Jelovnik začinjen hemijom i GMO


ISTINE I ZABLUDE O PREDNOSTIMA BIOHRANE NE TIČU SE SAMO KOLIČINE PRINOSA I ZARADE, VEĆ I UTICAJA NA ZDRAVLJE ČOVEKA

Naučnici koji se bave problemima ishrane, već godinama ne mogu da usaglase mišljenja o prednostima namirnica proizvedenih na prirodan način, u nezagađenom okruženju i bez upotrebe pesticida, veštačkog đubriva i drugih sredstava u čiji sastav ulaze razne hemikalije.
Dok jedni tvrde da je to hrana budućnosti i da je ovakav način ishrane neuporedivo zdraviji, drugi smatraju da su ove tvrdnje preterane i da nisu potvrđene dovoljnim brojem statističkih podataka.

*Analize
Na osnovu nedavno sprovedenog istraživanja, naučnici sa Univerziteta u Njukaslu, u Velikoj Britaniji, tvrde da jedna porcija voća, povrća i žitarica, proizvedenih na prirodan način, ima vrednost jednog do dva obroka dnevno, sastavljenih od namirnica proizvedenih na konvencionalan način. Prema njihovom mišljenju, bioproizvodi sadrže do 69 odsto više vitamina, mineralnih soli i antioksidanata, četiri puta manje tragova pesticida i gotovo 50 odsto manje kadmijuma, toksičnog metala prisutnog na zemljištu gde se koriste veštačka đubriva.

Ovi podaci demantuju studiju britanske Agencije za bezbednost hrane, FSA, sprovedenu 2009. godine, prema kojoj ne postoje razlike u hranljivoj vrednosti između bionamirnica i onih proizvedenih na drugi način. Inače, ova studija je svojevremeno izazvala burne proteste u redovima onih koji podržavaju metode biološke poljoprivrede.

Kako se snaći u ovim polemikama koje su laicima često nerazumljive i ko je u pravu? Profesor Karlo Lajfert, koji predaje ekološku poljoprivredu na Univerzitetu u Njukaslu i predvodio je ovo istraživanje, kaže da danas raspolažemo s mnogo većim brojem podataka nego pre pet godina, jer su istraživanja na ovom polju gotovo krenula od nule. On smatra da je glavna razlika između njihovog istraživanja i onog sprovedenog 2009. godine, u okviru FSA, u broju naučnih radova koji su uzeti u obzir. Dok su oni razmatrali 343 studije, FSA se ograničila na samo 55, s tim što je isključila one koje nisu sadržale kratak pregled na engleskom jeziku. Osim toga, naučnici sa Univerziteta u Njukaslu koristili su mnogo rigoroznije analitičke statističke metode.
Nutricionista sa Kraljevskog koledža u Londonu, Tom Sanders, autor brojnih knjiga o odnosu između ishrane i zdravlja, kaže da Lajferovo istraživanje nije uticalo na njegov stav da ne postoje značajne razlike između hranljive vrednosti bioproizvoda i onih proizvedenih na drugačiji način.


*Argumenti
U međuvremenu, grupa američkih naučnika sa Stanford univerziteta u Kaliforniji, analizirala je 2012. godine 237 istraživačkih radova, gde su bioproizvode upoređivali sa konvencionalnim, i zaključila da ove studije ne pokazuju da biohrana ima veću hranljivu vrednost od obične, mada biološka ishrana smanjuje rizik od izlaganja dejstvu pesticida i bakterija otpornih na antibiotike.
Neki smatraju da je upravo u tome poenta. Iako bio-jabuka možda nema više vitamina od one proizvedene na konvencionalan način, zar sama činjenica da ne sadrži tragove pesticida ne predstavlja određenu prednost? Mada se Karl Lajfert slaže sa ovom napomenom, to ipak nije dovoljan dokaz da je bioishrana bolja za naš organizam. Da bismo došli do ovog zaključka, potrebna su, po njegovom mišljenju, mnogo podrobnija ispitivanja.

Tokom ovih ispitivanja, poredilo bi se zdravlje onih koji uzimaju biohranu sa zdravstvenim stanjem osoba u čijoj su ishrani zastupljene konvencionalno proizvedene namirnice, a niko do sada još nije sproveo takva istraživanja. Međutim, važno je obavestiti potrošače da bionamirnice, a naročito voće, povrće i žitarice, sadrže manje ostataka pesticida i toksičnih supstanci, i imaju više antioksidanata.

Glavni problem današnjice je što gotovo svaka osma osoba u svetu nema šta da jede. Do 2050. godine biće na svetu više od devet milijardi ljudi. Da bi se nahranio ovoliki broj ljudi, a da se pritom ne uništava okolina, moraće da se obrađuje zemlja i gaje domaće životinje na način koji zahteva manji utrošak energije, ne oslobađa u atmosferu gasove koji uzrokuju preveliko zagrevanje planete, ne prisiljava čoveka da seče šume kako bi napravio prostor za obradive površine i ne zagađuje zemlju i vodu.

