Rukola


Rukola se najčešće koristi kao salata ili kao komponenta u mešanim salatama za poboljšanje arome i ukusa. Posebno se mnogo koristi kao salata u mediteranskom području, pripremljena sa maslinovim uljem, sirćetom, parmezanom ili mocarela sirom. Ponekad se rukola priprema kuvana ili blanširana i tom prilikom gubi gorčinu.


Rukola je jednogodišnja zeljasta biljka iz familije Brasiccaeae (kupusnjača). Kod nas je gotovo nepoznata, iako divlje forme rukole rastu po našim baštama i poljima, kao korovske biljke. Rukola spada u grupu lisnatog povrća, jer se za ishranu koristi list, a ponekad se koristi i cvet. U vreme cvetanja kulturna forma rukole može da naraste i do 60-80 cm. Listovi su eliptični, kod divljih formi su više, a kod kulturnih manje usečeni. List rukole ima oblik rakete, pa se u engleskom govornom području ova biljka zove raketa (Rocket). Listovi u osnovi stabla formiraju rozetu. Cvetovi su sitni i po građi tipični za familiju kupusnjača, prljavobeli ili bledorumeni.

Rukola vodi poreklo iz Centralne i Južne Evrope, ali je veoma raširena i u Seventoj Africi, Sevemoj Americi i Bliskom istoku. Rukola predstavlja izuetno kvalitetno i lekovito povrće, sadrži dosta vitamina C (100-200 mg/100g), mineralnih materija, a naročito gvožđa, vlakana i drugih korisnih materija. Sve vrste rukole imaju gorak i aromatičan ukus. Gorčina listova povećava se sa starošću biljke, zato je najbolji ukus listova mladih, dobro gajenih biljaka. Gorčina listova potiče od glukozinolata izotiocianata koji se nalazi i u srodnim biljkama, kao što je ren, kres salata i dr. Rukola ima drugačiji ukus od srodnih biljaka, jer pored izotiocianata sadrži estre buterne kiseline i jedinjenja sa sumporom, što joj daje vrlo specifičan ukus i aromu. Rukola se najčešće koristi kao salata ili kao komponenta u mešanim salatama za poboljšanje arome i ukusa. Posebno se mnogo koristi kao salata u mediteranskom području, pripremljena sa maslinovim uljem, sirćetom, parmezanom ili mocarela sirom. Ponekad se rukola priprema kuvana ili blanširana i tom prilikom gubi gorčinu. U nekim zemljama Azije (Iran, Pakistan), gaji se radi semena za ulje, a seme može da se koristiti i za proizvodnju senfa.

Rukola je kultura skromnih zahteva za toplotom i otporna je na mrazeve. Zato može da se proizvodi praktično preko cele godine. Ova biljka najbolje uspeva na lakim peskovitim i srednje teškim zemljištima. Zemljišta treba da su neutralne reakcije mada može uspešno da se gaji i na zemljištima alkalne reakcije, na vlažnim i suvim zemljištima i veoma dobro podnosi sušu. Najbolje uspeva na dobro osunčanim terenima, može dobro da uspe čak i na poluzasenčenim, a može da se gaji i na vetrovitim terenima.

Gajenje rukole je veoma lako i brzo pristiže za berbu za oko 40 dana od setve. To je kultura koja nema ozbiljnijih problema sa bolestima i štetočinama.

Obrada zemljišta za rukolu je slična kao i za drugo lisnato povrće. Osnovna obrada izvodi se na dubinu 20 cm, uz kvalitetnu površinsku pripremu, jer se rukola gotovo isključivo proizvodi direktnom setvom iz semena, a seme je veoma sitno (masa 1.000 semena je oko 1.5 g). Đubri se sa oko 60-80 kg azota , 60-80 kg fosfora i 100-120 kalijuma po hektaru.

Setva rukole može da počne rano u proleće, obično u martu i može sukcesivno, svakih nedelju dana da se seje do oktobra meseca, tako da listovi mogu da se beru i u toku zime. Samo u slučajevima izuzetno jake zime treba biljke malo zaštititi. Seje se na razmak redova 25 cm i u redu 3-5 cm pri čemu se troši oko 1.5-2 kg semena po hektaru. Od mera nege treba primeniti samo redovno zalivanje i suzbijanje korova. Bere se kada se dobro formira rozeta listova, pri čemu mogu da se beru listovi rozete ili da se čupaju cele biljke. Prinos je oko 20-25 t/ha.