Zdravo Gost, ako čitate ovo, to znači da niste registrovani. Kliknite ovde da se registrujete u nekoliko jednostavnih koraka, uživaćete u svim odlikama našeg Foruma. Imajte na umu da su zabranjeni nepristojni ili besmisleni nikovi (bez brojeva ili slova nasumice).
Srpski narodni obicaji - Stanoje M. Mijatovic - Strana 2
Povecaj Tekst Smanji Tekst

  1. Dobro Došli na Radio Šumadinac forum.

    Trenutno pregledate forum naše zajednice kao gost, što vam daje ograničen pristup većini diskusija. Registacijom koja je besplatna dobijate mogućnost da postavljate teme, privatno komunicirate sa drugim članovima (PP), odgovarate na ankete, uploadujete, i pristup mnogim drugim posebnim delovima. Registracija je brza, jednostavna i apsolutno besplatna i zato Vas molimo, pridružite našoj zajednici danas!!

    Ukoliko imate bilo kakvih problema sa procesom registracije ili vašim nalogom za prijavljivanje, kontaktirajte nas.
+ Odgovor Na Temu + Kreiraj Novu Temu
Strana 2 od 2 PrvaPrva 1 2
Prikaz rezultata 11 do 14 od 14
  1. #11
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406.386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99,9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    07.12.2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59.575

    Uobičajeno Odg: Srpski narodni obicaji - Stanoje M. Mijatovic

    XVII. Božić

    Božić se u ova dva kraja računa u najveće i najsvečanije praznike; tek za njim dolazi Uskrs, Trojice, Đurđev-dan i dr. Istina da se i ti praznici računaju kao veliki, ali se oni ne dočekuju i ne slave sa onom radošću, sa onom unutarnjom milinom i strahopoštovanjem, koje iz duše izvire, kao što se to čini na Božić. Eto zbog toga bi ga s pravom mogli nazvati carem praznika.
    Za Božić se posti četrdeset dana (od 14 novem. do 25 decembra). Taj se post u ovom kraju izdržava vrlo strogo, i u selu je retkost naći koga, koji će tada da mrsi. Na tri do četiri dana pred Božić opaža se kod ovamošnjih seljaka neko življe kretanje, neka užurbanost, koja liči na pripremu za doček neke visoke ličnosti. Tada je ponajpreča briga svakog domaćina da samelje dovoljnu količinu brašna (i kukuruznog i pšeničnog), da dotera iz zabrana drva i da nabavi, ako nema kod kuće, prase za Božić ("božićnjara"), vina i rakije.


    Domaćin i domaćica, ili drugi koji od starijih ustanu ovoga dana na tri do četiri sata pred zoru, nalože vatru, te domaćin primakne božićnjara uz vatru, a domaćica pristavi lonac s kupusom. Ako pre loženja vatre bude na badnjaku paulja, rodiće godina. Primicanje "pečenja" uz vatru i odmicanje od vatre oglašuje se pucnjavom iz pušaka ili pištolja. Tako rade svi, zbog čega se po celom selu čuje jedinačna paljba. Ubrzo ustanu sva deca, jer pucnjava pušaka i njih probudi. Jedna od žena (ili domaćica, ako je kuća inokosna) ide "na vodu", a domaćin ili koji drugi muškarac ide da namiri stoku. Žena, koja ide "na vodu", ponese sa sobom klas kukuruza i stručak bosiljka, pa to sve tako ostavi: kukuruz, da ga ima u izobilju kao vode, a bosiljak, da voda bude svagda čista. Ako kome stoka ne boravi kod kuće, on ponese sa sobom umešen kolač (u vidu kotura ili alke, koji natuče na desni rog dešnjaku volu, pa ga za tim skine davši mu polutku da pojede, a pola pojede on sam.) Ako pak stoka boravi kod kuće, onda se rano izjutra vo uvede u kuću, tu se okadi na vatri i natuče mu se kolač na rog. Ako bi se vo, pri povratku iz kuće, pobalegao u kući ili na pragu, biće berićetna godina. Svako kućnje čeljade izjutra dobro pazi koga će tuđina prvo da vidi. Ako bi videlo koga slabog i bolešljivog, nije mu milo, jer vele da će i ono biti bolešljivo preko cele godine. Sad se u mesto uobičajenog pozdrava, pozdravlja sa: "Hristos se rodi" i "Va istinu se rodi". Tako se pozdravljaju sve do Krstov-dana (5 januara), kada se pozdravljaju sa: "Hristos se krsti" i "Va istinu se krsti". Na Bogojavljenje pozdravljaju se pak sa: "Hristos se javi" i "Va istinu se javi".


    Ono žensko, koje je otišlo po vodu, donese otuda puna usta vode, koju prospe na vatru, da je ne bole zubi preko godine. Pri ulazu u kuću ona uzme grančicu od vrha badnjakovog i, ulazeći, govori: "Hristos se rodi!" na šta joj, oni iz kuće, odgovaraju: "Va istinu se rodi." Za tim sa onom grančicom čara po vatri, govoreći: "Ovaca, novaca, sreće i kese, života i zdravlja!" Onaj pak koji je otišao da sredi (namiri) stoku, donese otuda nekoliko grančica od drena i šipka. I on pri ulazu u kuću odlomi jednu šumovitu grančicu od badnjakovog vrha i, ulazeći, govori i radi oko badnjaka ono isto, što i vodonoša, pri čemu ga jedna od ženskih prska zrnevljem od žita. Posle ovoga domaćica sprema dalje šta ima oko ručka, zagreje i zamedi ili zašećeri rakiju itd. Jedan od muških natoči vina i rakije, koliko je za obrok potrebno. Dok oni to svrše, dotle je već i služba božija svršena, koja se ovoga dana počinje vrlo rano. Sad se prvo okade i pomole Bogu, na isti način kao i na Badnji-dan. Posle svršene molitve svako čeljade okusi prvo od drena, govoreći: "Jem dren da sam zdrav kao dren!" Za tim okuse od šipka (ili vina) govoreći: "Jem šipak da sam crven kao šipak." ą) Kad i to urade onda posedaju za trpezu, koja se i sada postavlja na vreći ili čemu drugom. Ruča se obično sir, piktije i pečenje, a stariji pri ručku piju još vino i rakiju; deca dobiju sad po jednu čašu vina. Prvo se puste deca da se omrse i to obično mesom od božićnjara, da bi se gojila i bila zdrava kao svinja. Ako se prvo omrsi muško dete, biće te godine svi jaganjci muški; a ako žensko, onda će i jaganjci biti ženski (zbog toga uvek puštaju žensko dete da se prvo omrsi). Za vreme ručka domaćin takođe ne zaboravlja nazdraviti badnjaku i prskati ga vinom.

    ą) Poneki (naročito u Levču) umesto šipka okušaju vino.

    Posle ručka mlađi idu te se ljuljaju, grudvaju snegom i vozaju niz brdo na za to udešenim saonicama. Momci i isluženi vojnici još gađaju beleg iz pušaka, skaču, rvu se itd. Stariji ljudi najviše i najradije sede pored kostare vina i gude uz gusle, koje se u ova dva kraja još ponegde čuju. Dobro se pazi da ovoga dana niko ne spava, jer će posle često poboljevati. Seoski sokaci su skoro pusti, jer se danas "ne valja" da ko koga posećuje. Isto tako "ne valja se" na Božić biti, jer ako bi ko koga udario, izilazili bi mu preko cele godine čirevi po telu. Ko bi na Božić razbio neku stvar, teraće ga preko cele godine šteta. Ako na Božić ima mnogo snega na zemlji i inja po drveću, rodiće godina. No ako na Božić duva jug, neće biti dobro ni po berićet ni po ljudsko zdravlje. Ženske uzimaju ovoga dana svoj rad, te započinju malo raditi, kako bi im posle išao posao od ruke preko cele godine, a muški prebrajaju novac.
    U ovom kraju čine na Božić i razne čini. Mi ćemo ovde samo nekoliko pomenuti. Kokoške se ovoga dana rane na ovaj način: domaćica uzme svoju tkanicu, pa veže kraj s krajem te tako napravi krug, u koji sipa od sinoć ostavljene mrvice hleba i otrošeni kukuruz i svabi svu živad na hranu. To se tako "čini" da se ne bi živina preko godine rasturala, no da bi svagda bila na okupu i da bi išla za tkanicom domaćičinom, koju ona svagda na sebi nosi. Radi zdravlja preskače poneko na Božić rano izjutra nekoliko puta preko vatre, govoreći: "Svaku boleščinu, koja bi pošla na mene, neka vatre zgori" (tako tri puta). Onaj, koji ima pčele, čini ovoga dana oko njih ovo: rano iz jutra otide iz kuće jedan na obližnju reku ili potok, te zahvati pun vrg vode, zajedno s peskom, i prelivajući tom vodom i peskom košnice, govori: "Kako vas ja prelivao vodom, tako vi mene medom; koliko peska u reci, toliko vas u košnici." Posle ovoga uzme ražanj, cevljanik i vitao, pa sa tim stvarima tri puta opkoli oko pčela. Ovo radi za to, da se pčele samo tuda vitlaju i da nikud ne beže izvan pčelanika, kad se budu rojile. Ako koji orah ili druga koja voćka nije u toj godini rodila, onda rano na Božić otidu dvojica k njoj sa sekirom te joj "prete". Jedan zamahne sekirom da je udari, a drugi ga pita: "Šta ćeš to?" - "Da je presečem," odgovara onaj. - "A zašto da je presečeš?" - "Zato, što neće da rodi." - "Nemoj je preseći, već joj oprosti za sada, pa će joj današnji sveti Božić pomoći da do godine rodi." Tako rade tri puta, i kažu da posle te pretnje dotična voćka mora do godine roditi.
    Posle podne, oko zaranaka, domaćica, a ređe domaćin, otide sa još kojim kućnjim čeljadetom te nakrmi stoku. Poneka pri ovom krmljenju zna ponešto i da "učini" ali je taj običaj već redak. Kad se vrate od stoke, pozovu neko dete, obično muško, iz komšiluka da ih "polazi" ą). No zovu i starije ljude, pa i devojke. Pri ovome paze da je dotični, što oni vele, "batlija", i da mu svaki posao ide od ruke. Kad nađu takvog, okupe svi iz susedstva da ga zovu, da ih polazi. Polažajnik, kad ulazi u avliju, uhvati kokošku ili koju drugu živinu, te je zakolje, i ona se odmah peče za ručak (glavni), koji posle pomenutog doručka biva, oko 2-3 sata po podne. Krvlju ove zaklane živine domaćica namaže gornji kućni prag, da bi se sve kokoške oko kuće skupljale. Pri ulaženju u kuću, polažajnik odlomi jednu grančicu od badnjakova vrha i sa njom ulazi u kuću, govoreći: "Hristos se rodi!" i "Srećan vam Božić!" pri čemu ga domaćica prska žitom i odgovara na pozdrav, a on, čarajući onom grančicom po vatri, govori: "Neka nam današnji sveti Božić donese, koliko ovih žižica, toliko ovaca, novaca, sreće i kese, života iz dravlja". Za ovim ga uvedu u sobu i tu mu donesu malu tronogu stolicu sa jastukom da sedne na nju. On seda, a ovi ga prevare, te mu stolicu izmaknu i on se prevrne. To rade da se prevrću puna kola sa berićetom. Posle ovoga on meće neku paru na badnjak, koja se posle daje domaćinu, da je on da majstoru (kovaču), kad bude pred oranje klepao raonik. I to se radi za to da bude godina srećna i berićetna. Za ovim posade polažajnika na stalno mesto, sa koga ne sme da se diže, da se ne bi preko godine kvočke sa jaja dizale, i zaogrću ga vrećom ili pokrovcem, da se dom zaogrne svaki dobrom. Posle svega ovoga nastaje pravi ručak. Sad se onim jutrošnjim jelima doda još i to posle pijenja "u Slavu" pečena kokoška, kakva pečena kobasica, creva, vešalica ili kakav deo od izvađene utrobe iz božićnjara. Sad se pije "u Slavu", skoro na onaj isti način kao i na badnje veče, a za polažajnika se seče najveći kolač, koji je naročito za ovaj dan umešen. Za vreme pijenja "u Slavu" puca se iz pušaka. Svak se trudi da svoga polažajnika što bolje ugosti i počasti. Po "Slavi" domaćin pije za zdravlje polažajnikovo, govoreći: "Fala i poklon svi redom. Ovu čašu vina napićemo u tvoje zdravlje Milorade (ili već kako se bude zvao); tvojih roditelja (t. j. ako ih bude imao) za zdravlje; tvoje braće i sestara za zdravlje; tvojoj domaćici (ako je oženjen) i tvojoj dečici za zdravlje; celoj tvojoj pomenutoj i nepomenutoj familiji za zdravlje; dao vi se Bog radovati kao srećnoj braći; tvojih vernih komšija, prijatelja i poznanika za zdravlje; tvoga rada i zanata za zdravlje; mi sa malo reči, Bog sa velikim delom da Bog da!" Posle ovoga zdravi polažajniku, pa onda dospe malko vina u satlik, govoreći: "Ovo za omlađije. Neka Bog omladi u domu, u toru, i na svakom mestu. Neka preblagi Bog izvede našu mladež još na bolji put, nego što je ovaj, kojim mi u životu idemo!" Kad koji domaćin uspe te opije polažajnika, onda mu to služi za pohvalu (tako se ovde misli); a ako kome polažajnik još i povraća, to je još bolje, jer vele da će tako bljuvati kukuruz svilu (kad bude svilao) i da će se prelivati koševi pšenicom, ardovi vinom i rakijom, a dom zivotom i zdravljem. Po svršetku ručka daju polažajniku naročito za njega umešeni kolač, u koji zabodu po jednu paru i obaviju povesmom težine. No imućniji domaćini, naročito gde u kući ima devojaka, ili mlada nevesta, pored toga daju još i ubrus ili čarape. Ako bi se u kući desila u toku godine kakva nesreća ili velika šteta, onda to pripisuju položajniku i smatraju ga kao po sve nesrećnog čoveka.

