Pravoslavno cudo - Pojava Sv. ognja u Jerusalimu

Pravoslavno cudo - Pojava Sv. ognja u Jerusalimu


Kako je pojava Sv.Ognja jedno od najvecih cuda u Svetoj Zemlji, postoji stroga procedura koja prethodi samom ulasku Patrijarha u unutrasnjost Crkve. Procedura je propisana od strane vlasti drzave Izrael, i mora se ispostovati do u najmanji detalj. Zasnovana je na odredbama zakona koji je osmanlijska vlada donijela 1852 godine, kojim je Porta utvrdila prava razlicitih hriscanskih zajedica u cjelokupnom kompleksu Crkve Sv.Groba Gospodnjeg. Koristim rijec kompleks kako bi jednom rjecju obuhvatio sve crkve i "crkve" koje se nalaze pod istim krovom i koje se zajednicki zovu Crkva Sv.Groba Gospodnjeg (Holy Sepulchure). Naime, sama Crkva Groba Gospodnjeg (kapelica u kojoj se nalazi Hristov Grob) je crkva u Crkvi, gradjevinarskim jezikom receno "objekat" u "objektu", i nalazi se ispod kupole citavoga zdanja. U samom kompleksu se nalaze ili se na njega naslanjaju: Pravoslavni Manastir Djeve Marije, Pravoslavne kapele Sv.Jakova i Sv.Jovana, Pravoslavni Manastir Sv.Praoca Avraama, jermenska kapela Sv.Jovana, etiopska kapela Sv.Mihaila, latinska kapela franaka, Pravoslavna Kapela Sv.Marije Egipcanke, koptska kapela, kapela sirijskih monofizita, latinski oltar Sv,Marije Magdalene, latinska kapela Djeve Marije, jermenska kapela Deobe Hristove Odjece, Pravoslavna Kapela Sv.Longina, Pravoslavna Kapela Izrugivanja, jermenska kapela Sv.Jelene, etiopska kapela Cetri Zivotinje; na spratu je mjesto Raspeca-Golgota, gdje su Pravoslavna Kapela Raspeca, dvije latinske kapelice i posebna mjesta (nise stolovi i sl) koji pripadaju drugim zajednicama. Pored crkava, kapela i oltara u kompleksu su strogo odredjena mjesta koja pripadaju razlicitim zajednicama, bukvalno svaki ugao ima vlasnika koji se bori da mu prava ne budu uzurpirana od strane neke druge zajednice. Gore pomenutim zakonom je, zapravo, prihvacen status quo, zateceno stanje "vlasnistva" u Crkvi Groba Gospodnjeg. Sa manjim izmjenama taj zakon je i danas na snazi. Nekolike odredbe ovog zakona odredjuju i proceduru koje crkvene vlasti (razlicitih zajednica) moraju u saradnji sa lokalnim vlastima zadovoljiti na Veliku Subotu.


PRIPREME U CRKVI SV.GROBA GOSPODNJEG


Ujutro na Veliku Subotu, posebna "komisija" sastavljena od svih hriscanskih zajednica, jevrejskih vlasti i muslimanske porodice kojoj je povjereno provodjenje osmanlijskog zakona jos u proslom vijeku (to su oni sa fesovima koje pominje Sloba, a koji prate Litiju i odrzavaju red) vrsi pretragu Crkvice Groba Gospodnjeg kako bi se uvjerili da se unutar Crkve ne nalazi bilo koje sredstvo kojim bi se vjestacki izazvao plamen (sibice, upaljaci, sakriveno kandilo i sl.). Ova provjera se odvija od 10:00 do 11:00, i na njoj insistira i jerusalimska patrijsarsija, jer postoji nepisana odredba po kojoj bi nekakva prevara ili izostanak pojave Sv.Ognja znacio prenos prava na neku drugu "hriscansku" zajednicu. Takodje, cudo svake godine prate izjave bogohulitelja "iz prve ruke" koje pokusavaju da ospore ovaj cudesni dogadjaj, sto je razlog vise da se i heterodoksni na njima prihvatljiv nacin (svojim ocima) uvjere da prevare nema. U 11:00 svi predstavnici (ukljucujuci jevreje i muslimane) zatvaraju vrata Crkve u kojoj niko ne smije da ostane, stavljaju pecat spravljen od meda i cistog voska, cime se potvrdjuje da je Crkva prazna i da unutar Crkve nije pronadjeno nista sto bi moglo izazvati plamen.

