Indijanci i njihove mudrosti

Indijanci i njihove mudrosti


Ridiger Šahe – “Tajna magneta srca”

Ako želite da druga osoba otvori svoje srce, otvorite i vi svoje. Ona ne može da uradi ništa što vi ne možete da uradite. Ona je vaše ogledalo. Čak i ako bi ona prva to uradila, vi to ne biste mogli da osetite ako niste otvorili svoje srce.

Ako želite da sa nekim poboljšate odnos, poboljšajte odnos sa samim sobom.

Ako želite da osetite više poverenja, verujte sebi više.

Ako želite da osetite više ljubavi, volite sebe više.

Ako tražite sigurnost, pružite sami sebi sigurnost.

Ako želite da se bolje ophode prema vama, ophodite se sami bolje prema sebi.

Ako želite da doživite bogatstvo, darujte sebi prvo punoću. Za to vam nije potreban novac, samo odgovarajuće usmerenje vašeg opažanja.

Ako čeznete za novim podsticajima, slobodom i avanturom, uradite to sami. Počnite s malim, a onda će veće doći samo.

Ako ne želite da vas varaju, obratite pažnju da li sami sebe negde varate.

Ako želite da budete poštovani, poštujte sami sebe.

Ako želite da imate veću slobodu odlučivanja, a ne dobijate je, odlučujte ipak sami.

Šta god da tražite: u prvom redu, budite to i sami, a ako vam to pričinjava zadovoljstvo, vi to onda kasnije dajte i drugima. Tada će vam se sve to na kraju vratiti zato što deluje kao vaš magnet.

Indijanci i njihove mudrosti

Kada je dan ugasen

Kada je dan ugasen, ponekad dolaze nemirne noci. Pozvane od mojih misli potpuno nezeljene celim bicem.U takvim nocima jedino sto zelim je slobodan let u stanje bez reci i osecaja. Dok se poput neznog plasta prostiru oko mene niti ne slutim da maskama kriju sve sto mi donose. Osvajaju me svakom minutom koja mine.
Prenu me iz sna u trenutku kada im pokusam pobeci.Znam da zele dubokom ceznjom taknuti moju dusu koja u zudnji strepi.Poput pravog borca izbegavam napade nemirnih noci ali moja proslost postaje njihov najbolji prijatelj. Razvijajuci taktiku odbrane ne primecujem kako sam odavno porazena.Uplasena tragovima proslosti i krivnjom koju osecam prepustam se.
Bilo bi tako jednostavno kada bi neko slomio moje srce. Lako bi tada zakljucila, povredila sam nekog ali neko je i mene povredio. Krajnji rezultat nije bitan. U igri ljubavi zgodici se ne broje. Bitna je ravnoteza osecaja. Poznavati osecaj gubitka u ljubavi i povredjenog srca.Krivnja dolazi kada ravnoteze nema. Stanje opravdavanja same sebe odavno je zavrseno.


Osvajaju me vlastiti saveti. Tudje kako samo meni prilici ne slusam iako o ljubavi zapravo toliko malo znam.Parajuci noc svaka bol prouzrokovana mojim delovanjem postaje nepodnosljiva.Kako nesnosni postaju obrasci kojima se sada vec redovno sluzim.Kakva je to okrutnost dovesti se u stanje zaljubljenosti koja nikada ne dosegne svoj vrhunac vec je pre svoje uzlazne putanje osudjena na kraj.Ispisala sam prevrtljivu knjigu pravila kojom zastitnicki cuvam svoje srce a legitimno oduzimam tudja. Sebicnost i samoljublje nisu osecaji koji vladaju sa mnom. To je proslost zbog koje ponekad ne znam disati i prestajem zeleti. Oduvek sam volela visine i moja su krila bila spremna za let. Tesko je leteti s pticom koja se seli kada sve ostale miruju. Ceniti njezinu posebnost bez razumnog odmaka umeće je svojstveno jedino ljubavi.
Ljudi nisu andjeli Boziji. Nismo svi divni da mrava zgazili nismo i ne bi. Nismo takvi. Naprotiv. Grozni smo. Ili smo uglavnom grozni.
Ne bojim se vise razocarenja u ljude. Bojim se razocarenja u samu sebe.


SAVRSENSTVO VATRE
Znam da ja nisam u svemu samo covek.
I sad sam upotrebljen tek uz put.
Nevolja je u tome sto ne znam kako da prepoznam
gde sam udesen tako neverovatno nesrecno
da upetljavam sebe u pretakanje vecnosti
u vecnosti svemu pristajem da sam posuda,
da sam ram koji obmanjuju da je ikona,
da sam ikona koju varaju da je boja,
da sam boja kojoj predskazuju da je smisao,
i da sam smisao koji, na kraju, ne zna se šta je.
Da li ste odgonetnuli to volsebno,
to slozeno,sto nazivamo u sebi: prepoznavanje poznatog?
Ako te uprlja blato i otruje gorcina oni
to sigurno cine iz njima casnih pobuda.
Moralni zakon vode je: da udavi.
A vatre: da sagori sve sto joj je u zagrljaju.
Blatu je umetnost da blati.
Gorčini da je zesca.
Oni u tome vide cistotu dobrih obicaja.
Sve ima svoj stvaralački sjaj i krepost.
Sve ima etiku sopstvene prirode.
Tvoje je s kim si, kud prolazis i sta gutas.
I zato, sve sto ti je strano posmatraj blagonaklono.
Jer i tvoje je rasudjivanje,
Jer i tvoje je delanje za nekog nasilje i bol.


Srce puno hrabrosti i dobrote treba od vremena do vremena nesto opasnosti, inace mu svet postaje nesnosan.”Nietzsche

Indijanci i njihove mudrosti

Majka

U plodnoj dolini podno Anda živelo je miroljubivo pleme. Jednoga je dana grupa pljačkaša koja se bejaše skrivala u planinama, napala selo.
U otetom plenu našlo se i jedno dete, pa su i njega poveli sa sobom u planinu.
Ljudi iz ravnice nisu znali kako doći do dečaka, jer u stenovita bespuća nije vodio nikakav put, a ni tragova nije bilo.
Ipak, poslaše grupu svojih najboljih ratnika da potraže dete i vrate ga kući.
Ljudi su pokušavali sad na jedan, sad na drugi način; penjali se lijevom, pa desnom stranom.
Ni nakon nekoliko dana mukotrpna hoda nisu daleko odmakli.

Videvši da su potpuno nemoćni i da im je trud uzaludan, odlučiše se vratiti neobavljena posla.

Iznenada ugledaše detetovu majku kako silazi s planine koju oni nisu mogli preći. Na leđima je u vreći nosila svoga sina. Kako je uspela?

Jedan od ljudi iz grupe pozdravi je i reče: “Mi smo najjači ljudi u selu, a ne mogosmo preći planinu. Kako si ti uspela?”

Žena slegnu ramenima i odvrati: “Nije to bilo vaše dete!”

Bog je svakome od nas rekao: “TI SI MOJE DETE , VOLIM TE.”

Niko i ništa nije ga moglo sprečiti u Nameri da nas dovede kući.

Indijanci i njihove mudrosti


20 INDIJANSKIH PRAVILA

1. Ustani sa Suncem i pomoli se. Moli se sam. Moli često. Veliki Duh će slušati, samo ako ti govoriš.



2. Budi tolerantan prema onima koji su se izgubili na putu. Neznanje, ljutnja, ljubomora i pohlepa izlaze iz izgubljenih duša. Moli se za njih da pronađu vođstvo.



3. Traži sebe, kroz sebe. Ne dozvoli drugima da upravljaju tvojim putem. To je tvoj put i samo tvoj – Drugi mogu ići s tobom, ali niko ne može ići umesto tebe.



4. Ophodi se prema gostima u kući s puno obazrivosti. Posluži ih sa najboljom hranom, daj im najbolji ležaj, odnosi se prema njima s poštovanjem i čestitošću.



5. Ne uzimaj što nije tvoje, bilo od neke osobe, zajednice, divljine ili nečije kulture. Nije zasluženo i dato. Nije tvoje.



6. Poštuj sve što postoji na Zemlji, bilo ljude bilo biljke.



7. Poštuj tuđa mišljenja, želje i reči. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.



8. Nikada ne govori loše o drugima. Negativna energija koju time odašilješ u univerzum vratit će ti se višestruko.



9. Svi ljudi čine greške. Sve greške mogu biti oproštene.



10. Negativne misli uzrokuju bolesti uma, tela i duha. Vežbaj optimizam.



11. Priroda nije naša, ona je deo nas. Ona je deo naše svetovne porodice.



12. Deca su seme budućnosti. Sadi ljubav u njihova srca i zalivaj ih mudrošću i učenjima života. Dok rastu, daj im mesto da rastu.



13. Izbegavaj ranjavanje srca drugih. Otrov tog bola će se vratiti tebi.



14. Budi iskren u sva vremena. Iskrenost je ispit nasleđa i doslednosti unutar ovog univerzuma.



15. Drži sebe u ravnoteži. Svoje umno Ja, Duhovno Ja, Emocionalno Ja, i Telesno Ja.



Sva trebaju biti jednako snažna, čista i zrdava. Jačaj telo da ojača um. Rasti bogato u duhovnosti, da izlečiš emocionalne rane.



16. Donosi svesne odluke, kao što ću i kakav biti, kako ću delovati i nositi se sa svojim delima. Budi odgovoran za svoja dela.



17. Poštuj privatnost i osobni prostor drugoga. Ne diraj tuđe vlasništvo, pogotovo ne diraj svete i duhovne relikvije. To je zabranjeno.



18. Budi prvenstveno iskren prema sebi. Ne možeš biti pažljiv i pomoći drugima, ako nisi pažljiv prema sebi i ne pomažeš prvo sebi.



19. Poštuj tuđa verska opredeljenja. Ne sili druge da veruju u tvoje.



20. Deli svoju dobru sreću. Deli i učestvuj u davanju milostinje.

Severno – američki indijanski etički kod

LEGENDA SEVERNO AMERICKIH INDIJANACA


Sjeverno-američki indijanci
Kada svijet bude umirao podignut će se novo pleme svih boja i svih vjera. To pleme će se zvati Ratnici Duge i stavit će svoju vjeru u akciju, a ne riječi
U prošlom stoljeću jedna stara mudra žena iz Kri Indijanske nacije, zvana “Oči od Vatre” imala je viziju budućnosti. Prorekla je da će jednoga dana, zbog pohlepe bijelog čovjeka, doći vrijeme, kada će zemlja biti opustošena i zagađena, šume uništene, ptice padati sa neba, vode će biti potamnjele, ribe potrovane u potocima, a drveća neće biti, čovječanstvo kakvo znamo prestat će da postoji. Doći će vrijeme kada će čuvari legendi, priča, kulturnih rituala i mitova i svih Drevnih Plemenskih Običaja, biti potrebni da nas povrate u zdravlje, čineći zemlju ponovo zelenom. Oni će biti ključ čovječanstva za opstanak, oni su “Dugini ratnici”.
Doći će dan buđenja kada će svi ljudi svih plemena formirati Novi Svijet Pravde, Mira, Slobode i prepoznavanja Velikog Duha.
“Dugini ratnici” će širiti ove poruke i učiti sve ljude Svijeta. Učit će ih kako da žive na
“Način Velikog Duha”. Reći će im kako se današnji svijet odaljio od Velikog Duha i da je zato Zemlja “Bolesna”.
“Dugini ratnici” će pokazati ljudima da je Veliki Duh pun ljubavi i razumijevanja i kako da načine Zemlju ponovo lijepom. Ti ratnici će dati ljudima principe ili pravila da slijede da bi učinili svoju stazu od svjetlosti u svijetu. Ti principi će biti od Drevnih Plemena.
“Dugini ratnici” će ljude učiti drevnoj praksi o Jedinstvu, Ljubavi i Razumijevanju.