    ą) Nu mnogi to ostavljaju za drugi dan, a neki neće nikoga ni da zovu, već koji prvi dođe u kuću, to im je polažajnik.

    Ako se koje dete rodi na Božić, veruju da neće biti dobre sreće.
    Drugi dan Božića proslavlja se skoro na isti način kao i prvi s tom samo razlikom, što se ovoga dana ide i dolazi u goste, zbog čega su ulice življe i veselije. Ako prvog dana nije neko polažen, onda onoga, koji mu prvi ovoga dana dođe u kuću, smatra za polažajnika. I ovoga dana pije se "u Slavu" i seče se kolač na isti način i u isto vreme kao i prvog dana. I prvog i drugog dana ne briše se (mete se) ni kuća ni soba, niti se diže postavljena sovra. Ovoga se dana počinje jesti ložicama.
    Trećeg dana Božića, rano izjutra, izbaci se sva slama iz "kuće" i sobe i rasturi se po šljivama, jabukama, kruškama i drugom voću (mećući je između čatala ili rakalja) da bi u idućoj godini što bolje rodilo. Sad se "kuća" lepo pobriše i rastrebi, za tim se unesu u nju one stvari, koje su na Badnji-dan iznete. Đubre (smetlište), zajedno sa metlom, kojom je kuća pobrisana, nosi se i baca u kakvu jarugu, reku ili potok daleko od kuće. To kažu da se "valja", jer veruju da se sa onim smetlištem (i metlom) izbace iz kuće buhe, a i svaka stara rđa i nesreća. Naročito paze da ovo "božićnje smetlište" ne čeprkaju kokoške, jer će posle preko godine tice da čeprkaju i jedu konopljino seme, luk, rasad i druge useve.
    Posle ovoga uzima se onaj ostatak ("čelo") od sagorelog badnjaka i iscepa se na nekoliko cepljika, od kojih se napravi nekoliko krstova. Jedan takav krst zadene se za kućnju strehu, da Bog sačuva kuću od svake nesreće i napasti; drugi se nosi u vinograd, u koji se zabada, da ponese dobar rod i da ga Bog sačuva od svake nepogode; treći se zabada u posejanu pšenicu da dobro rodi; četvrti u kačaru; peti u košaru, da Bog sačuva ovce i svu stoku od svake bolesti; šesti u hladnik i t. d.
    Božićnju sveću ostavljaju, te je posle upale i zabodu u seme od useva, koje pre toga okade, pa će vele dotični usev dobro roditi i neće biti "glavnjičav". Onu vodu, kojom su... (str. 128)
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  2.    Linkovi Sponzora

    SRB HOST

  3. #12
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406.386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99,9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    07.12.2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59.575

    Uobičajeno Odg: Srpski narodni obicaji - Stanoje M. Mijatovic

    XXVII. Velik-dan (Vaskrs)

    Pred Vaskrs, koji se ovde zove i Velik-dan, na Veliki Četvrtak ili Veliku Subotu, grade se (boje) jajca i peku kolači. Jaja se grade najviše u varzilu, srpku, broću, ruju, ljuskama od crnog luka, a u najnovije vreme i u raznim metalnim bojama. ą) U kolače se meću bela i bojena jaja. U ovom slučaju bojena jaja peku se po dva puta: u bakraču ili loncu pri bojenju i pod sačem u kolačima.
    Na Vaskrs, u jutru rano, poneki se umiju vodom, u kojoj je prenoćilo crveno jaje, zdravac, rutvica i kaloper. Ovo se čini radi zdravlja. Iz istog uzroka daje se ovoga dana deci te prvo okuse vino, da budu crvena kao vino. Posle toga daju deci crvena jaja, te se tucaju; onaj, koji razbije kome jaje, on mu ga uzima, i ovaj je dužan da mu ga da. Ručak biva rano, odmah posle službe božije. Poneke žene pokupe one ljuske, što su ih deca oljuštila od obojenih jaja, pa ih isitne, zamese sa pšeničnim brašnom i time zalepe gornji deo kućnjeg praga. Ovo čine za to, da bi se kuća sačuvala od svakog zla i nevolje. Na Vaskrs se pozdravlja sa: "Hristos vaskrs;" i otpozdravlja sa "Va istinu vaskrs'". Prvoga dana Vaskrsa ne ide se nigde od kuće, a drugoga dana obično žene idu u goste, i u tom slučaju nose jaja s kolačima, i to onoliko komada, koliko u dotičnoj kući ima čeljadi. Pri tom se dobro pazi da se koje čeljade ne izostavi, jer bi slutio njegovu skoru smrt. Babe šalju zetovima veliki kolač sa po deset i više jaja.
    Ima izreka u narodu, koja kaže: "Vaskrs je do podne crven, a od podne zelen", ili: "Do podne u jaja, a od podne u koprive". Time hoće da se kaže, kako ovaj praznik većinom dolazi u dane, kad je naš seljak u najvećoj oskudici, te nema dovoljno ni hleba za ishranu.
    Imućniji ljudi na Vaskrs kolju jaganjce ili mlade prasiće.
    Sva tri dana Vaskrsa kupi se pred veče oro, koje obično traje do prvoga mraka.


    ą) Postanak bojenih (farbanih, šaranih, građenih) jaja, narod dovodi u vezu sa Hristovim dobom. Kad su Jevreji gonili Isusa Hrista, da ga uhvate i kad su hteli skoro da ga stignu, onda su neke žene obojile puna krila jaja i iznele pred gonioce. Gonioci su zbog toga zastajali i razgledali, i Hristos im je za to vreme bio već izmakao.


