-
Dunav
Dunav
Dunav (nem. Donau, sl. Donava, svk. Dunaj, mađ. Duna, ukrajinski Dunaй, rum. Dunărea, tur.
Tuna, engl. The Danube) je druga reka po dužini u Evropi nakon Volge. Nastaje u Švarcvaldu
od svojih izvorišnih krakova Breg i Brigah kod grada Donauešingena, Nemačka. Dunav je dugačak
oko 2850 km, protiče kroz nekoliko centralnoevropskih glavnih gradova, pre nego što se ulije
u Crno more kroz deltu Dunava u Rumuniji i Ukrajini.
Dunav je u istoriji bio jedna od najstalnijih granica Rimskog carstva. Reka protiče kroz ili
čini granicu 15 država: Nemačku, Austriju, Slovačku, Mađarsku, Hrvatsku, Srbiju, Rumuniju,
Bugarsku, Moldaviju i Ukrajinu.
Izvor
Dunav počinje od Donauešingena gde se spajaju dve manje reke Breg i Brigah pa odatle Dunav
nosi naziv Donau. Međutim na mermernoj ploči u Firstenberškom parku kod Donauešingena,
koja je mnogo starija od monografskog zapisa mesta, na samom vrelu reke Brigah (slika),
piše: CAPUT DANUBII, tj. Glava Dunava.
Dužina Dunava kroz Srbiju iznosi 588 km.
Etimologija
Njen latinski naziv je Danubius. Etimološki se radi ο kovanici (k), koja proističe od reči
Διος-Ζευς (Dios-Zevs), čiji je bukalički oblik Δαν, Ζαν (Dan, Zan), sve izvedeno od korena
δι, δίος (di, dios)-sjajan, „sjaj nebeski“.
U mitologiji, Zevs ili Dias je Hronov i Rejin sin, kralj bogova i ljudi, bog neba i začetnik
svih prirodnih pojava. Genitiv od Δαν (Dan) je Δανου (Danou). Drugi član imena Danubius je
bius koji je proizišao od reči βίος bios, latinski vivus, tj. život, posebno ljudski život.
Vikipedija
-
Odg: Dunav
Hidrografija
Dunav je jedina velika evropska reka koja teče od zapada prema istoku. Nakon puta od 2850 km
reka se uliva u Crno more u području delte Dunava (4 300 km˛) u Rumuniji i Ukrajini. Za razliku
od ostalih reka, dužina Dunava meri se od ušća do izvora, a polaznom tačkom smatra se svetionik
u Sulini na Crnom moru. Sliv Dunava ima površinu od 805.000 km˛.
Pritoke koje se nalaze većinom u Alpima ulivaju se s desne strane.
Od izvora do ušća, najveće pritoke Dunava su:
Iler sa 70 mł/s
Leh sa 200 mł/s
Nab sa 49 mł/s
Altmil sa 17 mł/s
Izar sa 174 mł/s
In sa 163 mł/s
Traun sa 150 mł/s
Ens sa 195 mł/s
Morava sa 108 mł/s
Raba sa 63 mł/s
Vah sa 152 mł/s
Hron sa 55 mł/s
Ipelj sa 22 mł/s
Šio, iz Balatona,
Drava sa 577 mł/s
Tisa sa 794 mł/s
Sava sa 1 564 mł/s
Tamiš sa 47 mł/s
Velika Morava sa 232 mł/s
Timok sa 31 mł/s
Žiu sa 86 mł/s
Iskar sa 54 mł/s
Olt sa 174 mł/s
Jantra sa 47 mł/s
Arđeš sa 73 mł/s
Jalomica sa 45 mł/s
Siret sa 240 mł/s
Prut sa 110 mł/s
-
Odg: Dunav
Geologija
Poniranje Dunava u Nacionalnom parku Gornji Dunav; suvo korito reke najčešće tokom letnjih
meseci (Donauversickerung)
Geološki gledano Dunav je mnogo stariji od Rajne čiji je uticajni sliv parira dunavskom u
istočnoj Nemačkoj. Budući da je Rajna jedina alpska reka koja teče severno prema Severnom
moru, može se povući nevidljiva crta koja podeljuje delove istočne Nemačke i koja se ponekad
naziva Evropsko razvođe.