Oni će učiti harmoniji među svim ljudima na sve četiri strane sveta.
Kao drevna plemena, oni će učiti ljude kako da se mole velikom Duhu sa ljubavlju koja teče kao prelijepi planinski potok i utiče stazom u ocean života. Još jedanput, oni će biti sposobni da osjete radost u osamljenosti i društvu. Oni će biti slobodni od jadne zavisti i voljeti čovječanstvo kao svoju braću, bez obzira na boju, rasu ili religiju.
Osjetit će kako im sreća ulazi u srca i postat će jedno sa čitavom ljudskom vrstom.
Njihova srca bit će čista i zračit će toplinom, razumijevanjem i poštovanjem za čitavo čovječanstvo, Prirodu i Velikog Duha.
Oni će još jedanput napuniti svoje umove, srca, duše i dijela najčistijim mislima.
Tragat će za ljepotom Oca Života – Velikog Duha!
Naći će snagu i ljepotu u molitvama i usamljenosti života.
Siromašni, bolesni i sa potrebama bit će paženi od braće i sestara sa Zemlje.
Ova praksa postat će ponovo dio njihovih svakodnevnih života.
Onaj koji će voditi ljude bit će odabran na stari način – ne po političkoj struji, ili ko govori najglasnije, ko se hvali najviše, ili po imenu ili po blaćenju, već prema tome čija dijela govore najviše. Oni koji pokažu svoju ljubav, mudrost i hrabrost i oni koji pokažu da mogu i koji su radili za dobro svih, bit će izabrani za lidere ili Poglavice. Bit će izabrani po svojim “kvalitetama” a ne po sumi novca koju koriste. Kao brižne i odane “Drevne Poglavice” razumjet će ljude sa ljubavlju i gledati da se djeca obrazuju sa ljubavlju i mudrošću svojih bližnjih. Pokazat će im da čuda mogu biti ostvarena, da se izliječi svet od bolesti i povrate njegovo zdravlje i ljepota.
Zadataka ovih “Duginih ratnika” će biti mnogo i velikih. Bit će zastrašujućih planina ignoriranja da se osvoje i naići će na predrasude i mržnju. Oni moraju biti odani, nepokolebljivi u njihovoj snazi i snažna srca. Oni će naći voljna srca i umove koji će ih slijediti na ovom putu povratka “Majke Zemlje” ljepoti i izobilju – ponovo.
Taj dan će doći, nije dalek.

NESTANAK BELOG COVEKA…


Poglavica Sietl, iz plemena Sukuamish, je poznat u svetu po mudrom i vidovitom odgovoru koji je uputio americkom predsedniku povodom ponude da indijanci prodaju svoju zemlju belcima. Ovaj odgovor smatra se jednim od najlepsih i najsadrzajnijih izjava o odnosu coveka i prirode.
“…Kako neko moze da kupi ili proda nebo, toplinu zemlje?Ovakve misli su nama strane. Ako mi ne posedujemo svezinu vazduha i svetlucanje vode, kako ih onda mozete kupiti.
Svaki delic ove zemlje je svet mome narodu. Svaka blistava borova iglica, svaka pescana obala, svaka izmaglica u tami sume, svaki insekt koji zuji sveti su u mislima i zivotu mog naroda…Deo smo zemlje i ona je deo nas…
Znamo da beli covek ne razume nas nacin zivota.Njemu je jedan deo zemlje isti kao i bilo koji drugi, jerje on stranac koji dodje nocu i uzme od zemlje sve sto mu treba. Zemlja mu nije brat, vec neprijatelj i kada je pokori, on krece dalje. Ostavlja za sobom grobove svojih oceva i ne mari zbog toga. Oduzima zemlju svojoj deci i nije ga briga….Njegova ce pohlepa unistiti zemlju i za sobom ostaviti pustos. Ne znam. Nas nacin zivota se razlikuje od vasega…
Indijanac voli meki zvuk vetra, koji se poigrava povrsinom mocvare i miris povetarca osvezen popodnevnom kisom ili mirisom borovine. Vazduh je dragocen crvenom coveku, jer svi dele isti dah – zivotinja, drvo i covek, svi dele isti Duh…Beli covek kao da ne opaza vazduh koji udise. Poput nekoga koji je dugo na samrti, ne oseca smrad…
Vidoh po preriji hiljade istrunulih bizona, ubijenog od belog coveka pucnjevima iz prolazeceg voza…A, sta je covek bez zivotinja? Kada bi sve zivotinje nestale, covek bi umro od tuge i usamljenosti Duha…Jer, sve sto zadesi zivotinje, ubrzo snadje i coveka. Sve stvari su povezane….Naucite vasu decu onome cemu smo mi naucili nasu, da je zamlja nasa Majka. I sta god da zadesi Zemlju, snaci ce i sinove zemlje. Nije covek ispleo mrezu zivota, on je u njoj samo puka nit. Sta god da ucini toj mrezi, cini sebi…
Jedno znamo sigurno, a to je da ce i beli covek mozda jednom shvatiti – nas Bog je isti Bog. Mozda sada mislite da njega mozete posedovati, kao sto zelite da posedujete nasu zemlju, ali ne mozete. On je Bog ljudi i njegova je milost jednaka i za crvenog i belog coveka. Ova je zemlja njemu darivana i ako je oskrnavite, kao sto ste prezreli njenog stvoritelja, belog coveka ce nestati, mozda i pre ostalih plemena. Ali u svom nastajanju zaslepljujuce cete svetleti ognjem Boga koji vas je doveo ovamo i s nekom neobjasnjivom namerom dao vam vlast nad ovom zemljom i crvenim covekom. Ta sudbina je za nas misterija, ne razumemo zasto se ubija bizon, zasto se kroti divlji konj, zasto je u dubokim sumama toliko ljudskih tragova, zasto je pogled na zelene bregove zaprljan zicama sto govore?
Gde je gusta suma? Nestala je. Gde je orao? Odleteo je…Zivljenju je kraj, ovo je pocetak borbe za opstanak.”

HIJAVATINO PROROCANSTVO


Jednog dana, ove iste misli koje danas cvetaju u nasem saznanju stici ce do zvezda, dalje od najudaljenijeg oblaka i vratice se nazad, prenoseci ucenja ovog rascvetalog drveta kao odjek. Ljudi svih nacija sveta ce cuti ove misli mira i bice zadivljeni. Tada ce saznati misli Boga. Pesme Krilatih ce se ponovo pevati po selima zemlje i ljudi cetiri rase ce nakon toga ziveti kao jedno, u miru kao sto to cini mnostvo listova ovog jednog drveta. I vise nece biti rata, bolesti ni neistine.
Dajem vam ovo prorocanstvo da biste ga preneli svojoj deci, da biste ga stalno ponavljali kroz price oko vigvamskih vatri kroz generacije koje dolaze. Kada velika oluja dodje i kada bude izgledalo da je istina zauvek unistena, cvrsto se drzite ovog prorocanstva, moji hrabri ratnici. Ostanite verni Istini, moje poglavice. Budite cvrsti, jer svi ste vi iscelitelji i deca Velikog Duha.Jer iz ovog pocetka, koji mi danas stvaramo vremenom ce, kada PETOVEKOVNA oluja bude prohujala, iznici novi svet u kome ce vladati miroljubivi ljudi. A u tom svetu, varvarski obicaji ratovanja bice tako daleki, da ce cak i pripovedaci da ih zaborave.

Danas se udruzujemo u savez ljudi nasih pet naroda. Sacinjavamo dogovor da postujemo puteve ljubavi, puteve pravde, puteve mira. Mi u stvari nismo odvojeni narodi. Svako od nas, ovde u ovom mnostvu, samo je jedan list na drvetu Velikog Duha. Kada krenemo unutar sebe da bi dotakli reku zivota koja protice kroz srca naseg bica, svako od nas dodiruje isti onaj zivot koji tece kroz nasu bracu i sestre, kao sto isti sok protice kroz svaki list drveta.
Vas zivot je Bozji zivot. Veliki Duh se ne nalazi samo izvan vas, veci u vama. Slusajte Velikg Duha. U vasim najinitimnijim mislima, cucete ucenja koja su nadmocnija od bilo kog ucenja koje bismo vam ja ili Deganavida recima mogli da prenesemo.
Kao sto ne mozete videti da se listovi bilo kog zdravog drveta medjusobno prepiru ili bore, isto tako nema nikakve potrebe da se ljudi medjusobno prepiru ili bore zbog bilo cega izuzev prijateljskog nadmetanja. Kada se Veliki Duh spozna iznutra, u zajednicama u kojima se postuju Istina i postenje, ljudi zive u medjusobnom skladu. Oni dozivljavaju svoje vlastite zivote i zivot Tvorca kao jedan isti zivot. Oni znaju da su nasi ljudi listovi, a nasa plemena grane cudesnog drveta. Oni znaju da zivot dvonogih, cetvoronogih i krilatih, zivot biljaka, reka i mora, zivot cak i samog Sunca, meseca i zvezda raste iz istog drveta. Svi poticu iz jednog stabla Bica – vecnog zivljenja koje znamo pod imenom Bog. Na ovaj nacin, Veliki Duh zivi unutar svih stvari, u svakoj zivotinji i biljci, u svakom drvetu, i u svakome od nas koji smo ovde prisutni.”

PRIJATELJSTVO W56: NAJVECA, DOSAD NEISPRICANA PRICA, UFO PRICA O PRIJATELJSTVU S NASOM VANZEMALJSKOM BRACOM


Prijateljstvo W56: Najveća, dosad neispričana UFO priča o prijateljstvu s našom vanzemaljskom braćom

Nevjerojatna priča iz oblasti ufologije zvana «W56» ili «Prijateljstvo» (The Friendship ili talijanski Amicizia) gotovo je nepoznata na našim prostorima iako nam je geografski izuzetno bliska, kao što bi nam svima bliska trebala biti i poruka, filozofija te fascinantne priče o višegodišnjoj vanzemaljskoj prisutnosti u našem susjedstvu. U Italiji, naime, oko 40 godina grupa različitih vanzemaljskih entiteta održavala je svakodnevne kontakte sa desecima osoba najrazličitijih profila. Jednostavno, pedesetih godina prošlog stoljeća oni su im se prikazali i tada je započela jedna nevjerojatna priča o prijateljstvu između Zemljana i federacije W56. O tome postoje i audio vizualni dokumenti, kao i snimke letećih tanjura i snimke nezemaljskih glasova koji su se emitirali iz radio uređaja neovisno od frekvencija radio skale. Nekoliko Zemljana uključenih u projekt tvrde da su posjećivali vanzemaljske podzemne baze i one pod Jadranskim morem uglavnom locirane u akvatoriju nasuprot otoka šibenskog arhipelaga. A kao kruna svega, ti dobronamjerni vanzemaljci koji su tvrdili da kompletna njihova ekonomija i svjetonazor počivaju na ljubavi, bili su spremni svoju mudrost podijeliti sa svojom ljudskom braćom. Prema saznanjima koje u ovom tekstu po prvi put ovako opširno objavljujemo u nekom hrvatskom mediju, za prijateljstvo s «običnim» ljudima odlučili su se nakon neuspješnih pregovora s političkim predstavnicima našeg planeta, konkretno SAD-om i tadašnjim predsjednikom Dwight D. Eisenhowerom. Vanzemaljci su od njih tražili da prestanu eksperimente s nuklearnom energijom te im zauzvrat ponudili čistu nepresušnu energiju. Naravno, Amerikanci na to nisu pristali, ali po svemu sudeći kasnije je prihvaćena suradnja sa drugim, ne tako dobronamjernim vanzemaljskim narodima. O tome najbolje svjedoči upravo svijet o kojem živimo i (ne)vrijednosti kojima je zapad okrenut. Za razliku od vanzemaljaca koji su ostvarili kontakt s ovom talijanskom grupom, a postoje saznanja da su slične grupe ljudi bile povezane s njima i u brojnim drugim državama svijeta, ti drugi «loši dečki» bića su okrenuta sebi, materijalnome, energiji kao i materiji, te zapravo su sve suprotno od filozofije ljubavi, tolerancije, dijeljenja, snošljivosti…. Bitka između dviju zaraćenih vanzemaljskih grupacija trajala je tada, traje i danas. To je kozmička bitka, ona iskonska bitka između dobra i zla u kojoj sudjeluje i ljudski rod. U tom ratu mnogi entiteti iz federacije «W56» su stradali, mnoge su vanzemaljske baze uništene. Inače, u tom nazivu, 56 je godina 1956. kad je uspostavljen prvi kontakt, dok se pretpostavlja da W simbolizira otvorenosti prema “gore”.

