Tema: Moguce-nemoguce, na granici naucne fantastike

-IX-

"Po ubistvu kraljice i kralj doci ce loza Karadjordjevica da vlada, ali ce, potom, nastati krvavi ratovi. Zatim ce jopet doci ono nevrijeme kad ce zima biti kao ljeto, a ljeto biti kao zima. Tada ce nastati rat sa Turcima. Na Turke ce udariti cetiri hriscanske drzave i nasa carinarnica bice na Limu. Tada cemo osvojiti i osvijetiti Kosovo...

Uskoro poslje toga nastace Veliki rat u kojem ce se silna krv prolivati. Kad bi sva ova krv rijekom potekla valjala bi kamen od tri oke. Na nasu zemlju navalice tri puta silnija vojska preko rijeke i preci ce ih. Ta ce vojska upropastiti one krajeve kroz koje budne prolazila. Zaci ce daleko u nasu zemlju...Bice teskijeh dana...

Nasa vojska ce popustiti, ali ce najedanput na njeno celo doci pametan coek na konju vrancu, koji ce znati s njom upravljati, pa ce reci: "Naprijed, narode, srpska braco!" Vojska ce tada ozivjeti. Povratice se duh u njoj i ona ce pojuriti dusmanina preko tijeh rijeka. Neprijatelj ce doci do Maljena i Bukova. Sumadija ce najvise pretrpjeti.

Za nase selo ne treba straovati. Ovdje, u ovijem krajevima, puska nece puknuti, ali ako neprijateljska vojska prodje, nece cinjeti nikakvo zlo...Poslje toga, nasa vojska zauzece nesto Bosne i zaustaviti se do Drine. Tako ce cuprija u Visegradu biti pola nasa, a pola njiova. Mi cemo tamo cekati".

Tih ratnih dana, 1915. godine, doslo je u Kremnima do susreta izmedju prote Zaharija i dr Radovana Kazimirovica, koji ce kasnije objaviti knjigu u kojoj ce izneti utiske o ovom susretu.

Tada je prota ispricao dr Kazimirovicu neka saznanja o ovom delu Tarabicevog prorocanstva:

"Ovdje, u ovoj sobi, u kojoj vi sada sjedite, dragi doktore, tu je austrijski djeneral nocivao i odatle naredbe svojoj vojsci izdavao. Meni su ocerali dva vola i dvije krave, vina na pedeset, a rakije na dvadeset metara, ali mi stvari nista nijesu dirali niti odnosili. Samo su mog unuka Ceda pusku sobom uzeli.

Tu, u basci, imamo i crkvenu kapelu, te iz nje, takodje, nista nijesu odnijeli...Dakle, ono sto su uzimali, uzimali su za jelo i pice, ali pustosili nijesu...Sve u svemu, dobro je bilo..."

Detaljnije o samoj propasti Srbije u prvom svetskom ratu govorio je i pokojni Dimitrije-Mira Karic, muz protine najmladje kcerke Drage. Njemu je, kao bliskom clanu svoje familije, prota Zaharije poverio ova vidjenja Mitra Tarabica:

"Tri ljeta, kume Zarija, Srbija ce biti u mraku, te cemo tri Svete Trojice provesti pod dusmanskom vlascu. To ce se zgoditi vako: od severa ce udariti neka velika sila te ce nas ona gaziti i pregaziti. Zemlja ce nam biti pusta. Umirace se od gladi i raznijeh bolesti.,

Za to vrijeme nasa vojska bice u tudjini. Prvo ce biti na jednom mjestu opasanom morima sa svijeh strana. Kad budne svoje rane izvidala, ondakar ce od prijatelja dobiti hrane i dzebane, te ce ponovo preko tudjijeh mora doploviti do nasijeh granica. Kad tu dodje, zaposednuce gore i dolove, te ce ponovo jurisati ka Srbiji i oslobodice ne samo nase, nego i sve one predele u kojima zive nasa braca.

Jos jedno cu ti reci, kume, dusmanska vojska uci ce u Kremna tacno na Lucindan, a iz Kremana ce izaci poslije tri godine jopet na dan tvoje krsne slave, sto ce reci na praznik Svetoga Oca Luke".

- Sve ove vizije Mitra Tarabica u potpunosti su se ispunile i to ovim redosledom:

Dvadeset devetog maja hiljadu devesto trece godine, umesto Obrenovica, na vladarski presto Srbije dosla je dinastija Karadjordjevica.

- Nije proslo mnogo, svega devet godina, a Srbija je zaratila sa Turskom, 1912. godine, zavrsivsi ovaj sukob u svoju korist.

- Posle ovog rata carinarnica Srbije je bila tacno na Limu, odnosno prema onim oblastima Bosne i Sandzaka, koje je drzala Austrougarska imperija.

- Posle ovog rata sa Turskom, tako reci bez predaha, nastaje prvi svetski rat u kome Austrougarska sa najvecim ratnim potencijalom krece na Srbiju i zauzima njene severne i neke centralne oblasti. Ali, zaista, dolazi "covek na vrancu", generac Zivojin Misic, koji vestim komandovanjem i licnim primerom junastva, proteruje neprijatelja sa okupirane teritorije Srbije.

- Austrijanci su bili u veoma teskoj situaciji, pa su zamolili svog saveznika Nemacku za pomoc. Tako su Nemci, "sila sa severa", uputili na Srbiju svoju armiju, pod komandom svog feldmarsala fon Mekenzena.

- Srpska vojska pod udarom ove snazne sile odstupa kroz Albaniju i odlazi na pregrupisavanje i oporavak na Krf.

- Sa Krfa, nasa vojska, krece u Solun da bi, zajedno sa saveznickim armijama, obrazovala solunski front.

- Potpomognuta saveznicima, srpska vojska stupa u ofanzivu i, iz bitke u bitku, konacno pobedjuje Bugare, Austrijance i Nemce.

- Posle teskih borbi, Srbija oslobadja ne samo svoju teritoriju vec i sve one zemlje u kojima je vekovima pod tudjinskom vlascu, ziveo nas jugoslovenski zivalj.

- Sto se tice oslobodjenja sela Kremana, poznato je da je ovo selo okupirano na sam dan krsne slave svestenika Zaharija te je, posle tri godine ropstva, oslobodjeno na praznik istog svetitelja, to jest, na Lucindan, bas onako kako je i rekao protin kum Mitar Tarabic.

Mitrovo vidjenje austrijske okupacije ovih krajeva pokazalo se tacnim - tudjinska vojska na podrucju sela Kremna nije vrsila nikakva zlodela. Sem oduzimanja hrane, drugih kradja i otimacina nije bilo.

Predvidjanje ostalih nedaca se, takodje, u potpunosti obistinilo, jer su se pojavile razne bolesti, od kojih je narod najvise stradao. Mnoge zivote u Srbiji odnela je glad i haranje pegavog i trbusnog tifusa. Bolesti su pogadjale ne samo ljude, vec i stoku. Tako je, za te tri godine neprijateljske okupacije, u citavom uzickom kraju vladala nestasica hrane, cije su se posledice osecale jos dugo posle oslobodjenja Srbije.

. . .

-X-

Svaka legenda sadrzi i nesto istine, kao i ova koja govori o nastanku predanja oko izgradnje kremanske crkve.

A evo kako je ona nastala, sta su o ovom seoskom hramu izrekli kremanski vidovnjaci, a prota Zaharije pribelezio:

"Kume Zarija, Kremna dugo nece imati svoje crkve."

"I ti i tvoji potomci dugo cete sluziti sluzbu u Bioski i ovdje kod ove Celije."

"Ti ces umrijeti, a crkve u Kremnima neces docekati."

