Antibakterijski bioaktivni med od manuke

Dr med. Rodoljub Živadinović, apiterapeut
Član Stručnog saveta Srpskog apiterapeutskog društva


Od 1983. godine, posle prvih objavljenih radova o bakteriji Helicobacter pylori (Warren i Marshall) raste interesovanje za ovaj mikroorganizam. U početku se smatralo da je njegovo prisustvo sporedan nalaz u traganju za nekim bolestima digestivnog trakta. Ali je neumoljivo dokazano brojnim studijama da Helicobacter pylori aktivno učestvuje u stvaranju i razvoju pomenutih oboljenja. Statistika beleži prisustvo ove bakterije kod 95% osoba sa ulkusom (čirom) dvanaestopalačnog creva, 70% kod uklusa želuca, a gotovo da je prisutna kod svih bolesnika sa aktivnim oblicima pojedinih vidova hroničnih gastritisa. Nalazi se u digestivnom traktu kod oko 10% mladih i zdravih osoba. Uvek oprezan Nacionalni institut za zdravlje SAD je izneo stav da je uspešna eradikacija (uništenje, istrebljenje) infekcije sa Helicobacter pylori najbolja metoda lečenja peptičkog ulkusa. Ova bakterija je i karcinogen prvog reda za nastanak karcinoma želuca. Danas postoje odlični lekovi kojima se Helicobacter pylori uništava. Ali, zar svi oni koji nisu oboleli od pomenutih oboljenja treba da se leče? Ne, nikako, ali infekcija sa Helicobacter pylori svakako nosi rizik od eventualnog oboljenja, a mi, kao deo opšte populacije ne možemo znati da li smo inficirani, niti bi bilo moguće (a ni povoljno što se tiče cene) da utvrdimo ili isključimo ovu infekciju kod svih osoba. Međutim, pčele rešavaju i ovaj problem. Evo i kako.
Naime, pčelari sa Novog Zelanda tj. oni koji pčelare na područjima gde raste domaći medonosni grm po imenu manuka (takvo područje je Severno ostrvo), su nedavno postigli najviše cene za svoj med od ove biljke. Istraživanjima u Australiji i Novom Zelandu je utvrđeno da ovaj med poseduje dodatna antibakterijska svojstva u odnosu na ostale vrste meda. Dr Peter Molan (2000), profesor Univerziteta u Vajkatou i kodirektor Katedre bioloških nauka za istraživanje meda, otkrio je da bioaktivne podvrste meda od manuke u sebi sadrže veoma efikasan antibakterijski molekul, koji nije vodonik peroksid, najodgovorniji za ovakvo dejstvo kod drugih medova. Vodonik peroksid se stvara dejstvom jednog enzima koji pčele dodaju nektaru (glukozo oksidaza). Ali, novootkriveno neperoksidno antibakterijsko dejstvo potiče direktno iz nektara manuke i može da bude naročito veliko u pojedinim sezonama. Međutim, u više od polovine količine meda od manuke na tržištu nema značajnijeg sadržaja ove supstance, što ukazuje na neke neotkrivene faktore koji mogu da utiču na njen sadržaj u medu.
Univerzitet je razvio testove kojima meri lekovitu moć ovog meda, a proizvođači su već registrovali trgovačku marku kojom označavaju antibakterijsku moć konkretnog meda u prodaji. To je UMF, tj. jedinstveni manuka faktor. Što je ovaj faktor veći, utoliko je i jače dejstvo meda na rane, infekcije, pa i stomačne čireve.
Dr Molan tvrdi da inficirane osobe mogu da kupe teglu meda sa UMF 10 ili više i da njime premažu rane ili da ga pojedu, ako žele da leče čir. Najviši nivo UMF-a do sada otkriven je 18.
Veoma je značajno da ovakav med uništava Helicobacter pylori, i njegovom upotrebom dolazi do eradikacije ove bakterije. Med je takođe uspešan protiv nekih bakterija otpornih na penicilin, kao što je Staphylococus aureus, koji sve češće inficira rane. Istraživači tvrde da se med sa visokim UMF slobodno može koristiti kao pravi lek, dok medovi sa nižim UMF mogu biti koristan dodatak ishrani u svrhu podrške zdravlju.
Da sve ovo nije marketinška prevara, potvrđuje i to što su naučni radovi o ovom medu objavljeni i u medicinskom časopisu Australije (Medical Journal of Australia), u kojima se još navodi i to da bioaktivni med od manuke može svojim dejstvom da savlada i nizak nivo gvožđa u krvi.
Treba naglasiti da i druge vrste meda značajno ometaju rast bakterije Helicobacter pylori i prilično uspešno se mogu koristiti u terapiji čira na želucu (Al-Somaiet, 1994; Ali, 1991; Pochinkova, 1992).