Skriveno po Duperu - Capture sa snimke 8 milimetarske kamere svjedoka NLO viđenja

U opširnom tekstu koji slijedi, na portalu Skriveno naš stalni suradnik Nikola Duper, inače ugledni istraživač skrivenoga specijaliziran za cijeli niz tematika ali ponajviše fenomen krugova u žitu, progovara o svom osobnom odnosu s ovom nevjerojatnom pričom. Naime, Nikolu Dupera je 2008. godine kontaktirala osoba čiji identitet zasad ne smijemo objaviti, a riječ je o jednom od ljudi koji su kontaktirali osobno, izravno sa vanzemaljcima. Rezigniran zbog lažnih ili pak krivo interpretiranih informacija o toj priči koje su posljednjih godina plasirane u medijima, taj čovjek je imao potrebu izaći u javnost s istinom ali osobno to nije mogao znajući da bi objavom svog sudjelovanja diskreditirao sebe, obitelj i karijeru. Imajući povjerenja u našeg suradnika Dupera, povjerio mu je priču i dokaze. Važno je ovdje naglasiti kako je Nikola u strogo definiranom dogovoru s tom osobom, dobio dopuštenje dozirano izlaziti s informacijama, postepeno pa je ovo samo dio priče koju će, s vremenom, portal Skriveno objaviti u nekoj budućnosti. Ovo je njegova priča, autentično svjedočanstvo o događajima čije postojanje je promijenilo život i njemu samome: Prijatelji su Talijane pozvali da ih snime u letjelicama Ponekad je život u stanju iznenaditi nas neočekivanim spoznajama. Mnogi od vas me poznaju kao skromnog istraživača koji je izučavao fenomen krugova u žitu. Uvijek sam pokazivao izuzetno veliki interes za područje ufologije, no kako nikad nisam detaljno istraživao, nisu me smatrali ekspertom iz tog područja. Ipak, zahvaljujući krugovima u žitu upoznao sam veliki broj ljudi koji se bave ufologijom, kako u Italiji tako i u svijetu. Moguće je da sam doživio neke nepredvidljive stvari upravo zato što sam se aktivno bavio misterijima i stekao određena znanja iz UFO područja. Uglavnom, tako je počela i ova sjajna priča, prava avantura…. U listopadu 2008. godine došao sam u kontakt s osobom koja se željela upoznati sa mnom, a koja je znala da sam se bavio krugovima u žitu. Otišao sam se sresti s njim, i nakon što smo razgovarali više od sat vremena zamolio me da mu pomognem objaviti jednu vrlo važnu priču na što objektivniji način. Iz određenih razloga ova osoba nije bila u mogućnosti otvoriti se, te joj je za to bio potreban posrednik. Odgovorio sam da bi mi bilo drago pomoći koliko mogu i složili smo se da ćemo se ponovno sresti nakon par mjeseci. I stvarno smo se i sreli u siječnju 2009. godine, a tada mi je kazao da je tijekom duljeg perioda svog života bio jedan od sudionika takozvanog “Prijateljstva”. Nakon što sam se vratio kući, provjerio sam vjerodostojnost priče sa nekoliko prijatelja stručnjaka iz područja ufologije. Oni su potvrdili da je, prema njihovim spoznajama, priča istinita. Imao sam, dakle, dovoljno elemenata za smatrati priču ozbiljnom. Osim toga, obzirom da sam i sam bio impresivan osobom u pozitivnom smislu, odlučio sam pomoći da se ova fascinantna i važna priča i objavi. Iako sam već tada potpuno bio svjestan činjenice da možda riskiram reputaciju koju sam gradio svojim dugogodišnjim radom, no svejedno sam to učinio rado. Naprosto, ponekad treba vjerovati nekome ako osjećaš da on to zaslužuje. Tekst koji slijedi dala mi je osoba koja me tražila da budem njegov posrednik. Osim toga zamolio me da za sada ostane anoniman, te da tekst ne bude uklopljen u okvire koji bi izmijenili njegovo značenje tj. poštujući zlatno pravilo dobrog novinarstva. Prihvatio sam ta dva zahtijeva i odlučio poslati tekst zainteresiranim urednicima bez ikakvog dodatnog komentara. Uživajte u čitanju, i ako vam se priča učini zanimljivom upoznajte i druge ljude s njom.

PRIJATELJSTVO W56: NAJVECA, DOSAD NEISPRICANA PRICA, UFO PRICA O PRIJATELJSTVU S NASOM VANZEMALJSKOM BRACOM

-nastavak

Prijateljstvo – susret svjetova

Priča o “Prijateljstvu” ili jednostavno “Priča” kako smo je oduvijek nazivali- istinita je. Ona se odnosi na skupinu Talijana i drugih pripadnika ljudskoga roda tijekom niza godina, koji su od 1956. do 1990. godine sudjelovali u projektu prijateljstva s vanzemaljcima. Neki od ovih ljudi, uključujući i mene, još su uvijek živi. Imali smo direktne susrete, licem u lice s Prijateljima (nazvanim još W56), a oni su izvanzemaljci koji dolaze sa planeta naše Galaksije (udaljenih sto tisuća svjetlosnih godina) i iz drugih Galaksija. Na Zemlji ih je bilo najviše dvjesto, a živjeli su u skupinama pod zemljom i pod morem, neki od njih na obalama Jadranskog mora, na dubinama od 20 kilometara. Prva “povijesna” baza locirana je ispod područja malog grada Ascoli Piceno u središtu Italije. Sad ću ukratko izložiti stvari koje su proizašle iz onog u čemu sam osobno sudjelovao, tijekom većeg dijela mog života, te iz naših direktnih razgovora s Prijateljima. O tome posjedujem i audio snimke s izvornim glasovima Prijatelja. “Prijateljstvo” je skup više vrsta izvanzemaljaca, koji se međusobno razlikuju, kako po fizičkim karakteristikama (niski, visoki i divovski Prijatelji i slično) tako i po porijeklu (postoje Prijatelji iz drugih Svemira i dimenzija). Međutim, zajedničko kod svih njih je da su svi bezuvjetno okrenuti prema Dobrom. “Prijateljstvo” je vrsta transverzalne konfederacije bazirane na zajedničkom idealu života i misli, bez obzira što se velika raznolikost zadržala između populacija i pojedinaca te između osobnih izbora. Ovo je izrazito oprečno ideološkoj standardizaciji. Narod s kojim smo osobno došli u kontakt sastojao se od pojedinaca (žene i muškarci kao i mi) u fizičkom pogledu izrazito lijepih, pojedini visine oko tri m, dok su neki bili veoma niski. Naravno to su samo sporedni aspekti. Ono što je važno je suština ove priče bez obzira na različite vrste i “folklorne” posebnosti.

Ispovijest jednog «Prijatelja»

Prijatelji su naša starija braća. Oni su humani, dok mi to nismo, u usporedbi s njima. Znatno su humaniji od nas i zato se ne pokazuju. Oni su “previše” humani… Nama je vrlo jednostavno ulagivati im se, ali još je lakše zavidjeti im, obzirom na njihovu savršenu humanost. Neke druge populacije Svemira izabrale su Zlo, što pokazuju opčinjenošću Energijom i Znanjem-Znanošću. Dvojnost između Dobra i Zla značajna je u smislu razumijevanja borbe koja se još vodi, ali i činjenice zašto je tako teško objaviti istinu stanovnicima ovog planeta. Borba između Dobra i Zla je stvarna i praiskonska, nije izmišljotina ili dobro zamišljena predstava. Zla bića nisu posljedica neuspjelih znanstvenih pokusa, naprotiv, mogu slobodno odlučiti da ne budu zli. Ova Borba između Dobra i Zla se odnosila i na živote Zemljana iz naše grupe učinivši ih posebnim bićima. Doživjeli smo različite vrste iskustava, kako mentalnih i moralnih tako i konkretnih (susreti licem u lice s nekim od Prijatelja, razgovori s njima, viđenja letećih tanjura i ostalih letjelica različitih oblika, vrlo bliska viđenja materijalizacije i dematerijalizacije, posjeti, pa i dulji boravci u podzemnim bazama i drugo) Ovo je duboko obilježilo naše privatne živote i dovelo do toga da budemo naročito osjetljivi na zakone, odredbe i konvencije iz naše vlastite stvarnosti i društva, gdje smo nastavili živjeti i raditi, sa izuzetkom nekolicine od nas koji su izabrali provesti ostatak svog života zajedno s Prijateljima. Ono što smo mi doživjeli s Prijateljima, ide izvan okvira bilo kakve imaginacije. Potpuna tišina, godinama i desetljećima, prema ostalim ljudima bila je najnormalnija reakcija s naše strane. To je jedna vrsta “mentalnog promišljanja” i stalnog rasta svijesti o tome što se dogodilo i svijesti da je to neizgovorivo. Neki od nas platili su vrlo visoku cijenu zbog svoje “različitosti” i napuštanja uvriježenih poslovnih i društvenih životnih obrazaca. Neki od nas zadržali su to kao apsolutnu ili skoro apsolutnu tajnu, u smislu da smo se povjerili tek nekolicini bliskih ljudi. Drugi su progovorili, ali su svjesno prikazali djelomičnu ili preinačenu verziju. Zašto? Razlozi su mnogobrojni i složeni obzirom da postoje stvari koje netko ne može izreći čak i kada je odlučio progovoriti. Nadalje, većina informacija je prilično izvitoperena, trivijalizirana, izmanipulirana i proizvoljno interpretirana. Došlo je također do kontradiktornih i šizofreničkih informacija, u smislu da je neka stvar izrečena a odmah zatim negirana, što je generiralo sumnje i na kraju dovelo do nepovjerenja među dijelom čitatelja i slušalaca. Između ostalog to je dotaklo osnovne aspekte i razloge zbog kojih su Prijatelji među nama, te je zato sada potrebno intervenirati, ispraviti, a posebno reći ono osnovno što nije rečeno ili o čemu je rečeno upravo suprotno. Činjenica je da je ovaj slučaj vrlo složen. U njemu dvosmislenost, svjesne ili nesvjesne dezinformacije, te mješavina istine i laži igraju vrlo važnu ulogu. Ubacivanje samo jednog očigledno nemogućeg elementa u istinitu priču, primjerice nečeg što je samo po sebi kontradiktorno ili apsurdno, dovodi do toga da cijela stvar izgleda nepouzdana (što zbilja može biti svjestan ili nesvjestan cilj osobe koja izvještava). To nije slučajnost i ne može se smatrati ovisnim samo o namjeri osobe koja piše ili govori ili “objavljuje” ili se pretvara da je protagonist. Naprotiv, to je posljedica jednog od zakona koji reguliraju skriveno prisustvo Prijatelja na Zemlji. Uvijek je bilo tako, kako u prošlosti tako i sada. Prisustvo Prijatelja među nama subordinirano je određenim zakonima koji ovise o faktorima koje je teško objasniti riječima, obzirom da pripadaju suptilnim razinama, odnosno ne-fizičkim razinama stvarnosti. Među njima postoje zakoni dvosmislenosti, dvostrukosti i obmane, jer kao takvi karakteriziraju stanje Zemljana. Svi ovi “negativni” elementi nisu sekundarni, nepovezani ili dodatni već su osnovni dio pravila igre. To se događa u svakom trenutku, uključujući i trenutke u kojem se događaju i pokušaji objave, kao ovaj koji je upravo u tijeku. Prijatelji nisu jedini izvanzemaljci prisutni na Zemlji. Među nama su pojedinci iz drugih različitih populacija, obzirom da je Zemlja vrlo poseban planet unutar ekonomije ovog dijela Svemira. Svrha prisutnosti Prijatelja među nama nije da nas proučavaju (oni nas prilično dobro poznaju, bolje nego mi sami sebe!) već da nam pomognu, jer naše opće stanje se njima ne čini zadovoljavajućim, naročito zbog izrazito visokog stupnja mržnje, nasilja i nepravde na Zemlji, kao i anti-humanističkih trendova unutar naše znanosti i tehnologije. Pošto su u stanju vidjeti naše misli i osjećaje, Prijatelji vide ono što skrivamo iza maski, riječi i osmjeha…