Pre zadnjeg ledenog doba u pleistocenu, Rajna je izvirala u jugozapadnom delu Švarcvalda, a
vode s Alpa koje danas ulaze u Rajnu su tekle u izvorni Dunav (Urdonau). Delovi ove bivše
reke koja je bila puno veća od današnjeg Dunava mogu se videti u kanjonima Švapske Jure.
Nakon formiranja erozijom gornje rajnske doline, većina alpskih voda je počela teći u Rajnu,
zbog čega je današnji gornji Dunav mnogo manji od prijašnjeg.
Budući da Švapsku Juru karakteriše porozni krečnjak i budući da je razdaljina položaja
Rajne niža od razdaljine položaja Dunava, podvodne reke odnose mnogo vode iz Dunava u Rajnu.
Tokom leta, kad je u Dunav malo vode, reka zna potpuno nestati u podzemne kanale na dva mesta
u Švapskoj Jurij koja se nazivaju Donauversickerung, tj. nestajanje Dunava. Voda se vraća na
površinu 12 km južno od Ahtopfa, severno od Bodenskog jezera čime ulazi i u Rajnu. Budući da
ogromne količine podvodne vode nagrizaju krečnjak, pretpostavlja se da će gornji tok Dunava
jednog dana i potpuno nestati u korist Rajne.
Geografija
Početak Dunava čine dve rečice u Švarcvaldu, Breg i Brigah. Izvor Brega je blizu Furtvangena,
na 1.078 metara visine. Budući da ova rečica prelazi duži put, geografski se smatra izvorom
Dunava. Dve rečice spajaju se u Donauešingenu gde se, u parku dvorca, nalazi fontana iz 19.
veka zvana „Donauquelle“ koja simbolizuje službeni izvor reke.Dunav iz Baden-Virtemberga,
gde prolazi kroz Sigmaringen i Ulm, ulazi preko Bavarske (Regenzburg i Pasau) u severnu
Austriju (prolazeći kroz Linz i Beč), pa kroz jug Slovačke gde prolazi kroz Bratislavu,
prelazi preko Mađarske (kroz Budimpeštu) od severa prema jugu i ulazi u istočnu Hrvatsku
(prolazeći kraj Vukovara) i severnu Srbiju. Prolazeći kroz Beograd, reka kasnije stvara
granicu između Srbije i Rumunije, pa kasnije i između Rumunije i Bugarske, nakon čega se
uliva u Crno more u Rumuniji, stvarajući veliku deltu na granici s Ukrajinom. Republika
Moldavija je 1990. godine, dobila pristup na otprilike 300 metara leve obale reke kod
Giurgiliestja (između gradova Galac i Reni).
Delta Dunava je zaštićena prirodna regija u Rumuniji i Ukrajini gde se nalazi šuma Letea.
Deltu je Unesko označio kao svetsku baštinu 1991. godine. Rumunija koja je 1984. godine,
otvorila kanal od 64 km od Černavode do Crnog mora, čime je skratila put od 400 km,
izrazila je zabrinutost zbog ekoloških posledica izgradnje kanala Dunav-Crno more s
ukrajinske strane.
Vikipedija
-
Odg: Dunav
Dunav u antičkoj književnosti
Tacit kaže da Dunav izvire na laganim, blagim padinama planine Abnobe, prolazi kroz mnoge
narode, i najzad se, u šest rukavca, probija u Crno more, a sedmi rukavac se gubi u močvarama.
Abnoba je današnji Švarcvald. Na pitanje gde je izvor Dunava, stari geografi su davali
različite odgovore; uostalom, ni danas nije sasvim jasno, jer voda iz „izvora Dunava“ u
Donauešingenu ne teče dalje samostalno, već se uliva (podzemnim kanalom) u reku Brigah.
Po Herodotu, gornji deo ove reke, od Timoka do izvora zvao se Δανουβιος (Danouvios), dok je
donji deo Ιστρος (Istros). Ova onomastika je takođe kovanica od reči 'ιςτια ili 'εστία
(istia ili estia)-ognjište, što znači na ognjištu gostoljubivo primiti ili hraniti i drugog
člana ili dela, od reči ρεο, ροος, ρους (reo, roos, rous)-struja, reka, lat. rivus. Danubius
dakle znači Zevsova, reka života, „božanska reka“, odnosno „kraljica svih reka“. Istovetan
je i značaj imena Istros, reka hraniteljica. Iz ovoga se može zaključiti da je Dunav
personifikacija boga Diosa ili Zevsa u gornjem toku, posebno Srednjeg Podunavlja, dok je
Istros personifikacija boginje Hestije, najstarije Hronove i Rejine kćeri.
