Vodopadi podižu adrenalin

Stara planina privlači zaljubljenike u ekstremne sportove i planinske trke.
Biciklizam, skijanje i planinarenje, aktivnosti su koje gosti ne propuštaju



STARA planina, koja je decenijama bila u zapećku u odnosu na ostale srpske masive,
inače poznata po zamrlom stočarstvu i prelepim predelima, sve više privlači obične
turiste, ali i zaljubljenike u ekstremne sportove i planinske trke. Jedan od retkih
licenciranih vodiča, Robert Ilić koji besprekorno poznaje svaku stopu ovog dela Srbije,
kaže da postoje delovi planine, koji se moraju posetiti jer bi u protivnom odlazak na
planinu bio nepotpun.

- Uz mnoštvo vrhova, od Midžora, Babinog zuba, Tri čuke, Strašne čuke, pa sve do Srebrne
glave i masiva Vidlič, ovde postoje neki od najlepših vodopada u Srbiji - priča Ilić.
- Reč je o vodopadima na Toplodolskoj, Dojkinačkoj, Jelovičkoj i drugim rekama, koji su
jednako atraktivni zimi i leti. Naravno tu je i kanjon Jerme, u podnožju Vlaških planina,
kao i vrh Ruj na granici sa Bugarskom.
Prema njegovim rečima najatraktivniji i najlepši vodopadi su Piljski i Čunguljski kod
Toplog dola, podno krova Srbije Midžora, kao i Tupavica i Koprenski prema Arbinju na nekih
pet kilometara od sela Dojkinci. Piljski skok je jedan od najviših u Srbiji i ovde se voda
stropoštava sa nekih 64 metara. Ove lokacije su svih ovih decenija ostale netaknute, daleko
od očiju slučajnih prolaznika jer su veoma nepristupačne, pa se za svaki obilazak preporučuje
pomoć vodiča. Čunguljski vodopad je na nekih desetak kilometara od Toplog dola, visok je
43 metra, a karakterističan je po crvenoj steni sa koje vertikalno pljušti, naročito u
proleće, kada se topi sneg na Midžoru i okolnim visovima.
- Vodopade do kojih se dolazi samo pešice i kozjim stazama do sada su posećivali mnogi naši
turisti, pre svega iz ravne Vojvodine, ali i Kanađani, Rusi, Amerikanci, koji su dolazili
zimi - ističe naš sagovornik. - Posebno ih interesuje penjanje uz zaleđene slapove.



Nekih stotinak kilometara planine, čiji vrhovi i dubodoline dele Srbiju i Bugarsku, idealni
su i za brdske trke. Do sada je organizovano više "džipijada", trke kvadovima, ali i
biciklističke planinske ture. Poslednja je bila pre nekoliko meseci, kada se više od 150
ultramaratonaca i devojaka iz desetak zemalja nadmetalo na stazama od 20, 85, i 122 kilometara.
Oni su trčali, vozili bicikle, a ponegde ih nosili na ramenima na stazi koja se pruža od
Babinog zuba do Arbinja. Iscrpljujuće nadmetanje organizovao je Savez ekstremnih sportova
Srbije na čijem je čelu Marko Nikolić.



MARATONSKO PEŠAČENjE

Ovaj deo Srbije, idealan je i za takozvani orijentiring, koji se organizuje u babušničkom
kraju. On takođe okuplja zaljubljenike u ekstremne sportove, tačnije u maratonsko pešačenje
i trčanje po nepoznatom terenu, a od savremenih pomagala na raspolaganju je jedino busola.
Nadmetanje se organizuje zimi, po dubokom snegu i ciči, što je za mnoge učesnike veliki
izazov.

Izvor: Vecernje Novosti