    XXVIII. Zavetine

    Zavetine su opšte seoske Slave, bez kojih nije skoro ni jedno selo u nas. U ovom kraju su najčešće zavetine (Slave) na Duhove ą) (Svetu Trojicu) i Spasov-dan (mali i veliki). Izuzetak čine samo nekoliko sela, koja slave: Kostantina i Jelenu, Mladence, drugi Vaskrs (tj. drugi dan Vaskrsa) i mladog Svetog Nikolu. Ovde narod razlikuje dva Spasov-dana: prvi Spasov-dan (Vaznesenje Gospodnje), zove "Veliki Spasov-dan", a četvrtak po Velikom Spasov-danu zove "Mali Spasov-dan". Interesantno je, što ima više sela, koja praznuju Mali Spasov-dan, a manje koja praznuju Veliki Spasov-dan. Da napomenem još da po neka sela imaju i po dve zavetine, u kom slučaju jedna im služi kao prekada.
    Uoči zavetine, u veče, idu ljudi i žene u crkvu, ili ako nje nema u selu, onda pod glavni zapis, (koji se obično nalazi nasred sela) na bogomolju. Tom prilikom svaki ponese u čistom ubrusu trice, soli i sveću. Tu pod zapisom sveštenik čita potrebne molitve, a oni sa upaljenom svećom drže pred sobom ono što su poneli i krste se. Kad se ova bogomolja svrši, onda svi celivaju ikonu, pa trice i so vraćaju kući i sutradan s njima zakrmljuju stoku, držeći, da će im zbog toga biti zdrava i da će se patiti.
    Sutradan čeljad, lepo i čisto obučena, idu opet u crkvu ili pod zapis na bogomolju, i pošto se ona svrši, uzimaju ikonu, barjake i krst, pa s tim obiđu tri puta crkvu ili zapis, a za tim se kreću u polje na litiju. Barjake, krst i ikonu obično nose otresitiji i viđeniji momci. Nositi ovo smatra se za osobitu počast, za to se uvek grabe oko toga. Zbog ovoga vrlo često dođe i do svađe, za to su neki sveštenici određivali taksu za nošenje ovih stvari, a neki su uveli u običaj da se i za ovo vadi kocka. Barjaci, krst i ikona okite se kitama od cveća i vencima od pšenice, ječma i ostalih useva. Na litiji se ide ovim redom: prvo barjaci, krst i ikona, za njima svet, koji učestvuje u litiji, za svetom đaci s učiteljem a za njima sveštenik, obučen u odeždu. Momci, ljudi i deca, koja nisu bila u školi, pevaju otegnuto: "Gospodi pomiluj", a đaci i svi oni koji su bili u školi pevaju tropar dotičnog praznika. Pevanje između đaka i ljudi, biva naizmenično. Kad litija prolazi kroz selo, onda žene donose pred vratnicu vino i rakiju za starije a mleko u karlicama za mlađe, od koga oni uzgred kusnu po koji put. No usred guranja i hitanja svagda se više prospe, no što se pojede. Ovo se iznosi u nadi, da bi se pomoću božjom i dotičnog praznika imalo još više. Pri ovom obilaženju svrnu kod kolačareve kuće, koja je ovoga dana naročito okićena i spremljena. Tu ih čeka sve postavljeno i spremljeno, te ručaju, pa se onda kreću dalje. Tako obiđu nekoliko zapisa, obično na sve četiri strane polja, pa se opet vraćaju mestu, odakle su i pošli. Svaki zapis prvo obiđu tri puta, pa ga obnove, tj. odeljaju pomalo s krajeva onaj krst, koji je urezan na njemu, prespu vinom i okade. Pri tom sveštenik očita kratku molitvu, a sopstvenik zapisa iznese tu ponešto za "meze" i ponudi sveštenika, učitelja, one koji nose barjake, krst i ikonu, i još ponekoga iz litije. Drži se za dobro kad je kome zapis u imanju, jer misle da će čuvati berićet od nepogode; za to se grabe da u imanju podignu zapis, zbog čega u ponekim mestima ima više od 20 zapisa, koje sveštenik nije u stanju ovom prilikom, sve da obiđe, zbog čega se posle dotični sopstvenici ljute. Za zapis se uzima skoro svako drvo, ali naročito paze da bude rodno. On se poznaje po urezanom krstu, koji mora svagda biti na istočnoj strani, a na mnogim mestima je naročito ograđen. Zapis se smatra kao sveto drvo, pa za to oko njega održavaju veliku čistotu i smatraju za veliki greh, kad bi ga neko sekao ili se na njega penjao. Kad se litija vrati natrag, onda ostavljaju barjake, krst i ikonu, pa se odatle razilaze svaki svojoj kući. Učesnici u ovoj litiji zovu se krstonoše.
    Na ovaj dan domovi u selu imaju svečan izgled: sve su zgrade i dvorište lepo pobrisani; na motku pred kućom iznete su stajaće spavaće haljine; sva su deca izmivena i lepo obučena; spoljašnje su vratnice okićene raznim cvećem a pred njima je pobrisano, itd. Svaki se domaćin nada gostima iz drugog sela i neprestano ih očekuje, zbog čega se ruča uvek dockan.
    Uveče se spremi jelo i piće, pa se s gostima izlazi na skup, koji se drži obično kod glavnog zapisa. Tu se, za punom sovrom, domaćin časti sa gostima, a mladež igra do neka doba noći. U čašćenju ovde potpomaže i kolačar, kome je dužnost da i ovde učasti i ugosti, koliko može. Za sovrom kolačarevom, na koju se pozovu viđeniji domaćini zajedno s gostima, seče se i kolač, i tu stari kolačar predaje presečeni kolač novom kolačaru, koga biraju svi prisutni. Za to uzimaju imućnijeg čoveka, koji to nije skoro bio. Poneki smatraju za počast da budu izabrati za kolačara, ali mnogi izbegavaju ovo zbog troška. Pri predaji kolača, stari se kolačar poljubi s novim, pa se posle novi izljubi sa svima ostalim, koji su prisutni. Ovo se radi zbog toga da se stoka ljubi između sebe, a naročito da ovce ljube jaganjce, svinje prasiće, krave telad, itd. Sad novog kolačara okite grančicama od rodnog voća, a naročito od šljive i vinove loze, (da okiti godina berićetom). Posle ovoga novi kolačar donese piće, te i on časti goste. Dok se pije "u Slavu" i seče kolač, oro ne igra.
    Na Spasov-dan (veliki) "valja se" svakom jagnjetu odrezati malo od uva, pa te odreske pomešati s mlekom i prosuti na živ mravinjak, da se stoka pati kao mravi. Toga dana mnogo domaćina zakolju po jedno jagnje iz svoga stada, i ako im nije zavetina. To se radi zbog zdravlja stoke.



    ą) O Trojicama počinju kositi livade a na Mali Spasov-dan buše maloj ženskoj deci uši. Uši se prvo natrljaju u donjem delu sa oštrom vunenom krpom ili koprivom, pa kad pretrnu, onda se provaljuju čeličnom iglom i u rupu se uvuče svilen končić. Mesto trljanja poneke žene opiju decu zašećerenim vinom, pa im onda uši provaljuju.


    XXIX. Manji Praznici

    Od praznika, na koje neće narod da radi u ova dva kraja a koje sveta crkva nije priznala za velike praznike, pomenuću ove: Krstov-dan (5. januara), Petrove Verige (16. januara), Sv. Antonije (17. januara), Strmeljevac (svagda na Beli Petak), Sv. Simeun Mirotočivi (13. februara), ne rade samo žene; Sv. Ćirik (14. februara), Zaklopita (Bela) Subota, ne rade samo žene, a naročito se dobro pazi da se tada ko ne izmije ili ošiša; Deveti (od Božića) Utornik, ne rade samo žene, a osobito paze da tada ništa ne šiju, naročito muškom, te otuda i kletva: "Sašila ga majka od ujamka i od urežnjaka i devete žice utornice"; Sv. Jovan Pilodelac (24. februara, tako se, kažu, zove za to što razdeljuje piliće - tice - i upućuje ih gde će koja), Sv. Todorica (prva subota velikog posta), ne rade naročito žene, a ponegde i ljudi; Marat (1. marta), ne rade naročito žene zbog stoke; Mladenci (9. marta), ne rade žene, a po gdekojim mestima i ljudi; Biljani Petak (petak pred Đurđev-dan), ne rade žene, a i ljudi koji slave Đurđev-dan; Markov-dan (25. aprila), Jeremijin dan (1. maja), ne rade žene, a u po nekim mestima i ljudi; Poljubranija (2. maja), ne rade žene, a po nekim mestima i ljudi, da ne bi grad letinu pobio; Sv. Jovan Plašivo (8. maja), ne rade žene, a po mnogim mestima i ljudi, koji naročito na ovaj dan ne prežu volove i ne ulaze u gradinu, jer će posle usevi da se suše i crv da ih jede; mladi Sv. Nikola (9. maja), ne rade žene, a po nekim mestima i ljudi; Vartoloma (11. juna), ne rade ni žene ni ljudi; Pavlov-dan (30. juna), ne rade ni žene ni ljudi; Alisej (prorok Jelisej, 14. juna), ne rade žene, Sv. Vrači (1. jula), ne radi niko; Prokopov-dan (8. jula), ne rade žene a po negde i ljudi; Sv. Ranđel (13. jula), ne radi niko; Sv. Ćirik drugi (15. jula), ne rade žene, a ponegde i ljudi; Ognjena Marija (17. jula) ne rade žene, a gdegde i ljudi; Blaga Marija (22. jula), ne radi niko, Trnova - Trnovska - Petka (26. jula), ne radi niko; Panteleja (27. jula), ne radi niko, da grad ne ubije; Makivej (1. avgusta), ne rade žene, a po gdegde i ljudi; Sv. Roman (16. avgusta), ne radi niko; Sv. Agatonik (22. avgusta), ne rade žene, a pogdegde i ljudi; Sv. Ranđel drugi (6. septembra), ne radi niko, a mnogi za ovaj dan i poste 7 dana, radi stoke; Sv. Toma (6. oktobra), ne rade žene, a negde i ljudi: Sv. Mina (11. novembra), ne rade žene, a negde i ljudi; Bogorodičin pokrov (1. oktobra), ne radi niko, a mnogi za ovaj dan poste 7 dana, radi zdravlja u kući; Patozarni Mučenici (13. decembra), ne rade žene a po gdegde i ljudi.
    Pored ovoga ljudi naročito neće da rade: u petak pred Slavu, (svoju, seosku ili crkvenu), za tim kad su zavetni da ne hvataju volove u devet četvrtka, počinjući od Velikog Četvrtka, kada ni žene ne smeju ništa da rade. Žene pak ne rade na sve petke uoči velikih praznika, za tim uoči svake srede i petka; u petak ne predu, a mnoge i hleb ne mese; u sredu i petak nikad se ne izmivaju; u zaklopitu nedelju (treća nedelja velikih posta) ne snuju i ne izmivaju se, a muški se tada ne šišaju. Osim toga ni muško ni žensko neće nikakav nov posao početi u subotu i utorak.
    Po mnogim mestima u ova dva kraja rade, naročito muški, na ove crkvene praznike: Tri Jerarha, Sretenje, Kostantina i Jelenu, Vidov-dan, Sv. Stevana (2. avgusta), Prečestu (Vavedenje) i Krstov-dan (14. septembra).