PRIJATELJSTVO W56: NAJVECA, DOSAD NEISPRICANA PRICA, UFO PRICA O PRIJATELJSTVU S NASOM VANZEMALJSKOM BRACOM

-nastavak

Navjestitelji svijeta duhovnoga

Ostale populacije su ovdje iz drugih razloga, tako da otmice zemljana od strane izvanzemaljaca, kao i stvaranje hibrida su stvarnost o kojoj su nam Prijatelji pričali već od 60-tih godina prošlog stoljeća. Ovo sam spomenuo jer se danas o tome govori u medijima, a sjećam se što su Prijatelji pričali prije tako mnogo godina. No, o puno drugih stvari o kojima sam čuo ništa ne znam i nemam mišljenje jer ih Prijatelji nisu ni spominjali. Na primjer ništa ne znam o krugovima u žitu. Usprkos tome što su nam rekli puno toga, mislim da je to samo veoma mali dio onoga što znaju, uključujući i znanje o aktivnostima drugih populacija među nama. Ustvari, već je dovoljno teško razumjeti i “probaviti” događaje koje sam vidio i one o kojima su Prijatelji pričali, mogu samo zamisliti kako bi bilo da su nam rekli sve… Ipak, vjerujem da su mi prenijeli ono osnovno da bih se mogao orijentirati i razumjeti, znajući da je sve to istina, a ne samo informacije prema kojima se može samo odgoditi zaključak. Kažem da su te stvari istinite jer sam imao osobnu povezanost s Prijateljima, kao i jak osjećaj da su mi govorili istinu, na isti način kao i kada osjećaš da ti najbolji prijatelj ili osoba koju voliš i koja te voli, govori istinu. To je bila sretna okolnost u mom životu: moći vjerovati, unutar područja gdje je vjerovanje prilično teška stvar, zahvaljujući osobnoj povezanosti. Danas se takozvani. “objektivni” dokazi (slike i drugo) mogu izmijeniti ili kreirati tehnologijom, tako da je udio stvarnog, pouzdanog svjedoka važnije nego je bilo u prošlosti. U usporedbi sa svim drugim populacijama koje posjećuju Zemlju, Prijatelji imaju jednu veoma osebujnu i vrijednu osobinu: vezani su sa suptilnim razinama koje upravljaju sa sudbinom Zemlje i sa onim što oni nazivaju «Duša Svemira», izvan fizičkih i pojavnih razina. Tako, Prijatelji imaju neku vrstu opće kontrole svega što se događa, iako mogu intervenirati samo pod određenim uvjetima. kao u jednoj veoma složenoj šahovskoj igri s pravilima o kojima je sada nemoguće niti površno progovoriti. Prijatelji se ne definiraju kao pripadnici svijeta Duhovnog već onima koji “dolaze upravo nakon svijeta Duhovnog”. Drugim riječima, oni sebe smatraju “navjestiteljima svijeta Duhovnog” odnosno posrednicima između nas i svijeta Duhovnog. U usporedbi sa znanošću i tehnologijom ostalih populacija izvanzemaljaca, tehnologija i znanost Prijatelja potpuno je različita i jedinstvena, jer je oblikovana prema zakonima svijeta Duhovnog. To su znanost i tehnologija koje nemaju nikakvih poveznica s našom, uključujući i najinovativnije aspekte naše kvantne fizike. Ali posjeduju i jednostavniju znanost i tehnologiju, koju su djelomično pokušali podijeliti s nama, posebno u području elektromagnetizma. No, to je pobudilo u nama prije svega lakomost, posesivnost, nadmetanje i svemoć što ih je navelo da odustanu od tog projekta podjele. Iako su Prijatelji dobili veliki rat protiv naroda Zla u Svemiru, igra na Zemlji je još uvijek u potpunosti otvorena. Umovi nas Zemljana iz grupe, vezani jednim starim paktom zauvijek sa Prijateljima, i umovi Zemljana, kojima se sada obraćam, jednako su uključeni u taj rat koji se vodi unutar naših najintimnijih i nesvjesnih područja, što čini sve skupa veoma teškim i na granici neizrecivosti. Razboritost je neophodna, no nije dovoljna da bi se objasnili fenomeni, interakcije i posljedice koje se nalaze izvan svega u što su nas društvo i znanje – znanost navikli i usmjerili. Ustvari, razboritost koja je potrebna da bi se uhvatilo u koštac s ovom pričom i onim što iz nje proizlazi, znatno je bogatija i šira od one kojom se naši znanstvenici inače služe, ali i od filozofskih sustava kao što je Budizam, sa svojim zakonom uzroka i posljedice, koji predstavlja samo djelić cjelokupnog objašnjenja koje je zapravo enormno kompleksnije i artikuliranje. Takozvana “učenja” Prijatelja, koja još nisu objavljena, omogućuju pristup novom spoznajom o ovom zamršenom konceptualnom i iskustvenom klupku. Temelj učenja Prijatelja je TRANSCEDENTNOST onog što i mi zovemo “Bog” kojeg ne treba miješati s već spomenutom Dušom Svemira. Tu se radi o potpunoj oprečnosti panteizmu ali zasad sam se prinuđen tu zaustaviti iako je to, prema onom što su nam Prijatelji kazali, najvažnija točka i glavni razlog njihova boravka među nama. Slika koju ovdje vidimo je polaroid iz 60-tih godina prošlog stoljeća. Ona pokazuje fundamentalni aspekt veze između naše grupe i Prijatelja. Na slici se vidi projekcija divovskog suptilnog tijela. Ono što je značajno jest istaknutost zone srca kao centralnog dijela, što upućuje da je Ljubav najznačajnija stvar za ljudska bića, kako Zemaljska tako i izvanzemljska.

PRIJATELJSTVO W56: NAJVECA, DOSAD NEISPRICANA PRICA, UFO PRICA O PRIJATELJSTVU S NASOM VANZEMALJSKOM BRACOM

-nastavak

Ljubav kao ekonomija, kao ključna pokretačka sila

UREDDA, na jednom od jezika Prijatelja, je energija koja nastaje uslijed Ljubavi među ljudima, posebno između Prijatelja i naše grupe, slijedeći pakt između njih i nas, te niz događaja koji su nas povezali. Zahvaljujući specijalnim uređajima koji rade na suptilnim razinama (postoje deseci suptilnih razina), Prijatelji pretvaraju UREDD-u u druge vrste energija i stvari, pa tako i u kisik koji udišu u svojim podzemnim i podmorskim bazama. U slučajevima nedostatka UREDD-e Prijatelji umiru jer su izabrali biti ranjivi iz Ljubavi. Štoviše, Prijatelji su odabrali ovisnost o materijalnoj pomoći (hrana, uglavnom voće i povrće) s kojom smo ih opskrbljivali. To se događalo preko daljinskog sustava kontrole dematerijalizacija, koje sam osobno vidio i u koje sam tijekom godina bio više puta uključen. Čak su se tone hrane u trenu dematerijalizirale na udaljenosti od jedan metar od naših očiju, a onda odmah nakon toga ponovno materijalizirale unutar njihovih baza. U nekim drugim slučajevima Prijatelji bi nam slali velike ili male stvari koje bi se materijalizirale upravo ispred naših očiju. UREDDA je vrsta energije, no Prijatelji nisu obožavatelji energije na način na koji su to druge populacije. Prijatelji slijede Ljubav, koja je izvor i dobrih energija, kao što je UREDDA, no sama po sebi iznad bilo koje energije. Da bi im bilo dopušteno da ostanu tu s nama, Prijatelji su se obvezali prihvatiti zakone Vremena i Imanja koji reguliraju sudbinu naše planete. Ignorirati ili ne razumjeti do kraja DOBROVOLJNU OVISNOST PRIJATELJA O ZAKONU POSJEDOVANJA i u biti od naših misli i djela, onemogućuje shvaćanje stvarnog značenja “priče” kao takve. Onemogućuje nam također pripremu za slučaj da se ponovi, možda i u širem obliku. U današnje doba, nove takozvane “postmoderne” paradigme u okvirima zemaljskih znanja, s dodatkom paradoksa kvantne fizike, otvaraju ljudski razum u smjeru prihvaćanja da realitet ne mora biti ono što se čini da jest ili ne samo ono što se čini da jest. Ideja da bi smo mogli biti kao djeca koja se igraju u jednoj sobi te nisu svjesna nikakvih događanja koja se oko njih zbivaju, čak niti svih ostalih sadržaja sobe, osim igračaka, danas se čini manje apsurdnom nego je to bilo u prošlosti. Ipak, istinsko prihvaćanje, ne samo na zaigranoj ili virtualnoj razini, već na razini stvarne svijesti jednog svijeta izvanzemaljaca među nama, još uvijek predstavlja antropološku i kognitivnu revoluciju za razmatranje, puno više nego je to bio Kopernikanski obrat. Samo kao primjer: u prošlosti, stotinama milijuna godina unatrag, na Zemlji su postojale tri civilizacije koje su bile naprednije od naše i koje su nestale uslijed vlastitih pogrešaka. Ista stvar prijeti i nama danas. Prijatelji, koji su sa žaljenjem spoznali našu autodestruktivnu prošlost, ne žele da se to opet ponovi. Oni su nam sposobni pomoći i to čine, ali im je obaveza djelovati unutar ograničenja i uvjeta koje su nametnuti od suptilnih razina naše Zemlje i našeg Svemira. Mi svi ignoriramo postojanje ovih ograničenja i uvjeta. Upravo uslijed kompleksnosti uključenih varijabli, Prijatelji nisu predvidjeli ništa što bi bilo vezano uz “sudnji dan”. Nikad ih nisam čuo da govore o 2012. godini koju mnogi ljudi spominju. Umjesto toga, pričali su da bi ponovno došli k nama. Neki kao ja (jedan sam od malog broja onih koji su još živi) ustanovili smo posebni pakt s Prijateljima, zaklevši se na uzajamnu odanost, mada je prošlo tako puno godina. No, ja ne znam hoće li i kada će se oni vratiti. Moguće je da su se već vratili i da rade na nekom drugom dijelu svijeta, s drugim Zemljanima. Ne znam niti hoće li me oni kontaktirati. Čisto sumnjam. Mislim da je moj jedini zadatak, koji su mi sami Prijatelji odavno kazali, prepričati sve, kao što sam sad počeo pričajući Nikoli Duperu.

