Miroslavljevo Jevandjelje

Miroslavljevo jevandjelje - XII vek


Svetska kulturna baština


Miroslavljevo jevanđelje, kao najvredniji spomenik srpske kulture, dobio je epitet najlepšeg ćiriličnog rukopisa na svetu i upisan je u registar UNESCO - „Pamćenje sveta“. Ono je najznačajniji ćirilični spomenik srpske i južnoslovenske odnosno srpskoslovenske pismenosti iz XII veka.

Najstarija rukopisna knjiga i "spomenik starosrpske pismenosti", Miroslavljevo jevandjelje, otkriva nepoznate vidike u malo poznatoj istoriji pisane reči i kulture. Napisala su ga, između 1180. i 1191. godine., dvojica dijaka Gligorije i Varsameleon na "lepom belom" pergamentu, za potrebe zahumskog kneza Miroslava, brata velikog župana Stefana Nemanje.

Autori su se predstavili na kraju knjige, a to su znani Gligorije i nesigurno identifikovani Varsameleon. Rukopis se do 1896. nalazio u Hilandaru, kada je poklonjen kralju Aleksandru Obrenoviću prilikom njegove posete Atosu.

Danas se čuva u Narodnom muzeju u Beogradu. O jevandjelju su najduže brinuli hilandarski monasi, a u svojim rukama držali su je Nemanjići, Obrenovići i Karađorđevići.

Miroslavljevo jevandjelje objašnjava poreklo "ćirilske pismenosti" u naslonu na "glagoljsku tradiciju". Knjiga odiše uzbudljivom "lepotom umetnosti", majstorski izvedenim kaligrafskim slovima i ilustrovana je smelim, raskošnim i znalačkim minijaturama (njih 296), vinjetama i inicijalima. Značajno je kao konkretno svedočanstvo o prepletu kulturnih i duhovnih uticaja istočne i zapadne evropske tradicije.

Naučno zanimanje za Miroslavljevo jevanđelje i literatura o njemu se neprestano obnavljaju.


Gligorije dijak je na poslednjoj strani knjige ispisao:

”Ja grešni Gligorije dijak, nedostojni da se nazovem dijakom, zastavih zlatom ovo jevanđelje velikoslavnom knezu Miroslavu, sinu Zavidinu. A mene, gospodine, ne zaboravi grešnoga, već me sačuvaj sebi, da mi nije žao, gospodine, što sam radio tebi, knezu svom gospodinu, ako me ne čuvaš grešnoga”....