    XXX. Molitva i Krštenje

    Srbi u Levču i Temniću mole se Bogu ili krste se, kako oni kažu, trojako: kratko, kad se samo prekrste, duže, kad se prekrste i kažu još neku reč, i najduže, kad se prvo okade, pa onda krste. Kratko moljenje Boga ili kratko krštenje biva pre i posle jela, pre i posle spavanja, pre i posle kakvog rada, u ckrvi, pri čuđenju, kretvi ili zaricanju, pri celivanju (ljubljenju) krsta i pri zvonjenju zvona. U crkvi se krste, kad udari zvono ili kad vide da se učitelj ili sveštenik prekrsti. U tom slučaju samo se prekrste i ništa ne govore. Isto tako ništa ne govore pri ljubljenju ili celivanju krsta, kao i pre i posle spavanja, već se prosto samo prekrste. Pre jela prekrste se i kažu: "Bože pomozi", a posle jela takođe prekrste i kažu: "Bože pomozi, Bog da pomože." Ako bi koji dobro jeo, (prejeo se), on će uz ovo još reći: "Ogreših se, nek mi Bog oprosti" (tj. što sam prejeo). Pre početka kakvog rada prekrste se i kažu: "Bože pomozi", a posle rada kažu: "Bože pomozi, Bog da pomože; Bože daj od rada vajdu". Kad hoće nešto i krstom da dokažu, onda se prvo prekrste i kažu: "Tako mi ovoga krsta, to je tako"; a kad se nečemu čude, onda se prekrste i kažu: "Bože, Gospode, to čudo (ili tu bruku) još nisam video u mmom veku". Kad se neko zarekne da će nešto sigurno učiniti, on se prekrsti i obično kaže: "Tako mi ovoga krsta učinicu to ili na meni glave neće biti"...
    Duže krštenje ili moljenje Boga biva pri čaši tj. pri pijenju vina ili rakije, gde nije dovoljno samo da se prekrsti, već uz to treba još i štogod kazati, što se zove bogoradanje. Najviše se bogoradi pri trećoj čaši i pri pijenju "u Slavu", u krsno ime i u zdravlje, o Slavi i drugim svečanostima. Kako se to u glavnome vrši, kazao sam na svome mestu.
    Najduže pak moljenje Boga biva uoči velikih praznika: Cveti, Vaskrsa, Božića, Blagovesti, Slave, Velike Gospođe, Petrov-dana, Đurđev-dana i t. d. Ako za ovu molitvu nema i voštane sveće, koja se naročito za ovo čuva, onda je napravi domaćin i domaćica od domaćeg ili kupljenog voska. Oni prvo operu ruke, pa domaćica uzme težinu da oprede stanilo, a domaćin razgreva vosak kraj vatre. Za ovim skine domaćin kapu, prekrsti se i počne dlanovima sukati vosak niz stanilo, koje domaćica drži obema rukama u uspravljenom položaju. Vosak se rastrljuje oko stanila odozgo naniže i pri tom dobro pazi da sveća bude svuda podjednako debela. Tako napravljena sveća savije se u kotur i ostavlja na zgodno mesto da se upotrebi kad zatreba. Kad se u veče svrši kućni posao, i kad se skupe sva kućnja čeljad, onda ih domaćin pozove da se krste (tj. da se mole Bogu). Ona stanu svak na svoje mesto, po redu, u polukrugu, pred zidom, koji je istoku okrenut. Domaćinovo je mesto na desnoj strani, do samog zida, do njega staju muški redom po godinama starosti. Domaćičino je pak mesto na levoj strani zida, a do nje staju ženske, redom po godinama starosti. Tako se stoji ćuteći (u tišini), jer govora ne sme da bude. Sad domaćin uzme zemljanu kadionicu, koju napuni zdravim žarom sa ognjišta, pa na njega metne dva tri grumička tamnjana. Posle ovoga uzima voštanu sveću, prekrsti se i poljubi je, za tim je zapali na žaru u kadionici i sa najvećim strahopoštovanjem prilepi je uz istočni duvar, kome su svi okrenuti. Posle ovoga uzima ponovo kadionicu i otpočinje kađenje. Prvo okadi sveću, pa vatru (ognjište) i naćve, pa onda sebe i sve muške, počinjući od najstarijeg, za tim sve ženske, počinjući od domaćice. Tako uradi tri puta. Pri kađenju govori obično učestano "Gospodi pomiluj", a kad i treći put počne da kadi, onda govori: "Sveta Trojice, živa Bogorodice, molimo ti se, pomozi nama grešnima", pa posle opet govori dalje "Gospodi pomiluj", dok sve redom ne okadi. Pri kađenju podnosi svakome kadionicu blizu nosa, praveći njome ispred svakoga po jedan mali krug. Svakom je čeljadetu dužnost, da se u tom slučaju malo sagne (ka kadionici) i prekrsti. Po svršenom trećem kađenju, domaćin predaje kadionicu domaćici, ili najstarijem sinu, koje je dužnost da okadi i ostala odeljenja u kući. Sad domaćin opruži obe ruke, sa savijenim i skoro sastavljenim šakama, govoreći: "Da se sa strahom pomolimo i poklonimo Gospodu Bogu". Posle ovoga on se prvo i najviše pomoli Gospodu Bogu, za tim sutrašnjem prazniku, pa svojoj Slavi i svima svecima i svetiteljkama u godini (ne izostavljajući ni jednoga). Bogu se moli da ga pazi i čuva i da mu daruje ono što mu je potrebno, a svetiteljima, svetiteljkama i Slavi moli se da ga zastupe i brane kod Gospoda Boga i da se mole Bogu za njega i njegovu čeljad. Kad tako bude izređao sve, onda izgovori tri put po devet puta "Gospodi pomiluj", od kojih prvo otegne (na prvom slogu), a ostalih osam izgovori brzo. Tako tri puta ponovi u molitvi sve svece i svetiteljke i tri puta izgovori po devet puta "Gospodi pomiluj", pa na svršetku završi molitvu sa rečima "Primi Bože malu molitvu za veliku, molimo ti se" (tri puta); "Vo imja Oca i Sina i Sjvatago Duha" (tri puta), i naposletku se pokloni, govoreći: "Neka je na zdravlje molitva i neka Bog usliši našu molitvu"... Domaćin se moli Bogu glasno i krsti se pri pominjanju Boga, svetaca i svetiteljki, i kad završi molitvu. Ostali ćute i krste se, kad vide da to radi domaćin. Ako u kući ima i đak, poneki će ga domaćin naterati na kraju molitve da očita "Očenaš". Ova molitva, kao što na jednom mestu pomenuh, traje dosta dugo (20-30 minuta, pa i više), jer dok se tri puta izređaju svi svetitelji i svetiteljke, odnosno svi praznici u godini, i dok se izgovori tri puta po devet (27) "Gospodi pomiluj", dok se okadi i dok se molitva završi, dotle prođe dosta vremena, koje najmučnije izdržavaju bezazlena deca, koja za sve to vreme moraju da stoje mirno i da ćute... Tako se u glavnome skoro u svakoj kući, u ova dva kraja, izvodi ova najduža molitva, a radi veće potpunosti evo i jednog primera. Pošto domaćin sve okadi i pošto se pokloni, onda govori: "Gospode Bože, stvoritelju neba i zemlje, smiluj se i pomogni nama grešnima, molimo ti se. Sačuvaj nas od svake bede, nevolje i napasti! Uputi nas dobro da činimo, a od zla da se klonimo. Podaruj nam svako dobro za mnogo, molimo ti se. Ne razgnjevi se i ne zaboravi na nas grešne, molimo ti se. Sutrašnji svetitelju (poimenu), ugodniče i pravedniče božiji moli se Bogu za nas grešne, molimo ti se. Sveti Đorđe velikomučenice, naše krsno ime (ili već koje bude) zaštiti nas i odbrani nas grešne, molimo ti se. Sveti Nikola, putniče i namerniče, sačuvaj nas i odbrani nas na mutnoj vodi i na čarnoj gori, molimo ti se i poklonimo ti se. Sveta Trojice, jedinosušna i nerazdeljena, moli se Bogu za nas grešne, molimo ti se. Sveti Jovane Krstitelju, Sveti apostole Petre i Pavle, Sveti Ilija i Blaga Marija, Sveti Stevane prvomučeniče, Sveta Petko Paraskevo, Sveti Dimitrije velikomučeniče, vama se molimo, mi ubogi grešnici, sačuvajte nas i odbranite nas za naša sagrešenija, koja smo učinili iz znanja i neznanja, molimo vi se. Sveti šestokrili Aranđele sačuvaj nas i odbrani nas tvojim svetim krilom od svakoga zla, molimo ti se. Sveto Roždestvo i Sveto Vaskrsenije, Sveti Cveti, Preobraženije i Vavedenije, vama se molimo i poklonimo, molite se Bogu za nas grešne. Blagovesti, pripovesti, Velika i Mala Gospođo, proroci, mučenici, zapostoli, učenici i vi svi ostali svetitelji, božji ugodnici, kojih se mi setili i ne setili, vi se nas setili i opomenuli, molite se kod preblagoga Boga za nas grešne, molimo vam se. Sveti Savo, učitelju i prvosvetitelju, pouči nas i uputi kako ćemo tvoriti volju božju, molimo ti se Sveta živa Bogorodice, mati božja, Sveta Petko i Sveta Nedeljo i sve ostale svetiteljke, koje ste u preblagoga Boga, molite se Bogu za nas grešne, molimo vam se. Sveta naša Slavo ne zaboravi naš dom, no ga sačuvaj i odbrani u teškoj bolesti, u bedi, u nevolji, u napasti, u nepravdi, molimo ti se, itd. itd. Gospodi pomiluj (otegne se na ono "go"), Gospodi pomiluj (brzo, sedam puta), Gospodi pomiluj nas (deveti put, takođe brzo). Posle ovoga još dva puta se ponove svetitelji i svetiteljke, ovim redom, i na kraju svakoga ponavljanja izgovori se ovako "Gospodi pomiluj", pa se molitva završi. Sveća se ostavi malo da gori, pa je domaćin ugasi a žar iz kadionice prospe se u vatru.
    Zanimljivo je kako naš svet drži da je i Nedelja svetiteljka, kao i Sveta Petka...
    Ko se Bogu moli, Bog mu i pomaže. - Kako se ko Bogu moli, onako mu i Bog pomaže. -
    U oči velikih praznika žene mese liturgiju (tj. kolačiće od kojih će po jedan dati deci da pojedu, a jedan poslati u crkvu)...


    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  4. #13
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406.386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99,9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    07.12.2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59.575

    Uobičajeno Odg: Srpski narodni obicaji - Stanoje M. Mijatovic

    XXXI. Pozdravi

    Seljak iz ova dva kraja smatra za dužnost da pozdravi onoga, koga sretne, stigne ili pored njega prođe. Kako mu je dužnost da koga pozdravi, tako s pravom očekuje da i njega drugi pozdravi, i nije mu milo, kad ga neko stigne, sretne ili pored njega prođe, a ništa mu ne rekne. Žensko pozdravlja samo žensko, a nikako muško, pa makar ga srela, stigla ili pored njega prošla. To je pravilo sa vrlo retkim izuzecima. U jutru se pozdravlja sa: "Dobro jutro", "Zdravo uranio", "Zdravo svanuo"; a odgovara se sa: "Bog ti pomogao" (ili ponegde takođe sa "Dobro jutro", varoški) i "Zdravo, hvala Bogu, kako ti." Preko dan: "Pomozi Bog", "Pomaže Bog", "Kako ste, jeste li zdravo"?, "Jeste li zdravo, kako ste"? "Kako ste, šta radite"?, "Zdravo i dobro", "Zdravo" (u najnovije vreme, ali ređe), "Zdravo i lepo"; a odgovara se sa "Bog ti pomogao", "Zdravo, hvala Bogu". Kad neko polazi gdegod kaže: "S Bogom" i "U zdravlje", a odgovara mu se: "S Bogom pošao" i "U zdravlje da Bog da". Kad neko polazi na put, kaže mu se: "Srećan put", na što on odgovara sa "Hvala". Kad ko ruča ili večera, onda mu mimoprolazeći kaže: "Na zdravlje", na što odgovara sa "Hvala, odi" (tj, i ti da ručaš), a neki hoće da se našali pa kaže: "Hvala, prođi" (tj. idi kud si pošao). Kad neko radi, onda mu mimoprolazeći kaže: "Srećan rad", a on odgovara sa "Hvala". Kad dete poljubi starijega u ruku, onda mu se kaže: "Živ bio i sreću imao", a poneki mu tada dadu još i po koju paru, a kad žensko poljubi starijega u ruku, onda mu se kaže samo: "Živa bila". Kad je neko iza spavanja ustao, kaže mu se: "Na zdravlje" na što on odgovara sa: "Hvala". U više prilika izgovara se po dva pozdrava od jedanput, kao napr.: "Pomaže Bog, jeste li zdravo, kako ste"? U veče se pozdravljaju sa: "Dobro veče" i: "Zdravo danili"; a odgovara se sa: "Bog ti pomogao, i: Zdravo hvala Bogu, kako ti"? Kad neko polazi u veče od nečije kuće, on kaže: "Laku noć", na šta mu se odgovara takođe sa "Laku noć".
    Kad ko hoće da pije vino ili rakiju, on prvo obriše svoja usta i usta suda u kome je piće, prekrsti se, pomolivši se Bogu sa nekoliko reči, i zdravi onom do sebe s desne strane, govoreći: "zdrav si", na šta mu on odgovara sa: "Bog ti zdravlje". Tako se uvek zdravi, sem Božića, Vaskrsa i Spasov-dana, kada se zdravi sa: "Hristos se rodi", "Hristos vaskrs'", i "Spasi Bog."
    Kad se srodnici nisu za dugo videli, onda se pri viđenju i pozdravljanju ljube u obraz, upravo usta. Kad se poznanici sastanu, onda se rukuju. Kad žensko i muško, ispod 15 godina, hoće da se pozdrvi sa starijim čovekom, ljube ga u ruku. No u opšte su seljaci u ova dva kraja u pozdravljanju vrlo zategnuti i izbegavaju ih u svakoj mogućoj prilici. - Kape skidaju u crkvi, pri pogrebu (sahrani), pred starešinom, i kad spavaju.