PRIJATELJSTVO W56: NAJVECA, DOSAD NEISPRICANA PRICA, UFO PRICA O PRIJATELJSTVU S NASOM VANZEMALJSKOM BRACOM

-nastavak

SAD ih nije htio

Krajem 40-ih godina prošlog stoljeća Prijatelji su ponudili suradnju Vladi SAD-a. U zamjenu za to, tražili su da se odustane od programa razvoja nuklearnog oružja. No njihova ponuda i njihov zahtjev su odbijeni, a neki drugi narodi izvanzemaljaca su surađivale sa SAD i drugim Silama. Rezultati toga bili su krajnje negativni i još uvijek uveliko određuju našu zajedničku sudbinu. Jedan od razloga za kašnjenje u otkrivanju je činjenica da bi američka administracija trebala preuzeti odgovornost ispred cijele planete zbog odbijanja vitalne suradnje i istovremeno aktiviranje druge koja je izrazito negativna, a isključivo samo zbog moći i dominacije, lažući pritom građanima i prikrivajući istinu kroz desetljeća. Nakon vojno-političkog odbijanja od strane Amerikanaca, Prijatelji su poduzeli strategiju koja se zasniva na tajnim kontaktima s malim skupinama «običnih» ljudi, pokušavajući vrednovati kvalitetu ljudskih osobnih veza, vrijednost ljubavi i URDDE-e u odnosu na kvantitetu i vidljivost. Međutim, niti ovi kvalitativni kontakti nisu doveli do očekivanih rezultata i danas je nužno ponovno otpočeti s njima. S Prijateljima, nikad nema definitivnog poraza, obzirom da su njihovi resursi zbilja izvanredni. Kada Prijatelji izgube bitku, to je zato što smo je ustvari mi sami izgubili, a oni moraju gubiti s nama i plaćati s nama i zbog nas, prema zakonima naših suptilnih razina. U studenom 1978. godine nedostatak UREDD-e prema Prijateljima prouzročio je mnogo smrtnih slučajeva među njima i njihov trenutni poraz, od strane neprijateljskog naroda zvanog CTR, Prijatelji su predvidjeli i smatrali unaprijed odlučenim događajem. Međutim situacija je još uvijek reverzibilna. Pustolovina u koju su se Prijatelji upustili s nama je izvanredna skrivena drama s nepredvidljivim implikacijama, djelomično i za Prijatelje same, obzirom na nevjerojatnu kompleksnost uključenih varijabli i nemjerljivost slobodnog izbora. Prijatelji imaju beskonačno poštovanje za slobodnu ljudsku volju. Svakodnevno su u tihoj borbi zemaljski suradnici Prijatelja i zemaljski suradnici naroda koji su neprijatelji Prijatelja (dakle i naši neprijatelji). Neprijatelji pokušavaju postepeno i na naizgled bezbolan način osvojiti naš planet, uglavnom djelujući na naš razum. Na žalost ovo nije znanstvena fantastika. Da bar jeste tako! Na žalost ovo nije paranoja. Da je bar tako! Međutim, samo spomenuti ovakve stvari dovodi do diskreditiranja osobe koja to govori ili piše, što je moćno oružje u rukama onih koji nam žele nauditi. Mentalni i društveni uplivi u ovom području su iznimno jaki. U slučaju da bi netko imao jaku motivaciju za to, lako je diskreditirati bilo koga bez obzira na njegovu društvenu ili kulturnu poziciju. Ako netko ima vrlo tajna iskustva, kao što su ova s Prijateljima, a uz to “neuobičajeno” obnaša važnu poziciju u društvu i poštovan je kao pouzdana osobna, on se boji biti diskreditiran ako bi otkrio svoje tajne. Štoviše, on strahuje da će i samo objavljivanje diskreditirati tajnu kao takvu. Zna i to da će uplivi svakako biti jači nego njegova društvena ili kulturna pozicija, kao i poštovanje koje je stekao tijekom cijelog svog života. Tako on nastavlja šutjeti, iako bi želio govoriti samo istinu, bez da želi nešto za sebe samog. No drugi, oni koji ne znaju istinu ili ne žele da se ona sazna, govore zbog samopromocije ili zbog novca, ne riskirajući da budu diskreditirani, jer niti nemaju za što biti diskreditirani. U današnje vrijeme ovo se događa u svakoj državi i potpuno je podržano od svih ljudi i institucija koji ne žele da dođe do objave. Ono što ustvari jest je da ljudi ili imaju tendenciju da stvarno ne vjeruju objavama ili na drugu stranu zaluđuju sami sebe vjerovanjima, ili što je najčešće – suzdržavaju se od svoje prosudbe, znajući da takve “objave” dolaze od ljudi koji su skloni samopromociji ili stjecanju novca, te se stoga niti ne boje diskreditiranja. Što prije bude moguće, pokušat ću iznijeti sistematično i jasno obrazloženje. Globalni scenarij je krajnje kompleksan, obzirom da uključuje i prisustvo i aktivnosti ostalih naroda izvanzemaljaca među nama. Ipak, u slučaju da uzmemo u obzir taj scenarij iz viđenja kako nam ga Prijatelji nude, barem imamo poveznicu i opći smisao. To je moguće jer je viđenje Prijatelja povlašteno zbog njihovih posebnih veza s suptilnim razinama i Dušom Svemira. U slučaju bilo kakvog drugog viđenja, scenarij ne bi bio ne samo previše kompleksan nego čak neodgonetljiv i na koncu, beznadežan – svjedoči o svom nevjerojatnom, tako humanom i čovjekoljubivom iskustvu našem suradniku Nikoli Duperu jedan od onih, pod prisegom, incognito. Barem za sada.

ALFA MOZDANI TALASI – STANJE UMA ZA PRISTUP PODSVESTI – Tajna (154)


Kako najlakše da promenimo svoje vibracije prema spoljnom svetu da bismo privoleli zakon privlačenja da deluje u našu korist? Tajna je u delovanju na alfa nivou svesti. Naime, naučno je dokazano da kada naš mozak emituje alfa moždane talase, tada imamo otvoren pristup podsvesti da menjamo njene programe, rešavamo kreativne izazove, jača nam je intuicija, bolje učimo i pamtimo itd.
Obećao sam da ću pisati o Silva metodu, a članak o alfa stanju uma je prirodan uvod u tekstove o Silvi. Silva metod je uspešan zbog toga što je uveo metod za svesno ulaženje u alfa stanje, a da smo i dalje budni, a tada imamo pristup neograničenim kapacitetima našeg uma. U ovom članku pišem o tome šta su alfa moždani talasi, koje prednosti nam donose i kako možemo da ih izazovemo.
Ćelije našeg mozga koriste elektricitet da bi međusobno komunicirale. Posmatrajući skup elektriciteta svih ćelija, uočava se šablon po kome ceo mozak emituje impulse ciklične, talasaste prirode, tj. električne talase. Moždani talasi se mogu izmeriti uređajem koji se zove EEG (elektroencefalograf). U zavisnosti od frekvencije na kojoj pulsiraju talasi, izdvojeno je pet kategorija talasa od kojih svaka sa sobom nosi specifične karakteristike na naš um i telo:
Gama talasi (40Hz – 70Hz) – stanje potpune fokusiranosti. U ovom stanju imamo punu koncentraciju i tada pružamo maksimum svojih intelektualnih kapaciteta.
Beta talasi (13Hz – 40Hz) – stanje u kome smo kada obavljamo svesne radnje, dok smo budni i aktivni. Ovo stanje je većini odraslih ljudi dominantno tokom dana.
Alfa talasi (8Hz – 12Hz) – stanje opuštenosti. Alfa stanje se obično postiže kada zatvorimo oči, kada meditiramo, maštamo, sanjarimo, sanjamo, pred utonuće u san, pre prirodnog buđenja.
Teta talasi (4Hz – 7Hz) – dublje stanje opuštenosti. Ima slične prednosti kao alfa nivo, ali je teško da se fokusiramo na neku stvar dok smo u ovom stanju jer je pažnja rasuta. Takođe je teže da ostanemo svesni.
Delta talasi (1Hz – 4Hz) – stanje dubokog sna i kome. Nije poznato (bar meni) da je neko svesno uspeo da postigne delta moždane talase.
Da se vratim na alfa nivo jer je on najzanimljiviji za primenu TAJNE. Za postizanje ciljeva koje sebi postavimo je često potrebno da promenimo stavove koji su upravljali našim životima, a to se prirodno postiže u alfa nivou. Tada su nam podjednako aktivne i leva i desna hemisfera mozga, a taj izbalansiran odnos je tajna uspeha. Tada nam je izražena intuicija, kreativnost, padaju nam na pamet razne ideje, više smo fokusirani na sebe nego na spoljne događaje, potpuno smo fizički i mentalno opušteni, ojačava nam se imuni sistem, nalazimo se u stanju prirodnog toka, imamo pojačano pamćenje i sposobnost učenja i razumevanja. Dok smo u alfa nivou, nemoguće je da budemo pod bilo kojom vrstom stresa ili da se brinemo i razmišljamo negativno. Nemoguće je zato što bismo u tom slučaju odmah “skočili” u beta stanje.
Postoje ljudi kod kojih je primećeno češće prisustvo alfa talasa. Pre svega, to su oni koji meditiraju, jer oni uspevaju da svesno smanje frekvenciju na kojoj njihov mozak radi, a takvo stanje se produžava i na periode između meditacija. Zatim, kod ekstrovertnih ljudi je primećeno češće funkcionisanje na alfa talasima, a deca u svesnom budnom stanju dominantno funkcionišu na alfa talasima.
Međutim, nije preporučljivo ni da stalno funkcionišemo na “alfi”. Ako bismo pretežno bili u alfa stanju, ne bismo mogli da se koncentrišemo na spoljašnje situacije, stalno bismo sanjarili tokom dana, misli bi nam lutale, a najverovatnije bismo bili depresivni i umorni. Nedostajalo bi nam uzbuđenje, a bili bismo i previše otvoreni za svakakve vrste uticaja, odnosno bili bismo krajnje naivni.
Na koje sve načine možemo postići alfa stanje svesti?
Meditacija – cilj skoro svih tipova meditacije je da smanji frekvenciju moždanih talasa na alfa ili čak teta nivo
Samo-hipnoza – po meni veoma sličan metod meditaciji u kome sami sebe dovodimo u stanje hipnoze. Hipnoza je obično vezana za teta nivo kada često nismo svesni sveta oko sebe.
Vizuelizacija – čim zatvorimo oči i zamišljamo neku sliku, povećava se broj alfa frekvencija. Vizuelizacija je usko povezana sa meditacijom, ali može se koristiti i samostalno kada ima dovoljno jake efekte.
Audio/vizuelne stimulacije – jednostavan proces kada, na primer slušajući određeni ton, naš mozak usvaja frekvenciju tona i usporava svoj rad. Jedan od načina postizanja alfa nivoa su binauralni zvukovi o kojima sam nešto pisao u ovom članku. Zanimljive informacije o binauralnim zvukovima možete naći na alternativa forumu.
Joga – postoje razne vrste joge, a ako se pravilno vežba, sigurno će vas uvesti u stanje alfa talasa.
Duboko disanje – dovodi nas u stanje opuštenosti i samim tim snižava frekvenciju moždanih talasa, a time nas oslobađa stresa.
Saune, kupke, sunčanje – kao i svi ostali načini relaksacije, utiču na to da mozak uspori svoj rad.
Gledanje televizije – nije baš najzdraviji i preporučljiv metod postizanja alfa stanja, ali istraživanja su pokazala da već nakon pola minuta gledanja TV-a ulazimo u alfu.
Postoje i oni nezdravi načini postizanja alfa nivoa kao što su pijanstvo ili pušenje marihuane.
Dakle, cilj ovog članka je bio da objasni kako pristupom našoj podsvesti i dubinskim menjanjem stavova možemo uticati na to da zakon privlačenja radi u našu korist. Knjiga “Tajna” i Abrahamovo učenje ne ističu značaj meditacije za promenu vibracija koje emitujemo, nego kažu da to treba da se radi svesno. Ipak, oni navode je da neophodno bar 15 minuta dnevno razmišljati o svom cilju kao da je već ostvaren. Zapazite da je to tehnika vizuelizacije iz prethodnog nabrajanja koja nas takođe dovodi u alfa nivo.
Kad malo razmislite, da li ima nešto lepše od osećanja duboke opuštenosti, sanjarenja, pozitivnog razmišljanja, a još kad nam na pamet padne neka odlična ideja ili rešenje nekog problema, onda stvarno nema razloga da i svi ne praktikuju neku od tehnika ulaska u alfa stanje.

ZENE PADAJU NA SEKSUALNU PRIVLACNOST MUSKOG LICA


Američki naucnici su otkrili da žene procenjuju privlačnost muškog lica na dva nacina, seksualni – koji se temelji na izgledu vilice, usana i jagodičnih kostiju i neseksualni nacin – koji se temelji na sveukupnoj estetici.
Dosad taj dualni proces privlačnosti još nije bio testiran. Kako bi se proučio način na koji žene procenjuju privlačnost muškog lica, psiholozi Robert G. Franklin i Reginald Adams pokazali su ispitanicima različita muška i ženska lica.
Prvo pitanje koje im je bilo postavljeno trebalo je oceniti seksualnu stranu privlačnosti, dok se drugo odnosilo na sveukupni estetski utisak koje to lice ostavlja.
Ista ta lica su zatim psiholozi pokazali drugoj grupi ispitanika, ali su ovoga puta neka od tih lica bila podeljena horizontalno, a gornja i donja polovina lica su bile pomaknute u različitim smerovima. Ispitanici su, naravno, trebali odgovoriti koliko su im privlačna ta lica. Pokazalo se da su se žene u drugom slučaju, budući da su teže mogle proceniti sveukupni estetski utisak, više oslanjale na seksualnu privlačnost određenih karakteristika na licu.
Istraživanje je potvrdilo ono što su psiholozi i pretpostavljali, a to je da žene mušku privlačnost procenjuju na dva načina koja su nezavisna jedan od drugoga. Izražajna vilica, usne ili jagodične kosti ženama su seksualno privlačniji, pa će zato kod biranja partnera pre pasti na muškarce koje krase te fizičke karakteristike.