"Umrijece ti sin, sinovac, i unuk, ali ni oni nece u kremanskoj crkvi molitve ocitati."

"Kade tvoji praunuci budnu zivi i veseli, nijedan od njih nece ovdje zivjeti. Sici ce dolje u Uzice, pa ce se odande, sem nekoliko njih, raseliti daleko, cak do Biograda i po vas cijelome ovom zemaljskom saru."

"Tek izmedju dva velikacka rata, kada mir medju ljudima budne trno ko ziza dogorjele svijece, Kremanci ce otpoceti sa zidanjem crkve te jos malo da budnu gotovi pa ce stati. Sprijecice ih rat."

Ondakar tijeh godina, sem jednoga tvojega praunuka, niko od tvojih pop nece biti. No, taj tvoj praunuk, koji se budne zapopio, nece ovdje zivjeti."

"U Kremna ce ondakar doci jedan pop roda vladicanskog i pod njegovom ce se sluzbom crkva dici."

"Bice ona i gotova, ali zadugo jopet nece biti prave crkve...Bice je tek ondakar kade se u onijem godinama usred bijela dana taj dan budne pretvorio u noc."

To je sve sto su o kremanskoj crkvi izrekli Milos i Mitar Tarabic. Sve drugo moze se pripisati mastovitosti naroda ovoga kraja.

Koliko su te njihove vizije bile tacne uvericemo se sagledavanjem ishoda ovih poruka:

- Cinjenica je da selo Kremna nije imalo svoju crkvu skoro vise od dva veka, odnosno od doseljavanja familija na ovo podrucje, pa sve do danasnjih dana.

Tacno je da su svi svestenici iz familije Zaharica sluzili sluzbu u biostanskoj i staparskoj crkvi, kao i u kremanskoj bogomolji zvanoj "Celija".

Prota Zaharije je umro, a crkva u Kremnima nije bila podignuta.

Umrli su protin sin Kosta i sinovac protojerej Radovan, sluzeci sluzbu u Biosci i u "Celiji".

Kao mlad svestenik umro je u Kremnima 1931. godije i unuk prote Zaharija, Djordje Djoko Zaharic.

Mnogi protini praunuci rodjeni su u Kremnima, ali od njih u ovome selu odavno niko ne zivi. Cim su poodrasli, preselili su se u Uzice. Neki u tom gradu zive i danas. Medjutim, ima ih gotovo na svim kontinentima, ili kako su to lepo Tarabici objasnili: "Bice ih po vascijelom zemaljskom saru..."

- Obistinila se i poruka kremanskih prekognisticara da ce kremanska crkva poceti da se gradi izmedju dva velika rata. Njena izgradnja je, zaista, otpocela tacno u sumrak mira, 1938. godine, uoci izbijanja drugog svetskog sukoba, "kade mir budne trno ko ziza ove dogorjele svijece..."

- Uoci drugog svetskog rata, od toliko svestenika u familiji Zaharic ostao je samo jedan. Bio je to protin praunuk Stjepan Dj. Zaharic, ali ni on nije sluzbovao u Kremnima, vec u jednom mestu kod Aleksandrovca zupskog.

Poslednji svestenik iz ove familije, koji je do kraja svog zivota sluzbovao u Kremnima, bio je Zaharijev sinovac Radovan, koji je tu i umro 1935. godine. Njegovom smrcu, dok je jos praunuk Stjepan bio na skolovanju, svestenicko mesto bilo je upraznjeno pa je za kremanskog paroha rukopolozen mladi svestenik Vukoje Cvijovic, rodom iz uzickog sela Dreznika.

Ovaj svestenik bio je rodjeni sinovac vladike Josipa Cvijovica pa je, samim tim, i poruka Milosa i Mitra u potpunosti realizovana: "a tada ce doci jedan pop od roda vladicanskoga..."

- Gradjenje crkve je zavrseno 1941. godine u martu mesecu, uoci aprilskog rata. Trebalo je da se obave samo unutrasnji radovi, ikonostas i ostalo. Ulaskom Jugoslavije u rat, ti radovi su stali. Za vreme okupacije 1942. godine bilo je zakazano osvecenje crkve, ali iznenadnim nemackim hapsenjem zickog vladike Nikolaja Velimirovica taj svecani cin je odlozen.

Posle oslobodjenja dugo se cekalo na osvecenje ove kremanske bogomolje. U sustini, nedostajala su novcana sredstva za dovrsenje ikonopisa. Osvecenje je najzad odrzano sezdesetih godina i to bas u onoj godini u kojoj se dan pretvorio u noc, onda kada je nastupilo poznato pomracenje sunca.

. . .

Pojavice se ljudi sa zvijezdom na celu. I vladace Uzicem i ovijem krajevima ravno 73 dana, te ce poslje, pred dusmanskom silom, otici preko Drine, Uvca i Lima. Kade se to budne zbilo pojavice se velika glad i zlo pa ce Srbi ratovati, klati se i ubijati jedni druge...

. .

- Savrseno vidjenje postanka i kraja Uzicke Republike iz 1941. godine i pojave "ljudi sa zvijezdom na celu", odnosno partizana, opisano je do detalja koji zbunjuju. Predvidjanje da ce Uzicka Republika trajati isto onoliko dana, koliko je 1941. godine, zaista, i trajala. I to se ostvarilo gotovo hronometarski tacno...

. . .

"Ondakar ce biti mir, a citavim svijetom iznici ce nove drzave, crne, bijele, crvene i zute. Izabrace se jedan izborni sud, te nece dati da ljudi ratuju jedni protivu drugih. Taj izborni sud ce biti nad svijem carevima. Tamo dje se rat pojavi, Sud ce presudjivati i zavoditi ljubav i slogu, umesto omraze i klanja. Taj koji budne dozivio to vrijeme, bice srecan i presecan.

Proci ce podosta godina pa ce neki carevi, mali i velikacki, prestati da postivaju taj Sud, ali ce jopet imati obzira prema njemu, bar rijecima. A pri tom ce raditi ono sto im je volja..."

. . .

"Poslje drugog velikackog rata ljudi takom silom nece ratovati za dugo vremena...Bice ratova, ali nekako malijeh;

jopet ce ginuti hiljade i hiljade ljudi, ali u tijem malijem ratovima, ali velikackog rata joste nece biti;

bice nekoliko ratova blizu carstva judejskoga, pa ce, malo pomalo i tamo nastupiti mir;

u tijem ratovima ratovace brat protivu brata, pa ce se poslje miriti i grliti, ali ce ostati omraza u njima samima;

sve te ratove i bune cinice velikacka carstva od svoje ciste zlobe i pakosti, a oni sto budnu ratovali ubijace jedni druge zbog svoje manite pameti."

. . .

"Vrijeme mira i izobilja trajace dugo. Rodice se mlogo koljena koja ce zivjeti i umrijeti u miru, a da rat budnu doznavali samo preko mudrijeh knjiga, rijeci i raznijeh prikaza..."

"...Nasa carevina ce ojacati i dje se god budne culo ime nase, svi ce nas cijeniti i voljeti. Narod ce jesti samo senicni ljeb, a kukuruzni kade se uzeli. Svi ljudi ce se voziti kolima brez volova a ta ce kola sama od sebe ici. Vuda i svuda, ljudi ce nebom putovati, pa ce odozgor sa neba pogledati dolje, ko da su se na dva Rujna i dvije Tare popeli..."

"...Dolje, u Uzicu, i svudje po ovijem brdima, iznici ce mnoge fabrike, pa ce ljudi zemlju napustiti i u njima raditi. Bice im lijepo duga vremena, ali ce se poslje, jopet, zemlje sjetiti, pa ce od nje svoje vabrike praviti".

. . .

