom nekog vina pokušajte da neprimetnim gestom date do znanja konobaru da vam priđe pa prstom naznačite vino u vinskoj karti koje želite, i sačekajte da ga on izgovori pa ćete biti spremniji sledeći put kad budete poručivali.
Odobravanje odabranog vina
Iz razloga što su imena nekih vina veoma slična i zbog različitih godina berbe, koje itekako mogu uticati na ukuse vina, tradicija je i pravilo da Sommelier donese bocu vina do domaćina stola i da mu istu prezentira uz jasno izgovaranje imena vina i godine berbe. Ceo ovaj proces se odvija pre odstranjivanja čepa iz boce, pe se gost može uveriti i da je vino zatvoreno originalnim zapušačem.
Nakon što se gost uveri da vino koje mu je ponuđeno u potpunosti odgovara onome što je poručeno gestom odobravanja gost saopštava Sommelieru da otvori vino. Često se u našim restoranima dešavaju zabune i greške vezane za godinu berbe. To ponekad i nije od presudnog značaja ukoliko se radi o svakodnevnim i jednostavnim vinima i uglavnom je rezultat nedovoljno revidirane vinske karte. Međutim ukoliko se radi o skupljim vinima godina berbe može da ima jako veliku ulogu kako u kvalitetu tako i u ceni vina i zato zaslužuje posebnu pažnju.
Otvaranje vina – Čep
Kada je gost odobrio određenu bocu, konobar ili Sommelier će odstraniti čep sa alatom koji se kod nas zove štopciger, vadičep. U principu sposobniji konobar, a svakako Sommelier će bocu otvarati u vazduhu ispred gosta sa etiketom vina okrenutom ka gostu koji je poručio vino. Svo to vreme konobar stoji sa desne strane domaćina stola. Kad je čep već van boce konobar ga postavlja na prethodno pripremljenu tacnicu ili manji tanjir ispred gosta radi pregleda čepa.
Malo je stvari koje se mogu utvrditi analizom čepa, a koje neće biti evidentne već pri prvom mirisanju vina. Stoga nema potrebe mirisati čep. Sve loše arome koje mogu nastati od TCA (Trihloranizol) lakše ćemo prepoznati ukoliko mirišemo vina, a ne čep. Mirisanjem čepa samo smo sebe označili kao potpunog početnika u svetu vina. Sam pogled na čep će biti više nego dovoljan da ga procenimo. Ponekad je normalno da se razviju male plesni na čepu i ne mora značiti da su nanele bilo kakvu štetu vinu. Važno je da se ime i logo na čepu, ukoliko ga ima, potpuno slažu sa imenom na etiketi. Potrebno je još obratiti pažnju na tragove vina na čepu i ukoliko se pružaju uz ceo čep do kraja, to bi moglo znaciti da je čep nedovoljno dobro zaptivao bocu, te da je kiseonik dospeo u unutrašnjost boce i verovatno pokvario vino.
Probanje vina – Degustacija
Kad je u pitanju probanje vina u restoranu probajte da izbegnete onaj deo sa srkanjem vina da ne bi izazvali negodovanje ostalih gostiju za stolom. Nakon otvaranja boce konobar sipa manju količinu vina domaćinu stola i čeka na njegov sud. Tada boca može biti vraćena ukoliko nešto nije u redu sa vinom. Postoji nekoliko razloga za vraćanje, a neki od njih su TCA ili vino koje se oseća na čep (corked ), oksidacija i sl. Ukoliko domaćin otkrije u vinu neki od ovih nedostataka, trebalo bi da obavesti svog konobara o tome i da vrati tu bocu. Ne bi trebalo ovaj običaj shvatiti kao priliku da se vino vraća ukoliko smo se predomislili po pitanju izbora ili ukoliko nam se ne sviđa ukus određene sorte već samo u slučaju otkrivanja neke od bolesti i greške u vinu. U zavisnosti od vrste vina, tačke obroka vino treba sipati, dekantirati ili staviti u posudu sa ledom i vodom. Starija vina i vina za koja pretpostavljamo da imaju sediment trebalo bi da budu dekantirana od strane Sommeliera. Takođe i mlada vina i vina koja još uvek nisu dosegla svoju tačku zrelosti ili su dosta zatvorena na nosu mogu samo da dobiju na kvalitetu dekantiranjem i izlaganjem kiseoniku. Ova tehnika je poznata kao ’’disanje vina’’. Kod nas se često upražnjava jedna tehnika koja baš i nema mnogo smisla. A to je otvaranje boce nekoliko sati pre konzumiranja. Samo odstranjivanje čepa ne otvara dovoljno prostora za disanje vina niti je mala površina tečnosti koja ostaje nakon otvaranja boce dovoljna za razmenu kiseonika sa vinom.
Pravilno sipanje vina
Kad dođe vreme za samo sipanje vina i tu postoje neki običaji i pravila koja bi trebala da se poštuju u restoranskom servisu. Konobar ili Sommelier bi trebalo vino prvo da sipa damama u smeru kazaljke sata od domaćina stola, potom gospođi a na kraju se to sipanje završava sa domaćinom stola. Izuzetak može biti počasni gost na stolu koji može biti poslužen prvi bez obzira na pol. Vrlo je važno takođe da svi gosti za stolom dobiju podjednak deo vina iz boce koja se poslužuje. Samo loš konobar ili Sommelier će ostati bez vina pre nego što posluži sve goste za stolom.
Čuvanje i pravilno hlađenje vina
Vina kao i svaka druga životna namirnica imaju svoj vek i menjaju se kroz vreme. Ali za razliku od drugih namirnica koje lagano gube na kvalitetu od momenta kad ih kupimo vina imaju tu moć da se menjaju uglavnom na bolje.
Približno 10% crvenih i oko 5% belih vina imaju tu sposobnost i biće znatno prijatnija kad se piju nakon 5-6 godina nego ako ih konzumiramo dok su mlada. Ipak većina vina će izgubiti sve svoje lepršave voćne karakteristike već nakon 6 meseci od datuma flaširanja i najbolja su ako se konzumiraju mlada.
Već prvom upotrebom staklene boce i čepa od plute u 17. veku, promenilo se tržišno shvatanje i vrednovanje vina i njegove starosti. Od antičke Grčke, gde se vino mešalo s medom kao konzervansom i nadolivalo sa maslinovim uljem kao nepropusnim slojem za kiseonik, do srednjeg veka kada se vinu dodavao brandy kako bi se očuvalo tokom transporta, cena mladih vina bila je veća od vina koja su odležala određeno vreme.