VESNA – BOGINJA PROLECA


Promena prirode i donosenje novog zivota u mnogim mitologijama starog sveta uglavnom je vezano za visu silu predstavljenu zenskim likom. Slovenska mitologija donositeljicu proleca i bujanje živоta povezivala je sa boginjom Vesnom.
Pojava u zenskom oblicju koja se predstavlja sa vencima cveca u kosi koja pobedjuje boginju leda i mraka Moranu, karakteristicna je za slovenske narode medju kojima su se i u današnje vreme sacuvali neki obicaji karakteristicni za poštovanje ovog božanstva. . Pripisivano joj je upravljanje suncevom svetloscu , bez koje nema budjenja prirode i bujanja zivota, pa je za obrede koriscena vatra. Današnji hriscanski obicaji u kojima se nalaze ostaci praslovenske tradicije su Vrbica, Cveti, Mladenci… Sloveni na svim prostorima koje su naseljavali, da bi im cerke bile vedre i radosne, kao i cvetokosa boginja, cesto davali ime Vesna. Prolece na ruskom se kaze весна , a kako se kaze Vase prolece ovog proleca?
Vesna je kod Slovena bila boginja proleća, a povezivana je i sa mladošću. Vesna je boginja koja je kod naroda bila jako omiljena jer je smenjivala vladavinu zime i smrti, odnosno Morene. Morena je vladala zimom, a taj period su Sloveni (pogotovo severni) povezivali sa smrću. Zima je u to vreme bila obeležena nedostatkom hrane, raznim bolestima koje prouzrokuje hladnoća, a time i sa mnogo smrti. Vesna donosi zelena polja, cvetanje, prijatno vreme, pogodnije za život i rad. Ovim promenama u prirodi Vesna donosi radost u domove Slovena. Proleće su Sloveni slavili upravo iz razloga što pobeđuje zimu i predstavlja najavu za letnje doba. Kako je proleće u narodu simbolizovalo pocetak lepog doba, kad priroda cveta, budi se, ponovo rađa i život se obnavlja, tako je i Vesna dobila ulogu kao boginja mladosti.
Vesna predstavlja jedno od najsvetlijih božanstava i zato je bila među narodom omiljena. O toj činjenici svedoči i to da je naročito kod Srba često žensko ime Vesna. Ljudi su davali ćerkama to ime verujući da će njihove ćerke biti radosne i vesele poput boginje Vesne, odnosno, poput proleća. Da je Vesna svetlo božanstvo govori i to da na staroindijskom reč vas znači biti svetao, jasan,svetlost. A upravo ta reč se nalazi u korenu Vesninog imena. Ova činjenica govori takodje o tome da je Vesna bila božanstvo još dok su sloveni bili u Indiji, i pre nego sto su se doselili u Evropu. Naime, Vesna je bila uzor ženama. Bila je lepa i moćna, oko sebe je širila opojne mirise. Pored lepote, pripisivana joj je i moć nad toplotom Sunca, bez koga ne bi moglo da dođe proleće.
Vesna nikad nije bila usamljena. Nju su pratili Gerovit, koji je bdio nad njom, i Stribog, bog vetra i vazduha. Vesna je boginja pobednica. Ona pobeđuje smrt i zimu, i donosi svoju vladavinu u prirodu. Ovu pobedu je narod obeležavao u svojim običajima. Prema legendi, Stribog je Vesnu donosio svakog proleća na krilima lakog i prijatnog povetarca. U obračunu između Morene i Vesne, Sloveni su se uvek opredeljivali za Vesnu. U običajima su Sloveni na grani nosili lutku Vesne, dok je lutka Morene bila topljena u reci ili spaljivana. Ovaj običaj je simbolično obeležavao pobedu Vesne nad Morenom. Naravno, nikad Vesnina pobeda nije konačna, već se ciklično sve ponavlja svake godine. Borba između Vesne i Morene pokazuje da Vesna ima osobine koja su česte među smrtnicima, netrpeljivost prema drugim ženama, ljubomoru i težnju ka moći.

VESNA – BOGINJA PROLECA

-nastavak

Trag o savezu Vesne i naroda može se naći i u molitvama i mnogim magijskim radnjama, kojima je takođe motiv bilo teranje zime i smrti iz domova, gde bi Morana nameravala uzimati duše i nanositi patnje. Naime, verovalo se da Vesna pomaže ljudima i da oporavlja zimom narušeno zdravlje i usklađuje prirodu da bude harmonična, a time krepi i um i srce ljudi. Ovime je Vesna donosila slogu i ljubav.Jedan od praznika posvećenih Vesni slavio se sa supružnicima koji su sklopili brak predhodne godine. Bio je to jedan od najradosnijih praznika Slovena. Za tu priliku su spremani kolači sa medom, nazvani medenčićima. Međutim, ovaj praznik je kasnije crkva vezala za dan čedrdeset mučenika, 23. mart, i danas poznat kao Mladenci. Vesnin cvetni praznik takođe se održao i danas se naziva Cveti. U Vesninim obredima davalo se vernicima da progutaju leskov pupoljak ili glogov list. Deca su u vreme cvetanja vrba kićena vrbinim resama, a oko vrata su im se stavljali zvončići. Ovaj obred je i u hrićanstvu održao svoje ime, a ime mu je Vrbica. Jaja su se farbala u proleće, obično u crvenu boju, koja je simbolizovala sunce, vatru i toplinu, koju je Vesna donosila svojim dolaskom. Jaja su se zajedno sa hlebom i vinom poklanjala domaćinu kuće. Kukavicu su Sloveni smatrali zlom srećom na proleće, a pogotovu kad zakuka, dok je lastavica bila srećna ptica, čak poistovećivana sa Vesnom, jer su lastavice jedini opipljivi vesnik proleća. Lastavice nikad nisu lovljene, čak su porodice smatrale srećom kad bi lastavice svile gnezdo ispod njihovog krova. Obrede posvećene Vesni krasile su i Dodole, mlade devojke koje su pevale pesme posvećene Vesni, a bile su ukrašene lišćem i cvetnim vencima. Dodole su bile deo rituala dozivanja kiše, koji nije priređivan samo u čast Vesne, već i mnogih drugih bogova.
Vesnu su Sloveni doživljavali kao lepu, nasmejanu mladu devojku okićenu vencima i u beloj haljini. Kosa joj je bila ukrašena cvetnim zvonima. Imala je krupne oči. U donjem delu struka imala je veliki cvetni venac.Bića posvećena Vesni su bila laste, kukavice i rode. Praznici koja su u bili posvećeni Vesni su u hrišćansvu zadržani, a to su Vrbica, Cveti i Mladenci.


Vesna je kod Slovena bila boginja proleća, a povezivana je i sa mladošću. Vesna je boginja koja je kod naroda bila jako omiljena jer je smenjivala vladavinu zime i smrti, odnosno Morene. Morena je vladala zimom, a taj period su Sloveni (pogotovo severni) povezivali sa smrću. Zima je u to vreme bila obeležena nedostatkom hrane, raznim bolestima koje prouzrokuje hladnoća, a time i sa mnogo smrti. Vesna donosi zelena polja, cvetanje, prijatno vreme, pogodnije za život i rad. Ovim promenama u prirodi Vesna donosi radost u domove Slovena. Proleće su Sloveni slavili upravo iz razloga što pobeđuje zimu i predstavlja najavu za letnje doba. Kako je proleće u narodu simbolizovalo pocetak lepog doba, kad priroda cveta, budi se, ponovo rađa i život se obnavlja, tako je i Vesna dobila ulogu kao boginja mladosti.

VESNA – BOGINJA PROLECA

-nastavak


Vesna predstavlja jedno od najsvetlijih božanstava i zato je bila među narodom omiljena. O toj činjenici svedoči i to da je naročito kod Srba često žensko ime Vesna. Ljudi su davali ćerkama to ime verujući da će njihove ćerke biti radosne i vesele poput boginje Vesne, odnosno, poput proleća. Da je Vesna svetlo božanstvo govori i to da na staroindijskom reč vas znači biti svetao, jasan, svetlost. A upravo ta reč se nalazi u korenu Vesninog imena. Ova činjenica govori takodje o tome da je Vesna bila božanstvo još dok su sloveni bili u Indiji, i pre nego sto su se doselili u Evropu. Naime, Vesna je bila uzor ženama. Bila je lepa i moćna, oko sebe je širila opojne mirise. Pored lepote, pripisivana joj je i moć nad toplotom Sunca, bez koga ne bi moglo da dođe proleće.
Vesna nikad nije bila usamljena. Nju su pratili Gerovit, koji je bdio nad njom, i Stribog, bog vetra i vazduha.
Vesna je boginja pobednica. Ona pobeđuje smrt i zimu, i donosi svoju vladavinu u prirodu. Ovu pobedu je narod obeležavao u svojim običajima. Prema legendi, Stribog je Vesnu donosio svakog proleća na krilima lakog i prijatnog povetarca. U obračunu između Morene i Vesne, Sloveni su se uvek opredeljivali za Vesnu. U običajima su Sloveni na grani nosili lutku Vesne, dok je lutka Morene bila topljena u reci ili spaljivana. Ovaj običaj je simbolično obeležavao pobedu Vesne nad Morenom. Naravno, nikad Vesnina pobeda nije konačna, već se ciklično sve ponavlja svake godine. Borba između Vesne i Morene pokazuje da Vesna ima osobine koja su česte među smrtnicima, netrpeljivost prema drugim ženama, ljubomoru i težnju ka moći.
Trag o savezuVesne i naroda može se naći i u molitvama i mnogim magijskim radnjama, kojima je takođe motiv bilo teranje zime i smrti iz domova, gde bi Morena nameravala uzimati duše i nanositi patnje. Naime, verovalo se da Vesna pomaže ljudima i da oporavlja zimom narušeno zdravlje i usklađuje prirodu da bude harmonična, a time krepi i um i srce ljudi. Ovime je Vesna donosila slogu i ljubav. Jedan od praznika posvećenih Vesni slavio se sa supružnicima koji su sklopili brak predhodne godine. Bio je to jedan od najradosnijih praznika Slovena. Za tu priliku su spremani kolači sa medom, nazvani medenčićima. Međutim, ovaj praznik je kasnije crkva vezala za dan čedrdeset mučenika, 23. mart, i danas poznat kao Mladenci. Vesnin cvetni praznik takođe se održao i danas se naziva Cveti.
U Vesninim obredima davalo se vernicima da progutaju leskov pupoljak ili glogov list. Deca su u vreme cvetanja vrba kićena vrbinim resama, a oko vrata su im se stavljali zvončići. Ovaj obred je i u hrićanstvu održao svoje ime, a ime mu je Vrbica. Jaja su se farbala u proleće, obično u crvenu boju, koja je simbolizovala sunce, vatru i toplinu, koju je Vesna donosila svojim dolaskom. Jaja su se zajedno sa hlebom i vinom poklanjala domaćinu kuće. Kukavicu su Sloveni smatrali zlom srećom na proleće, a pogotovu kad zakuka, dok je lastavica bila srećna ptica, čak poistovećivana sa Vesnom, jer su lastavice jedini opipljivi vesnik proleća. Lastavice nikad nisu lovljene, čak su porodice smatrale srećom kad bi lastavice svile gnezdo ispod njihovog krova. Obrede posvećene Vesni krasile su i Dodole, mlade devojke koje su pevale pesme posvećene Vesni, a bile su ukrašene lišćem i cvetnim vencima. Dodole su bile deo rituala dozivanja kiše, koji nije priređivan samo u čast Vesne, već i mnogih drugih bogova.
Vesnu su Sloveni doživljavali kao lepu, nasmejanu mladu devojku okićenu vencima i u beloj haljini. Kosa joj je bila ukrašena cvetnim zvonima. Imala je krupne oči. U donjem delu struka imala je veliki cvetni venac.
Bića posvećena Vesni su bila laste, kukavice i rode. Praznici koja su u bili posvećeni Vesni su u hrišćansvu zadržani, a to su Vrbica, Cveti i Mladenci.