"Mitar mi je svasta kazivo, te je rekao da ce coek plavijeh ociju, a sa zvijezdom na celu prekinuti ljubav sa nasom pravoslavnom bracom, Rusima. On nece njima biti zahvalan ni za to sto sijedi na nasemu prestolju, na koji su ga oni ustolicili i popeli. Nastace velikacka omraza izmedju naske i Rusa. Pasce krv u nama samima. No, te ce se rane lako preboljeti i mi cemo se jopet sa Rusima izmiriti, ali nikad iskreno, nego onako, na rijeci i govoru, da nas drugi ne bi razumjeli, kako jedni druge pritvorujemo i lazemo".

"Srbija ce najbolje zivjeti kada se na njeno prestolje popne coek plavijeh ociju, na bijelome konju, koji budne u Srbiju dosao i doneo neku novu vjeru. Taj sto se na nase prestolje popne, bice dugovjecan i krepak, te ce umrijeti oko svoje stote godine. On ce voljeti mnogo da lovi, te ce u jednome lovu, nehotice pasti sa svoga konja bijelca i nogu izgubiti. Od toga gubitka noge ce i umrijeti, a ne od starosti svoje.

Poslje njega, doci ce da vlada nasom carevinom nekakva komisija, ali vise nece biti nako kako je bilo."

. . .

"Iako ce u nasoj carevini ljudi zaboraviti na glad i cemer i u velikackom rahatluku zivjeti, brat ce s bratom mrziti i zlo jedan drugom misljeti.

Na nasijem granicama i preko njih pojavice se novi narod. Rasce ti ljudi iz zemlje, ko trava na livadi poslje velikoga dazda, a bice vredni i posteni, te ce na nasu mrziju odgovoriti svojom pamecu. Oni ce paziti jedni druge, ko da su svi braca rodjena. Mi, jopet, od svoje manite pameti misljecemo da sve znamo i umijemo, te cemo onaj narod krstiti nekom novom vjerom koja se budne u nas pojavila, ali svo to krstenje nase zalud ce biti, jerbo ce svi ljudi toga novoga naroda vjerovati samo u sebe i ni u koga vise. Velikacki belaj ce nastati oko toga, jerbo ce taj narod junacan biti.

Mlogo ljeta potrajace taj belaj, ali niko nista ucinjeti ne more, jerbo ce taj narod nicati svuda kao trava. Jedan koji se budne rodio mnogo ljeta poslje tebe, bice cestit i uman, te ce se s tijem narodom u miru razgraniciti. Mi cemo ondakar u slozi zivjeti - oni tamo, mi vodje

i tamo. Taj koji budne cinio to razgranicenje i bice i ko nece biti tvoj rod."

. . .

"Kada Drina kod Bajine Basce budne premoscena na dva mjesta i kada potekne uz Taru, a u istom danu se poklope Veliki petak i Djurdjevdan - tih godina ce nastupiti nekakav velikacki belaj".<*Belaj, rec turskog porekla. Oznacava pojam zla. Prim. autora>

. .

Docekali smo da Drina, bas kod Bajine Baste, bude "premoscena na dva mjesta", spajajuci obale Bosne i Srbije, izgradnjom dva gigantska hidroenergetska objekta.

Zavrsetkom druge reverzibilne brane "Perucac 2" dogodilo se cudo! Drina je potekla uz planinu Taru, puneci veliko akumulaciono jezero, na visinskoj razlici od nekoliko stotina metara.

. .

I trece, zacudjujuce kazivanje da ce Djurdjevdan pasti na Veliki petak, obistinilo se 1983.godine. U crkvenom kalendaru za prostu 1983. godinu moglo se procitati da su se sestog maja "poklopili" Djurdjevdan i Veliki petak.

. .

Ostaje da se vidi kakav to "belaj" treba da nastane kada se ova tri cuda dogode, a dogodila su se.

. . .

"Cijelijem svijetom vladace neka bolescina te niko umijeti nece da joj rane izvida; svi ce kazivati ja znadem, ja znadem, jerbo sam ucen i naucen, a niko nista znati nece.

Lutace ljudi sa mislima okolo i naokolo, a nikako nece moci da nadju pravi lijek, a on ce Bozijom pomocu biti svudje oko njih i u njima samima.

Napravice coek sanduk i u njemu ce biti neko sokocalo sa prikazama, a da nece umijeti sa mnom mrtvim da besjedi, brez obzira sto ce to sokocalo biti blizu ovome drugome svijetu ko vlas do vlasi kose na svijem ljudskim glavama.

Uz pomoc toga sanduka sa sokocalom coek ce moci da vidi sta se svudje na ovome zemaljskome saru cini.

Moci ce odavle iz Kremana da vidi sta se tamo iza sedam gora i sedam mora cini, a da za mene raba bozijeg, sto vas vako u snu i javi mrtav pohodim i sto sam vam vako blizu nece htjeti ni da zna, ni da sazna.

Busice ljudi bunare u zemlji i iz njija vaditi zlato koje ce sve okretati te im davati svijetlost, hitrinu i snagu, a zemlje ce tugom proplakati jer ce na njojzi samoj biti mlogo vise zlata i svijetlosti, no u utrobi njenoj. Boljece je rane od tijeh rupetina.

Umjestio da kose i plaste ljudi ce kopati svudje, dje treba i dje ne treba, a te ce sile biti svudje oko njih, samo sto nece umijeti da zbori i da im kazuje: "Daj, uzmite me, zar ne vidite da sam tuj, svudje oko vas. Tek poslje mnogo ljeta, ljudi ce se sjetiti ove sile prave, pa ce vidjeti kakvu su ludost cinjeli sa tijem svojim rupetinama. Bice te sile i u samijem ljudima, ali ce proci podosta vremena da je oni doznaju i upotrebe. Tako ce covjek zivjeti dugo, mlogo dugo, a da nece umijeti da sam sebe pozna. Bice mlogo raznijeh mudraca koji ce preko svojijeh knjiga misljeti da sve znaju i da sve umiju. Oni ce biti velikacka prepreka da se do ovijeh doznanja dodje, a kade se sve to dozna i spozna, ondakar ce ljudi uvidjeti u kakvoj su zabludi bili, slusajuci ove njiove mudrace.,. Kad se to budne zgodilo, ljudi ce se kajati sto to prije nijesu doznali, jerbo je to doznanje sasvijem prosto.

Radice ljudi jos svakojakih gluposti, pa ce misljeti da sve znaju i umiju, a znati nista nece.

Pojavice se mudraci na Istoku pa ce njiova pamet preci sva mora i sve medje, a ljudi jopet nece zadugo vjerovati ni ovoj mudrosti, pa ce ovu istinu istinsku oglasavati za laz.

Necastivog biti nece u njiovim dusama nego necega mlogo zgoreg od necastivog. Oni ce vjerovati da je sva ta njiova omama istina prava, a nje u njiovijem glavama biti nece.

I kod naske ce biti ko u citavom svijetu. Ljudi ce omrznuti vazduh i ovaj boziji dah i svu boziju ljepotu pa ce bjezati u smrad. Niko ih nece tamo goniti, nego ce oni to sami, od svoje volje, cinjeti.

Ovdje u ovijem nasijem Kremnima mloge ce njive zalivadjene biti, a mloga ognjista ugasena pa ce oni sto su otisli jopet vamo dolaziti da se lijece, da se nadisu vazduha i da ozdrave.

Niko nece htjeti, ni moci, da im kazuje da tuj, u ovome rajskome mjestu, mogu cupove sa zezenim zlatom napuniti, a i da im neko kazuje, zar bi ga oni slusali i culi.