Pravoslavno cudo - Pojava Sv. ognja u Jerusalimu

-nastavak


CUDO POJAVE SV.OGNJA


U 12:00 do Crkve dolazi Litija predvodjena Patrijarhom Jerusalimskim, Vladikama i svestenicima pravoslavne Crkve, i vjernim narodom. Prate je i predstavnici drugih zajednica. Litiju prati monotona zvonjava sa brojnih zvonika koja nagovjestava veliko cudo. Patrijarh ulazi u obliznju Kapelu Sv.Jakova i sjeda na patrijarsijski tron. Nakon toga predstavnici jermenskih, koptskih, etiopskih monofizita, kao i predstavnici drugih zajednica prilaze Patrijarhu i cjelivaju mu ruku. Ovo nikako ne treba mjesati sa davanjem blagoslova jereticima, vec se radi o drevnoj odredbi pravoslavnih da se niko od inoslavnih zajednica ne moze udostojiti da pripali svijecu od pravoslavnih ukoliko to ne dozvoli Patrijarh Jerusalimski. Prilikom ovog cjeliva Patrijarh ne daje blagoslov, tj. ne pravi krsni znak iznad glava nepravoslavnih. Slijedi obhod oko Crkve Groba Gospodnjeg tri puta, koji se zavrsava ispred zapecacenog ulaza u samu Crkvu. Prije nego sto Patrijarh otpecati ulaz, i udje u Crkvu predstavnici jevrejskih vlasti i jevrejske policije detaljno pretresaju Patrijarha, kako bi se uvjerili da on negdje ne krije sibice ili upaljac. Ovaj pretres se vrsi naocigled svih prisutnih kako bi se svi, pravoslavni i inoslavni, uvjerili da Patrijarh nema pri sebi nista cime bi vjestacki izazvao plamen. Patrijarh, zajedno sa jermenskim dragumanom, otpecacuje Crkvu i ulazi unutar Svetinje. Zatim se kolenopreklono moli, citajuci narocite molitve kojima se u ime svih pravoslavnih svuda moli Raspetom Hristu da i ove godine posalje Sv.Oganj kao svjedocanstvo Svojeg Vaskrsenja, ali i kao znak pravovjernosti stada pravoslavnog. Dok se Patrijarh moli unutar Crkve u citavom zdanju se gase svijetla i kandila, i narod u potpunom mraku govori Gospode Pomiluj. Svako na svom jeziku uznosi ovu drevnu prozbu, skrusenog srca, ali sa nadom. To je onaj momenat koji prethodi prelasku iz tuge u radost, iz mraka u svjetlost. To je trenutak kada je mozda najlakse razumjeti sta je Sv.Jovan Lestvicnik podrazumjevao rjecju "HARMOLIPI" = RADOSTVORNA TUGA, tuga koja jednim bljeskom Sv.Ognja prerasta u neiskazivu radost. Oni koji su se udostojili da udju u Crkvu zajedno sa Patrijarhom, ovako opisuju pojavu Sv.Ognja: plavicasto-bjelicasti plamen se iznenada pojavljuje sa svih strana Crkvice, ponekad u vidu plamenih jezicaka, ponekad u vidu plamenih loptica. Najprije silazi na svijecu koju drzi Patrijarh, koji prije svega ostalog pripaljuje maleno kandilo, zaklonjeno u staklo, kako bi se Sv.Oganj sacuvao od namjernog ili nenamjernog nemara prisutnih. Poslije ovoga, Patrijarh izlazi iz Crkve. Pojava Patrijarha sa Sv.Ognjem izaziva erupciju odusevljanja vjernika. Svako se raduje na svoj nacin: Rusi i Srbi klece i uzdizu ruke ka nebu, Grci placu sa osmjehom na licu, pravoslavni Arapi (Rum Ortodoks) skacu i gotovo vriste Hristos Vaskrse...Plamen se, potom, prenosi od svijece do svijece i iznosi van kompleksa Sv.Groba Gospodnjeg. Pravoslavni Arapi nerijetko pripaljuju baklje i trce Jerusalimom, ne prezajuci da "zagaze" u muslimansku ili jevrejsku cetvrt, iako policija sprjecava njihovo radosni "obhod" gradom.


OPIS SV.OGNJA

Ovaj opis daje pravoslavni jelin, otac Stilijan koji se 1994 godine udostojio da video kamerom snimi cudesni dogadjaj.