VESNA – BOGINJA PROLECA

-nastavak


PROLECNA VESNA


Imala je cvet u kosi, u levoj ruci držala buket cveća, a na kažiprstu desne ruke stajala joj je lastavica. Vesnina kultna mesta uvek su bila pored vode, njeni predmeti su venci, lutke, jaja i zvona. Njene ptice su lasta i roda, njene biljke breza, vrba, maslačak i cvet breskve. Vesnini praznici preneti u hrišćanstvo su Cveti, Vrbica, Mladenci. Štitio ju je bog viteza i ratnika Gerovit, a na krilima povetarca donosio ju je bog vetra i vazduha Stribog
Vesna je omiljena boginja proleća. Sa prolećem je najavljivala tople dane, plodne njive i brojna stada na pašnjacima. Život se u proleće obnavljao, a Vesna je zaslužna što je on dobijao raskošne i lepe oblike: zelene krošnje, raznobojne cvetove i opojne mirise. Ovim je unosila radost u domove Slovena, pa joj je kult bezgranično uzdizan. Vernici su joj se molili da bude milostiva i da umnoži vesnike drugih srećnih događaja; i u porodici i u društvenoj zajednici. Zato nije zaboravljana ni pri najvećoj porodičnoj radosti – dolasku na svet novih naraštaja. Roditelji su svojim kćerkicama rado davali njeno ime. Ovaj običaj se zadržao i do danas, pa je Vesna jedno od najčešćih ženskih imena kod pravoslavnih Srba.
Boginja Vesna je bila uzor u svakom pogledu, pa su Sloveni želeli da im kćerke budu vesele, lepe, čiste i mirišljave kao ona. A upravo je tako zamišljana i boginja Vesna. Njenu lutku su momci oblačili u ruho od trave, grančica sa pupoljcima, cveća i lišća. Momci su je nosili kroz naselja i donosili na kultna mesta. Ukusno i lepo obučena, boginja Vesna je širila opojne mirise oko sebe, pa je takva slika očaravala Slovenke, koje su našle načina da se domognu mirisne tečnosti, kojom su počele da kvase lice i natapaju svoju odeću. Pored zanosne lepote, Sloveni su Vesni pripisivali i gospodstvo nad sunčevom toplotom, bez koje ne bi bilo obnavljanja prirode u zeleno i cvetno ruho, niti bi moglo biti klijanja i nicanja novih biljnih izdanaka. Sveštenici su smatrali vatru simbolom sunčeve toplote, pa su je ritualno potpaljivali i blagosiljali. Vernici su zato, radi sreće u porodici, deo te obredne vatre odnosili kući i potpaljivali svoje ognjište. Inače, oko vatre su sveštenici (žreci) rukovodili pastirskim igrama – radi što bujnije trave na pašnjacima. Pored toga, u igri i pesmi učestvovale su i mlade devojke – dodole, ispunjavajući deo obreda vezanog za dozivanje kiše. (Ovaj obred priređivan je u čast i drugih bogova). U ritualu boginji Vesni, devojke su bile obučene samo u ruho od trave, grančica, lišća i cveća (kao i Vesna) i kad je bilo dovoljno toplo, prisutni su ih, obilato, polivali vodom. Kasnije su, za igru i pesmu, dodole bile nagrađivane od strane svakog domaćina.
Boginja Vesna, kao i svaka ovozemaljska dama, nije bila usamljena. Imala je svog zaštitnika – boga Gerovita, viteza ratnika, koji je bdio nad njom i boga Striboga – boga vetra i vazduha. Stribog ju je, na krilima lakog i prijatnog povetarca, donosio svakog proleća. Vesni je pripisivana još jedna odlika, tako prisutna za smrtnice – netrpeljivost prema drugim ženama. Ona je bila ljuta protivnica boginje Morane – gospodarice zime i smrti. U žestokom obračunu između dve boginje, Sloveni su se opredeljivali za omiljenu Vesnu, pa su joj pomagali tako što su, na razmeđi zime i proleća, pravili lutku sa omraženim likom Morane i uz prigodne obrede je spaljivali, dozivajući Vesnu da što pre dođe. Ovaj savez sa Vesnom, Sloveni su koristili tako što su je pozivali, molitvama i magijskim radnjama, da im pomogne da oteraju Moranu iz kuća i iz staja, gde bi nameravala uzimati duše ili nanositi patnje ljudima i stoci.
Sloveni su verovali da Vesna, suprotno opasnoj Morani, pomaže ljudima i da u proleće popravlja zimom narušeno zdravlje, usklađujući, istovremeno, rad srca i razuma. Time je ljude činila dobrim i blagim, pa nije bilo prepreke da oni međusobno neguju poštovanje i slogu. Jednom rečju, Vesna je donosila ljudima sreću i ljubav. Zauzvrat, Sloveni su u njenu čast priređivali jedan od najradosnijih obreda. Sastojao se u veselju sa supružnicima koji su sklopili brak u prethodnoj godini. Za tu priliku, pripremani su kolačići sa medom, poetično nazivani – medenčićima. Ovaj običaj će preživeti, pa će i u hrišćanstvu zadržati istovetno ime – Mladenci, s tim što će ga Pravoslavna crkva vezati za dan Četrdeset mučenika, 23. marta, kad je u četvrtom veku ubijeno 40 rimskih vojnika, koji se nisu želeli odreći, tada zabranjene, hrišćanske vere.
I drugi obredi posvećeni boginji Vesni su preživeli i održali se u hrišćanstvu. Kao i njen prolećni cvetni praznik, kojeg i danas praznujemo kao Cveti. U Vesninim obredima je nešto što nedvosmisleno podseća na hrišćansko pričešće, jer je žrec svojim vernicima davao da progutaju leskov pupoljak, ili glogov list. U vreme cvetanja vrbe, deca su kićena vrbinim resama, a oko vrata su im stavljani zvončići, da bi nagovestili brojnu i zdravu jagnjad. Nema sumnje da je i ovaj obred zadržao u pravoslavlju bar svoje ime – Vrbica. U proleće su i Sloveni bojili jaja i crvena boja je bila najprisutnija, jer je simbolizovala vatru i sunčevu toplotu, koju je Vesna donosila. Crvena jaja su, s vinom i hlebom, poklanjana domaćinu kuće. Hleb, vino i obojena jaja su u hrišćanstvu dobili samo još jaču simboliku. Pošto su svi Vesnini obredi bili posvećeni proleću i novom životu, tako je proleće obeleženo i u hrišćanstvu, jer je na Blagovesti (7. april) Arahanđel, noseći beli krin u ruci, obavestio Bogorodicu o njenom bezgrešnom začeću – novom životu.
I stari Sloveni su kukavicu smatrali zloslutnicom, naročito ako bi zakukala u proleće, kad su se proslavljali Vesnini dani. Suprotno tome, lastavicu su smatrali srećnom pticom i gotovo su je poistovećivali sa boginjom Vesnom, jer je ona bila opipljivi vesnik proleća. Zato je nikad nisu lovili i svaka porodica je bila srećna ako bi im lastavica ozidala svoje gnezdo ispod kućne strehe.
Kako smo videli, boginja Vesna je vezana za proleće, a time za cvetanje i klijanje. Od duhovnih pojava, nje se tiče jedino izgon Morane. Pored hramova, Vesnina kultna mesta su uvek pored tekuće vode, a od predmeta simbolizuju je: lutke, venci, jaja i zvona. Njena živa bića su: lasta, kukavica i roda (roda i danas predstavlja vesnika novorođenčadi), a od biljaka: breza, vrba, ljubičica, maslačak i cvet breskve.
Na svojim kipovima, Vesna je predstavljena kao lepa i nasmejana devojka; s kosom od cvetnih zvončića, krupnim očima i osmehom preko lica. Na kosi je imala veliki zvezdast beli cvet, a oko vrata ogrlicu. Grudi su joj bile bujne – kako i dolikuje boginji koja priprema uslove za novi život. U centralnom delu, bili su izrezbareni motivi obrednog kola sa figurama devojaka i mladića, a u donjem delu veliki cvetni venac. U gornjem delu kipa, predstavljeni su različiti cvetovi i lišće. Boginja je držala u levoj ruci buket cveća, a na kažiprstu desne stajala joj je lastavica.
Vesnini praznici preneti u hrišćanstvo su Cveti, Vrbica, Mladenci. Štitio ju je bog viteza i ratnika Gerovit, a na krilima povetarca donosio ju je bog vetra i vazduha Stribog.

Prijatelj


Ako mozes ostati miran kada na tvom putu svi izgube glavu, i prstom pokazuju na tebe,

ako sacuvas poverenje kada svi ostali sumnjaju, ali ako im ne zameris sto nemaju poverenja,

ako ti cekanje ne pricinjava mnogo muke, ako ne lazes kada cujes lazi, i ako ne mrzis kada tebe mrze,

ako se ne pravis suvise dobar, niti govoris suvise mudro, ako snivas, ali ti snovi nisu sve, ako umes primiti i pobedu i poraz, da primis jedno, i jedno i drugo,

ako mozes podneti da tvoju istinu varalice iskrivljuju kako bi lakse prevarili budale, ako vidis kako u komadice iskrivljuju tvoj cilj, iako se sagnes da podignes i pokupis ostatke,

ako mozes pokupiti sva svoja dobra i staviti ih na kocku:sve odjednom, ako si spreman ponovno krenuti, kao na pocetku, ne prosaptavsi ni reci, izgubivsi sve uz osmeh,

ako prisilis svoje misice, svoje srce, svoje zivce da sluze tvojim ciljevima i kada su malaksali, ako ustrajes kad sve zamre, izuzev volje koja naredjuje:drzi se dobro!,

ako se usred gomile ne ponosis i ne smatras herojem, ne smatras sebe boljim i vecim u odnosu na svoga bliznjeg(sve druge), ako se druzis s kraljevima,

ako te ni prijetelj, ni neprijatelj ne mogu pokvariti, ako svaki covek znaci nesto za tebe, ali ni jedan suvise,

ako umes ispuniti svaki minut svoga zivota i svakog trenutka ides pravim putem, tvoja ce biti zemlja i sve njeno blago, jer bices čovek prijatelju moj!

Rudyard Kipling

NA KOJI NACIN DECA DEFINIŠU LJUBAV ?


Pitanje je postavljeno grupi dece u uzrastu od 4-8 godina:

“Šta je ljubav?

”Njihovi odgovori bili su dublji i širi nego što je to iko mogao očekivati. I evo šta nam deca kažu:

“Kad vas neko iskreno voli onda taj neko izgovara vaše ime sasvim drugačije. Vi znate da je vaše ime sigurno u njenim ustima.“ – 4 godine
“Ljubav je kada se devojka naparfemiše, a momak stavi na lice kolonjsku vodu i oni onda izađu i mirišu jedno drugo” – 5 godina
“Ljubav je kada izađete sa nekim da jedete pomfrit i date mu većinu svog pomfrita i ne očekujete ništa zauzvrat.” – 6 godina
“Ljubav je ono što vas tera da se smete čak i kad ste umorni” – 4 godine
“Ljubav je kad moja mama skuva kafu za mog tatu i onda ona prva proba tu kafu da se uveri da je kafa lepog ukusa” – 7 godina
“Dok sam recitovala pesmu na bini, bila sam jako uplašena. Gledala sam u ljude koji su me gledali i među njima videla moga oca koji se smejao i mahao mi. On je bio jedini koji je to radio. I više nisam bila uplašena. “ – 8 godina
“Ljubav je kad me moja mama ljubi više nego iko. Vi to ne možete videti, ali ona me ljubi najviše od svih kad ja spavam” – 6 godina
“Ljubav je kada moja mama da mome tati najbolji dio pečenog pileta” – 5 godina
“Ljubav je kada vam vaše kuče liže lice, iako ste ga ceo dan ostavili samog.” – 4 godine
“Kada volite nekoga vaše trepavice idu gore pa dole i mnogo zvezda izlazi iz vas.” – 7 godina
“Vi stvarno ne trebate govoriti ‘volim te’ osim ako to baš stvarno ne mislite. Ali ako to već mislite, onda to trebate reći puno puta, jer inače ljudi zaboravljaju.” – 8 godina.

Za posetioce ovog foruma, sakupila i prilagodila Dj.Vesna!