U Srbiji neces moci da razlikujes koje je musko, a koje je zensko celjade. Svi ce iste aljine nositi. Ta nesreca ce nam doci sa drugijeh strana, ali ce se kod nas najvise zadrzati. Vidjece se mladozenja i mlada, a niko nece znati koje je od njih dvoje nevesnik, a ko nevjesta.

Narod ce izglupiti i glupiti sve vise. Radjace se ljudi, a da ne znaju ko im je djed i pradjed. Ljudi ce misljeti da sve znaju, a nista znati nece.

Srbi ce se odvajati jedni od drugijeh, pa ce sve govoriti: "Ja nijesam Srbin, ja nijesam Srbin. Necastivi ce uci u ovaj narod i u posteljku legati sa srpskijem sestrama, majkama i zenama. Praveci im taku djecu da medju Srbima, otkako je vijeka i svijeta goreg roda biti nece. Radjace se sve sami sinji kukavac, a da niko nece u snazi biti da rodi pravoga junaka.

Naske kao da jedno vrijeme u ovijem nasijem predjelima nece ni biti, ni postojati. Otici cemo nedje na sjevernu stranu, te cemo poslje vidjeti kaku smo glupost ucinjeli i jopet cemo se vamo vratiti. Kada se vamo budneno vratili, jopet cemo u svoju pamet doci, te cemo necastivog ocerati da ga vise nikad, u ime bozije, ne vidimo.

Medju ljudima u jednome narodu tamo na sjeveru ko iz vode iznici ce jedan mali coek pa ce ljude uciti ljubavi i druzeljublju, ali i on ce imati mlogo pritvorica i juda i bice cas gore, cas dolje. Niko od tijeh pritvorica nece htjeti da sazna sta je to prava ljudska milost, no ostace njegove mudracke knjige, a i sve rijeci kojima on budne zborio pa ce ljudi vidjeti u kolikoj su zabludi bili. Vidjece da su se ko zene svadjali ni oko sta i ni za sta."

. . .

"Kad miris izidje iz poljskoj cvijeca, kad milost izidje iz covjeka, kad rijeke izgube svoje zdravlje...ondakar ce nastupiti najveci opsti rat..."

. . .

"Svijet ce biti razdvoijen na dva dijela ko ova posrijedi presjecena jabuka...

Ta vocka vise nikada ne more da budne cijela...

Javice se neki treci da svojijem srcem zacijele ovu jabuku, ali od njiove zelje i ljubavi vajde nikakve biti nece."

. . .

"Prije ovoga rata na prijestolje velikackog carstva naroda preko beskrajne vode ustolicice se jedan coek koji budne i <MI>seljak i caus.<D>"

On vise nece davati crvenom caru da se siri i da se bogati, nego ce se s njime siljbociti i prepucavati...

Ondakar ce nastupiti veliki preokret i vise nece biti nako ko sto je bivalo pod drugijem carevima koji su bili na prijestolju ove carevine prije njegovog dolaska.

Taj novi car uzece pusku, ali nece puknuti na crveno carstvo nego ce samo senluciti...

Senlucice i onaj drugi, sto ce kasti, crveni car.

Oni knjazevi koje taj car naroda preko beskrajne vode budne izrodijo sa svojom caricom, bice ljutog ubojitog lica, zeravicijeh ociju, te ce oni puske opaliti."

. . .

"Kad izbije ovaj ljuti rat, tesko onijem vojskama koje budnu uzlecele u nebo, a blago onijem vojnicima koji budnu vojevali po zemlji i po vodi."

. . .

"Ljudi koji budnu vodili ovaj rat imace svoje ucenjake i mudrace koji ce izmisljati svakojaku tanad za svoje topove.

Kade opale, ondakar ce ova tanad, dje god budne pala, umijesto da ubije zamadjijavace sve zivo, ljude, vojsku i stoku.

Ta madjija bacace ih u san, te ce oni nako zamadjijani spavati umijesto da vojuju, a poslje ce se vracati u svoju pamet."

"Mi u tom ratu necemo vojevati, ali ce se drugi biti preko nasijeh glava.

U vazduhu iznad Pozege s neba ce uzareni ljudi padati na zemlju".

. . .

"Vracao sam se vidovnjakom Tarabicem sa vasara u Pozezi. Na izmaku Pozeskog polja Mitar se stade osvrtati preko te prostrane ravnice i zagledati se u nebo: Ja, mili Boze, kume proto, cudesnih cuda sto ce se desiti! Vidis li koliko je ovo Pozesko polje? Jednoga dana bice puno zapaljenih ljudi koji ce buktati kao luc i padati ozgo s neba!"

- E, kume Matija - obrati se Zaharija Mitru njegovim krstenim imenom. - Sad ja vidim da si zaista poludio! Sto to buncas, more?! Otkud zivi ljudi na nebu pa da ozgo padaju zapaljeni.

- Nema ih sad, kume proto, ali ce ih uskoro biti na nebu vise nego tica. Letece na ladjama, s topovima...

- Budibogsnama, kume Mitre, preksrti se! Probudi se, more!

- Ne spavam, kume, ni nocu, nekmoli sad u putu...

Vidi i dobro upamti; ako ne docekas ti kume proto, docekace bar neko tvoj. Pogledaj: celo nebo nad ovom nasom Pozegom gorece jednoga dana kao zapaljeno i ozgo padace u plamenu ladje i ljudi i bice puno polje izgorijelih kao ugljen!

- A ko ce se to tuci u nebu nad Pozegom? I, s kim?

- E, to je to, sto je najcudnovatije, kume: Nisu Srbi! Kao da je Srba nestalo u Srbiji, pa neko drugi nad njom...Pobice se kume proto, strasno Rusi sa Talijanima. Vidim puno to polje izgorjelih ladja spaljenih krila, i zivih ljudi u plamenu, jos vise izgorjelih, pa se kume, smanjili ko djeca!

Prota skinuo citu i krsti se. I Mitar skinuo celepus<*celepus. Stara srpska nacionalna kapa, slicna plitkoj subari ili plicem fesu bez kicanke. (Sajkaca je tek krajem proslog veka, za vreme modernizovanja srpske vojske od strane inicijative kralja Milana, dizajnirana u Becu kao vojnicka kapa.) Prim. autora.> pa se i on krsti i molitva nesto.

Pokri glavu pa ce uplaseno:

- Upamti to, kume, i ne kazuj nikome. Ne sali se! Da i tebe ne proglase ludakom. A kad ce to biti kume proto, ne znam. NE DA MI SE DA VIDIM!

. . .

"Poslje ovog rata na prijestolje svijeta doci ce jedan plemenit i dobrodusan ridji coek.

Blago onome koji to dozivi, jerbo ce taj ridjokosi svijem ljudima donijeti srecu.

On ce biti duga vijeka i vladace sve do smrti svoje od Boga date...

Za vrijeme njegovo ni poslje njega ratova vise nikad biti nece, ali ce tamo u ko zna kojem vremenu i vijeku za ljude, zbog njiovijeh gluposti, nastupiti veliko zlo i omraza ljudska."

. . .

"Vidis kume, kade ljudski rod poslje Opstega rata <*Opsti rat - Treci svetski rat.> stane da zivi u miru i izobilju, sve ce to biti jedan grki <*Grki- gorki.> privid ljudskijeh zabluda, jerbo ce mlogi zaboraviti na Boga, pa ce se klanjati svojoj ljudskoj pameti...

A znas li ti, kume, sta je ljudska pamet prema volji i znanju Bozjem? To nije ni jedna kap vode u najvelikackijem moru!

Otici ce coek i do drugijeh svjetova i tamo zateci prazninu i pustos, ali ce jopet smatrati da sve bolje zna, nego li, Boze prosti, sam Bog.