    XXXII. Molba (Moba)

    Kad čovek ne može da stigne u svojim poljskim radovima, ili kad žena ne može da stigne sama da oprede vunu ili težinu, oni zovu molbu ili mobu. Molba (ovde se uvek kaže "molba") se kupi obično o žetvi a ređe o kopanju i plastidbi. Nikad se molba ne kupi na radnom danu, već se za to obično uzima kakav prazničić, na koji seljaci inače ne rade. U nedelju ili na kakav veći praznik nikad se gotovo molba ne kupi. U ovom kraju najčešće se kupe molbe na treći dan Trojica, Pavlov-dan (30. juna), Prokopov-dan (8. jula), Sv. Aranđela (13. jula), Sv. Ćirika (15. jula) i Sv Panteliju (27. jula). Dakle, kao što se vidi, molbe su najčešće u mesecu junu i julu, a tada je jek žetvi i plastidbi.
    Onaj, koji hoće da kupi molbu, zađe izjutra od kuće do kuće i moli domaćina da mu pošlje iz kuće jednog, dvojicu ili trojicu, te da "s grehom Boga moleći" porade malo onaj posao, za koji zove. Na ovakav poziv obično se rado odazivaju za to, što inače toga dana nemaju nikakvog posla, za tim što su radi da u nevolji pomognu jedan drugome, i naposletku što se tom prilikom daje mogućnost mladeži da se malo proveseli. Na molbu se praćaju obično devojke, momci, skoro oženjeni i skoro udate. Svaki je molbar dužan od svoje kuće da ponese alatku (n. pr. srp, vile ili dr.) kojom će raditi. Mnogi vode sa sobom i krupniju stoku: goveda ili konje, te ih tamo pasu. Molba nikad ne počinje rad rano, već obično oko 10 sati pre podne. Molbari se prvo skupe kod kuće domaćinove, te tu ručaju, pa se odatle svi skupa krenu na rad. U radu se nadmeću ko će više i bolje uraditi, a tom prilikom pomažu se u radu; čovek i žena, brat i sestra, dragi i draga itd. U radu je veliko raspoloženje i veselje, sa puno smeha, pevanja, igranja i sviranja, te se tako umor od rada i ne oseti. Pevaju po dve i dve devojke, a za tim po dva i dva momka. Kad isteraju započete redove, onda sviraju i igraju a uz igre ide puno šaljivih podskočica. Odmah u početku rada odrede jednog ili dvojicu između sebe, koji će im nositi vodu, i ti se zovu vodonoše. Za vodonoše se uzimaju obično stariji i slabiji ljudi. Rad je kod molbara podeljen. Tako, ako je žetva, onda neki žanju, neki vezuju, neki prenose, a neki denu, a ako plaste, onda jedni prave naviljke, drugi ih prenose na plastove, drugi opet prenose plastove i odmah denu stogove, itd., te posao ide brzo. Obično muški rade teže, a ženske lakše poslove. Kad dođe veče, svi se vraćaju domaćinovoj kući, gde ih čeka bogato postavljena sovra, na kojoj, pored ostalih lepih i probranih jela, mora da bude pečenja i mleka u izobilju. Molbari večeraju dobro, jer im se užina preko dana ne daje. Pored jela, daje im se dovoljno i pića, a naročito im se daje dovoljno rakije da piju. Po večeri svi ustaju i, uz sviranje svirajke ili gajdi, igraju do neka doba noći, a posle se razilaze svaki svojoj kući.
    Žene sazivaju molbu jesenjih i zimskih noći i to s večeri. Molbu zove obično inokosna žena, opterećena sa mnogo dece, koja nije u stanju da stigne sa suknom ili platnom na vreme. Zadružne kuće skoro nikad ne pozivaju molbu. Ona žena, koja hoće da saziva molbu, prati neko poveće dete te večeri, te u nekoliko kuća pozove na molbu. U ovom slučaju pozivaju se isključivo žene i devojke a ređe i devojčice. Za ovu molbu ne gleda se da bude na praznik ili prazničić, već naprotiv saziva se na težatnom (radnom) danu. Kao što pomenuh, na ovim molbama većinom se prede, zbog toga svaka molbarka ponese sa sobom kudelju, ali ima slučajeva da neke i vunu češljaju ili što drugo rade. Iz jedne kuće dolaze obično po dve ženske. Kad dođu, prvo večeraju, pa posle rade. Ove molbe bivaju većinom u poste, zbog toga im se gotove i posna jela, a one prve, koje bi mogle da se nazovu muške molbe, uvek su u mrsne dane. Domaćica odredi i da svakoj posao, koji ima da radi, i nadzirava da se ne rastura i da se radi što lepše. Ako bi koja rasturala pri radu n. pr. vunu ili težinu, prete joj, da će joj usta vunom zapušiti; ako pak koja ne bi lepo radila, prete joj da će joj prste na ruci tučkom u stupi stući. I na ovoj se molbi radi u veselju i raspoloženju, ali ne u onolikoj meri kao na onoj prvoj. Ako se na molbi desi kakva stara baba, ona najviše priča strašne i čudnovate priče, koje se slušaju s najvećom pažnjom. Pored priča, ovde se potržu zagonetke, pitalice i pesme. Starije se žene obično zagonetkaju, a mlađe i devojke pevaju. Evo jedne pesme s molbe (iz Levča):

    Naša kona (ili prija) molbu moli,
    A bre bre, bre đido, molbu moli. ą)
    Sva joj molba rano došla,
    Sva joj molba večerala,
    Bela Rada ˛) tek počela.
    Sva joj molba rano spreda,
    Bela Rada po najzada.
    Skoči đače, Rada spreda,
    Pa je onda Radu zvao:
    "Ajde, Rado, da spavamo".
    Progovara bela Rada:
    "Kako ću ti jadna spavat',
    Ovce bleje za jaganjce?"
    Skoči đače, pokla ovce,
    Pokla ovce i jaganjce,
    Pa je opet govorio:
    "Ajde, Rado, da spavamo".
    Progovara bela Rada:
    "Kako ću ti jadna spavat',
    Vreče koze za jariće?"
    Skoči đače, pokla koze,
    Pokla koze i jariće.
    Opet đaće govorilo:
    "Ajde, Rado, da spavamo".
    Odgovara bela Rada:
    "Kako ću ti jadna spavat',
    Riču krave za telace?"
    Skoči đace, pokla krave,
    Pokla krave i telace.
    Opet đaće govorilo:
    "Ajde, Rado, da spavamo".
    Progovara bela Rada:
    "Kako ću ti jadna spavat',
    Kad me majka kući zove?"
    Skoči đače, zakla Radu:
    "Idi, Rado, kud ti drago!"

    Za vreme rada i pesme starije žene piju vino, a mlađe žene i devojke jedu orahe, lešnike i suvo voće. Onoj, koja bi u radu zaspala, prete da će joj kosu upaliti sa težinom ili vunom s njene kudelje; a ako bi legla da spava, metnu joj kudelju više glave, pa joj se smeju i zadevaju je. ł) Ova se molba razilazi s rada obično posle pola noći.

    ą) Ovo se ponavlja posle svakoga stiha.
    ˛) Mesto "Rada" uzimaju ime koje druge devojke iz njihovog društva.
    ł) Ili joj pevaju one dve pesme, koje u takvim slučajevima pevaju na sedeljci (vidi članak "Na sedeljki")...