Plamen je plavicasto-bjelicast i u prvih 33 minuta nema osobine "obicnog" plamena. U guzvi koja nastaje iz zelje da se sto prije pripali svijeca, desavalo se da Plamen dotakne lice ili kosu vjernih, ali nije bilo opeklina niti se kosa palila. Ponekad se javlja u vidu plamenih jezicaka koji izviru iz zidova Crkve, dok drugi put plamene loptice bukvalno lete Crkvom. Desava se i da Sv.Oganj ne dodje do vjernih od ruke Patrijarha, vec da poboznim pravoslavnima svijeca pripali "sama od sebe". Slicno se desava i sa kandilima pravoslavne Crkve Raspeca Hristovog koja se nalazi na spratu zdanja. Bljeskanje Sv.Ognja traje nekoliko minuta i ocevidci ga uporedjuju sa odbljescima koje stvara fles fotoaparata, samo sto je bljesak intenzivniji i dolazi sa svih strana.

Pravoslavno cudo - Pojava Sv. ognja u Jerusalimu


PRAVOSLAVNO CUDO

Cudesna pojava Sv.Ognja desava se iskljucivo kada u Crkvu Groba Gospodnjeg udje Pravoslavni Patrijarh. Da je to tako svjedoce brojni primjeri iz proslosti, kada su inoslavni, uzurpiravsi pravo pravoslavnih, pokusavali da "izazovu" ovo cudo. Mozda je najbolji primjer slucaj iz 1549 godine kada su jermenski monofiziti potplatili sultana Murata IV da njima povjeri "priziv" Sv.Ognja. Bilo je to u vrijeme pravovjernog Patrijarha Jerusalimskog Sofronija II. Jermenski patrijarh je usao u Crkvu Sv.Groba i bezuspjesno ocekivao pojavu Sv.Ognja. Za to vrijeme Patrijarh Sofronije se nalazio van Crkve pored stuba, koji se u jednom trenutku razdvojio po vertikali i iz napukline se pojavio Sv.Oganj pripalivsi svijecu koju je suznih ociju drzao Patrijarh. Ovaj stub se i danas moze vidjeti pored Crkve Sv.Groba i predmet je postovanja i cjeliva pravoslavnih. Muslimanski mujezin Tunum je sa minareta obliznje dzamije vidio cudesni dogadjaj i javno ispovjedio: "Velika je vjera Hriscana. Jedan je pravi Bog, Bog Hriscana. Vjerujem u Hrista vasrkslog iz mrtvih i kolenopreklono ispovjedam da je On moj Bog." Nakon ovoga su ga muslimani mucili ne bi li se odrekao svog Boga, sto ovaj blagocestivi neofit nije ucinio. Njegove mosti se cuvaju u pravoslavnom Manastiru Bogorodice Marije u Jerusalimu.



Pojava Sv.Ognja, svake godine na Veliku Subotu jedno je od najvaznijih potvrda Vaskrsenja Hristovog. Onaj koji je sam Svjetlost svijetu salje svima nama koji se potpomognuti Njegovom blagodacu i sopstvenim podvigom borimo da postanemo male svjetiljke, jos jednu potvrdu svoje Svesvetosti i Svjetlosti. Ovo cudo mnogi nevjernici osporavaju. Muslimani Crkvu Groba Gospodnjeg zovu arapskim imenom qumama (djubre) sto je namjerno iskrivljeni oblik arapske rijeci quiyama (Vaskrsenje). Jevreji, diplomatski delikatnije, govore o Crkvi u kojoj je sahranjen "onaj covjek". Svake godine poneki jermenin ili latin svjetskim medijskim kucama daje eksluzivno objasnjenje velike "grcke prevare" (Ove godine je "ekskluzivnu" informaciju Jermenina bliskog jermenskoj jerusalimskoj zajednici stampao londonski "Telegraph"...No, to ne bi trebalo da nas brine. Tako je bilo od pocetka...Tako ce biti do kraja...Dok na oblacima pracen plavo-bijelim plamenom ne sidje Onaj koji nas ukrepljuje cudom Sv.Ognja svake godine.

Molim se Bogu da se svi mi koji smo se okupili na ovom virtuelnom parcetu svetosavske zemlje, Svjetloscu Hristovog Vaskrsenja docekamo taj slavni dolazak spremni i sa uljem u lampama.