Tamo sem mira Bozijeg nista vidjeti nece, ali ce srcem i dusom osjetiti svu Boziju ljepotu i snagu. Ljudi ce se kolima voziti i po mjesecu i po zvjezdama. Oni ce tamo traziti drugi zivot, ali tamo zivota vakog kakav je u nas biti nece. Bice ga, ali oni nece umjeti da razumiju da je to zivot nakav kakav jeste.

Onaj koji budne tamo iso, a ne budne, Boze prosti, vjerovo u Boga kako prilici coeku od casti i postenja, taj kada se budne vratijo ce reci: "Ej, vi, ljudi, koji Boga sa sumnjom pominjete, podjete vamo dje sam ja bijo, pa cete ondakar vidjeti sta je snaga i um Boziji!"

Bice i onijeh ljudi koji nece htjeti da razumiju sta je to Bozija moc i kolikacka je njena sila. Njima ce ti ljudi sto budnu pohodili mjesec i zvijezde pricati o onome sto budnu tamo dozivjeli, te ce im reci o tijem beskrajnim i o tijem predjelima bozanskijem, dje nema nikakvoga kraja i nikakvoga pocetka, a ovi ce drugi vrceti glavom i u to vjerovati nece dok se samo gore ne popnu i ondakar doznaju u kolikackoj su zaludnoj pameti bili.

No, sto se godj vise budne znalo, manje ce se ljudi medju sobom voljeti i paziti. Nastace taka omraza da ce im razna sokocala biti preca od svojijeh najblizih.

Coek ce vise vjerovati svome sokocalu, nego svome prvom komsiji...

Oni koji budnu citali i pisali razne knjige s numerama smatrace se da najvise znaju. Ti ljudski mudraci ce sve prepustiti ovijem nizovima te nako kako im numera rece, tako ce zivjeti i raditi. Medju tijem mudracima bice dobrijeh i rcina<*rcin: provincijalizam turskog porekla, ima znacenje zlog i uobrazenog coveka istovremeno.>. Oni rcinasti cinice razne zle marifetluke. Trovace vazduh i vodu i pustati kijamete po morima sinjim, rijekama i zemlji, te ce ljudi naglo umirati od nekakvijeh bolescina. Oni dobri i mudri vidjece da sav taj njihov trud i argatluk <*argatluk: rad, turcizam. Prim. autora.> ne vrijedi ni po lule duvana i da vodi propasti svijeta, te ce umijesto numeracije potraziti svoju pamet, za zamisljajima. Kada se stanu vise baviti zamisljajima, bice blizi Bozijoj mudrosti, ali ce sve dockan biti, jerbo ce oni zli vec svu zemlju upropastiti i nastace pravi pomor. Ondakar ce ljudi bjezati iz varosi u sela i jopet traziti planine i tri krstate gore da tamo, u njima, disu i piju vodu. Oni koji budnu pobjegli spasice sebe i porod svoj, ali ne svi i ne zadugo, jerbo ce se pojaviti velikacka glad. Hrane ce biti po varosima i selima, ali ce svudje otrovata biti. Mlogi ce da bi jeli i najeli se trpati sve u usta, te ce od toga odmah pomrijeti. Onaj koji budne postio i ispostio, taj ce ostati ziv jerbo ce ga sveti Duh cuvati i bice blizi Bogu.

U to vrijeme pomora, u ruskim dalekim gorama pojavice se mladi coek po imenu Mijajlo. Imace svijetlo lice i sav lik ce mu milostan biti. Ljudi ce mu se cuditi kako koraca nebom, a on ce otici do prvog namastira <*namastir: arhaizam grckog porekla, oznacava pojam manastira. Prim. autora.> i zazvoniti na sva namastirska zvona. Narodu koji se budne okupijo oko njega ce kazati:

"Zaboravili ste ko sam i da nijesam umro, nego ziv otiso u nebo."

A ljudi koji ga budu gledali ce reci:

"Nijesmo, nijesmo, ti si svijeti Arhandjel Mijajlo."

Na te njiove rijeci on ce se blago nasmijati, govoreci im:

"Razapeli ste Bogocovjeka i Sina Bozijeg, a Bog vam je dao pamet da njome mislite i ljubite sve oko vas. Postali ste zvijeri i covjekoubice! Nijesam dosao da vas ceram da se <MI>plasite<D> i sa <MI>stravom vjerujete<D>, vec sam medju vama da vas urazumim! Nema vise bogatog ni siromaha, a vi se jopet mrzite, glozite i ubijate. Zaboravili ste na dusu svoju!"

Ondakar ce za Mijajlom poci svi narodi i zemlja ce postati prava rajska basca. Hrana ce iznicati svudje, i u rijekama, morima i sumama. Oni, koji se ondaj rode zivjece srecno i dugovjecno da ce i zaboraviti kada su se rodili.

Mijajlo ce bivati svudje, a ponajvise u Carigradu, sve dok ljudi ne progovore jednim jezikom i jednom vjerom. Poslje ce jopet zadovoljan otici u nebo."

. . .

"Svaki se ljudski iksan rodi da umre", kazivao mi je Mitar. "Ima nekijeh ljudi koji samo u prividu zive lijepo i nekijeh koji se cijeloga zivota pate i zlopate. Nema, moj kume Zarija, nijednoga stvora ljudskoga koji dokle zivi nema nikakvijeh briga. Coek se rodi da u svojoj mladosti budne lijep i krepak, a u starosti da budne grdan i ruzan i slab. Zalud mu je ondakar svako vako zivovanje, uistinu govorijo je Mitar, kada se rodi lijep, a umre grdan i nejak. Nema nijednoga ljudskoga iksana koji se nece sam sa samijem sobom priupitati cerez cega se rodijo da vako zivi i umre?

Dugo ce moj kume Zarija, ljudi tako zivjeti i mrijeti, a da ne budnu znali da kade im dodje vakat da mru to nece biti njiov kraj."

O tome mi je Mitar mlogo govorijo, ali ja ga nijesam mlogo razumijo sta on s time oce da iskaze.

"Vidis, moj kume Zarija", kazivo je on, "coek nema samo jedno svoje oblicje, nego ima dva. Jedno mu ko odijelo sasiju ljudi kade se rodi, a drugo mu daje sam Bog kade mre da bi i poslje zivota ovoga jopet zivijo. To drugo oblicje ti, kume, ne vidis, a ja ga neki put vidim, po prilici ko kade sam vidijo mrtvoga Milosa. To ti je, kume, nako ko, kade lisnata gora u svako proljece jopet zazeleni. Tako coek jopet zivne i kada umre. Ondakar Bog njemu dadne to drugo oblicje vjecno i lijepo. Kade se svaki ljudski stvor u to novo svoje oblicje zaodene, on ode pravo u vjecnost! Coek i jeste rod zemlje i vode, te isto ko i one sto zimi zamiru i lede se u proljece jopet grgolje i proticu i cvjetaju novijem cvijecem i travama."

Ja ga upitam kako to drugo oblicje izgleda i od cega je sazdano a on mi na to rekne: "Da li si ti, kume, vidjeo i cuo kakvog seljaka da ti kaze kako je nedje usred sume na nekakvoj livadi vidjeo vilinsko kolo. E, kume, ako ti to rekne neki pametan coek koji nije tebi doso iz meane, nego iz crkve poslje pricesti, ondaj mu vjeruj da je istinu kazivo i da je uistinu vidjeo kolo vilinsko, jerbo postoji neko upisano vrijeme kade se to njiovo kolo moze vidjeti."

Kade sam ga zapito: Jesu li to vile, Boze prosti, nesto slicno angelima Bozijim, Mitar mi je na taj moj upit odgovorio: "Nijesu to vile angeli Boziji, nego su to cestite djevojke, koje su se rano oprostile od ovoga svijeta u cvijetu mladosti svoje."