    XXXIII. Bratimljenje (Pobratimstvo)

    Običaj bratimljenja postoji kod Srba još od najstarijih dana. Naši stari junaci (po narodnim pesmama) imaju puno svojih pobratima i posestrima. Vuk u svome "Rječniku" pominje, da su u našim starim Srbuljama bile naročite molitve, koje su sveštenici ili kaluđeri čitali prilikom bratimljenja, a Milićević, u I. knj. Etnograf. Zbornika, štampao je jednu takvu molitvu, koju je prepisao iz neke stare Srbulje.
    Bratimljenje se obično čini iz nužde, jer u najviše slučajeva bolesno lice bratimi zdravo. Češće bratimi žensko muško, a od ženskih više bratime devojke no žene. Muško se zove pobratim a žensko posestrima. Pobratim (kao što i samo ime kaže) zamenjuje brata, a posestrima sestru. Posestrima je ona koja bratimi, ali i sestre pobratimove su njoj posestrime (tako ih ona zove). Kad žensko bratimi muško, onda su joj i braća njegova pobratimi, sestre posestrime, otac poočim, a mati pomajka. I obratno, na isti način zove pobratim sve ukućane posestrimine. Posestrimin čovek (muž) smatra pobratima (njegove žene) kao šuraka, a njegovu ženu kao šurnjaju. Otac i mati pobratimovi zovu posestrimu poćerka, a otac i mati posestrimini zovu pobratima njihove kćeri (ili njihovog sina, ako musko bratimi) posinkom. Pobratimstvo se smatra kao rod, ali se ne poštuje u onolikoj meri kao kumstvo.
    Bratimljenje može da bude kod crkve ili na groblju, pri otkupljivanju jednodanaca ili jednomesečara. Ako bi neko čeljade u kući, koje dugo boluje, usnilo, ili bi mu kakva vračarica kazala, da će ozdraviti samo onda, ako koga pobratimi, onda nastaje bratimljenje. Za to se najčešće i uzimaju lica, koja bi se usnila, ali u novije vreme, uzimaju se i proizvoljno lica koja će da bratime, pazeći pri tom da je dotično lice iz dobre kuće i da je u svemu pošteno.
    Kod crkve se bratime na grobnici ili pred oltarom kod bogorodičine ikone. To se radi bez učešća sveštenika, ali s njihovim znanjem. Kod ikone se pije vino, a na grobnici se meću krstovi. Bratimljenje s vinom vrši se kad oba lica: i ono koje bratimi i ono koga će da bratimi, dođu s čašom vina pred ikonu, pa onda ono, koje bratimi, govori onome koji će da bratimi: "Primi mi Boga i Sv. Jovana, ą) od danas do veka, da si mi pobratim" na šta ono drugo odgovara: "Primam ti Boga i Sv. Jovana i biću ti od danas do veka pobratim". Tako tri puta. Posle ovoga lice, ono koje bratimi, nazdravlja čašu vina drugom licu, govoreći: "Zdrav si, pobratime"!, na šta mu ono odgovara: "Bog ti zdravlje, posestrimo" (ili pobratime). Posle se menjaju i prvo lice zdravi drugome. Tako tri puta, pa se naposletku poljube. Pri ovom bratimljenju, kao i pri ostalima u opšte, prisustvuje još poneko lice (obično iz kuće onoga koji bratimi ili iz obe kuće) kao svedok.
    Na grobnici se pak bratimi ovako: bolesnica ili bolesnik (koji će da bratimi) legne na leđa, a ono lice, koje se bratimi, meće mu po jedan krst (koji se naročito za to čuvaju po nekim crkvama i manastirima) na čelo, na grudi i na desnu ruku, pazeći pri tom da raspeće na svakom mestu bude okrenuto dole. Kad bolesnik tako malo poleži, onda skida prvo krst sa desne ruke pa ga poljubi (u raspeće) i daje ga pobratimu (ili posestrimi), govoreći: "Primi božji krst pobratime", na šta ovaj odgovara: "Primam i pomogao ti Bog i krst, posestrimo". Tako se radi i govori, kad se skinu krstovi sa čela i grudi. Zatim se preko sva tri krsta sipa vino, koje se uhvati u čašu iz koje ga posle okuse po tri puta oba lica, nazdravljajući jedno drugome kao i kod ikone. Po svršenom bratimstvu ručaju svi prisutni zajedno kod lica, koje je bratimilo. Posle ovoga, ono lice, koje je bratimilo, ide o jednom prazniku u goste kod onoga lica, koje je bratimljeno, noseći pri tom dar pobratimu i svima njegovim ukućanima. Jedno lice može više puta da se bratimi.
    O načinu bratimljenja pri otkupljivanju bilo je reči i o odeljku Smrt i pogreb. Ovde ću pomenuti samo ono, što sam tamo propustio učiniti. Kad jednomesečari i jednodanci iz dva razna sela hoće da se otkupljuju (ili otklapaju), idu obično u selo u kome je grob umrlog. Ako pak to ne bi mogli, onda donesu zemlje u čarapi sa groba umrlog a u svome groblju uzmu zemlju sa dva neznana groba, pa se otkupljuju kod orahove žile. ˛) Budakom se otkopa jedna orahova žila, koja je blizu površine, pa se na istu metne doneta zemlja u čarapi, upali voštana sveća i metne čaša s vinom. Za tim se jedan kraj od železa (gvožđa) zakači za žilu i čarapu sa zemljom, a drugi za nogu onoga koji hoće da se otkupljuje (otklaplje). Onaj (ili ona), koji hoće da se otkupljuje, govori onome što će da ga pobratimi: "Primi Boga i Sv. Jovana i otkupi roba od groba, od danas doveka da si mi pobratim", na šta on odgovara: "Primam ti Boga i Sv. Jovana, otkupljujem ti roba od groba i od danas doveka jesam ti pobratim". Tako tri puta. Posle ovoga, ono lice, koje se otkupljuje, uzima čašu s vinom i nazdravlja onome, koji ga otkupljuje, na isti način kao i u crkvi kod ikone. Najzad se poljube preko žile i pobratimljeni skida železo s nogu onome, koji je bratimio, i tako je pobratimstvo izvršeno. Sveća se ne vraća kući, već se ostavlja da tu sva izgori. Na isti način može da se vrši bratimstvo (otkupljivanjem) na grobu umrlog, pa makar on bio umro i pre 15. godina. U tom slučaju žilu zamenjuje grob.
    No to otkupljivanje može da se vrši još i na tri sledeća načina: 1) mati onoga lica, koje boluje, ili neka druga žena iz porodice, odseče prut od šipka (divlje ruže) i izmeri ga na bolesniku (bolesnici), tako da bude iste dužine s njim, pa ga u veče odnesu na grob umrlog, i tu ga ostavi, govoreći umrlom: "Nemoj (po imenu) tražiti moga Božina (ili kako se bolesno lice bude zvalo); on ti ne treba, jer ti tamo imaš dosta tvojih drugova (i sad se ređaju imena umrlih iz kuće); a ako baš hoćeš da dođeš da ga uzmeš, ti se na ovaj šipak zaustavi i tu ostani". Sutradan rano (pre sunca) ta ista žena dolazi s časom vina na taj grob, te sa njega i još druga dva neznana groba uzima po malo zemlje i meće je u vino. To nosi kući, pa zapoji tim vinom bolesno lice na vratnici, a posle toga se vraća na suprotnu stranu. 2) Uzima se s vatrišta komadić kamena, malo soli i hleba, čaša vode i vina i jedna para, pa se to zajedno s bolesnikom odnese rano u jutru na grob (s kojim je bolesnik jednomesečar) i govori se: "Ako hoćeš druga, evo ti kamen; ako si gladan, evo ti hleba i soli; ako si žedan, evo ti vina i vode; ako hoćeš para, evo ti i to; samo mi nemoj uzimati Marka (ime bolesnika)". Tako se kaže tri puta, pa se treći put brzo odlazi ne osvrćući se. 3) Jedna žena iz kuće ili porodice treba da otidne s bolesnikom rano u jutru na grob umrlog, s kojim je bolesnik jednomesečar, i da ponesu paru (ma koju) i cvet (obično bosiljak) i to da metnu u rupu, gde stoji barjak govoreći: "Evo ti para i cvet, a ti da daš mome Milošu (ili kako se bude zvao bolesnik) beli svet". Tako govori tri puta.
    Sva ova tri poslednja načina odkupljivanja vrše se bez bratimstva, ali se smatraju kao uvod u bratimstvo, jer ako ne bi pomogli, onda se odmah bratimi na jedan od gore opisanih načina.
    Bratimljenje sa uzajamnim lizanjem krvi, koje pominje g. Milićević, ovde ne postoji. Čuo sam da se tako bratime gorski hajduci i Arnauti.
    U najnovije vreme bratime se rukovanjem i ljubljenjem (pa ma na kom mestu). To čine obično ljudi, naročito mladići, kad žele da žive lepo i da tu želju vežu nekim činom. Poznavao sam jedno lice koje se na taj način bratimilo sa preko 15 lica.
    Po varošima je ručni dever mladoženjin pobratim, te se i to bratimstvo poštuje na isti način kao i ostala.
    Devojke, koje nemaju braće, često puta bratime nekoga mladića iz dobre kuće, pa makar i ne bile bolesne.
    U narodu se smatra teže bratimstvo, koje se vrši kod groba umrlog nego kod crkve...

    ą) Ovde se pominje Sv. Jovan za to što se veruje, da je on bio pobratim Isusu Hristu...
    ˛) Zašto se baš za ovo uzima orahova žila nisam mogao saznati pored sve moje radoznalosti.


    XXXIV. Sedeljke (Sela ili Prela)

    Ono, što se po drugim krajevima naše domovine zove selo ili prelo, ovde se zove sedeljka. Sedeljke bivaju odmah po Petrov-danu, pa traju do pozne jeseni. Na njih idu sve ženske, koje mogu po štogod da rade. Na sedeljkama se najviše prede, a može i da se češlja vuna, prepredaju konci, i dr., ali se nikako i nikad tu ne plete i ne šije. Sedeljke bivaju uoči svakog radnog dana, samo ne uoči srede i petka. U ova dva dana skupljaju se rano izjutra i to se zove na podranak. Isto tako poneki put se kupe i u ponedeonik, izjutra.
    Na sedeljku idu iz jedne kuće po dve ili tri ženske. Svaka ponese sa sobom rad, koji će tamo raditi i breme drva ili puna krila pozdera, što će joj za vatru trebati; bez drva nikoga ne primaju na sedeljku. Na sedeljku idu u prvi mrak, odmah po večeri. Sedeljke bivaju obično u selu, na raskrsnicama ili pred čijom vratnicom, na sokaku, i tu dolaze obično ženske iz susedstva ili najbliže okoline. Devojčići i devojke, pred čijom vratnicom, ili u blizini čije vratnice bivaju sedeljke, dođu prve na to mesto, te nalože vatru i pobrišu svud unaokolo oko vatre. Razume se, da ni one, i ako vrše ovaj posao, ne smeju tu da dođu bez drva. Svoj dolazak ili započetak sedeljke objavljuju pesmom:

    "Petrolero, Petar loži sedeljku", itd.
    ili:
    "Ej, sedeljka je veće naložena,
    Ej, kupite se druge na sedeljku,
    Ej, iz svih kuća oko našeg doma,
    Ej, da kunemo svinjarevu majku,
    Ej, što prokaza mnogi žir u gori,
    Ej, te svinjari u goru odoše,
    Ej, svi odoše, pa opet dođoše,
    Ej, moj vojin ode i ne dođe", itd.

    Na ovu pesmu odmah počinje skupljanje, i skupe se u času kao vojnici na glas trube. Kad sedaju oko vatre, zna se svagda koje je čije mesto, te tako ne biva oko toga rečkanja niti prepirke. Starije žene obično sede u začelju vatre, a mlađe i deca svagda u pročelju. Deca obično lože i čarkaju vatru, a ako bi koja ženska donela koji pečenjak, njihova je dužnost da ga ispeku, ali za to dobivaju deo od njega.
    Na sedeljkama, kao i na molbama, pričaju, zagonetaju se, pitaju se i pevaju. Pevaju devojke i mlađe žene, i to sve dve i dve na glas. Prvo otpevaju njih dve jedan stih pesme, pa ga druge dve ponove, i to tako ide redom. Pesme od sedeljki i njihove arije vrlo su različite. Pored narodnih pesama čovek može da čuje često i pokoju irošku, pa i sevdalisku pesmu.

    Sedeljke traju obično do posle pola noći. Pri kraju se peva:

    Ne poj, pile, rano,
    Ne budi mi gospodara moga, itd.

    Posle ovoga razilaze se i idu svaka svojoj kući.
    I ako se na sedeljke skupljaju samo ženske, ipak su retki slučajevi, da se na njima ma kojoj desi šta nepovoljno. Koliko mi je poznato nije se u ovom kraju desila ni jednom otmica o sedeljkama. Pored pevanja, pričanja, zagonetkanja itd. na sedeljkama žene pretresaju još i "seosku politiku". Tu retko koga ostave na miru, a da ga ne "pretresu" te večeri. Ne štede ni ljude ni žene, pa ni njihove ukućane. U tim razgovorima radije iznose ljudske mane no vrline. Kad im dođe koje muško u društvo, ne vole da govore, već obično ćute. Kad se kojoj od njih pridrema, pevaju joj:

    Ne spavaju, mori drugo, ne spavaj,
    Krmelji ti oči zalepile,
    A sline ti usta zatvorile,
    Kudelju ti vatra izgorela", itd.
    ili:
    Spavaj mi, spavaj, dangubo,
    Kudelja te lišila,
    K'i stara starca ćiraca,
    Ki stara vola ćuprija,
    Ki stara jarca ćiprija.
    Ćipri mi nešto suškaše,
    Devojku momak ljubljaše.

    XXXV. Poklade

    Poklada ima nekoliko, ali su najglavnije mesne poklade, koje su sada u veliko zamenile bele poklade. Pre nekoliko godina, dok su ova dva kraja bila bogata u stoci i u belom smoku, pokladovalo je se na mesne poklade, pa se posle preko cele bele nedelje jeo samo beli smok; ali od kako je stoka umanjena, jede se danas i u belu nedelju meso i mast, pa se pokladuje na bele poklade. Za poklade se spremaju obično najlepša jela, gde pečena kokoška, gibanica i mleko ne smeju izostati.
    Na poklade, u veče, idu na skup ili igru, koja je obično nasred sela do mehane, sudnice ili crkve. I staro i mlado, i muško i žensko, lepo obučeno, izlazi tada na skup. Tamo mladež igra a stariji gledaju, pa se naposletku i oni uhvate u kolo, te igraju, jer se "valja", da bi konoplje porasle. Posle ovoga stariji se časte, naručujući jedan drugome piće, pa se naposletku u sumrak razilaze kućama, rukujući se i praštajući se jedan s drugim i izjavljujući jedan drugome želju da u zdravlju isposte poste i dočekaju svetlo Vaskrsenije...
    Sem igre, na ovom skupu prave se dosetke i šale, da bi se prisutni što više nasmejali, ali one su većinom prenete iz varoši.
    Na poklade večeraju svi ukućani zajedno, za jednom sovrom; ni sluga neće tada odvojeno večerati. Tako se "valja". Posle svih jela, "valja se" da svaki pojede po jedno pečeno jaje i da okusi od sira i mleka, te da "očisti zube."
    Posle večere opraštaju se i svi ukućani, naročito stariji, a za ovim domaćica razdaje svakome po češam beloga luka da ga pojede, zbog veštica. Sem toga poneka će baba svakom detetu u kući namazati belim lukom čelo, bradu, ruke i noge, takođe zbog veštica.
    Ono jelo, koje pretekne od večere, ostavljau, pa ga neki sutradan, kad ustanu "na podranak", jedu, jer je "grehota da se baci". Ako i tako što god pretekne, daju ga psima ili Ciganima.
    Na poklade šalje susetka susetki, ili rođaka rođaci, ili bogata sirotoj: mleka, sira, kajmaka itd. jer se "valja" tako podeliti, radi zdravlja stoke.