Za one koji ne znaju,ja sam istinski ljubitelj mira,prirode a americke indijance obozavam.Oni i jesu jedini pravi ortodoksni Amerikanci.

Zasto pisem ovo?

Mozda zbog istine,ili kao opomenu,ko zna, ali Srpski narod i Indijanci imaju zajednickog neprijatelja.
Istog onog , koji je njih sterao u rezervate,oteo im domovinu, koji danas pokusava isto to da uradi sa nama.

Sav njihov greh je sto su ziveli u skladu sa prorodom i Bozanstvom.
Sav nas greh je sto zelimo biti svoj na svom ,sto smo Svetosavski.Koliko slicnosti, zar ne?

Budimo ljudi!

Dj.Vesna za forum [Samo registrovni korisnici mogu videti linkove. Kliknite ovde da se registrujete...]

Pismo indijanskog poglavice


Predsednik Sjedinjenih Američkih Država Abraham Linkoln (1809-1865) ponudio je 1854. godine da država kupi veliki deo indijanske zemlje, a indijanskom narodu je obećan rezervat.

Na tu ponudu je dobio odgovor od poglavice Sietla. Ovo pismo se ubraja među najlepše i najdublje misli koje su ikada izrečene o čovekovoj prirodi...

"Kada Veliki poglavica iz Vašingtona šalje svoj glas da želi kupiti našu zemlju, previše od nas traži…
Kako može da se kupi nebo i toplina zemlje? Tako nešto sasvim nam je strano. Mi nismo vlasnici svežine vazduha i bistrine vode. Pa, kako ih možemo kupiti?

Svaki je delić ove zemlje svet mom narodu. Svaka blistava borova iglica, svako zrno peska na rečnom sprudu, svaki pramen izmaglice u tami šume, sveti su u mislima i u životu mog naroda.

Sokovi u drveću prožeti su sećanjima na crvenog čoveka. Kada mrtvi bledoliki odu u šetnju među zvezde zaboravljaju zemlju koja im je dala život.

Naši mrtvi nikad ne zaboravljaju svoju predivnu zemlju, jer ona je mati crvenog čoveka.

Deo smo zemlje i ona je deo nas! Mirisne trave su nam sestre. Jelen, pastuv, veliki orao, braća su nam.

Stenoviti vrhovi, sočni pašnjaci, toplo mustangovo telo i čovek, sve pripada istoj porodici.

Kada veliki poglavica iz Vašingtona šalje svoj glas da od nas želi da kupi našu zemlju, previše od nas traži. Veliki poglavica poručuje da će nam naći mesto na kojem ćemo lepo živeti.

On će nam biti otac, mi njemu deca. Razmotrićemo tu ponudu da kupite našu zemlju. Ali, to neće biti lako. Ova nam je zemlja sveta. Ova blistava voda što teče rekama i brzacima nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam predamo zemlju morate znati da je ova voda sveta, morate reći svojoj deci da je sveta.

Da svaki odraz u bistrom jezeru kazuje događaje i uspomene iz života mog naroda. žubor vode, glas je oca moga oca. Reke su naša braća, utoljuju nam žed. Reke nose naše kanue. Hrane nam decu.

Prodamo li vam ovu zemlju, morate se setiti i učiti svoju decu da su reke naša, a i vaša braća. Zato rekama morate pružiti dobrotu kakvu biste bratu pružili.

Znamo da nas beli čovek ne razume. Njemu je jedan deo zemlje isti kao i bilo koji drugi. On je stranac što dođe noću i oduzme zemlji sve što mu treba: zemlja mu nije brat već, neprijatelj. Kada je pokori on kreće dalje.

Ostavlja za sobom grobove svojih otaca i ne mari zbog toga. Oduzima zemlju svojoj deci i nije ga briga. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu decu rodi, ostaju zaboravljeni. Prema Majci, Zemlji i prema Bratu, Nebu a odnosi se kao prema stvarima što mogu da se kupe, opljačakju, prodaju poput stoke ili sjajnog nakita.

Njegova će pohlepa uništiti zemlju i za sobom ostaviti pravu pustoš.

Ne znam! Naš se način života razlikuje od vašeg. Od pogleda na vaše gradove crvenog čoveka zabole oči. To je možda zato što je crveni čovek divlji i ne razume stvari. U gradovima belog čoveka nema mirnog čoveka, nema mirnog kutka. Nema mesta na kojem bi se čulo otvaranje lišca u proleće ili drhtaj krila mušice.

Možda zato što sam divlji, jednostavno ne shvatam. Buka mi vređa uši. Šta vredi život ako čovek ne može čuti krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovek i ne razumem mnogo...

Indijanac voli zvuk vetra kada se poigrava površinom močvara. I miris povetarca osvežen popodnevnom kišom ili borovinom.

Najveće blago crvenog čoveka je vazduh. Sve živo deli isti dah, životinja, drvo i čovek. Svima je taj dah potreban.

Beli čovek kao da ne opaža taj dah koji udiše. Poput nekog ko je dugo na samrti, ne oseća smrad.

Prodamo li vam zemlju morate da se setite da vam je vazduh dragocen, da vazduh deli svoj dah sa svim životom koji održava. Vetar što je mome dedi dao prvi dah, prihvatiće i njegov poslednji izdah. Ako vam prodamo zemlju, morate je čuvati kao svetinju.

Kao mesto na kojem će i beli čovek moći da udahne vetar zaslađen mirisom poljskog cveća. Razmortićemo vašu ponudu da kupite zemlju. Odlučimo li da pristanemo, zahtevaćemo da ispunite ovaj uslov: beli čovek moraće da se ponaša prema životinjama ovog kraja kako prema svojoj braći!

Divlji sam i ne razumem drugačiji život. Video sam po prerijama hiljade bizona koje je beli čovek ubio, pucajući iz jurećeg "vatrenog konja". Divlji sam i ne razumem kako gvozdeni konj iz kojeg suklja dim može biti važniji od živog bizona, kojeg mi ubijamo samo da bismo preživeli. Šta je čovek bez životinje?

Kad bi životinje nestale, čovek bi umro od velike usamljenosti duha. Šta god zadesi životinje, ubrzo snađe i čoveka. Sve je u svetu povezano.

Moraćete učiti svoju decu da im je pod nogama pepeo naših dedova. Da bi poštovali zemlju, reći ćete im da je zemlja bogata životom naših predaka.

Moraćete da učite vašu decu, isto kao što i mi učimo našu, da nam je zemlja mati. Šta snađe zemlju - snađe i njenu decu. Pljuje li čovek na zemlju, pljuje na sebe samoga.

Zemlja ne pripada čoveku, čovek pripada zemlji. To dobro znamo. Sve je u međusobnoj vezi, kao što je porodica krvlju sjedinjena. Sve je povezano.

Nije čovek tvorac razboja života, već je samo vlakno u njemu. Što učini sa razbojem, čini sa sobom. Čak ni beli čovek čiji Bog istupi i govori s njime kao prijatelj sa prijateljem, neće izbeći zajedničku sudbinu. Možda smo ipak braća. Videćemo!

Jedino znam sigurno, a to će beli čovek jednom morati da shvati: naš Bog je isti Bog. Možete misliti da njega možete posedovati, kao što se spremate da uzmete celu našu zemlju. Ali, nećete!

On je Bog ljudi i njegova je milost jednaka i za crvenog i za belog čoveka. Ova je zemlja njemu sve. Oskrnavite li je, isto je kao kad prezrete njegovog stvoritelja.

Belog će čoveka nestati, možda i pre ostalih plemena. Prljate sami svoj ležaj i jedne noći udavićete se u sopstvenom izmetu.

U svom nastojanju gorećete u ognju Boga koji vas je doveo ovamo i s nekom neobjašnjivom namerom dao vam vlast nad ovom zemljom i crvenim čovekom. Takva sudbina se nama čini bednom.

Ne razumem zašto se ubija bizon? Zašto se krote divlji konji? Zašto je u dubini šume toliko ljudskog smrada? Zašto je pogled na zelene bregove pocepan žicama što govore? Gde su jeleni?

Nema ih više. Gde je orao? Odleteo. Pravom življenju je kraj. Počinje borba za opstanak..."


Mislim da je ovo veoma poucno pismo i da bi bilo sve drugacije da se borimo za prirodu i postujemo je...

ko bijeli čovjek želi živjeti u miru s Indijancima, neka živi… Postupaj sa svima jednako. Daj im zakon koji vrijedi za sve. Daj svima jednaku priliku da žive i rastu.



Sve je ljude stvorio isti Veliki Duh. Svi smo braća.



Zemlja je mati svim ljudima i svima koji na njoj žive pripadaju jednaka prava. Pusti me da živim slobodno, da putujem slobodno, da stanem gdje želim, da radim što želim, da trgujem slobodno… da izaberem učitelje po svojoj volji, da budem slobodan slijediti vjeru svojih očeva, slobodan misliti, govoriti i činiti kako želim, i ja ću poštivati svaki zakon i pokoriti se svakoj kazni.
Poglavica Joseph (Heinmot Tooyalaket), Nez Perce



Tamo gdje se nitko ne nameće, mnogi mogu živjeti u skladu.
Poglavica Dan George, Salish

Griješim li što volim svoj narod? Jesam li loš zato što mi je koža crvena? Zato što sam Sioux? Zato što sam rođen gdje je živio moj otac? Zato što bih umro za svoj narod i svoju zemlju? Bog me stvorio Indijancem.

Poglavica Bik Koji Sjedi (Tatanka Yotanka), Hunkpapa Sioux




Mi nismo tražili od vas, bijelih ljudi, da dođete ovamo. Veliki Duh dao nam je ovu zemlju kao dom. Vi ste imali svoju zemlju. Mi vas nismo dirali. Veliki Duh dao nam je puno zemlje da na njoj živimo, dao nam je bizone, jelene, antilope i drugu divljač.




Tražiš od mene da orem zemlju. Zar da uzmem nož i rasparam grudi svoje majke? Pa kad umrem, ona me neće uzeti na svoje grudi da počivam. Tražiš od mene da kopam tražeći kamenje. Zar da kopam pod njenom kožom tražeći kosti? Pa kad umrem, neću se vratiti u njeno tijelo da bih se ponovno rodio. Tražiš od mene da kosim travu, sušim sijeno i prodajem ga kako bih postao bogat kao bijeli čovjek, ali zar bih se usudio rezati kosu svojoj majci? Želim da moj narod ostane ovdje sa mnom. Svi koji su umrli tada će se ponovno vratiti u život. Njihove će se duše ponovno vratiti u svoja tijela. Ovdje, u domovima naših očeva moramo čekati i biti spremni susresti ih u njedrima naše majke.
Wovoka, Paiute

Naši su nam očevi dali mnoge zakone koje su usvojili od svojih očeva. Ti su zakoni bili dobri. Nosim težak teret na svojim leđima još od vremena kad sam bio dječak.




Shvatio sam tada da nećemo opstati s bijelim ljudima. Mi smo bili poput jelena. Oni su bili poput grizlija. Imali smo malu zemlju. Njihova je bila velika. Bili smo zadovoljni da sve ostane onako kako je stvorio Veliki Duh. Njima to nije bilo dovoljno i promijenit će i rijeke i planine ako im ne budu po volji.
Poglavica Joseph (Heinmot Tooyalaket), Nez Perce




Ja sam crveni čovjek. Da je Veliki Duh htio da budem bijelac, učinio bi me takvim. U tvoje je srce stavio jedne želje i planove, u moje srce druge. Svaki je čovjek dobar u njegovim očima. Orlovi ne moraju biti vrane. Mi smo siromašni, ali slobodni. Nijedan bijelac ne nadzire naše korake. Ako moramo umrijeti… umrijet ćemo braneći svoja prava.
Poglavica Bik Koji Sjedi (Tatanka Yotanka), Hunkpapa Sioux



Brate, mi ne želimo uništiti vašu vjeru, niti vam je oduzeti. Mi jedino želimo poštivati svoju.
Crveni Mundir (Sogoyewapha), Seneca



Prodajete zemlju! Zašto ne prodate i zrak, oblake i veliko more? Nije li ih Veliki Duh sve napravio na korist svojoj djeci?
Poglavica Tecumseh, Shawne