O tome mi je joste govorijo, ali je sve to kazivo nekakvijem cudnim rijecima, tako da ga ja nijesam mogo razumijeti. Te rijeci i ta dva ljudka oblicja nijesam mogo pojmiti, mada se on trudijo da mi to bolje i jasnije rece. Pominjo je nekakav Boziji prah u vozduhu, te mi je kazivo da je sve to blizu ljudskoj pameti, a da coek zbog svoga uobrazenja nece ni htjeti to da shvati i razumije."

. . .

RAZGOVORI SA BUDIMIROM MILOSAVLJEVICEM, potomkom Tarabica

- Komunizam ce pobijediti, ali samo uz Bozju pomoc. To ce se desiti kada Mihailo s neba sidje na zemlju...

A zatim dodade:

- To sto ti i ostali nazivate kapitalizmom, to jenjava samo po sebi. Zato sto coek na ovoj zemaljskoj kugli vise nije vo da trpi bilo ciji jaram.

Sto rece Mitar od djavola je gora ljudska omama, to jest zabluda. Rijec je samo o imenu, a ne o pravoj istini.

Citav svijet ide ka jednoj socijali. Ali, ljudi nikad ne mogu biti isti, jer ni u sumi nigde nema istog drveta. Jedan se covek rodi lijep, drugi ruzan. Jedan voli pecenje, a drugi smok...

Kad bi ti svim ljudima, zenama i deci svakog mjeseca davao jednu istu platu, opet ne bi isto zivjeli. Opet bi neko ziveo gore, a neko bolje...

To isto ce doci zajedno sa Mihailom, kada medju ljude bude zavladala ljubav i sloga, vjeciti mir i vjeciti zivot...

. . .

Tako sam u jednoga dana, interesujuci se za visoki natalitet stanovnistva ove nase planete, postavio pitanje opstanka covecanstva, o opasnosti od gladovanja tolikog broja ljudi.

Pogledao je nekud u daljinu, a zatim kao da se vraca sa nekog dalekog puta i kao da me tek tada, prvi put vidi, odjednom, progovorio:

- Sto rece Mitar, znas, ljudi i ne znaju kakvo blago nasa zemlja sadrzi, a jednoga dana kada budu saznali, dogodice se...

Ovde Budo prekinu misao. Ja ga upitah na koju oblast sveta misli, zna li kako je to predvidjao Mitar Tarabic?

- Znas, ne umem tacno da ti kazem gde moze biti ta oblast. Znam da to nije u Evropi, Afirci, a nije ni u Americi.

Dugo sam razmisljao da li je u pitanju daleka Australija, ili opet Amerika...

Sto rece Mitar, to ce biti u jednoj drzavi, u kojoj se svi vole. U toj drzavi vlada sloga, ljubav, veselje i pjesma. Niko nikog ne mrzi.

Svi vjeruju u istog Boga, a ima ih bijelih, crnih, crvenih i izmjesanih u boji koze i u licu...

Znadem da je to jedna velika drzava..Velika skoro ko Evropa. Preko sto miliona zivi u njoj...

No, opet to nije Amerika za koju sam dugo mislio da jeste. U Americi se mnogo ne vole crni sa bjelima i crvenima, a u toj zemlji sto rece Miatr, spaja ih ljubav i sloga.

Tamo, rekao bih, ima dosta suma. Skoro polovina te drzave je pod sumom.

Ima u njoj mjesta gdje ljudska noga jos nije ni krocila. Zbog toga ja mislim da nije Amerika, jer ona nema takvih predela, a osim toga, ona ne spada u juzne zemlje, vec u severne. Zato se valjda i zove - severna, a u toj zemlji juznoj vlada vjecito prolece i ljeto.

E, ono sto je najglavnije, ta zemlja ima jednu veliku rijeku, koja po njoj tece s kraja na kraj drzavne granice. Ogromna je to voda. Skoro kao more.

Kad ova rijeka na kraju svoga puta uvire u jedno veliko more, ona se tamo nekako racva i, tako racvajuci se, utice u tu veliku vodu.

Tu, gde se ona razdvaja, covek ce jednog dana otkriti takvo bogatstvo, koje ce moci da ishrani jos tri ovakve zemljine kugle sa svim njenim ziteljima.

Kada se to otkrije, sto rece Mitar, desice se pravo cudo. Mnogi ljudi pohrlice tamo da zive i bogate se.

Tamo ce iznici nova sela i lijepi i cisti gradovi.

Na uscu te rijeke pristajace velike ladje i odnositi odatle hranu na sve cetiri strane svijeta.

Ali, te ladje i letilice nece biti ovakve, kao sto izgledaju danas, nego mnogo spretnije i vece...

Tako je o tome govorio stari Budimir Milosavljevic, taj "treci covek" kremanskog prorocanstva, obican seljak, zemljoradnik kakvi su bili i Milos i Mitar Tarabic.

. . .

,,Doci ce vreme kada nece biti ni brda ni dolova,
Sve ce se to zaorati istim ralom, i iskositi istom kosom.
Nista nece biti ni moje ni tvoje nego nicije i svacije.
To vreme ce u nekim knjazevinama i carevinama trajati duze, a negde krace.
Nece biti ni oraca, ni kopaca, ni kosaca.
Svi ce oni u ladu uzivati, a zemlja ce se okoraviti.
Oni , iz te ladovine, postace varosani i tamo ce biricetno ziveti.
Ali, samo dotle, dok tamo ne budu izrodili decu i unucad.
Posle ce prestati sav taj biricetluk pa ce se svi o svom jadu zabaviti.


Kao takva ona doslovce glasi ovako:,,Neki lazni mudraci ce lazno miljeti da su ljudi ko godj celje.
Svugdje na ovijem i onijem stranam pravice mnoge celinjake i tamo dje ima cvijetova i tamo dje je korov.Tijem mudracima u pameti nece biti-da se od korova ne popasuje med.Cerace oni ljude u te celinjake pa ce ljudi u njih ulaziti i izlaziti, osokoljeni ko da su nesta bajagi ucinili, a od te rabote nista biti nece.I u jednijem i u drugijem celinjacima bice mlogo trutova te ce svo ice i pice izjesti i popiti. Zadugo ce to vrijeme biti, sve dok se ljudi ne nadju u jednoj zdravoj pameti i ne umiju oci ladnom vodom. Poslje ce doci drugi vakat i drugi adet i medju ljude i medju celinjake pa ce svi dobro zivjeti.,,

Legenda kaže da su Kremna nastala u dalekoj prošlosti, u jednom posebnom trenutku stvaranja Zemlje kada se desilo “kosmičko čudo“, redak fenomen pri sudaranju nebeskih tela, kada je “ oivičen“ prostor na Zemlji – kotlina između planinskih venaca Tare i Zlatibora, koja je , po tajanstvenosti kamenena – kremena, nazvana Kremna.

Kako zračenje kamena utiče na zdravlje?
Radovan Ršumović koji je proučavao stene ovog kraja kaže da Kremna leže na stubu okamenjene peridotitske lave koje sežu do srži zemlje.

“ Iz tog stuba neprekidno teku vibracije terestičnih struja koje blagotvorno deluju na oronule, iznemogle, astenične organizme, donoseći im oporavka i zdravlje. Ta zračenja udružena sa estetikom predela, njegovim šumama, livedama, nadmorskom visinom, blagotvornim vazdušnim električnim pražnjenima i dalekim vizurama, čine osnovu njegove rekreacije i terapeutike. Ono što Zlatiboru i Kremnima daje visoku rekreativnu sngu nije samo nadmorska visina, kako se obično misli, već peridotitiske stene koje su u rastopljenom stanju pokuljale iz duboke zemljine unutrašnjosti, noseći pomenuta blagotvorna strujanja... “

Svako ko dođe u Kremna je očaran lepotom, ali oni koji su u superlativima opisivali prirodu ovog kraja nisu nimalo preterali. Očito je da se predanje i nauka slažu u jednom – kremanski kamen blagotvorno utiče na zdravlje.A koliko je doprineo vidovitositi kremanskih proroka ? Mnogi tvrde da se to ne može osporiti, ali ni potkrepiti naučnim argumentima. Kremanski kamen pominju i Tarabići u svojim proročanstvima. Ovde se priča o kremanskom kamenu ne završava.