U jednoj studiji Svetske organizacije za ishranu i poljoprivredu, navodi se da bi pravi odgovor na ove zahteve mogla da pruži upravo biopoljoprivreda, ali pod jednim uslovom: da se naviknemo da u proseku jedemo tri puta manje životinjskih proteina iz mesa, mleka i jaja nego što sada činimo, i da ih zamenimo mahunarkama.


Bioambijent
Pčele oprašivači, crvi i pauci koji se hrane organskim materijama u raspadanju, razni predatori, kišne gliste koje buše zemlju i tako podstiču aktivnost gljiva i bakterija, omogućujući joj da `diše`, sve su to elementi koji doprinose ravnoteži u prirodnom ambijentu. Biopoljoprivreda upravo favorizuje biološku raznovrsnost, obrazuje staništa prilagođena načinu života mnogih divljih vrsta i brine o očuvanju nekih starih životinjskih rasa. Ovo je pokazala do sada najveća naučna studija u ovoj oblasti o obradi zemljišta u Evropi i Africi, sprovedena na uzorku od 1470 obradivih površina. Biljke, gliste, pauci i pčele, odabrani kao bioindikatori, pošto su mnogo osetljiviji na zagađenje ekosistema, za deset odsto su raznovrsniji i brojniji na biopoljima.

Zdravlje
Jedno skorašnje istraživanje na Univerzitetu u Melburnu otkriva da bioishranom samo za nedelju dana možemo smanjiti nivo pesticida u organizmu za oko 90 odsto. Ovo ispitivanje, koje za sada obuhvata samo 13 osoba, pokazalo je da su količine pesticida dialhilfosfata bile za 89 odsto niže u urinu osoba koje su se tokom sedam dana hranile bionamirnicama, nego kod onih koje su u isto vreme uzimale konvencionalno proizvedenu hranu. Prema mišljenju stručnjaka za ishranu Lajze Outs, koja je rukovodila ovim istraživanjem, biće potrebno još ispitivanja, na većem broju uzoraka, da bi se utvrdilo da li smanjena količina pesticida u biohrani zaista ima pozitivan uticaj na zdravlje.

Ključna pitanja i odgovori

*Da li je tačno da se u biopoljoprivredi ne koriste sintetički pesticidi i đubriva, hormoni i genetski modifikovani organizmi?
To je istina. Da bi se oterali štetni insekti, mogu se koristiti supstance prirodnog porekla kao što su piretrin, bakterija Bacillus thuringensis, sumpor i sulfat bakra, ili insekti predatori poput bubamare. Upotreba antibiotika dozvoljena je samo u ograničenim količinama, kako bi se lečile infekcije životinja i samo onda ako drugi lekovi nisu efikasni.

*Da li bionamirnice sadrže više plesni?
Nije tačno. Sve do sada sprovedene naučne studije nisu pokazale da je biohrana podložnija dejstvu plesni od one proizvedene na konvencionalan naćin.

*Da li su bioproizvodi skuplji?
Jesu. Gajenje biljaka na ovaj način daje manje prinose, zahteva skuplje načine obrade, mehaničke ili ručne kako bi se istrebio korov, a bez veštačkih đubriva proizvođači moraju više da ulažu u smenjivanje kultura koje stvaraju uslove za obnavljanje plodnosti tla. Posle eksperimenta koji je trajao dvadesetak godina, istraživači sa Univerziteta u Minesoti, u Sjedinjenim Državama, zaključili su da se biološki metod uzgajanja može isplatiti proizvođačima ako prinos prodaju po višim cenama, ali ako su cene iste kao kod konvencionalno proizvedenih namirnica, onda se takav način proizvodnje ne isplati.

*Da li su prinosi kod biološkog uzgoja manji nego kod konvencionalnog?
To je tačno. Prema rezultatima nekih istraživanja, izgleda da biokulture, voće, povrće, mahunarke i žitarice, daju za oko 25 odsto manje prinose.

*Da li se ovi proizvodi manje kontrolišu?
To nije tačno. Bioproizvod je onaj koji potiče direktno sa biološki obrađenih površina, a ako je industrijski prerađen i upakovan, onda treba da sadrži najmanje 95 odsto biosirovina. Samo tada je dozvoljeno da na etiketi stoji natpis `biološki`, a proizvod dobija odobrenje tek posle detaljne kontrole.

*Da li je biološki proizvedeno voće sitnije i neuglednije?
Može da bude sitnije, jer se ne gaji po metodama koje ubrzavaju prirodni ritam njegovog rasta, ali je sasvim neopravdano mišljenje da mora da bude neugledno.

izvor:ZOV