    XXXVI. Dodole

    Kad leti opeče suša i kiše nema za više nedelja da padne, te da nakvasi zemlju i sparušene useve povrati, onda se skupe u selu devojčice od 10 do 15 godina, te idu od kuće do kuće s pesmom, u kojoj mole Boga da što pre kiša udari. Skupi se njih 5-10 u jednom kraju sela, obično nedeljom ili praznikom, a vrlo retko i na težatan dan, pa onda idu po selu. Kad se skupe, dogovore se prvo šta će i kako će raditi, pa onda izberu jednu između sebe za dodolku i odrede jednu ili dve da nose ono, što budu u selu dobile (novac, vunu, slaninu,sir i dr.). Za dodolku određuju najmlađu između sebe, koja ne sme biti porođena (t. j.) da njena mati nije porodila još kakvo dete posle nje). Posle ovoga obuku je u neko staro i pocepano odelo i metnu joj na glavu venac, koji je ispleten od trave, pšenice, kukuruza, vinove loze, ječma i grančica od voćaka. Unapred se dogovore još i o tome, koliko će "dodolki" dati više od dobivenog novca, vune i ostalih stvari, koje budu dobile prilikom idenja po selu. Taj skup i dogovor čine obično kod kuće neke njihove druge. Odatle obično polaze, a tu, po svršenom poslu, i dolaze.
    Kad se budu dogovorile i za posao spremile, onda idu prvo u groblje, te izvade jednu krstaču, sa nekog neznanog groba, i odnesu je u obližnju reku ili potok te je potope u vodu. Pri potapanju govore: "Krst u vodu, a kiša u polje (tri puta). S neznanog groba krst, s neznanog brda kiša" (tri puta). Posle ovoga ostave je tu, govoreći: "Mi te tu ostavljamo, a Boga ćemo da molimo da pusti kišu, te da te voda odnese u neznanu zemlju, na neznani grob"...
    Posle ovoga idu po selu, redom od kuće do kuće, pazeći pri tom da po mogućnosti ni jednu kuću ne izostave. Idu u red po dve i dve, ali pošto se ubrzo njima pridruže i mnoga deca, koja ih iz radoznalosti skoro svuda prate, to se taj red pokvari, te posle idu bez reda, a skupljaju se samo pri pevanju. Svaki domaćin i domaćica rado ih prima, jer se veruje da bi bila velika grehota oterati ih od kuće. Čim čuje domaćica da dodolke idu po selu, odmah trči "na vodu" te natoči i donese pune bakrače, koje ostavlja u dvorište, da budu spremni za dodolke. Tom prilikom metne u vodu selena, zdravca, kalopera i još kakav usev, kojim će se dodolke i ostala dečurlija prskati, kad budu došli.
    Pred dodolkama uvek ide napred okićena ili prava dodolka. Kad dođu pred kuću, onda pevaju po dve i dve na glas:

    Udri kišo, sitna roso,
    Ej dodo, ej dodole,
    Te porosi naša polja,
    Ej dodo, ej dodole,
    I u polju svaki usev,
    Ej dodo, ej dodole,
    I pšenicu, beličicu,
    Ej dodo, ej dodole,
    I tu vitu konopljicu,
    Ej dodo, ej dodole,
    I zelenu travičicu,
    Ej dodo, ej dodole,
    I sva pera kukuruzna,
    Ej dodo, ej dodole,
    I te lozne vinograde,
    Ej dodo, ej dodole,
    I te rodne guste voćke,
    Ej dodo, ej dodole,
    I sve drugo, što god ima,
    Ej dodo, ej dodole.
    Neka Gospod sve pokvasi,
    Ej dodo, ej dodole,
    Tihom kišom, berićetnom,
    Ej dodo, ej dodole...

    Posle ove pesme, koju u najviše prilika skraćuju, da bi suvda stigli, polivaju "dodolku" (vrgom ili kakvim drugim sudom) spremljenom vodom, a iz istog suda (bakrača ili čabra) uzimaju vodu i ostale dodolke, kao i deca, koja s njima idu, te se prskaju i kvase. Domaćica sad iznosi te daruje dodolke, najviše i najobičnije pramenom ili šakom vune ili novcem, a ponekad im da slanine, sira ili kajmaka (nu to po sve retko), ali jaja nikako ne daju, jer veruju, da bi u tom slučaju grad tukao useve... po primljenom daru dodolke polaze od kuće i pevaju:

    Ostan' s Bogom, domaćine (ili domaćice)
    Ej dodo, ej dodole
    I svi tvoji, što god imaš,
    Ej dodo, ej dodole,
    Hvala vama na poklonu,
    Ej dodo, ej dodole.
    Bog vi dao svako dobro,
    Ej dodo, ej dodole,
    Lepu kišu što skorije,
    Ej dodo, ej dodole,
    Da orosi što god imaš,
    Ej dodo, ej dodole...

    Kad tako obiđu svaku kuću u selu, ili jedan kraj, ili malu, onda se skupe opet kod one kuće, odakle su i posle, te tu prvo dadu "dodolki" ono što su joj obećale; posle izdvoje ono, od čega će da spreme jedan dobar zajednički ručak, a ostalo, što budu dobile, podele na ravne delove. Posle obeda razilaze se svaka svojoj kući...
    Dodolke moraju biti nevine u svakom pogledu, za to se i biraju što mlađe devojčice. Ako bi posle ovog njihovog idenja po selu uskoro pala kiša, drži se da su bile batlije; u protivnom slučaju se drži da su bile baksuzi, i tada se sumnja u njihovu nevinost.
    Iz dana u dan dodolke se sve ređe viđaju u ova dva kraja, te izgleda da nije daleko vreme, kada će se i one (kao kolede) sasvim izgubiti, te će se onda samo po imenu pamtiti, da ih je nekada bilo...
    Kad neko mnogo pokisne, kaže se: "Pokisao kao dodolka".


    XXXVII. Živa vatra

    Kad se u mestu, ili okolini, pojavi kakva bolest u stoci, onda se pravi živa vatra. To se radi ovako: Negde u obali kakvog potoka ili kakve rovine prokopa se zemlja na nekom zavijutku i napravi rupa, da kroz nju moze proći goveče i čovek. Posle ovoga uzmu se dva suva lipova drveta i dotle trljaju jedno o drugo, dok se ne zapale. Trljanje ili tarenje ovih drveta vrše obično tri čoveka. Jedan odupre donje drvo o kakvo debelo drvo, kamen ili obalu i svoj trbuh, odnosno pojas, a u rukama drži jedno parčence dobro isušenog truda (pečurke), onde gde se trljanje vrši, kako bi prihvatilo vatru. Druga dvojica trljaju gornje drvo o donje, držeći ga jedan za jedan a drugi za drugi kraj i pritiskujući jako u trljanju. Ovo trljanje traje dugo, i čim se pojavi vatra, ona prihvati za trudi i upali se. Od ovako upaljenog truda naloži se vatra pred provaljenom rupom. Sad se svako goveče provede prvo kroz prokopanu rupu, pa se posle dovede do vatre, gde se jednim ugljenim ugarkom ukrsti preko krsta ili desne plećke i namaže na istom mestu čistim katranom, prepranim u devet voda, koji se naročito za ovo spremi i tu donese. Veruje se da ovako provučeno, zakršteno i namazano goveče ne može posle dobiti dotičnu bolest. Vađenje žive vatre vrši se u veče, ali češće u jutru rano. Za to se bira uvek dan tih i vedar.

    XXXVIII. Amajlija (Majlija)

    Amajlija (u Levču je zovu "Majlija") se nosi najviše protivu "velikih bolesti" (padavice, epilepsije). Ali nose je i protivu "zlih očiju" (uroka), protivu velikog kašlja, kao i protivu ostalih bolesti, naročito zaraznih. Nju najobičnije nose mala deca, ali ima dosta primera da je nose i odrasli. Deca je nose u platnenoj kesici, koja je sa svake strane tvrdo ušivena i koja im obicno stoji na grudima, a drži je jak konac, koji visi o vratu, i koji je upreden od crvenih i belih pamučnih (ili vunenih) konaca. Odrasli je nose uvek u kanici. U jednoj amajliji obično se mogu naći ove stvari: stvrdnuta skurvica, koju odmah po ždrebljenju izbaci iz nosa vrano (bez belege) muško ždrebe, koje je oždrebila vrana bez belege kobila, prvoždrepkinja (ovo je najglavnija i najpotrebnija stvar za amajliju), neprim-kalem iz tuđeg atara, koji treba tri puta po devet puta provući kroz ostrugu, koja je za oba kraja pripeta za zemlju, zatim tri češma bela luka, tri grumička tamnjana, tri grumička božićne soli, korenčić od zdravca, čuvarkuće i omilena, tri trošice (mrvice) hleba, tri ljušpice ili, naročito za ovo napravljen, krstić od crnog gloga, dlake iz očeve i majčine kose ili po jedan njihov nokat, parče zemlje koja se sama s obala oronila, parčence zmijine košuljice, sitna srebrna para, nekoliko dlaka od mačke i kurjaka (a ako se može nabaviti i parče od kurjačkog zeva, onda je to još i bolje), tri parčenceta od božićnjeg kvasca, stopalo od krta, malo voska od božićnje sveće ili pčele "prvenca", u koji se obično sve ove stvari ulepe, itd... Kad bi neko izgubio amajliju, nije dobro po njega, jer se smatra kao da je izgubio sreću...


    XXXIX. Solomunovo slovo

    Solomunovo slovo zapisuje se na gornjoj kori od kolačića, koji je naročito za to umešen ili na jabuci (obično bedrici). Na kolačiću se zapisuje protivu ujeda od besnog psa, a na jabuci protivu groznice nezavisnice (tj. one koja traje više od godine). Za kolačić treba samleti pšenicu jaricu u vodenici, koja melje na levo, pa to brašno zamesiti, i od takvog ukiseljenog testa umesiti kolačić. To zapisivanje najobičnije vrše stari sveštenici, učitelji, kaluđeri i crkvenjaci.


    XL. Prihvatanje stoke

    Kada se krava oteli, kobila oždrebi ili ovca ojagnji, onda se ukućani grabe ko će pre da digne mladunče sa zemlje. Za onoga, koji ga prvi digne, kaže se da ga je prihvatio. Pri dizanju, on ga pomeri s mesta, ispravlja na noge i govori: "Pusti leskovu, uzmi drenovu", (tako tri puta). Umazane ruke ne sme posle nikako da obriše o svoje haljine, već ih briše o travu. Kad bi ih obrisao o haljine, onda bi prihvaćena stoka, kad poraste, jela haljine; a ovako će biti ješna na travu. Ako bi prihvaćeno mladunče manjkalo ili ne bi dobro napredovalo, onda veruju da nije bio "batlija" onaj, koji ga je prihvatio. Zbog toga se uvek radije dozvoljava samo zdravoj deci da prihvataju mladunče nego bolešljivoj, jer veruju da će stoka biti bolešljiva.