Hestija je jedno od dvanaest olimpskih božanstava i personifikacija vatre na ognjištu, što
asocira na ognjišta Lepenskog Vira. Zevs joj je dodelio počasno mesto u središtu svake kuće,
kao i u svim hramovima, gde su joj prinošene žrtve. Zevsa-Diosa (Dunav) hrane i snabdevaju
nektarom i ambrozijom mnogobrojne rečne lepotice-nimfe tj. pritoke sa leve i desne strane,
a to su pritoke Srednjeg Podunavlja.
Vikipedija
-
Odg: Dunav
Režim plovidbe
Načela o slobodi plovidbe na međunarodnim rekama, doneta na Bečkom kongresu 1815, primenjena
su na Dunav Pariskim ugovorom iz 1856. Da bi se obezbedila primena ovih načela, Pariski ugovor
predvideo je formiranje dveju komisija: privremene, pod nazivom Evropska komisija čiji je mandat
imao da traje dve godine, i stalne, Pribrežne komisije. U Evropsku komisiju ušli su predstavnici
velikih sila: Francuske, Austrije, Velike Britanije, Pruske, Rusije, Pijemonta i Turske i njena
nadležnost prostirala se od ušća Iskara. U Pribrežnu komisiju ušli su predstavnici Austrije,
Bavarske, Turske i Virtemberga, kao i komesari triju podunavskih kneževina — Vlaške, Moldavije
i Srbije, čije je naimenovanje odobravala Porta. Nadležnost ove komisije prostirala se na ceo
plovni tok Dunava.
Evropskoj komisiji stavljeno je u zadatak raščišćavanje delte Dunava, kako bi se omogućila
plovidba za veće brodove, a Pribrežna komisija imala je zadatak da donese pravila o plovidbi,
rečnoj policiji, da okloni sve smetnje koje onemogućavaju primenu načela Bečkog kongresa, i da
nakon dve godine preuzme sve poslove iz nadležnosti Evropske komisije. Međutim, Pribrežna
komisija potisnuta je u pozadinu, a Evropskoj komisiji stalno je produžavan mandat i proširivana
nadležnost. Na taj način Evropska komisija postala je stalno telo koje je imalo pravo da donosi
uredbe, naplaćuje takse, vrši policijski nadzor, zaključuje zajmove, kažnjava prestupe; imala
je svoju zastavu, a njeni članovi uživali su diplomatski imunitet. Velike sile obezbedile su
na taj način sebi kontrolu i pravo neposrednog upravljanja, čime su grubo povređena prava
pribrežnih država.
Rešenje dunavskog pitanja u to vreme odražavalo je u osnovi političke odnose u Evropi. Pariskim
kongresom okončan je Krimski rat, u kome su se sukobile oprečne imperijalističke težnje velikih
sila po pitanju Balkana i Podunavlja. Rusija je potisnuta sa Dunava, a čak je i njeno pravo na
Crnom moru bilo ograničeno, budući da joj je zabranjeno da tu drži svoju ratnu mornaricu i da
održava i izgrađuje vojna utvrđenja. S druge strane, politički i ekonomski uticaj Austrije sve
se više osećao, ne samo na Dunavu, nego i u pojedinim oblastima Balkana. Konačno treba istaći
»da je Engleska nastojala da učvrsti svoj politički uticaj u Podunavlju i na taj način olakša
postepeno ekonomsko prodiranje u te zemlje«. Pribrežne zemlje, pre svega Rumunija i Srbija,
bile su isuviše slabe da se suprotstave pritisku velikih sila, odnosno zaštite svoja suverena
prava. Prema tome, politički momenti igrali su presudnu ulogu u rešavanju dunavskog pitanja u
to vreme.
U Srbiji se pored Dunava nalazi sedam tvrđava: Bač, Petrovaradin, Beogradska tvrđava,
Smederevska tvrđava, Ram, Golubac i Fetislam (Kladovo).
Viipedija
Optimizovano za rezoluciju: 1920x1080