Koze s juga Afrike


Odlika rase je ranostasnost, odnosno mužjaci postaju polno zreli već sa šest meseci, a ženke nešto kasnije. Zbog duže sezone parenja, jare se i tri puta u dve godine.


Od burskih koza, koje su svojevremeno gajila nomadska plemena u južnoj Africi, nastala je jedna od najpopularnijih rasa za meso u svetu.

Dobila je naziv boer, što na holandskom znači farmer.

Tri jarenja u dve godine

Ove otporne, plodne koze skromnih zahteva su još u devetnaestom veku privukle pažnju stočara. Bile su mesnatije od svih do tada poznatih, pa su želeli da ih oplemene i stvore soj pogodan za farmsko gajenje. Ukrštane su s angorama i još nekim evropskim i indijskim rasama, koje su u to vreme unesene u Afriku.

Boer koze su masivne, razvijenih mišića i snažne konstitucije. Imaju rogove i mogu da budu različitih boja. Najtraženiji primerci su s crvenom dlakom na glavi i belim trupom. Koze su teške 90-100, jarčevi 110-135 kilograma.

Odlika rase je ranostasnost, odnosno mužjaci postaju polno zreli već sa šest meseci, a ženke nešto kasnije. Zbog duže sezone parenja, jare se i tri puta u dve godine.

Na svet donose prosečno dva jareta. Majke imaju dosta mleka i dobar roditeljski instinkt, pa se zaluči 1,6 mladih po kozi. Prosečan dnevni prirast je 150-170 grama, čak i 200, kada su jarići najnapredniji. Meso je izvanrednog kvaliteta, ukusno i s malim procentom loja.

U planu i američki boer

Više od tri decenije boer koze su u centru pažnje selekcionara širom sveta, koji rade na popravljanju proizvodnih osobina, pre svega mesnatosti. Tako su nastali najpoznatiji afrički, australijski i američki tip rase.

Prvi standard utvrđen je u Africi, krajem pedesetih, a desetak godina kasnije na ovom kontinentu počela su i opsežna istraživanja genetskog potencijala rase. U međuvremenu, Australija je postala najveći svetski izvoznik mesa ovih koza, dok je u Americi, pre tri godine, donesen novi standard, u nameri da se stvori mesnati američki boer.

Amerikanci imaju dugo iskustvo u odgoju ove rase, pa su utvrdili da zbog odlične prilagodljivosti, daje dobre rezultate u različitim klimatskim uslovima njihove zemlje. Zbog toga su odlučili da ih ukrštaju s lokalnim rasama u pojedinim regionima i tako dobiju idealne tipove za pojedina stočarska područja. Takode, američki stručnjaci za stočarstvo standardom su precizirali karakteristike čiste rase, oplemenjene i meleza, koje kontrolisano dobijaju. Australijski model razvoja rase zasniva se na planskom odgoju, koji svake godine privlači i okuplja u zadruge sve veći broj farmera. Zapravo, u okviru zadruga se isključivo posluje. Zahvaljujući kvalitetu, po kojem su poznati, podmiruju čak polovinu potreba za jarećim mesom na svetskom tržištu. Izvoze i vrhunska priplodna grla, uz garanciju da će se prilagoditi svim uslovima gajenja i omogućiti isplativu proizvodnju mesa. U marketinške svrhe ističu da njihove priplodne životinje potiču s izolovanog, čistog kontinenta, zbog čega ne postoji opasnost od prenošenja zaraznih bolesti.