    XLI. Posle izvođenja pilića

    Kad se mali pilići, plovčići, ćurčići, ili guščići izvedu, onda ih domaćica pokupi u sito i unese u kuću, pa sito okrene tri puta oko verige. To se čini zato, da ne bi posle pilići begali od kuće.

    XLII. Podsecanje sirišta

    Sirište, kojim se sir sir, "podsecaju" žene ovde za vreme punog meseca, na naročiti način. U to vreme, i to svagda u ponedeljak ili u sredu, otide rano u jutru jedno kućnje čeljade na izvor te zahvati vode u jedan sudić. Pri idenju "ne valja" ništa ni s kim da govori niti na putu da zastajkuje. Kad bi ga baš neko nešto i upitao, ne sme mu ništa odgovoriti. Pošto je na ovaj način doneta voda, domaćica uzima sirište, meće ga na naročiti trupac u pročelju ognjišta i, ukrštajući ga sekirom, govori: "Ukrštam te Boga radi, daj mi sira, lepe sladi, i debljine, ručetine". Tako uradi i kaže tri puta i na kraju svaki put hukne u sirište. Treći put lupi u nakrst dva puta sekirom, pri čemu podeli sirište na četiti dela. Ta parčad meće u sirišnjaču (sud u kome se drži sirište), i, prelivajući ih onom svežom nenačetom vodom, govori: "Kad izvor presušio, tad i mleko u mojoj stoci; kako se održao vodonoša od govora, tako ti u sirišnjači." Posle ovoga metne još tri živa ugljena unutra, i tako je sirište "presečeno". Neke meću unutra još i neko korenje, kornjačina jaja, id.

    XLIII. Pred sejanje pšenice

    Kad počinju pšenicu da seju, vezuju za bisage ili torbu, u kojima će seme da nose, neku paru i olovo. Paru vezuju da bi pšenica bila na dobroj ceni a olovo da bi bila teška kao olovo. Toga dana se spremi sejaču i dobar ručak sa vinom, jer se tako "valja".

    XLIV. Varanje pilića (tica)

    Čim dođe proleće i počnu se k nama vraćati tice selice, seljani paze da ih koje "pile" (tako oni zovu svaku ticu) ne "prevari". Po njihovom mišljenju može da prevari: kukavica, klijluk (golub dupljaš), grlica, šura milivoje (vuga), ćukavac i smrdovran. Za sve ostale tice drže da ne mogu prevariti, i za to se od njih ne boje. To se varanje sastoji u sledećem: ako koji od njih prvi put u toj godini čuje našte srce neku od imenovaih tica da peva, onda smatra da je prevaren. Izuzetak čini ćukavac, koji može da prevari samo onda, kad ga čuje neko, kad je bos. Da ih ne bi tice varale, seljaci su uveli u običaj, da u početku proleća svako kućnje čeljade, u jutru, čim ustane, pojede po dva tri zalogaja hleba; to je opšte pravilo, kome se niko ne protivi. Tako rade samo, dok ne čuju imenovane tice t.j. dok oni njih ne prevare, pa posle na to više ne obraćaju pažnju za tu godinu.
    Ako bi koga kukavica prevarila, umreće mu neko iz kuće ili sam on; ako koga prevari kliluk i grlica, plašiće se mnogo i bolovaće u toj godini; ako koga prevari šura milivoje ili smrdovran, smrdeće mu duša; i naposletku, ako koga prevari ćukavac, podbijaće se i ubadaće se u tabane i stopala.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  5. #14
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406.386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99,9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    07.12.2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59.575

    srce Odg: Srpski narodni obicaji - Stanoje M. Mijatovic

    XLV. Pazar

    Kad seljak nešto pazaruje (kupuje), on se mnogo cenjka, ne bi li potrebnu stvar uzeo što jevtinije, a kad dođe već do pogodbe onda s prodavcem lupi dlan o dlan i poljubi se. Time je pogodba svršena i zaključena. Odricanja posle nema. Pri pazaru manjih stvari retko se ljubi, već samo rukuje. Tako radi na pazaru (pijaci), i u opšte na otvorenom polju, a u dućanu se samo cenjka (pogađa), a retko se o pogodbi rukuje ili ljubi. Pri isplati kupljene stvari uvek jedan drugome alali: kupac novac a prodavac stvar, govoreći: "Alal da su ti pare" na šta onaj drugi odgovara: "Alal da ti je stvar". Ako se prodavac ne bi za to setio, kupac će ga opomenuti sa rečima: "Alali gazda", jer se u veliko drži da nealaljena stvar ne može biti od koristi. Još se poneki alale, govoreći: "Da Bog da da imaš vajdu od para", na šta mu ovaj odgovara: "I ti od stoke", *mala ili druge kakve kupljene stvari). Po svršenoj naplati pije se alvaluk, gde časti i kupac i prodavac. Tako je skoro svuda, pa tako je i u Levču i Temniću. Ako bi koji, pri pazaru, ponudio kome za nešto mnogo malu cenu, taj ne sme da se ljuti, jer je "pazar - ljubav".



    XLVI. Narodne kletve

    Kad neko nekoga kune, govori: Ubio te Bog! Satro te Bog! Skrušio te Bog! Ubila te Bogorodica! Majka te Božja ubila! Ubio te Sveti Ilija! Sveti Ilija te gromom gađao! Sveti Ilija te u perčin pogodio! Ubila te Blaga Marija! Ubio te Sveti Ilija i Blaga Marija! Svi te sveci božji ubili! Ubio te svaki božji dan! Ubio te svaki blag dan u godini! Sveti ti Ranđel dušu izvadio! Tresak te gađao! Tresak te treštio! Tresak (tj. grom) te pogodio! Đavo te odneo! Đavo te izeo! Đavo ti sudio! Đavo ti dosadio! Đavo ti dušu popio! Đavo ti glavu razbio! Đavo ti čorbu posrkao! Đavo ti oči isterao (iskopao)! Grom te spalio! Vile ušle u tebe! Guja te šinula! Zmija te za srce ujela! Oči ti ispale! Oči ti isprsle! Oslepeo! Slepce vodio (ili: Slepce da vodiš)! Ogluveo! Ne čuo nikad! Munja te šinula! Munja te spržila! Crkao! Pukao! Ne napio se! Ne najeo se! Otišao (negde), pa se ne vratio! Ne došao, da Bog da! Proklet bio! Proklet da si! Da Bog da da si proklet i zavezan! Osušile ti se obe (tj. ruke) do lakata! Umukao! Pođi, ne pošao! Skamenio se! Rđa te ubila! Rđa te pritisla! Rđa te snapala (ili popala)! Živina te izela! Krv te izela! Grom te zgromisao! Časan te (ili časni te) krst ubio! Ne mrdnuo se! Ne makao se! Našao te mrtvoga! Konji te rastrgli! Vuci te pojeli! Voda te odnela! Vatra te izgorela! Trag ti se utro (neznao)! Duša ti ispala! Džigerica ti se raspala!

    Kad se zaklinju, govore: Boga mi! Tako mi Boga! Slave mi! Tako mi Slave! Svetoga mi! Očiju mi! Žive mi oči! Živa mi glava! Živa mi majka! Živ mi otac! Trojstva mi! Crkve mi! Neba mi! Sunca mi! Duše mi! Zdravlja mi! Tako mi neba, sunca, duše, zdravlja, itd. Živa mi deca! Sve mi živo! Tako mi rada i zanata! Imena mi (ili: Tako mi imena)! Napretka mi! Sreće mi! Mladosti mi! Krsta mi (ili: tako mi ovoga krsta, pri čemu se prekrsti)! Tako mi ovoga i onoga sveta! ą)

    ą) Žene najviše kunu, a deca se najviše kunu (zaklinju).
    Ovo zaklinjanje obično izaziva uklinjanje ili preklinjanje, kao n. pr. "Živa ti majka; žive ti oči; živo ti sve na svetu; živa ti deca; tako ti ovoga i onoga sveta; duše ti; zdravlja ti; mladosti ti; sreće ti; napretka ti itd.... Kad se tako dakle koji uklinje, onda mora na gornji način da se zakune. No ima čestih slučajeva da se i bez ovoga sami kunu...


    XLVII. Narodne psovke

    Psuje se: mati (najobičnije), otac, sestra, žena, dete, slava, svetac, Bogorodica (retko), krstača, poštenje, vera, obraz, nebo, zvezda, sunce, preslava, zakon, krst (retko), post, dan, mrtvo, živo.
    Najobičnije psuju ljudi, ređe deca a najređe žene. ą)

    ą) U Levču se samo može na nekoliko mesta čuti da i žene psuju, a u Temniću ne. To je valjda došlo, što se Levač nalazi do Gruže, gde žensko psuje skoro podjednako s muškim.




    Običaji naroda srpskoga
    Knjiga prva
    Srpski etnografski zbornik (Knjiga sedma)
    U Beogradu 1907.
    Preuzeto sa; kodkicoša.com
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

Informacija Teme

Users Browsing this Thread

Trenutno 1 korisnika pregleda ovu temu. (0 članova i 1 gosta)

     

Slične Teme

  1. Stanoje Ranisavljevic Cane - Tekstovi Pesama
    Od Rada u forumu Tekstovi Pesama Narodne Muzike
    Odgovori: 5
    Zadnji Post: 12.06.2014, 19:16
  2. Stanoje Ranisavljevic Cane
    Od MireP u forumu Narodna Muzika
    Odgovori: 1
    Zadnji Post: 17.11.2013, 00:28
  3. Najludji narodni hitovi
    Od Vesna u forumu Sumadinac Cafe
    Odgovori: 3
    Zadnji Post: 29.09.2012, 15:07
  4. Narodni lek za zulj i kurje oko
    Od Vesna u forumu Zdravlje
    Odgovori: 0
    Zadnji Post: 04.06.2012, 05:53
  5. Pravoslavlje i Srpski obicaji
    Od Vesna u forumu Religija
    Odgovori: 16
    Zadnji Post: 05.04.2012, 13:09

Članovi koji su pročitali ovu temu : 0

Nemate dozvolu da vidite spisak imena.

Tagovi za ovu Temu

Pravila Postanja

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts


O Nama

    Narodni radio, melem za uši ko ne sluša može da ga nađe na www.radiosumadinac.org

Preporučeni Linkovi

Pratite nas na

Twitter Facebook youtube Flickr DavianArt Dribbble RSS Feed



RSS RSS 2.0 XML MAP HTML
Loading...
Svaki korisnik ovog sajta odgovoran je za sadržaj poruke koju objavi na sajtu. Sajt se odriče svake odgovornosti za njihov sadržaj. Postavljanjem vaše poruke ili vašeg autorskog dela saglasni ste da ovaj sajt postaje distributer vašeg dela i odričete se mogućnosti njegovog povlačenja ili brisanja bez saglasnosti uprave sajta. Distribucija sadržaja sa ovog sajta je dozvoljena samo u nekomercijalne svrhe, uz obaveznu napomenu da je sadržaj preuzet sa ovog sajta i uz obavezno navođenje adrese RadioSumadinac.org. Kako je sajt ovih dimenzija nemoguće u potpunosti kontrolisati, ukoliko primetite materijal nad kojim Vi ili neko drugi već ima autorska prava, odmah nam se obratite i materijal će biti uklonjen. Za sve ostale vidove distribucije obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od vlasnika Sajta


Optimizovano za rezoluciju: 1920x1080