Palacinkara (Malacochersus tornieri)




Palačinkara ima smeđi oklop koji je prošaran pegama bledožute i crne boje. Ona ima naglašeniji kukast kljun od drugih vrsta. Mužjaci imaju duži, deblji rep nego ženke.

Kornjača palačinkara je veoma retka, a naročito je stradala šezdesetih i sedamdesetih godina XX veka kada su je lovili zbog prodaje kao kučnog ljubimca. Njena sićušnost značila je da može da se prošvercuje iz Kenije i Tanzanije u ogromnom broju. Ova kornjača živi u stenovitim predelima, gde se u toku dana skriva u procepima. Za ishranu i razmnožavanje veoma su važne trave. Travnata područja oko stena sve više nestaju usled aktivnosti čoveka, što sprečava ovu vrstu da poveća svoju populaciju.

Palačinkara ima lak oklop, što omogućuje brže bekstvo od predatora. Koštane pločice koje sačinjavaju oklop kod ove vrste su smanjene, ostavljajući prazan prostor tamo gde bi se nalazile kosti, čineći tako oklop lakšim i elastičnijim. Oklop je takođe spljošten, što pomaže kornjači da se odmara ili da pobegne pod veoma niske stene. Ova kornjača može da se uklini u procepe naduvavši pluća vazduhom i gurajući se dole nogama. Ako padne na leđa, vrlo lako može da se ispravi.