U našem kraju je sredimom 80 – ih godina prošlog veka pronađena kugla koja je “pala sa neba“. Kugla je povezana sa legendom o postanku Kremnana i veruje da se ispod ovog mesta nalazi još popriličan broj ovih kugli. Nađena kugla je bila postavljena u starom zapaljenom Spomen domu proroka kao kamen sa čudesnim zračenjem.

“ Prečnik Kremanske kugle nije ni 99 ni 101 već tačno 100 centimetara i baš to hrani mistiku vezanu za nju, pogotovu što se za da ovdašnji kamen – kremen, po kome su Kremna dobila ime ima takvu moć da se ovo područje otežano snima iz vazduha“.

Tarabići su se doselili iz Hercegovine na Taru, u selo Kremna. Prema porodičnom usmenom predanju , Spasoje Tarabić sa svoja četiri sina, terajući stoku na prodaju u Bosnu, a prelazeći preko obronaka Tare, zastade u jednoj dolini i počeše da kopaju na tom mestu. Iskopali su ćup pun dukata i podeliše ga na ravne časti, puneći dukatima jedan volujski rog i tako deleći u krug. Prema priči, braća su uložilia novac u gradnju kuće na tom mestu, dok Miloš, ne znajući zašto, nije hteo da ostane da živi u zajednici sa braćom. Na mestu gde su Tarabići sazidali kuću nastao je zaselak i nalazi se najužnim obroncima Tare.


Kremansko proročansto sadrži dosta predviđanja, od kojih su se mnoga ispunila. Televizija, dolazak telefona i telegrafa u Srbiju, smene na srpskom prestolu...

Prvi Tarabić za koga se zna da je posedovao dar vidovitosti bio je Miloš Tarabić. Kada se njegova predviđanja uporede sa predviđanjima sinovca Mitra Tarabića vidi se da je Miloš bio daleko vidovitiji od Mitra.

Prema rečima prote Zaharija, Miloš je imao čudne pronicljive oči i glago i pobožno ponašanje. Dalje, ljudi kažu da je Miloš bio padavičar i veoma pošten čovek koji je malo razgovarao. Bio je nepismen i ćutljiv čovek, imao je dva brata Lazu i Milana koji se nisu odlikovali vidovitošču. Nije se ženio. Mitar jeste i imao je sina Sretena koji takođe nije bilo nimalo vidovit.


Miloš je kratko živeo, ali je govorio da će i posle smrti živeti. Mitar je mnoge stvari čuo još u detinjstvu, nešto je saznao i iz Miloševih javljanja o kojima je pripovedao proti Zahariju. Kada bi ga ovaj pitao kako on to zna, obično bi odgovarao : “ Tako mi je , kume , kayato!”. Prota ga je ispitivao i o drugim stvarima koje je govorio a ovaj bi na to rekao: “Ja, kume ,nisam gatao, nego mi je kazato.”

Ni Miloš ni Mitar nisu svoja predviđanja vezivali za tačne datume, već su su neke važnije događaje vezivali sa drugim od manje važnosti. Govorili bi “ Skoro će biti” ili “Uskoro ćeš kume čuti”

Iako je Miloš bio mnogo orniji za razogovor od Miloša, koji je bio neka vrsta osobenjaka, narod ih je obojicu smatrao za šašave i lude ljude. Taj početni loš stav kremanskog i uopšte čitavog društva prema Tarabićima dolazi od toga jer ljudi su slabo razumevali Miloša i Mitra.

Ipak , Tarabići su uživali veliki ugled među mnogim ljudima ,a neki su ih se čak i plašili.

Šta je predvideo Miloš Tarabić:

1.svoju smrt – Imao je staru majku koja ga je stalno molila i preklinjala da se ženi. Jednom, kada su mu majčina moljakanja dosadila , rekao joj je “ Ja se ženiti neću! Kada budem imo četres i pet godina, ondakar ćeš me ukopati! “

2.sudbinu svoje sestre Bose – imao je sestru Bosu , koja je stalno želela da joj on na svadbi zaigra. Jednom je i njoj rekao : “ Ja se, Boso, ženiti neću, a ti ćeš se udati. Dobićeš i đece, ali će ti sve najmilije pomreti u cvetu mladosti. Tada će doći vreme i ti se setiti, pa ćeš reći “E, jadna Boso ! Kamo lepe sreće da se nisam ni udavala! “

3.sudbinu serdara Jovana Mićića – koji je bio apsolutistički vladalac sa titiolom užičkog i ariljskog kraja. Jednom je pozvao Miloša kod sebe i upitao ga : “ Otkud moreš znati sudbinu ljudi ? “ Miloš reče da mu je dar od Boga Gospoda dat. Onda mu serdar reče : “Ondak, ded meni što proreci! “ Miloš mu reče. Pošto je serdar bio jedan od najbogatijih ljudi,imao skupoceno odelo i velike posebe Miloševo proročanstvo bilo je malo verovatno. Smejući se, serdar ga opet upita :”Vidiš li ovu kobilu? ““Vidim “, reče Miloš.
“E, dede proreci što će oždrebiti“.“Žensko ždrebe“, reče Miloš. Tada uzeše kobilu da raspore i u njenoj utrobi stvarno nađoše žensko ždrebe. I zaista serdar je umor 27-mog decembra 1844 od gladi u zarobljeništv u gurgusovačkog oblasti.

4.smenu dinastija na srpskom prestolu – onda kada na Zlatiboru niko ništa nije govorio o tome da će iz zemlje otići knez Aleksandar Karađorđević i da će opet doći knez Miloš jer se verovalo da je knez Miloš umro u Rumuniji, čak se i pisalo o tome, ali Miloš je rekao da je knez živ i da će opet doći da vlada, ali da će to trajati nepune dve godine i da će onda umreti. I tako je i bilo.

5. vladavinu Mihaila Obrenovića- Miloš je govorio “ Posle smrti kneza Miloša doći će i vladaće dobro. On će uzeti gradove od Turak i išćeraće ih iz Srbije. Ali kada krene na Hercegovinu, ondakar će poginuti od svojih ljudi. “

6.vladavinu kralja Milana Obrenovića, srpsko turske ratove.

7.proglašenje Srbije za kraljevinu

8.sudbinu kralja Aleksandra i kraljice Drage. Rekao je:........Neće imati od srca poroda. Ondakr će jednog dana poginuti na samome dvoru. Ubiće ih vojska. “

9.ponovni dolazak Karađorđevića

10.Prvi svetksi rat. “Sve velike sile udariće jedna na drugu. Krv će se u potocima prolivati. Mnoge će se majke u crno zaviti, jer će svoje najmilije izgubiti. “

11.veliku epidemiju na Zlatiboru 1915-“Narod će strašno poboljevati i umirati. Mnoge će kuće bez čeljadi ostati. “ Te godine je samo u Kremnima, umiralo dvoje – troje dece na dan.

