Odg: Verovanje Post Istina
Verovanje Post Istina
-nastavak
Čini se da je to "put kojim se ređe ide"?
- Mnogo je onih koji pokušavaju da prečicom dođu do cilja tako što traže oproštaj bez stvarnog priznavanja krivice i iskrenog pokajanja. U toj žurbi krše se upravo ona pravila koja sprečavaju ponavljanje grešaka i ponovna ogrešenja. Nespreman da se suoči sa sopstvenom krivicom, on se umesto etički obrednog pokajanja samo ritualno i neobavezno kaje, a ponavljajući iste greške i čineći još veće grehove, pokazuje sklonost da neobavezno prašta i olako prelazi preko tuđih grehova. Takav neobavezni i neobavezujući gest ne podrazumeva i poštovanje date reči, već se iskazuje kao licemerno, prividno i lažno praštanje. Formalno praštanje ne neutrališe, već samo potiskuje negativitet koji u nekom momentu postaje uzrok uzvraćanja uvrede i zla.
U čemu je razlika između praštanja i opraštanja?
- Praštanje je ritualno, površno i emocionalno bezbojno, a opraštanje obredno i saosećajno. Opraštanje znači iskreno pomirenje sa negativnim iskustvom vezanim za onog kome se oprašta, dok praštanje ukazuje da se i pored verbalnog iskaza nije prešlo preko uvrede i nanetog zla i da potencijal negativnog doživljaja još postoji kao preteća osvetoljubivost. Dakle, suprotno iskrenom opraštanju koje se ostvaruje delom, prividno praštanje ostaje na rečima.
Hrišćanski obrazac
Izdišući, Isus izrekao jednu od najvećih pouka čoveku, a to je nauka o opraštanju?
- Iako poznato i do tada, opraštanje sa hrišćanstvom postaje oličenje najvećeg etičkog principa. Ne sudeći i ne kažnjavajući grešnike, ljubavlju je pokazao put duhovnog i ljudskog preobražaja. Međusobno opraštanje nije samo način pobede dobra nad zlom, već i uslov da Bog svima oprosti. Verom u Boga koji jedino oprašta, čovek dobija priliku da se ne bavi tuđim zlom da bi uzvratio na isti način. Opraštanjem ne nagrađuje onog ko mu je učinio štetu i naneo bol, već poražava svoju pagansku osvetoljubivost. U tom smislu je i etika opraštanja hrišćanski način pobeđivanja i duhovnog usavršavanja.