12.propast Srbije

13. propast Turskog carstva- “Rat će mnoge pokositi. Kada sve to bude ondakar će i Turaka sasvim nestati iz Evrope. “

14.propast Austrije- “Nestaće, kume, i Austrijske carevine. I njojzi će doći kraj. Tada će se živeti slobodno. “

15.sudbinu Instambula- “ Kada Turska bude sasvim išćerana iz Evrope, ondakar će Carigrad biti najsilnija držvava na svetu. Ali ga jopet neće ona u svojim rukama imati, no će ti biti ko na saboru. Carigrad će biti “svačiji i ničiji“

16.proglašenje srpske carevine- “Naša će vojska kume, dugo u Višegradu zastati. Ali, kada jednom velike sile nadjačaju, ondakar će naša vojska lako preći i uzeće celu Bosnu i Hercegovinu. Povratićemo jopet granice, koje smo nekada pod carevima imali. Kada sve to bude i svrši se, neće dugo potrajati i Srbija će biti carevina. “. Smatra se da rečju carevina hteo je da označi više veličinu teritorije nego oblik državne uprave.

17. buduću srpsku prestonicu

Proročanstvo je podložno različitim tumačenjima, neretko se i zloupotrebljava u političke svrhe, ali se jedno ne može osporiti- kremanski kamen ima neko neobjašnjivo značenje.

Odavno se u narodu priča da Kremna ne mogu jasno da se snime iz aviona i satelita zbog zračenja koje emituje kamen sa ovoga mesta. Pjević kaže da je prvi takav snimak Kremana posle pojave satelita dobio Tito kada je sedamdesetih godina bio u poseti SAD – u, te da je tada i nastala ta priča.

“ Istina je da je osamdesetih godina, otkrivena grupa stranih agenata koja je krijumčarila kamen iz Kremana, kako bi ga ispitali i ustanovili šta je to što ometa letove “, piše Pjević u svojoj knjizi.

Prema dr Kazimiroviću, kremanski kamen pominje i Mitar Tarabić u Proročanstvu.

“ Kad naša zemlja bude velika država ( carevina ), tada će se u njoj otvoriti grdne fabrike. Doći će strani ljudi, koji će kopati i nositi kamenje sa ovih naših brda i šuma! Kada mi je ovo pokolni prota Zarije pričao tada u Užičkom okurugu nije bilo ni pomena o kakvim rudama. Danas se, pak, u Vrutcima vadi beo kamen za porculan, u Biosci magnezit, a takođe u Kremnima i u Šljivovici koji se izvozi čak i u Englesku. U Semegnjevu se vadi hrom, u Dobrom Dolu kreda, a u Negbinama i Rožanstvu mangan. Isto tako i Ivanjica je prepljavljena antimonom, može se reći da na celom Zlatiboru ima ruda, koje Englezi i Francuzi uveliko uvoze. “

Kamen spomen kremansko prorcanstvoDa ovaj fenomen nije puka izmišljotina potvrđuju reči dr Nedeljka Stojnića koji kaže:
“Činjenica je da su snimci kremanske kotiline iz vazduha nejasni jer kamen ima neko zračenje.“

Kamena kugla-najveca tajna Kremna


Pored Kremanskog proročanstva poseban fenomen Kremana je i kamena kugla, prečnika 1 m, savršenog okruglog oblika. Ona je fenomen tim više pto se takve kugle nalaze na različitim delovima naše planete, na skoro svim kontinetnima. Mnogi svetski naučnici različitih naučnih profila proučavali su ove kugle, davali pretpostavke o njihovom poreklu i postanku, ali kako su postale, odakle su došle, pta znače – svi su rekli da to ne znaju. Zaista je čudno da u današnjem veku prodora u ksomos i bit materije, u njene najsitnije komponente nauka stoji pred nama običnim kamenim kuglama.


Kugla u Kremnima je nađena na istočnom delu- uravnjenoj visoravni. Posmatrao sam pod lupom manji njen odlomak i konstatovao da se sastoji od peščara. Poslat je jedan njen deo Srpskoj akademiji nauka i umetnosti na analizu. I njeni stručnjaci su konstatovali da se sastoji od peščara. Ta se kugla raspala prilikom požara Doma proroka 2005. godine. Takve kugle se nalaze još na Jagoštici, kod Pribojske banje i na Povlenu.
Kamene kugle pravilnog kružnog oblika nađene su u Mekskiku, Kostariki, SAD-u, Australiji, Nepalu, Egiptu, Kazahstanu, pa čak i na Franc Jozesovoj Zemlji. Godine 1970 nađene su na Kritu i Karakazu ( Gruzija).
Njihova veličina varira od velićine pomorandže do kugle teške 16 tona. Najčešće su u prečniku od 1m i sve su savršeno okrugle. Javljeno je da je 17. januara 2003. godine da su posle misterioznog preletanja nekog vasionskog objektva preko ruske tajge, otpkopane majušne kugle nezemaljskog porekla u gradu Dalnegotsku. Još se ne zna da li je to bio meteorit ili delovi letećeg tanjira.
Po mišljenju nekih naučnika te su kugle stare 4000 godina, po drugima 100 000 do 500 000 godina.
Te kugle zauzimaju obično uravnjene delove zemljine površine , mahom visoravni, ali se sreću i duž rečnih tokova. Poređane su u obliku trouglova, ćetvorouglova, krugova i drugih pravilnih oblika te izgleda da su orijentisane prema stranama sveta. I takve grupacije se pružaju u desetinama kilometara. Ko ih je tako postavio, kada i zašto?
Hiljade ovih kugli su nađene duž rečnih korita ili u starom groblju u dolini reke Rio Tarabe, koja se nalazi na jugozapadnom delu Kostarike i na ostvru Kano, 9 milja od pacifičke obale. Neke od nih su udaljene 50 milja od najbližih kamenoloma- granitnih stena od kojih su kugle izgrađene. Kako su tako teške kamene kugle mogle biti prenete na tako veliku razdaljinu od kamenoloma, ako od nih potiču ? I danas posetioci Kostarike mogu videti ove kugle u Nacionalnom muzeju i pred kućama imućnijih Kostarikanaca.
Anatoli Garšits izveštava da su radnici koji su krčili tropsku džunglu u centralnoameričkoj republici Kostariki za plantaže banana naišli na gigantske kamene sklupture pravilnih okruglih oblika. Najveća od nih je težila 16 tona. Najmanje kugle nisu bile veće od 10 sm u prećniku. Sve su bile savršeno pravilnog kružnog oblika i poređane u skupine od 3 do 5 kugli.


Jedna takva kugla pronađena je 1970 god. u Gvadalhari bila je poslata Američkom univerzitetu države Njujork gde je rasećena i brižljvo analizirana. U njoj nisu zapaženi nikakvu tragovi ljudske materijalne kulture. Naučnici sa puno pozdanja su izjavili da te kugle nisu načinila ljudska bića, a i unutrašnja struktura tih kugli je veoma složena. U njima su nađene čestice metala čije osobine nisu razjašnjene.
Sa stanovišta geografije te kugle nisu stvorene radom prirodnih, geomorfoloških sila. NIsu, naime, otkinuti delovi stena koje su vodeni tokovi nosili, krunili i zaobljavali , kao što rade sa manjim delovima stena koje u toku dugog rečnog toka preobraćaju u valutke – zaobljene delove. Pa i ti valuci su obično male veličine, uglačanog, ali pljosnatog oblika. Nigde u rečnim tokovima nije nadjen valutak pravilnog kružnog oblika prečnika 1 m, a nekmoli težak 16 tona. Pa ni u prošlosti, pri izrazito velikim pluvimetrijskim režimima, nisu postojale tako velike reke koje su mogle valjati tako velike blokove, zaobljavati i davati im savršeno pravilan kružni oblik. Sa puno kompetentnosti možemo tvrditi da ovako velike kamene kugle pravilnog kružnog oblika nisu mogle biti izgrađene radom prirodnih, geomorfoloških sila.